Ključne poruke

• Kako invazivne (poput akupunkture iglama), tako i neinvazivne (poput akupresurnih narukvica) tehnike stimulacije PC6 akupunkturne točke, kada se koriste u kombinaciji s antiemeticima (lijekovima protiv mučnine), možda smanjuju vjerojatnost mučnine i povraćanja nakon operacije u usporedbi s lažnim (placebo) tretmanima (poput uređaja postavljenog izvan PC6 akupunkturne točke, ili bilo kojeg pokušaja imitiranja (stvaranja privida) stimulacije PC6 akupunkturne točke, ili primjene placebo (lažnih) antiemetika s fiziološkom otopinom).

• Kombinacija neinvazivnih tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetičkih lijekova vjerojatno smanjuje potrebu za dodatnom primjenom lijekova u kasnijoj fazi liječenja. Međutim, nije moguće sa sigurnošću utvrditi manje nuspojave tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 jer ih istraživanja rijetko navode.

• Potrebno je više kvalitetnih istraživanja u kojima će se ispitati kombinirana primjena tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetičkih lijekova kod djece te u zemljama s niskim primanjima.

Dosadašnje spoznaje

Mučnina i povraćanje među najčešćim su neželjenim posljedicama operacije i opće anestezije (lijekova koji izazivaju gubitak svijesti i neosjetljivost na bol tijekom operativnih zahvata), a pogađanju do 80 % bolesnika. Bolesnicima se daju antiemetici kako bi se ti simptomi spriječili, ali su samo djelomično učinkoviti. Neki antiemetici mogu uzrokovati nuspojave poput osjećaja pospanosti, glavobolje ili infekcija rana. Unatoč primjeni antiemetika, kod nekih osoba mučnina i povraćanje mogu rezultirati neočekivano dugim boravkom u bolnici, što potencijalno može uzrokovati i druge komplikacije. Podraživanje akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba (poznate kao Neiguan) alternativna je metoda koja može ublažiti mučninu i povraćanje, a pritom ima manje nuspojava od uobičajenih antiemetika.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj ovog sustavnog pregleda bio je utvrditi koliko je osoba na kojima je provedeno podraživanje akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba doživjelo postoperativnu mučninu i povraćanje te je li došlo do neželjenih učinaka. Nadalje, cilj je bio ispitati i jesu li tehnike podraživanja akupunkturne točke PC6, antiemetici ili kombinacija tih dviju vrsti liječenja učinkovitije od placebo postupka te koja je tehnika najučinkovitija.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

U ovaj sustavni pregled uključena su istraživanja u kojima su uspoređeni ispitanici koji su primali tretman podraživanja akupunkturne točke PC6 na ručnome zglobu i antiemetike s onima koji nisu primali antiemetike. Ispitanici su bili nasumično raspoređeni u spomenute terapijske skupine te nisu znali jesu li primili aktivan ili neaktivan tretman podraživanja akupunkturne točke PC6, antiemetik ili fiziološku otopinu. Istraživanja u kojima je proučavano podraživanje drugih akupunkturnih točaka uz točku PC6 ručnoga zgloba (Neiguan) isključena su iz sustavnog pregleda. Uspoređeni su izravni rezultati (dobiveni izravnom usporedbom) i oni neizravni rezultati (rezultati povezani zajedničkom metodom liječenja) različitih tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba, uz primjenu antiemetika ili bez nje, a pouzdanost dokaza procijenjena je na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 77 istraživanja s ukupno 9 847 ispitanika izloženih riziku od postoperativne mučnine i povraćanja, od buđenja nakon operacije, bilo pod lokalnom ili općom anestezijom, sve do otpusta. U većini istraživanja sudjelovale su odrasle osobe iz zemalja sa srednjim ili visokim primanjima.

• Invazivne tehnike podraživanja točke PC6 (poput akupunkture iglama) i one neinvazivne (poput nošenja akupresurnih narukvica) mogu umanjiti postoperativnu mučninu i povraćanje (od 135 do 247 slučajeva manje na 1.000 ispitanika).

• Kombinacija invazivnih tehnika podraživanja točke PC6 i antiemetika može umjereno do značajno umanjiti postoperativnu mučninu i povraćanje (od 203 do 383 slučaja manje na 1.000 ispitanika).

• Kombinacija tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetika vjerojatno smanjuje potrebu za dodatnim lijekovima kada prvi stupanj prevencije zakaže (180 slučajeva manje na 1.000 ispitanika).

• Ni u jednom istraživanju uključenom u ovaj sustavni pregled nisu zabilježene ozbiljne ili dugoročne komplikacije. Pri podraživanju akupunkturne točke PC6 mogu se pojaviti manji i prolazni neželjeni učinci poput nadraženosti, mjehurića i crvenila na koži te boli, no pouzdanost tih saznanja smatra se vrlo niskom.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza uglavnom je niska zbog nekoliko čimbenika, a to su neujednačena kvaliteta istraživanja, raznolikost pacijenata i vrsta operacija, razlike u trajanju proučavanih liječenja te vrijeme procjene postoperativne mučnine i povraćanja. U brojnim istraživanjima pojava neželjenih nuspojava nije sustavno zabilježena. Rezultati novih, kvalitetnih istraživanja iz zemalja s niskim primanjima i istraživanja provedenih nad djecom mogli bi utjecati na zaključke ovog sustavnog pregleda.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2015. godine. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2025. godine.

Ključne poruke

– Nije jasno imaju li psihološke i edukacijske intervencije (osmišljene za modificiranje misli, ponašanja i emocija) putem telerehabilitacije (dobivanje terapija osmišljenih kako bi se ljudima pomoglo oporaviti se i ponovno steći pokretljivost (poznatih i kao rehabilitacijske usluge) putem telefona ili računala) učinak na bol, no vjerojatno poboljšavaju funkciju (koliko dobro ljudi mogu pomicati vrat).

– Vježbanje i tjelesna aktivnost kroz telerehabilitaciju bi mogle blago smanjiti bol u vratu u usporedbi s minimalnim liječenjem (npr. izostanak liječenja ili savjetovanja).

– Ne postoje dovoljno snažni dokazi koji bi mogli utvrditi kako telerehabilitacija funkcionira te je potrebno više visokokvalitetnih istraživanja kako bi se to mogli utvrditi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Bol u vratu je česta te može ograničiti svakodnevne aktivnosti. Telerehabilitacija znači dobivanje rehabilitacijskih usluga (terapija osmišljenih kako bi pomogle ljudima da se oporave i povrate svoju pokretljivost) kroz tehnologiju, kao što su telefonski pozivi, videopozivi ili mobilne aplikacije. Ovo može pomoći ljudima da prime potrebnu skrb bez posjeta klinici. Željelo se saznati smanjuje li pružanje skrbi putem telerehabilitacije bol u vratu i poboljšava li funkciju (koliko dobro ljudi mogu pomicati vrat).

Također se željelo saznati je li telerehabilitacija učinkovitija od:

– minimalnih intervencija (kao što su uobičajena skrb, samo edukacija ili čekanje na listi);

– sličnog liječenja pruženog u klinici osobno (nazvano usklađeno liječenje bez telemedicine);

– drugačijeg liječenja koje se provodi uživo (tzv. neusklađeno liječenje).

Proučen je utjecaj na smanjenje boli, poboljšanje funkcije, kvalitetu života i mentalno zdravlje kod osoba s različitim vrstama boli u vratu.

Također se željelo provjeriti izaziva li telerehabilitacija ozbiljne neželjene učinke ili prestanak liječenja zbog bilo kakvih poteškoća.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala telerehabilitaciju s minimalnim liječenjem, rehabilitacijom uživo ili drugim oblicima liječenja kod odraslih osoba s bolovima u vratu.

Rezultati

Uključeno je 13 istraživanja s 1042 ispitanika, od kojih većinu čine žene. Istraživanja su provedena u Kini, Danskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Italiji, Nizozemskoj, Južnoj Koreji, Tajlandu i Turskoj.

Telerehabilitacija se provodila putem telefonskih poziva, aplikacija, snimljenih videozapisa, videopoziva i web stranica. Programi su trajali od jednog dana do 48 tjedana.

Ključni rezultati

Nije jasno koliko je telerehabilitacija zapravo učinkovita. Najbolja procjena trenutačno upućuje na to da telerehabilitacija može pružiti blagu korist u odnosu na minimalnu intervenciju.

Kronična (traje dulje od 12 tjedana) bol u vratu

Psihološka ili edukacijska telerehabilitacija (osmišljena za promjenu misli, ponašanja i emocija) vjerojatno ima mali ili nikakav učinak (dokazi su vrlo nejasni), vjerojatno ne poboljšava kvalitetu života niti smanjuje depresiju. Međutim, vjerojatno poboljšava funkciju i vjerojatno blago smanjuje anksioznost u usporedbi s minimalnom intervencijom.

Telerehabilitacija temeljena na vježbama može blago smanjiti bol, ali dokazi su vrlo nejasni kada je riječ o učinku na funkciju ili kvalitetu života u usporedbi s minimalnom intervencijom.

Jedno istraživanje ispitivalo je višekomponentnu telerehabilitaciju (kombinaciju različitih postupaka). Dokazi upućuju na to da ona vjerojatno ne pomaže u smanjenju boli u usporedbi s minimalnom intervencijom.

Malo istraživanja je prijavilo neželjene učinke, a nijedno nije navelo detalje o prekidu liječenja zbog poteškoća.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji neizvjesnost o koristima telerehabilitacije jer:

– nije bilo dovoljno istraživanja koja su je uspoređivala s drugim metodama liječenja;

– kvaliteta istraživanja je varirala; i

– većina istraživanja je bila mala, otežavajući dobivanje jasnih rezultata.

Potrebno je više dobro dizajniranih istraživanja kako bi znali je li telerehabilitacija učinkovita za bol u vratu.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 11. travnja 2024. godine.

Ključne poruke

• Dokazi iz jednog istraživanja (1355 žena) ukazuju na to da dodatni kalcij prije trudnoće ima mali ili nikakav učinak na razvoj preeklampsije (komplikacija u trudnoći) ili gubitak trudnoće i preeklampsiju. Dokazi prikupljeni od 633 žene koje su zatrudnjele tijekom istraživanja pokazali su slične rezultate, osim blagog smanjenja učestalosti preeklampsije ili gubitka trudnoće.

• U istraživanju nisu pruženi dokazi o neželjenim učincima dodataka kalcija niti o povećanom riziku smrtnosti djeteta tijekom trudnoće ili ranog razdoblja života.

• Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo pomaže li uzimanje dodataka kalcija započeto prije trudnoće ženama u sprječavanju povišenog krvnog tlaka, preeklampsije i drugih komplikacija. Istraživanja bi također trebala ispitati koliko su ženama prihvatljivi dodaci kalcija.

Uvod

Povišeni krvni tlak u trudnoći jedan je od vodećih uzroka smrti i teških zdravstvenih komplikacija kod majki i novorođenčadi. Preeklampsija je najozbiljnija komplikacija. Dijagnoza se postavlja kada trudnica razvije povišen krvni tlak praćen znakovima oštećenja posteljice i drugih organa, poput bubrega ili jetre. Trenutačno ne postoji način za liječenje preeklampsije osim porođaja. Kalcij bi mogao pomoći u snižavanju krvnog tlaka. Mnogim ljudima, osobito u zemljama s niskim prihodima, u prehrani nedostaje kalcija, pa bi uzimanje dodataka kalcija prije trudnoće moglo spriječiti preeklampsiju i spasiti mnoge majke i bebe.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati može li davanje dodataka kalcija ženama prije trudnoće pomoći u sprječavanju visokog krvnog tlaka, preeklampsije i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema za majku i dijete. Također su razmatrani bilo kakvi neželjeni učinci dodataka kalcija.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala davanje dodataka kalcija prije trudnoće s placebom (lažnim lijekom) ili uobičajenom skrbi. Žene u istraživanjima morale su planirati trudnoću. Mogle su biti bilo koje dobi i živjeti bilo gdje u svijetu. Njihova uobičajena prehrana mogla je sadržavati bilo koju količinu kalcija, a one su mogle imati različit rizik od povišenog krvnog tlaka. Istraživanja su mogla davati bilo koju dozu kalcija tijekom bilo kojeg vremenskog razdoblja, sve dok su se dodaci kalcija počeli uzimati prije trudnoće. Analizirani su dokazi za sve žene uključene u istraživanje, a posebno za one koje su zatrudnjele tijekom istraživanja.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je jedno istraživanje u koje je bilo uključeno 1355 žena. Sve su žene imale preeklampsiju u svojoj prethodnoj trudnoći pa su imale visok rizik od njenog ponavljanja. Svakodnevno su dobivale dodatni kalcij ili placebo tabletu do 20. tjedna trudnoće. Nakon 20. tjedna, sve su žene prešle na dodatni dnevni unos kalcija do poroda. Živjele su u Argentini, Južnoj Africi i Zimbabveu.

Dodaci kalcija prije trudnoće možda imaju mali ili nikakav učinak na:

• preeklampsiju ili gubitak trudnoće;

• preeklampsiju;

• gubitak trudnoće; i

• porođaj prije 37. tjedna trudnoće.

Nije jasno kakav učinak ima dodatni unos kalcija prije trudnoće na smrtnost majke, smrt ili teško obolijevanje majke te na mrtvorođenost.

Rezultati za 633 žene koje su zatrudnjele tijekom istraživanja vrlo su slični, osim što se može primijetiti blago smanjenje učestalosti preeklampsije ili gubitka trudnoće.

Nije bilo dokaza o neželjenim učincima, smrti djeteta tijekom trudnoće ili ranog života, smrti novorođenčeta, smrti novorođenčadi u prvih 7 dana života, niti o smrti ili teškim bolestima novorođenčadi.

Ograničenja ovog pregleda

Povjerenje u dokaze iz ovog istraživanja je ograničeno jer gotovo trećina uključenih žena nije bila praćena do kraja istraživanja ili je odustala. Nije jasno jesu li te žene zatrudnjele niti kakvi su bili njihovi ishodi.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2025. godine.

Ključne poruke

• Nije jasno poboljšava li osposobljavanje laika (osoba bez formalne medicinske edukacije) za pružanje prve pomoći zdravstvene ishode pojedinaca kojima je pružena prva pomoć, kvalitetu pružene prve pomoći ili ponašanje pomaganja (uključujući pružanje prve pomoći drugoj osobi) laičkih pružatelja prve pomoći.

• Osposobljavanje laika za pružanje prve pomoći vjerojatno povećava znanje, vještine i samoučinkovitost (uvjerenje osobe u vlastitu sposobnost pružanja prve pomoći) u pružanju prve pomoći u kratkoročnom razdoblju (unutar mjesec dana nakon osposobljavanja). Međutim, nije jasan utjecaj na njihovu spremnost da pomognu u kratkom roku.

• Buduća istraživanja bi se trebala usredotočiti na čimbenike važne za donositelje odluka, kao što su:

  • standardizacija upitnika i ostalih mjera koje procjenjuju znanje o prvoj pomoći, vještine i stavove;

  • istraživanje dugotrajnih učinaka osposobljavanja, uključujući trošak ili moguće neželjene događaje; i

  • utvrđivanje utjecaja osposobljavanja iz prve pomoći u zemljama s niskim ili srednje niskim prihodom.

Uvod

Prva pomoć uključuje pružanje osnovne skrbi bolesnoj ili ozlijeđenoj osobi. Osposobljavanje za prvu pomoć je obrazovna aktivnost (tečaj ili program) s definiranim ciljevima učenja kako bi se poboljšali znanje, vještine i stavove o davanju prve pomoći.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati je li osposobljavanje laika (osoba bez formalne medicinske edukacije) za pružanje prve pomoći bolje od drugog tipa osposobljavanja ili izostanka osposobljavanja za prvu pomoć u poboljšanju:

• zdravstvenog stanja pojedinaca kojima je pružena prva pomoć

• kvalitete pružene prve pomoći;

• ponašanja pojedinaca suočenih s potrebom pružanja prve pomoći u hitnoj situaciji u stvarnom okruženju („ponašanje pružanja pomoći“); i

• znanja prve pomoći, vještina, samoučinkovitosti (uvjerenje osobe u vlastitu sposobnost pružanja prve pomoći) i spremnosti na pomoć laicima koji su prošli obuku iz prve pomoći.

Također se željelo saznati koliki su troškovi obuke prve pomoći za laike i postoje li neželjeni učinci.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su ispitivala osposobljavanje laika za pružanje prve pomoći za fizičko zdravlje u usporedbi s drugom vrstom osposobljavanja (poput osposobljavanja za pružanje prve pomoći u području mentalnog zdravlja ili prevencije HIV-a) ili izostankom osposobljavanja. Rezultati su sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 36 istraživanja s 15 657 pojedinaca bez formalne medicinske edukacije. Sedamnaest istraživanja je uključivalo odrasle ispitanike, dok je 19 istraživanja uključivalo djecu ili adolescente. Istraživanja su provedena u različitim dijelovima svijeta. Većina istraživanja je provedena u zemljama s visokim ili srednjim dohotkom (polovica istraživanja bila je u Sjedinjenim Američkim Državama), ali samo dva istraživanja bila su u zemlji s niskim dohotkom (Nigerija).

Nijedno istraživanje nije pružilo dokaze o utjecaju osposobljavanja za prvu pomoć na zdravstvene ishode osoba kojima se pruža prva pomoć ili na kvalitetu prve pomoći pružene u stvarnim hitnim situacijama. Jedno istraživanje, koje je uključilo 3070 pojedinaca, promatralo je ponašanje laika pri davanju prve pomoći, ali nije uključilo dovoljno podataka na temelju kojih bi se moglo odlučiti utječe li osposobljavanje za prvu pomoć na njihovo ponašanje pomaganja.

U usporedbi s drugom vrstom osposobljavanja ili izostankom osposobljavanja, u kratkoročnom razdoblju (unutar mjesec dana nakon osposobljavanja), osposobljavanje laika za pružanje prve pomoći vjerojatno povećava sljedeće u ispitanika:

• znanje o prvoj pomoći (8 istraživanja, 3515 ispitanika);

• vještine prve pomoći (12 istraživanja, 3063 ispitanika); i

• samoučinkovitost (2 istraživanja, 285 ispitanika);

Međutim, nije poznat učinak osposobljavanja za prvu pomoć na spremnost za pomaganje u kratkoročnom razdoblju (2 istraživanja, 1083 ispitanika).

Ograničenja ovog pregleda

Ne postoji pouzdanost u to da osposobljavanje za prvu pomoć povećava ponašanje pomaganja, jer dokazi potječu samo iz jednog istraživanja, a bilo je i malo prilika za pomaganje. Postoji umjerena pouzdanost u to da se znanje, vještine i samoučinkovitost laika u pružanju prve pomoći poboljšavaju osposobljavanjem za prvu pomoć u kratkoročnom razdoblju. Međutim, nisu sva istraživanja jasno izvijestila jesu li ispitanike nasumično raspoređivala u skupine za osposobljavanje. Neki su ispitanici u istraživanjima možda znali primaju li osposobljavanje za prvu pomoć ili ne, a nedostaju informacije o tome koliko su dobro funkcionirali mjerni instrumenti. Postoji nesigurnost u dokaze o povećanoj spremnosti za pomoć. Ispitanici su možda smatrali da trebaju reći da su bili spremniji pomoći nakon osposobljavanja jer je to bila „ispravna“ stvar, ali nije bilo dovoljno istraživanja koja bi potvrdila taj rezultat.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2024. godine.

Ključne poruke

• Kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (KBT-I) – vrsta razgovorne terapije koja pomaže ljudima uočiti beskorisne misli, preispitati ih i naučiti zdravije načine razmišljanja i ponašanja – možda blago smanjuje ozbiljnost nesanice i možda blago poboljšava kvalitetu sna u osoba s rakom u usporedbi s drugim liječenjima, no postoji velika nesigurnost u ove nalaze.
• Ne čini se da KBT-I dovodi do neželjenih, štetnih događaja, ali postoji nesigurnost i u te rezultate.
• Buduća istraživanja trebala bi se usmjeriti na razumijevanje kako osobe s različitim vrstama raka i u različitim fazama liječenja raka reagiraju na KBT-I.

Uvod

Mnogi pojedinci s rakom bore se s nesanicom, odnosno imaju problema sa spavanjem, čak i kada imaju priliku zaspati. Pojedinci s rakom imaju veće šanse da imaju nesanicu za razliku od opće populacije. Mogu imati problema sa spavanjem zbog boli, stresa, brige ili nuspojava liječenja raka. Nespavanje ih može učiniti umornima, anksioznima ili depresivnima što može dovesti do otežanog suočavanja s rakom i njegovim liječenjem.

Dosadašnje spoznaje

Postoje dva glavna načina liječenja nesanice: lijekovi ili nemedicinski pristup kao što su KBT-I i tjelovježba. KBT-I je strukturirana terapija koja pomaže ljudima da nauče drugačije razmišljati o snu, razumiju kako san funkcionira i koriste praktične alate kao što su:

• stvaranje boljih navika spavanja;
• fokusiranje mozga da povezuje krevet sa snom;
• smanjenje vremena u krevetu kako bi poboljšali kvalitetu sna;

Premda je KBT-I široko priznata kao prva linija liječenja nesanice u općoj populaciji, njezina učinkovitost u osoba s rakom i dalje zahtijeva temeljitu, ažurnu i detaljnu procjenu.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi je li KBT-I bolja od (1) izostanka aktivnog liječenja ili (2) drugih liječenja u poboljšanju ozbiljnosti nesanice, kvalitete sna i parametara dnevnika spavanja u ispitanika, odnosno stvari poput vremena odlaska na spavanje, vremena potrebnog da zaspu i broja buđenja tijekom noći. Također se htjelo saznati može li KBT-I dovesti do neželjenih ili opasnih događaja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala KBT-I s drugim modalitetima liječenja u osoba s rakom. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza.

Rezultati

Uključeno je 21 istraživanje s 2431 ispitanikom, primarno žene dijagnosticirane s rakom dojke. Sedamnaest od 21 istraživanja je provedeno u Sjevernoj Americi. Identificirano je pet usporedbi. U ovom sažetku prikazani su rezultati dviju glavnih usporedbi.

• KBT-I u odnosu na izostanak aktivnog liječenja;
• KBT-I u odnosu na aerobne vježbe.

Ključni rezultati

KBT-I u odnosu na izostanak aktivnog liječenja

U pojedinaca s rakom, KBT-I može poboljšati nesanice, kvalitetu sna i većinu parametara dnevnika spavanja bez dodatnih neželjenih događaja. Međutim, postoji velika nesigurnost u rezultate za ozbiljnost nesanice, koliko često ili koliko brzo se ljudi bude nakon što zaspu, te ozbiljne neželjene, štetne događaje.

KBT-I u odnosu na aerobne vježbe

KBT-I može poboljšati intenzitet nesanice i kvalitetu sna bez dodatnih, ozbiljnih, neželjenih odnosno štetnih događaja. Međutim, KBT-I možda dovodi do male ili nikakve razlike u većini parametara dnevnika spavanja. Postoji velika nesigurnost u rezultate za ozbiljne neželjene ili štetne događaje i ukupno trajanje sna zabilježeno dnevnikom spavanja.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji nesigurnost u dokaze zato što su ispitanici u istraživanjima znali koju vrstu liječenja su dobili, što može utjecati na to kako su odgovorili na liječenje. Osim toga, bilo je premalo istraživanja da bi postojala sigurnost u rezultate za ishode od interesa.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do travnja 2025. godine.

Ključne poruke

Nema dovoljno kvalitetnih dokaza o najboljim lijekovima za liječenje boli tijekom endotrahealne aspiracije.

Ukupno gledano, nije jasno smanjuju li lijekovi proučavani u ovom sustavnom pregledu negativne učinke (štetnosti) poput promjena krvnog tlaka i otkucaja srca, teškog krvarenja u mozgu ili duljine vremena provedenog na mehaničkim ventilatorima.

Potrebna su veća, dobro osmišljena istraživanja kako bi se dale bolje procjene koristi i potencijalnih šteta različitih lijekova za liječenje boli tijekom endotrahealne aspiracije.

Uvod

Mnoga novorođenčad ima poteškoća s disanjem. Kako bi im se pomoglo, koristi se mehanički ventilator (aparat za disanje). Ventilator radi tako da se kroz djetetova usta ili nos postavi fleksibilna cijev niz dušnik (traheju). Postavljanje cijevi poznato je kao endotrahealni postupak (što znači da se pristup ostvaruje putem dušnika). Dok je dijete priključeno na respirator, cijev mora biti čista i prozračna. Ovaj proces se naziva endotrahealna aspiracija.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati kako smanjiti bol kod novorođenčadi tijekom endotrahealne aspiracije pomoću lijekova protiv bolova ili opuštanja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražene su medicinske baze podataka kako bi se pronašla istraživanja koja uspoređuju dvije vrste lijekova za smanjenje boli kod novorođenčadi tijekom endotrahealne aspiracije. Lijekovi su uključivali opioidne lijekove protiv bolova poput morfija i alfentanila, sedative (lijekove za opuštanje) poput midazolama i anestetike (lijekove koji usporavaju reakcije mozga i živčanog sustava na bol), poput ketamina.

Rezultati
Uključeno je sedam istraživanja na 1242 novorođenčeta. Većina istraživanja odvijala se u zemljama s visokim prihodima. Najveće istraživanje uključilo je 898 beba, a najmanje 10. Jedno istraživanje uključilo je 150 beba, a preostala četiri uključila su manje od 100 beba. Farmaceutske tvrtke nisu financijski podržale niti jedno istraživanje.

Ključni rezultati

Ishodi tijekom endotrahealne aspiracije

Opioidi u usporedbi s placebom (tvar bez medicinskih učinaka)

Nije jasno smanjuje li morfij bol ili duljinu vremena koliko su bebe bile na mehaničkoj ventilaciji.

Nije jasno smanjuje li alfentanil bol ili broj otkucaja srca.

Meperidin može smanjiti bihevioralne znakove boli poput plača.

Morfij možda ne uzrokuje nizak krvni tlak.

Morfij vjerojatno neznatno smanjuje učestalost teškog krvarenja u mozgu.

Opioidi u usporedbi sa sedativima (midazolam)

Nije jasno smanjuje li morfij bol.

Morfij možda može uzrokovati veliko smanjenje vremena provedenog na mehaničkoj ventilaciji kod novorođenčadi.

Morfij možda neće smanjiti učestalost teškog cerebralnog krvarenja (krvarenja u mozgu).

Niti jedno istraživanje nije izvijestilo o promjenama krvnog tlaka ili otkucaja srca, niti o bihevioralnim znakovima boli (poput plača).

Sedativi u usporedbi s placebom

Midazolam možda može smanjiti bol.

Nije jasno smanjuje li ketamin bol ili utječe li na otkucaje srca ili krvni tlak.

Nije jasno smanjuje li midazolam vrijeme provedeno na mehaničkoj ventilaciji i smanjuje li pojavu teškog krvarenja u mozgu.

Niti jedno istraživanje nije izvijestilo o bihevioralnim znakovima boli.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza za ključne ishode je niska do vrlo niska jer je većina istraživanja bila mala, a bilo je premalo istraživanja da bi postojala sigurnost u rezultate.

Opioidi u odnosu na placebo

Postoji nesigurnost u to da opioidi (morfij, alfentanil) smanjuju bol ili mijenjaju otkucaje srca.

Postoji mala pouzdanost u to da opioidi (meperidin) smanjuju bihevioralne znakove boli.

Opioidi u odnosu na sedative

Postoji nesigurnost u to da opioidi (morfij) smanjuju bol.

Sedativi u odnosu na placebo

Postoji nesigurnost u to da ketamin smanjuje bol ili utječe na broj otkucaja srca. Bihevioralni znakovi boli nisu mjereni.

Postoji mala pouzdanost u to da midazolam smanjuje bol.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do kolovoza 2024. godine.

Ključne poruke

- U osoba s bolestima središnjeg živčanog sustava, neki tretmani bez lijekova, kao što su probiotici i masaža trbuha, mogu poboljšati simptome zatvora koje osoba sama prijavi, dok drugi, poput holističke sestrinske procjene, mogu poboljšati simptome fekalne inkontinencije (FI) koje osoba sama prijavi.

- Vrlo je neizvjesno imaju li, prema dostupnim dokazima, neki tretmani bez lijekova (probiotici i procjena njege) ikakav učinak na kvalitetu života osoba, vrijeme koje trebaju provesti na njezi crijeva ili na rizik od štetnih ili neželjenih učinaka liječenja.

- U ovom su području potrebna daljnja istraživanja, uključujući određene ključne mjere ishoda. Razvoj mjera ishoda treba se temeljiti na ključnim simptomima koji utječu na kvalitetu života i važni su ovoj skupini ljudi.

Uvod

Osobe s bolestima središnjeg živčanog sustava, poput Parkinsonove bolesti, ozljede leđne moždine, multiple skleroze i moždanog udara, često pate od problema s crijevima. Ti problemi uključuju zatvor i FI, a neke osobe imaju oba stanja. Može biti vrlo teško kontrolirati zatvor bez izazivanja istjecanja stolice ili zaustaviti istjecanje stolice bez izazivanja zatvora. Osobe s bolestima središnjeg živčanog sustava često trebaju više vremena za pražnjenje crijeva, što im može uzrokovati veliku tjeskobu, uznemirenost i smanjiti kvalitetu života.

Dosadašnje spoznaje

Zatvor i FI u osoba s bolestima središnjeg živčanog sustava mogu se liječiti na nekoliko načina. Mogućnosti liječenja crijevnih tegoba bez lijekova uključuju konzervativne tretmane poput promjena prehrane (npr. uzimanja probiotika ili prebiotika). Fizikalne terapije uključuju vježbe, masažu trbuha ili uporabu vode za čišćenje crijeva od stolice. Kirurški zahvat također je mogućnost liječenja bez lijekova.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi koliko su intervencije bez lijekova učinkovite u liječenju osoba koje zbog bolesti središnjeg živčanog sustava imaju zatvor, FI ili oba stanja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima su se uspoređivale mogućnosti konzervativnog liječenja, fizikalne terapije ili kirurško liječenje s izostankom liječenja, uobičajenom njegom (njegom koju zdravstveni djelatnik pruža kod kuće ili u bolnici) ili „lažnim” liječenjem koje ne sadrži lijek, u osoba koje zbog bolesti središnjeg živčanog sustava imaju zatvor, FI ili oba stanja. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je 25 istraživanja koja su uključivala 1598 osoba s bolesti središnjeg živčanog sustava i zatvorom, FI ili oba stanja. Osam istraživanja uključivalo je osobe s Parkinsonovom bolesti, sedam je uključivalo osobe s ozljedom leđne moždine, pet je uključivalo osobe s moždanim udarom, dva su uključivala ispitanike s multiplom sklerozom, jedno je uključivalo ispitanike sa spinom bifidom, jedno je uključivalo osobe s demencijom i jedno je uključivalo osobe s teškim poteškoćama u učenju. Gotovo sva istraživanja provedena su u zemljama visokog dohotka. Dva uključena istraživanja sponzorirala je industrija, a u tri nisu navedeni izvori financiranja. U jednom je istraživanju navedeno da autori nisu primili nikakvu financijsku potporu. Preostala istraživanja financirana su istraživačkim potporama, sredstvima bolnica ili lokalnih vlasti, dobrotvornih ustanova ili neprofitnih organizacija.

Ključni rezultati

Pronađeno je 13 istraživanja u kojima su se uspoređivale mogućnosti konzervativnog liječenja s uobičajenom njegom, izostankom aktivnog liječenja ili placebom. Konzervativne mogućnosti liječenja mogu dovesti do velikog smanjenja simptoma fekalne inkontinencije prema procjeni samih ispitanika, a mogu i poboljšati simptome zatvora. Osim toga, konzervativne intervencije mogu dovesti do smanjenja prosječnog vremena potrebnog za njegu crijeva. Međutim, na temelju dostupnih dokaza vrlo je neizvjesno jesu li konzervativne intervencije učinkovite u poboljšanju dobrobiti povezane sa stanjem ispitanika ili koliko nuspojava mogu uzrokovati ti tretmani. Nijedno istraživanje nije izvijestilo o rezultatu na ljestvici neurogene disfunkcije crijeva (engl. Neurogenic Bowel Dysfunction Score), alatu koji se koristi za mjerenje crijevne disfunkcije u osoba s bolestima središnjeg živčanog sustava.

Pronađeno je 12 istraživanja u kojima su se fizikalne terapije uspoređivale s uobičajenom njegom, izostankom aktivnog liječenja ili placebom. Fizikalne terapije mogu malo ili nimalo utjecati na simptome fekalne inkontinencije, ali mogu dovesti do umjerenog poboljšanja zatvora. Fizikalne terapije mogu malo ili nimalo utjecati na rezultat na ljestvici neurogene disfunkcije crijeva. Vrlo je neizvjesno jesu li fizikalne terapije učinkovite u poboljšanju dobrobiti specifične za stanje, količine vremena potrebne za njegu crijeva ili broja nuspojava koje ove terapije mogu uzrokovati.

Ograničenja ovog pregleda

Općenito je pouzdanost dokaza niska zbog načina na koji su istraživanja provedena. U mnogim je istraživanjima bilo moguće da su ispitanici znali koje liječenje su primili, što je moglo utjecati na rezultate, a u mnogim je istraživanjima bilo problema s načinom izvještavanja o rezultatima. Osim toga, u istraživanjima je često sudjelovao vrlo mali broj ispitanika. Također, nedostaju ujednačena mjerenja ishoda koja bi omogućila usporedbu različitih istraživanja, a podatci o potencijalnim nuspojavama ovih tretmana bili su vrlo ograničeni.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 27. ožujka 2023. godine.

Ključne poruke

• U usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi, kortikosteroidi vjerojatno smanjuju rizik od smrti unutar 28 dana i smrti u bolnici, a mogu imati mali ili nikakav učinak na rizik od smrti nakon tri mjeseca.

• Nije sigurno kakvi su učinci kontinuirane intravenske infuzije kortikosteroida u usporedbi s povremenom intravenskom bolusnom primjenom (brzom injekcijom).

• U budućim istraživanjima trebalo bi procijeniti koristi i štetne učinke kortikosteroida u liječenju određenih skupina, uključujući djecu, osobe sa sepsom bez šoka ili s blagim oblikom septičkog šoka, osobe sa sindromom akutnog respiratornog distresa (ARDS) i osobe s različitim vrstama infekcija. Određivanje optimalnih metoda primjene kortikosteroida, uključujući vrste molekula – s ili bez izazivanja retencije natrija i tekućine te izlučivanja kalija (mineralokortikoidna aktivnost), vrijeme početka, dozu i trajanje, kontinuiranu infuziju ili povremene intravenske boluse te završetak liječenja – s ili bez postupnog smanjivanja doze do nule, također zahtijeva dodatna istraživanja. Buduća istraživanja trebala bi procijeniti dugoročnije učinke, tj. dulje od godinu dana, na preživljavanje i komplikacije sepse.

Uvod

Sepsa se javlja kada je infekcija praćena zatajenjem organa. Javljaju se ubrzano disanje, hipotenzija (nizak krvni tlak) i zbunjenost. Sepsa može utjecati na učinkovitost kortikosteroida u tijelu, koji kontroliraju način na koji tijelo prepoznaje i brani se od bakterija, virusa i tvari koje prepoznaje kao strane i štetne.

Dosadašnje spoznaje

Kortikosteroidi su lijekovi koji se koriste za suzbijanje prekomjerne upale. Međutim, ovi lijekovi mogu uzrokovati štetne učinke, kao što su povišena razina šećera ili soli u krvi, infekcije, krvarenje u želucu, uznemirenost ili delirij te slabost udova. Kortikosteroidi se već desetljećima primjenjuju u osoba s infekcijama različitih uzroka.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi:

• koristi primjene kortikosteroida u djece i odraslih sa sepsom i

• najbolje načine primjene ovog liječenja (uključujući osobe kojima bi ga bilo najbolje primijeniti).

Također se željelo utvrditi mogu li kortikosteroidi uzrokovati neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima se uspoređivalo:

• intravenski primijenjeni kortikosteroidi s lažnim liječenjem koje ne sadrži nikakav lijek, ali izgleda ili ima okus jednako kao kortikosteroidi, ili s uobičajenom skrbi, ili

• kontinuirana infuzija s povremenim brzim intravenskim injekcijama (bolusima) kortikosteroida.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Ovaj sustavni pregled uključuje 87 ispitivanja (24 336 ispitanika). Najveće istraživanje uključivalo je 3800 ispitanika, a najmanje 21 ispitanika. U 83 ispitivanja kortikosteroidi su uspoređeni s izostankom kortikosteroida (s placebom u 59 ispitivanja i uobičajenom skrbi u 24 ispitivanja). U četiri ispitivanja također se uspoređivala kontinuirana primjena s brzom intravenskom injekcijom (tj. bolusom) kortikosteroida koja se ponavljala svakih šest ili osam sati. Trideset i tri ispitivanja provedena su u Europi, 15 u Sjevernoj Americi, 22 u Aziji, šest na Bliskom istoku, šest u Africi i tri u Latinskoj Americi, a četiri su bila multinacionalna ispitivanja.

Tri ispitivanja financirala je farmaceutska tvrtka, 27 su financirale javne organizacije ili dobrotvorni izvori, a šest su zajedno financirale farmaceutske tvrtke i javne organizacije ili dobrotvorni izvori. U 25 ispitivanja izvor financiranja nije naveden.

U usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi, kortikosteroidi vjerojatno smanjuju rizik od smrti unutar 28 dana za 10 % (72 ispitivanja, 22 915 ispitanika), a učinci liječenja slični su u djece i odraslih. Kortikosteroidi mogu imati mali ili nikakav učinak na dugoročni rizik od smrti (nakon više od tri mjeseca), ali pouzdanost tih rezultata je manja. Kortikosteroidi vjerojatno smanjuju rizik od smrti u bolnici. Kortikosteroidi mogu skratiti boravak u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) i bolnici. Kortikosteroidi možda ne povećavaju rizik od superinfekcije (druge infekcije). Dokazi o učinku kortikosteroida na rizik od mišićne slabosti su vrlo nesigurni.

Nije sigurno kakvi su učinci kontinuirane intravenske infuzije kortikosteroida u usporedbi s povremenom intravenskom bolusnom primjenom (brzom injekcijom). Četiri istraživanja prikazala su podatke za ovu usporedbu, a pouzdanost dokaza za sve ishode bila je vrlo niska.

Ograničenja ovog pregleda

• Kortikosteroidi u usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi

Pouzdanost rezultata prema kojima kortikosteroidi smanjuju smrtnost unutar 28 dana je umjerena. Utvrđene su neke razlike među ispitivanim populacijama, vrstama kortikosteroida i načinu njihove primjene te upotrebi dodatnih lijekova.

• Kontinuirana infuzija u odnosu na bolusnu primjenu kortikosteroida

Pouzdanost rezultata o tome da nema razlike u smrtnosti unutar 28 dana između kontinuirane primjene kortikosteroida i ponovljenih brzih intravenskih injekcija vrlo je niska. Pronađena su samo četiri istraživanja u koja je bio uključen vrlo mali broj ispitanika.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2023. godine.

Ključne poruke

• Dokazi se još uvijek prikupljaju, a buduća istraživanja mogla bi promijeniti zaključke.

• Nije sigurno dovodi li jedan kirurški pristup (način pristupa zglobu kuka), u usporedbi s drugim, do drugačijeg ishoda u obavljanju svakodnevnih zadataka, kvaliteti života povezanoj sa zdravljem, pokretljivosti ili funkcionalnom stanju, smrtnosti ili boli unutar prva četiri mjeseca nakon operacije.

Uvod

Hemiartroplastika kuka ili djelomična zamjena kuka operacija je kojom se glava bedrene kosti (femura) zamjenjuje umjetnom, dok čašica ostaje netaknuta.

Zašto je ovo važno

Prijelomi kuka su česti, posebno u starijih osoba. Mogu biti vrlo bolni i otežati hodanje ili samostalan život. Djelomična zamjena kuka način je liječenja ovih prijeloma, kojim se može smanjiti bol i omogućiti ljudima da ponovno stanu na noge brže. Postoje različiti načini pristupa zglobu kuka tijekom operacije (pristupi). Svaki ima svoje prednosti i nedostatke.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi kakav učinak različiti kirurški pristupi izvođenju djelomične zamjene kuka mogu imati na osobu koja se oporavlja od operacije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja koja su uspoređivala različite pristupe djelomičnoj zamjeni kuka. U istraživanjima su ispitanici morali biti nasumično raspoređeni za svaki pristup (ili raspoređeni prema datumu rođenja ili drugim metodama), a zatim se pratio njihov oporavak nakon operacije. Istraživanja su uključivala odrasle osobe s prijelomima kuka. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađeno je 27 istraživanja s 3369 ispitanika. Istraživanja su provedena diljem Europe i Azije. Najveće istraživanje uključivalo je 843, a najmanje 29 ispitanika. Istraživanja su trajala od 40 dana do pet godina.

Prednji naspram stražnjeg pristupa: možda postoji mala ili nikakva razlika između dva pristupa u tome koliko dobro ljudi mogu obavljati svakodnevne zadatke, funkcionalnom stanju, smrtnosti ili boli tri mjeseca nakon operacije, ali rezultati su vrlo nesigurni. Nijedno istraživanje nije proučavalo kvalitetu života povezanu sa zdravljem unutar četiri mjeseca nakon operacije.

Prednji naspram postraničnog pristupa: možda postoji mala ili nikakva razlika između dva pristupa u tome koliko dobro ljudi mogu obavljati svakodnevne zadatke ili u funkcionalnom stanju ili boli tri mjeseca nakon operacije, ali rezultati su vrlo nesigurni. Utvrđeno je da prednji pristup može neznatno smanjiti prisutnost šepanja tri mjeseca nakon operacije. Nijedno istraživanje nije proučavalo kvalitetu života povezanu sa zdravljem unutar četiri mjeseca nakon operacije. Nije sigurno kakav je učinak na smrtnost unutar četiri mjeseca nakon operacije.

Postranični naspram stražnjeg pristupa: možda postoji mala ili nikakva razlika između dva pristupa u tome koliko dobro ljudi mogu obavljati svakodnevne zadatke ili u kvaliteti života povezanoj sa zdravljem, funkcionalnom stanju ili boli tri mjeseca nakon operacije, ali rezultati su vrlo nesigurni. Također možda nema razlike između metoda u riziku od smrti unutar tri mjeseca nakon operacije.

Ograničenja ovog pregleda

Općenito, razina pouzdanosti u trenutačne dokaze niska je ili vrlo niska. Dva glavna čimbenika smanjila su pouzdanost dokaza. Prvo, u istraživanjima nije bilo dovoljno ispitanika da bi se njihovi rezultati mogli sa sigurnošću utvrditi, a rezultati su se znatno razlikovali među istraživanjima. Drugo, mali broj ispitanika u istraživanjima ograničavao je mogućnost otkrivanja rijetkih, ali klinički važnih neželjenih učinaka, koji često nisu bili prijavljeni ili su bili nedovoljno opisani.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 1. studenog 2024. godine. Istraživanja su objavljena između 1981. i 2024. godine.

Ključne poruke

• Probiotici (žive bakterije koje povoljno djeluju na probavni trakt) koji se daju novorođenčadi kao dodatak prehrani ili dodaju u mliječnu formulu za dojenčad u prvih šest mjeseci života mogu neznatno smanjiti razvoj ekcema (suha, svrbljiva i upaljena koža) u dojenčadi do dobi od dvije godine, ali nema dovoljno kvalitetnih istraživanja da bi se moglo pouzdano zaključiti o tom rezultatu.

• Probiotici mogu imati mali ili nikakav učinak na razvoj alergijskih bolesti poput astme (respiratornog stanja sa simptomima poput kašlja, piskanja pri disanju, stezanja u prsima i nedostatka zraka) i alergijskog rinitisa (često nazivanog peludnom groznicom) te alergija na hranu (na hranu i kravlje mlijeko) tijekom dojenačke dobi.

• Učinci sinbiotika (mješavina probiotika i prebiotika (neprobavljivih vlakana koja pomažu bakterijama u rastu)) nisu jasni.

Uvod

Alergije na određene namirnice, poput kravljeg mlijeka, kikirikija i jaja, kao i alergije koje nisu povezane s hranom, česte su. Neka dojenčad postaje osjetljiva na hranu, uključujući kravlje mlijeko, putem probavnog trakta. Na to mogu utjecati bakterije u probavnom traktu. Druga dojenčad može postati osjetljiva putem kože. Senzibilizacija na alergene (tvari koje uzrokuju alergijsku reakciju) obično slijedi određeni obrazac: alergije na hranu javljaju se u prve dvije do tri godine života, nakon čega slijede alergeni u zatvorenom prostoru (na primjer, grinje kućne prašine i kućni ljubimci), a zatim vanjski alergeni (na primjer, raž i mačji rep (Timothy trava)) koji se očituju kao astma, ekcem ili alergijski rinitis.

Dosadašnje spoznaje

Probiotici povoljno djeluju na žive crijevne bakterije u probavnom traktu, a istražuje se mogu li spriječiti senzibilizaciju na alergene koji dovode do alergija na hranu i alergija koje nisu povezane s hranom.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Cilj je bio utvrditi utječe li davanje probiotika ili sinbiotika (probiotika s dodanim prebioticima (neprobavljivim vlaknima koja pomažu bakterijama u rastu)) dojenčadi u prvih šest mjeseci života, u usporedbi s davanjem placeba (prividnog liječenja) ili izostankom liječenja, na sprječavanje razvoja alergijskih bolesti, uključujući astmu, ekcem, alergijski rinitis, alergiju na hranu i alergiju na kravlje mlijeko.

Tražena su istraživanja u kojima je primjena probiotika ili sinbiotika u dojenčadi tijekom prvih šest mjeseci života uspoređena s izostankom njihove primjene. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključena su 24 istraživanja sa 7077 parova majki i dojenčadi.

Probiotici mogu dovesti do male ili nikakve razlike u pojavi astme, alergijskog rinitisa i alergije na kravlje mlijeko do navršene druge godine života. Probiotici mogu neznatno smanjiti pojavu ekcema do navršene druge godine života, ali nije bilo dovoljno kvalitetnih istraživanja za pouzdan zaključak o tom rezultatu. Probiotici mogu imati mali ili nikakav učinak na pojavu alergije na hranu do navršene druge godine života, ali dokazi su vrlo nesigurni.

Dokazi o učinku sinbiotika na ekcem do navršene druge godine života vrlo su nesigurni. Sinbiotici mogu dovesti do male ili nikakve razlike u pojavi alergije na hranu do navršene druge godine života. Nisu pronađeni podatci o učinku sinbiotika na astmu, alergijski rinitis i alergiju na kravlje mlijeko do navršene druge godine života.

Uzimanje dodataka probiotika ili sinbiotika može dovesti do male ili nikakve razlike u mogućim neželjenim učincima, uključujući infekciju probiotičkim bakterijama do navršene druge godine života. Nisu zabilježeni ozbiljni neželjeni učinci povezani s primjenom probiotika ili sinbiotika.

Ograničenja ovog pregleda

Postojale su određene nedoumice u vezi s načinom na koji su provedena neka istraživanja. Nisu sva istraživanja pružila podatke o svemu što je bilo od interesa za ovaj sustavni pregled. Većina istraživanja proučavala je probiotike i izvijestila o ekcemu. Nije bilo dovoljno istraživanja da bi se mogli pouzdano utvrditi učinci probiotika i sinbiotika na druge alergijske bolesti i alergije na hranu.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2023. godine.

Ključne poruke

• Digitalne intervencije mogu imati male, kratkotrajne korisne učinke na masu tjelesne masti, ali njihovi učinci na druge ishode nisu jasni.

• Nijedno istraživanje nije izvijestilo o sigurnosti intervencija.

• U budućim istraživanjima rezultate bi trebalo prikazivati prema dobi, spolu, rasi/etničkoj pripadnosti, uključiti potpune podatke, navesti štetne događaje i druge ishode. U analizama bi trebalo uzeti u obzir i prehranu i tjelesnu aktivnost te navesti teoriju ponašanja na kojoj se intervencija temelji.

Uvod

Pretilost u djetinjstvu globalni je javnozdravstveni problem koji povećava rizik od razvoja kroničnih bolesti, poput dijabetesa i bolesti srca. Godine 2016. diljem svijeta više od 340 milijuna djece i adolescenata u dobi od 5 do 19 godina imalo je prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost.

Dosadašnje spoznaje

Istražuju se novi načini liječenja pretilosti u djece i adolescenata primjenom digitalnih tehnologija, uključujući nosive uređaje, internetske intervencije, tekstualne poruke, aplikacije za mobilne telefone ili tablete, igre koje uključuju tjelesnu aktivnost, aktivne videoigre te telezdravstvo (pregled ili razgovor s liječnikom od kuće putem telefona, računala ili tableta). Prednosti ovih tehnologija mogu uključivati:

• dostupnost u svakom trenutku, što pomaže u održavanju određenog ponašanja tijekom vremena,
• niži troškovi skrbi,
• promicanje zdravstvene pravednosti, odnosno smanjenje nepravednih razlika u zdravlju između različitih skupina ljudi, budući da su općenito pristupačne i raspoložive velikom broju ljudi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi pomaže li uključivanje digitalnih tehnologija djeci i adolescentima u smanjenju tjelesne mase i jesu li ti alati sigurni.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima su ispitivane digitalne tehnologije, poput „nosivih uređaja“ (kompaktnih, prijenosnih elektroničkih uređaja koji se nose na tijelu za praćenje prehrane, zdravlja i/ili kondicije), internetskih alata, slanja tekstualnih poruka, mobilnih aplikacija, igara koje uključuju tjelesnu aktivnost ili telezdravstva, u liječenju pretilosti u djece i adolescenata u dobi do 19 godina. Istraživanja su grupirana u dvije usporedbe:

• digitalna tehnologija uz uobičajenu skrb u usporedbi sa samom uobičajenom skrbi,
• samo digitalna tehnologija u odnosu na samu uobičajenu skrb.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 15 istraživanja s ukupno 911 djece i adolescenata. Pet istraživanja uključivalo je ispitanike u dobi od 0 do 19 godina. Deset istraživanja uključivalo je samo ispitanike u dobi od 10 do 19 godina. Devet istraživanja trajalo je kraće od šest mjeseci (kratkotrajna istraživanja), a šest istraživanja trajalo je najmanje šest mjeseci (dugotrajna istraživanja).

Osam istraživanja uspoređivalo je digitalnu tehnologiju uz uobičajenu skrb sa samom uobičajenom skrbi. Primjena digitalne tehnologije može smanjiti tjelesnu masnoću u prosjeku za 2,63 % na kraju istraživanja. To je malo, ali važno poboljšanje. Učinci na ostale ishode bili su nejasni.

Sedam istraživanja uspoređivalo je samo digitalnu intervenciju sa samom uobičajenom skrbi. Učinci na procijenjene ishode bili su nejasni.

Nijedno istraživanje nije izvijestilo o sigurnosti ovih oblika liječenja.

Ograničenja ovog pregleda

Dugoročno kliničko značenje smanjenja mase tjelesna masti primjenom digitalne intervencije u kombinaciji s uobičajenom skrbi u ovoj skupini teško je procijeniti zbog ograničene količine dokaza. Također, nema dokaza o sigurnosti ovih digitalnih tehnologija, a nije bilo ni dovoljno podataka da bi se utvrdilo razlikuju li se ishodi među različitim dobnim skupinama.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 14. travnja 2025. godine.

Ključne poruke

• Rano ili vrlo rano liječenje otvorenog arterijskog duktusa (PDA) koji je simptomatski (uzrokuje zdravstvene probleme) može imati mali ili nikakav učinak na smrtnost ili ostale neželjene kliničke ishode kod prijevremeno rođene djece u usporedbi s praćenjem bez intervencije (čekanje i promatranje bez pružanja ikakvog liječenja za zatvaranje PDA).

• Vrlo rana upotreba ibuprofena može povećati smrtnost kod izrazito prijevremeno rođenih beba koje su rođene prije 28. tjedna trudnoće.

Uvod

Otvoreni arterijski duktus je česta komplikacija kod prijevremeno rođene djece (djeca rođena prije nego što je prošlo devet mjeseci trudnoće) ili djece niske porođajne težine. Otvoreni arterijski duktus je otvorena krvna žila između pluća i srca koja se obično zatvara ubrzo nakon rođenja.

Dosadašnje spoznaje

Stanje se liječi lijekovima iz skupine inhibitora ciklooksigenaze (uključujući indometacin, ibuprofen i acetaminofen). Ako lijekovi ne djeluju, PDA se zatvara kirurškim putem ili posebnim postupkom pomoću sićušne cjevčice zvane kateter, koja se uvodi kroz mali rez na koži i omogućuje liječnicima pristup srcu bez potrebe za velikim rezom (zatvaranje putem katetera). Zbog nuspojava povezanih s lijekovima, neki doktori odabiru čekati i promatrati kako bi vidjeli hoće li se PDA sam zatvoriti.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi je li rano liječenje (liječenje lijekovima započeto unutar sedam dana od rođenja) ili vrlo rano liječenje (liječenje lijekovima započeto unutar 72 sata od rođenja) bolje u smanjenju smrtnosti ili drugih lošijih kliničkih ishoda u nedonoščadi, poput kronične plućne bolesti ili ozbiljnog stanja crijeva u kojem dio crijeva odumire (poznato kao nekrotizirajući enterokolitis).

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su randomizirana kontrolirana ispitivanja (klinička istraživanja u kojima se ispitanici nasumično raspoređuju u dvije ili više skupina koje primaju različite oblike liječenja) kod nedonoščadi (rođeni prije 37. tjedna trudnoće) ili dojenčadi niske porođajne težine (težina manja od 2500 g) s PDA dijagnosticiranim kombinacijom specifičnih kliničkih značajki i ultrazvuka srca. Uključena istraživanja uspoređivala su rano ili vrlo rano liječenje simptomatskog PDA inhibitorima ciklooksigenaze u usporedbi s praćenjem (bez upotrebe inhibitora ciklooksigenaze). Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 19 istraživanja koja su obuhvatila 2323 novorođenčeta. Postoji umjerena sigurnost u to da rano ili vrlo rano liječenje simptomatskog PDA ne smanjuje smrtnost ili druge loše kliničke ishode kod prijevremeno rođene djece. Uočeno je da kod izrazito prijevremeno rođene djece (rođenih prije 28. tjedna trudnoće) vrlo rana primjena ibuprofena može povećati rizik od smrti. Trenutačno postoji jedno ispitivanje koje čeka klasifikaciju i pet tekućih ispitivanja koja istražuju ovo pitanje.

Ograničenja ovog pregleda

Dokazi su vrlo niske do visoke razine pouzdanosti te postoji mogućnost da se rezultati daljnjih istraživanja mogu razlikovati od rezultata ovog sustavnog pregleda. Tri glavna čimbenika su smanjila pouzdanost dokaza. Prvo, na rezultate nekih istraživanja mogle su utjecati pristranosti samih istraživača. Drugo, rezultati različitih istraživanja uvelike su se razlikovali za neke ishode. I naposljetku, velik broj istraživanja uključivao je samo mali broj novorođenčadi.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 18. listopada 2024. godine.

Ključne poruke

• Nakon šest mjeseci liječenja, lijekovi iz skupine bioloških lijekova pokazuju najbolji učinak u uklanjanju uzdignutih psorijatičnih promjena na koži.

• Potrebna su dugotrajnija istraživanja kako bi se procijenile koristi i mogući neželjeni učinci duljeg liječenja lijekovima koji se primjenjuju injekcijom ili oralno.

• Također, potrebno je i više istraživanja koja izravno uspoređuju ove vrste lijekova međusobno.

Uvod

Imunološki sustav štiti tijelo od mikroorganizama i stranih tvari te uništava one koje uđu. Psorijaza je imunološki poremećaj u kojem imunološki sustav ne funkcionira pravilno. Najčešće zahvaća kožu, a ponekad i zglobove. Psorijaza ubrzava stvaranje novih kožnih stanica pri čemu se formiraju uzdignute nakupine na koži koje se nazivaju plakovi. Plakovi se mogu perutati, mogu biti prekriveni ljuskama, izazivati svrbež i biti crvene boje na svijetloj koži, odnosno tamnije nijanse na tamnijoj puti. Najzastupljeniji oblik psorijaze jest plak psorijaza.

Dosadašnje spoznaje

Način liječenja ovisi o težini simptoma. Jedna do dvije od deset osoba s umjerenom ili teškom psorijazom morat će uzimati lijekove koji utječu na imunološki sustav kako bi se psorijaza kontrolirala. Takvi lijekovi pripadaju sustavnim liječenjima jer djeluju na čitavo tijelo. Obično se uzimaju na usta (peroralno) ili u obliku injekcija.

Zašto je ovo važno?

Postoje tri skupine sustavnih lijekova za psorijazu:

• Biološki lijekovi – proteini, poput protutijela, koji ciljaju interleukine i citokine (dijelove imunološkog sustava koji utječu na ponašanje stanica).

• Sintetski ciljano usmjereni lijekovi – lijekovi koje proizvode ljudi, a koji utječu na imunološke stanice (npr. apremilast).

• Neciljani lijekovi – lijekovi koji se koriste već dugo u liječenju psorijaze, poput metotreksata, ciklosporina i retinoida.

Željelo se razumjeti koristi i moguće neželjene učinke uzimanja sustavnih lijekova za psorijazu te utvrditi postoje li lijekovi koji su učinkovitiji od drugih.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su ispitivala djelovanje sustavnih lijekova kod odraslih s umjerenom do teškom plak psorijazom.

Rezultati

Pronađena su 204 istraživanja, uključujući 26 novih istraživanja od posljednje pretrage u srpnju 2024. godine. U istraživanjima je testirano 26 različitih lijekova na ukupno 67 889 odraslih osoba s psorijazom (prosječna dob 44,4 godine), a trajala su od dva do šest mjeseci. Od 177 istraživanja koja su prijavila izvor financiranja, 157 je financirala farmaceutska industrija, dok 27 nije navelo financiranje.

Većina istraživanja uspoređivala je sustavni lijek s placebom (neaktivnim pripravkom koji izgleda jednako kao ispitivani lijek). Kao zajedničku mjeru učinkovitosti koristili su Indeks površine i težine psorijaze (PASI), promatrajući postotak bolesnika s poboljšanjem od 90 %. Malo je istraživanja izvještavalo o dobrobiti ljudi.

Uspoređeni su svi lijekovi međusobno.

Ključni rezultati

Svi ispitivani lijekovi bili su učinkovitiji od placeba za postizanje 90% poboljšanja na PASI ljestvici.

Biološki lijekovi koji ciljaju interleukine 17, 23, 12/23 i citokin TNF-α bili su učinkovitiji od ciljano usmjerenih sintetskih i neciljanih lijekova.

U usporedbi s placebom, pet bioloških lijekova pokazalo je najbolju učinkovitost (uz male razlike među njima):

• infliksimab (cilja TNF-α)

• iksekizumab, bimekizumab, xeligekimab (ciljaju interleukin-17)

• risankizumab (cilja interleukin-23)

Nisu uočene razlike u pojavnosti ozbiljnih neželjenih događaja između sustavnih lijekova i placeba. Međutim, budući da rezultati o štetnim učincima nisu dosljedno izvještavani, razina pouzdanosti je niska. Stoga postoji nesigurnost u vezi toga.

Ograničenja ovog pregleda

U usporedbi s placebom, biološki lijekovi infliksimab, kseligekimab, bimekizumab, iksekizumab i risankizumab bili su najučinkovitiji tretmani za postizanje 90%-tnog poboljšanja indeksa površine i težine psorijaze kod osoba s umjerenom do teškom psorijazom. Postoji sigurnost u rezultate za bimekizumab i umjerena sigurnost u rezultate za infliksimab, iksekizumab, kseligekimab i risankizumab.

Postoji manja sigurnost u rezultate o ozbiljnim neželjenim događajima jer ih je prijavljen mali broj.

Također postoji manja sigurnost u rezultate za neciljane lijekove zbog metodoloških nedostataka u nekim istraživanjima. Izgledno je da će se budućim istraživanjima promijeniti sadašnji rezultati.

Za dio od 26 analiziranih lijekova pronađeno je vrlo malo istraživanja. Većina ispitanika imala je tešku psorijazu na početku pa se rezultati možda ne mogu primijeniti na osobe s blažim oblicima bolesti. Svi zaključci u ovome pregledu temelje se isključivo na uzimanju lijekova u sklopu sustavnih terapija u trajanju do šest mjeseci.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do srpnja 2024. godine.

Urednička napomena: ovo je živući sustavni pregled. Živući sustavni pregledi nude novi pristup obnavljanju pregleda, takvi pregledi se kontinuirano nadopunjuju, uključujući relevantne nove dokaze čim postanu dostupni.

Ključne poruke

– Lokalni kinolonski antibiotici (primijenjeni izravno u uho) mogu biti nešto učinkovitiji od sistemskih antibiotika ( u cijelom tijelu) u rješavanju iscjetka iz uha.

– Ne znamo jesu li lokalni ili sistemski antibiotici bolji za poboljšanje sluha.

Što je kronični gnojni otitis media?

Kronični gnojni otitis media, također poznat kao kronični otitis media, je upala i infekcija srednjeg uha koja traje dva tjedna ili dulje. Osobe s kroničnim gnojnim otitisom medija obično imaju ponavljajući ili uporni iscjedak (tekućina koja curi iz rupe ili pukotine u bubnjiću) i gubitak sluha.

Antibiotici (lijekovi koji se koriste protiv bakterijskih infekcija) najčešći su tretman za kronični gnojni otitis media. Antibiotici se mogu:

- nanositi na dio tijela (lokalno) u obliku kapi, sprejeva, masti ili krema (lokalni ili topikalni antibiotici), ili

- liječiti cijelo tijelo (sistemski antibiotici) kad ih se ubrizgava ili uzima oralno (na usta).

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj nam je bio saznati koliko su učinkoviti lokalni i sistemski oblici istog antibiotika, ili jedan lokalni antibiotik u odnosu na drugi sistemski antibiotik, kod osoba s kroničnom gnojnom upalom srednjeg uha i uzrokuju li neželjene učinke. Posebno nas je zanimalo zaustavljaju li lokalni ili sistemski antibiotici iscjedak iz uha te utječu li na kvalitetu života povezanu sa zdravljem (mjera zadovoljstva osobe svojim životom i zdravljem) ili utječu na sluh. Također smo željeli znati uzrokuju li bol, nelagodu ili iritaciju u uhu; neželjene učinke poput vrtoglavice ili krvarenja iz uha; ili bilo kakve ozbiljne komplikacije. Usporedili smo i saželi rezultate studija i ocijenili naše povjerenje u dokaze na temelju čimbenika, kao što su metode istraživanja i veličine istraživanja.

Ključni rezultati

Ovo je prvo ažuriranje sustavnog pregleda objavljenog 2021. godine. Nisu pronađene nove studije. Sveukupno smo pronašli šest studija u kojima je sudjelovalo 445 osoba.

Kinolonske kapi za uši u odnosu na oralne kinolonske tablete

Četiri studije (325 osoba) procijenile su ovu usporedbu. U usporedbi s oralnim kinolonima, kapi za uho s kinolonom mogu malo povećati šanse da se iscjedak iz uha riješi nakon jednog do dva tjedna. Tri studije (265 osoba) izvijestile su da nisu posumnjale na ototoksičnost (kada osoba razvije probleme sa sluhom ili ravnotežom zbog lijeka) ni kod jedne osobe, ali nije bilo jasno kako je to mjereno, pa su dokazi vrlo nesigurni. Niti jedna studija nije prijavila bol u uhu, ozbiljne komplikacije ili kvalitetu života povezanu sa zdravljem. Nijedna studija nije izvijestila o rezultatima vezanih za sluh, unatoč tome što je mjeren u tri studije.

Kinolonske kapi za uši u usporedbi s injekcijama aminoglikozida

Četiri studije (60 osoba) procijenile su ovu usporedbu. Iscjedak iz uha nije nestao nakon jednog do dva tjedna. Studija nije izvijestila o nikakvim "nuspojavama", što pretpostavljamo da znači da nije bilo bolova u uhu, ototoksičnosti ili ozbiljnih komplikacija, ali dokazi su vrlo nesigurni. Dokazi o oštećenju sluha bili su vrlo nesigurni.

Ne znamo jesu li kinolonske kapi za uši bolje ili lošije od injekcija aminoglikozida za liječenje kronične gnojne infekcije srednjeg uha. Samo je jedno istraživanje to istražilo i pružilo je nedovoljno čvrstih dokaza.

Kinolonske kapi za uši u usporedbi s oralnim penicilinom s klavulanskom kiselinom (inhibitor beta-laktamaze)

Ne znamo jesu li ofloksacinske kapi za uši bolje ili lošije od oralnog amoksicilina-klavulanske kiseline za liječenje kronične gnojne upale srednjeg uha. Samo je jedno istraživanje to istražilo i pružilo je nedovoljno čvrstih dokaza. Nijedno istraživanje nije izvijestilo o učincima različitih tretmana na iscjedak iz uha nakon četiri tjedna ili na kvalitetu života povezanu sa zdravljem.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Trebamo više informacija o različitim vrstama lokalnih antibiotika. Potrebno je više dokaza iz dobro dizajniranih istraživanja kako bi se moglo usporediti učinke topikalnih i sustavnih antibiotika na kvalitetu života povezanu sa zdravljem ili na bol u uhu. Također nam trebaju dodatne informacije o štetnim učincima. Nedostajali su noviji podaci, a informacije o skupinama ljudi koje imaju veću vjerojatnost da će imati kroničnu gnojnu upalu srednjeg uha ili različite antibiotike bile su ograničene.

Datum pretraživanja dokaza

Ovaj sustavni pregled uključuje dokaze objavljene do lipnja 2022. godine.

Ključne poruke

• U odraslih osoba s rakom krvi pronađeni su ograničeni dokazi o preventivnom učinku cjepiva na ishode važne pacijentima. Uključena istraživanja usredotočena su samo na cjepiva protiv herpes zostera, bolesti COVID-19 i gripe. Ni u jednom istraživanju nije mjerena kvaliteta života.

• U usporedbi s placebom, cjepiva protiv herpes zostera mogu smanjiti učestalost infekcije. Vjerojatno dovode do male ili nikakve razlike u smrtnosti od bilo kojeg uzroka. Uzrokuju kratkotrajne nuspojave, ali nije pronađen porast ozbiljnih nuspojava do 12 mjeseci nakon cijepljenja. Dugoročni učinci na ostale ishode nisu jasni.

• Za cjepiva protiv bolesti COVID-19 i gripe dokazi o učestalosti infekcije vrlo su nesigurni. Nuspojave su bile slabo prijavljene ili nisu bile analizirane u osoba s rakom krvi.

• U budućim istraživanjima trebalo bi procijeniti cjepiva protiv šireg raspona infekcija i usredotočiti se na ishode koji su važni za pacijente, kao što su kvaliteta života i dugoročna sigurnost.

Uvod

Cjepiva štite ljude od infekcija tako što pripremaju imunološki sustav da prepozna štetne mikroorganizme i bori se protiv njih. Također mogu smanjiti rizik od teških bolesti, boravka u bolnici i smrti. Za ljude s rakom krvi cjepiva mogu biti posebno važna jer im je imunološki sustav slabiji. Osobe s rakom krvi često imaju povećan rizik od ozbiljnih komplikacija zbog bolesti poput gripe, upale pluća i bolesti COVID-19. Cilj je cijepljenja, kao preventivne mjere, smanjiti rizik od infekcije i komplikacija te poboljšati kvalitetu života osoba s rakom krvi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Nastojalo se utvrditi kako cjepiva, kao preventivna mjera, utječu na važne ishode u odraslih osoba s rakom krvi. Točnije, nastojalo se utvrditi smanjuju li cjepiva učestalost infekcija i smrtnost od bilo kojeg uzroka. Također se nastojalo utvrditi poboljšavaju li cjepiva kvalitetu života i uzrokuju li ikakve nuspojave. To uključuje ozbiljne nuspojave poput hospitalizacije, kao i nuspojave poput boli ili crvenila na mjestu uboda i sustavne reakcije (reakcije cijelog tijela) poput vrućice, umora ili osipa.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima su cjepiva uspoređena s placebom (neaktivnom intervencijom koja oponaša eksperimentalnu intervenciju) ili izostankom cijepljenja. Također su tražena istraživanja u kojima su se uspoređivale različite vrste ili doze cjepiva. Razmotren je širok raspon zaraznih bolesti: COVID-19, difterija, Haemophilus influenzae tip b (Hib infekcija), hepatitis B, herpes zoster, gripa, Neisseria meningitidis (meningitis), pertusis (hripavac), dječja paraliza, Streptococcus pneumoniae (upala pluća) i tetanus.

Rezultati su sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je šest istraživanja koja su obuhvatila 25 886 odraslih osoba s različitim vrstama raka krvi i u kojima su procijenjena cjepiva za sprječavanje infekcija herpesom zosterom, bolesti COVID-19 ili gripom. Podatci o kvaliteti života nisu bili prijavljeni ni u jednom istraživanju. Većina istraživanja financirana je sredstvima farmaceutskih tvrtki ili istraživačkih institucija te su provedena u više zemalja. Nije pronađeno nijedno istraživanje koje bi se moglo uključiti u sustavni pregled o cjepivima protiv ostalih zaraznih bolesti od interesa.

Ključni rezultati

Četiri od šest pronađenih istraživanja bila su „randomizirana kontrolirana ispitivanja”, a to je najbolja vrsta istraživanja za odgovor na postavljena pitanja. Rezultati prikazani u nastavku potječu iz ova četiri istraživanja.

Cjepiva protiv herpesa zostera

Za odrasle s rakom krvi cjepiva protiv herpesa zostera:

• mogu smanjiti rizik od infekcije herpesom zosterom do 21 mjesec nakon cijepljenja (2 istraživanja, 3067 osoba);

• vjerojatno ne dovode do razlike u smrtnosti od bilo kojeg uzroka (1 istraživanje, 2548 osoba);

• neznatno povećavaju učestalost nuspojava unutar 30 dana nakon cijepljenja (2 istraživanja, 3110 osoba);

• vjerojatno ne povećavaju učestalost ozbiljnih nuspojava unutar 12 mjeseci nakon cijepljenja (1 istraživanje, 562 osobe); i

• povećavaju reakcije oko mjesta uboda i sustavne reakcije unutar 28 dana nakon cijepljenja (1 istraživanje, 2548 osoba).

Cjepiva protiv bolesti COVID-19

Za odrasle osobe s rakom krvi:

• dokazi o učinku cjepiva BNT162b2 na rizik od bolesti COVID-19 vrlo su nesigurni (1 istraživanje, 95 osoba); i

• cjepivo BNT162b2 vjerojatno povećava nuspojave, iako možda malo ili nimalo utječe na ozbiljne nuspojave šest mjeseci nakon druge doze (1 istraživanje, 2328 osoba u miješanoj populaciji, tj. među osobama sa solidnim tumorima i rakom krvi).

Cjepiva protiv gripe

Za odrasle osobe s rakom krvi:

• ni u jednom istraživanju nije procijenjeno cjepivo protiv gripe u usporedbi s placebom ili izostankom cijepljenja; i

• dokazi o učinku dvije doze cjepiva protiv gripe („trovalentno inaktivirano cjepivo s visokom dozom”) u usporedbi s jednom dozom cjepiva protiv gripe (čija jačina ovisi o dobi) vrlo su nesigurni (1 istraživanje, 122 osobe).

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost rezultata je ograničena. Istraživanjima nisu obuhvaćene sve zarazne bolesti ili ishodi od interesa, a bilo je i problema s načinom provođenja istraživanja, posebno s izvještavanjem o rezultatima.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2024. godine.

Ključne poruke

• Mnogi složeni čimbenici mogu utjecati na stavove i postupke skrbnika i adolescenata o cijepljenju adolescenata protiv humanog papiloma virusa (HPV). Podijeljeni su u 8 tema koje se odnose na individualno znanje i percepcije, obiteljske i društvene odnose te širi kontekst u kojem žive skrbnici i adolescenti.

• Planeri zdravstvene zaštite i kreatori politika mogli bi koristiti teme za bolje razumijevanje specifičnih konteksta u kojima ljudi donose odluke o cijepljenju protiv HPV-a. To im može pomoći u osmišljavanju relevantnijih i učinkovitijih načina za promicanje prihvaćanja i korištenja cijepljenja.

Uvod

HPV je vodeći uzrok raka vrata maternice kod žena, a također uzrokuje genitalne bradavice i nekoliko vrsta raka kod ljudi svih spolova. Cijepljenje adolescenata (mladih osoba u dobi od 9 do 19 godina) jedan je od najučinkovitijih načina sprječavanja ovih bolesti.

Dosadašnje spoznaje

Da bi bili uspješni, programi cijepljenja protiv HPV-a ovise o visokoj razini procijepljenosti. Međutim, mnogi adolescenti diljem svijeta se ne cijepe protiv HPV-a. Za to postoji nekoliko razloga. Cjepiva možda nisu dostupna ili adolescenti mogu imati poteškoća u pristupu uslugama cijepljenja, na primjer, zbog loše kvalitete zdravstvenih usluga, udaljenosti od zdravstvene ustanove ili nedostatka novca. Neki skrbnici i adolescenti možda neće prihvatiti cijepljenje protiv HPV-a.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?
Željelo se saznati koji čimbenici utječu na stavove i postupke skrbnika i adolescenata vezano za cijepljenje protiv HPV-a. Razmatrani su čimbenici koji mogu 'povećati' ili 'smanjiti' prihvaćanje cijepljenja protiv HPV-a.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Pretražena su istraživanja koja su ispitivala stavove, iskustva i postupke skrbnika ili adolescenata vezane uz cijepljenje adolescenata protiv HPV-a u svim zemljama u kojima se provodi cijepljenje protiv HPV-a. Ispitanici u istraživanjima morali su biti adolescenti ili skrbnici koji su bili odgovorni za odlučivanje o tome treba li se adolescent cijepiti.

Rezultati
Uključeno je 206 relevantnih istraživanja, od čega su rezultati 71 istraživanja uključeni u analizu. Istraživanja su provedena diljem svijeta, a uključivala su urbana i ruralna područja, kao i ljude koji žive u zemljama i zajednicama s visokim, srednjim i niskim prihodima.

Ključni rezultati
Mnogi složeni čimbenici mogu utjecati na to što skrbnici i adolescenti misle o cijepljenju protiv HPV-a i koje radnje poduzimaju. Podijeljeni su u 8 tema.

1. Nedostatak medicinskog znanja

2. Uvjerenja i ideje o rizicima i koristima cijepljenja protiv HPV-a

3. Stavovi ili iskustva o drugim cjepivima i programima cijepljenja

4. Uloge adolescenata i njihovih primarnih skrbnika u donošenju odluka

5. Stavovi i postupci o cijepljenju protiv HPV-a drugih članova obitelji ili drugih članova njihove društvene zajednice, poput vršnjaka, tradicionalnih ili vjerskih vođa i medija

6. Šira društvena ili kulturna uvjerenja o adolescenciji, seksualnosti, spolu, roditeljstvu i zdravlju

7. Povjerenje ili nepovjerenje u institucije ili ljude povezane s cijepljenjem, poput učitelja i škola, farmaceutske industrije, vlade i zdravstvenih djelatnika

8. Pristup programima i uslugama cijepljenja protiv HPV-a te iskustva s njima, poput njihove praktičnosti, cijene cjepiva ili jezične prepreke.

Ograničenja ovog pregleda
Pouzdanost dokaza je uglavnom umjerena do visoka. Međutim, metode ili nalazi nekih istraživanja nisu bili jasni, a neka su se istraživanja usredotočila na jednu vrstu okruženja ili zemlje, pa potencijalno nisu bila relevantne za druga okruženja ili zemlje. Sva uključena istraživanja objavljena su na engleskom ili francuskom jeziku, tako da su možda propušteni nalazi objavljeni na drugim jezicima.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2023. godine.

Uvod

Medikamentozni pobačaj je pobačaj kod kojeg osoba prekida trudnoću koristeći kombinaciju dvije vrste lijekova, mifepriston i mizoprostol, ili korištenjem samo mizoprostola. Njega tijekom medikamentoznog pobačaja obuhvaća tri faze: prije pobačaja, pobačaj i poslije pobačaja. Ove faze podrazumijevaju različite komponente njege. Faza prije pobačaja podrazumijeva informacije prije pobačaja, savjetovanje ako to pacijent želi te procjenu podobnosti. Faza pobačaja uključuje upute za izdavanje i primjenu lijekova. Faza nakon pobačaja uključuje procjenu je li pobačaj bio uspješan i može uključivati ​​i poveznice s drugim uslugama reproduktivnog zdravlja. Neke komponente njege, poput pružanja informacija, savjetovanja i savjetovanja o kontracepciji ako to pacijent želi, prožimaju sve tri faze.

Dosadašnje spoznaje

Telemedicina je model pružanja usluga za pobačaj u kojem zdravstveni radnik koristi telekomunikacije, poput online razgovora, tekstualnih poruka, telefona ili videokonferencije, da bi pružio medicinsku njegu. Ovaj pregled je fokusiran na modele telemedicine za pružanje njege tijekom medikamentoznog pobačaja. Telemedicina se može koristiti kao podrška ženi tijekom dijela ili cijelog procesa pobačaja, od faze prije pobačaja do faze poslije pobačaja.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Prethodna istraživanja ukazuju na to da bi modeli telemedicine za medikamentozni pobačaj mogli biti sigurni, učinkoviti i prihvatljivi za one koji žele pobačaj. Međutim, postojeći podaci ograničeni su zbog razloga povezanih sa samoprijavljivanjem ishoda, nedostatkom kontrolnih skupina i nedostajućim podacima, stoga zaključke treba donositi s oprezom. Cilj ovog sustavnog pregleda bio je izgraditi pouzdaniju bazu dokaza istraživanjem modela koji koriste telekomunikacije za pružanje skrbi vezane uz jednu ili više faza pobačaja. Razmatrani su modeli njege u kojima su se telekomunikacije koristile kao glavno sredstvo pružanja usluga od faze prije pobačaja do faze nakon pobačaja, u usporedbi s kliničkom njegom za odgovarajuće faze. Također su promatrani modeli njege u kojima se telekomunikacije koriste za pružanje njege u jednoj fazi ili za kombinaciju dvije faze pobačaja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala telemedicinu za medikamentozni pobačaj s kliničkom njegom.

Rezultati

Uključena su 22 istraživanja koja su obuhvatila ukupno 131 278 osoba koje su podvrgnute medikamentoznom pobačaju u prvom tromjesečju. Istraživanja su provedena u 10 zemalja sa srednjim do visokim dohotkom i pružila su dokaze za tri intervencije: modeli telemedicine od faze prije do faze poslije pobačaja (devet istraživanja), modeli telemedicine prije pobačaja ili tijekom pobačaja (četiri istraživanja) i modeli telemedicine nakon pobačaja (devet istraživanja). Vrste korištenih telekomunikacija razlikovale su se među uključenim istraživanjima, a obuhvaćale su i sinkronu (u stvarnom vremenu) i asinkronu (izvan stvarnog vremena) komunikaciju.

Ključni rezultati

Modeli telemedicine za medikamentozni pobačaj od faze prije do faze poslije pobačaja vjerojatno su slični u smislu utjecaja na ishode uspješnog pobačaja, neželjene trudnoće i pridržavanja režima medikamentoznog pobačaja u usporedbi s kliničkom njegom. To je bilo u skladu s nalazima koji se odnose na usporedbe modela telemedicine prije pobačaja ili tijekom pobačaja s kliničkom njegom i modela telemedicine nakon pobačaja s kliničkom njegom. Što se tiče modela telemedicine nakon pobačaja, ti modeli vjerojatno rezultiraju većim stopama pridržavanja postupaka praćenja u usporedbi s kliničkom njegom. Sveukupno, nalazi ukazuju na to da korištenje telemedicine za medikamentozni pobačaj u ranoj trudnoći može rezultirati sličnim ishodima u smislu sigurnosti, učinkovitosti i prihvatljivosti u usporedbi s pružanjem usluga u klinici.

Ograničenja ovog pregleda

Bilo je relativno malo dovoljno velikih randomiziranih i nerandomiziranih istraživanja s odgovarajućim analizama, osobito za glavnu intervenciju od interesa. Većina istraživanja provedena je u okruženjima s visokim dohotkom, a većina uključenih ispitanika je bila u gestacijskoj dobi do devet tjedana. Većina istraživanja uključivala je i neku razinu kliničke njege kako bi se potvrdila gestacijska dob ili ishod pobačaja. Međutim, za glavnu intervenciju od interesa, pet od devet istraživanja nije provelo rutinske ultrazvuke, laboratorijske testove ili fizičke preglede kako bi se potvrdila gestacijska starost ili lokacija trudnoće prije pobačaja.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 13. kolovoza 2024. godine.

Ključne poruke

– Dijagnoza opstruktivne apneje u snu korištenjem testova spavanja s ograničenim brojem kanala manje je komplicirana od polisomnografije i može se provesti u ispitanikovom domu, a ne u bolničkom laboratoriju.

– Korištenje testova spavanja s ograničenim brojem kanala rezultira malom ili nikakvom razlikom u pospanosti.

– Međutim, većina je dokaza nesigurna, posebno za testove razine IV.

Uvod

Opstruktivna apneja u snu stanje je u kojem se stijenke grla opuštaju i sužavaju ili pak zatvaraju tijekom spavanja. Ovo stanje zaustavlja normalno disanje i može dovesti do hrkanja, pospanosti i umora tijekom dana, smanjenja kvalitete života te povećanog rizika od bolesti srca i krvnih žila poput moždanog ili srčanog udara.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Dijagnoza opstruktivne apneje u snu može se postaviti skupim i dugotrajnim testom koji se naziva polisomnografija, a provodi se u laboratoriju za spavanje u bolnici. Uključuje mnoga različita mjerenja dok osoba spava, kao što su moždana i mišićna aktivnost, pokreti očiju i otkucaji srca. Klasificirana je kao test spavanja razine I. Alternativni načini dijagnosticiranja uključuju tehnike koje zahtijevaju manje mjerenja. Oni se nazivaju testovima spavanja s ograničenim brojem kanala i klasificiraju se kao razine II, III i IV ovisno o broju provedenih mjerenja (pri čemu razina IV ima najmanji broj). Takvi 'pojednostavljeni' testovi manje su komplicirani i mogu se provoditi u ispitanikovom domu, a ne u bolničkom laboratoriju. Trenutačno nije poznato je li dijagnosticiranje osoba s opstruktivnom apnejom u snu s manjim brojem mjerenja bolje ili lošije od dijagnoze u laboratoriju.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su klinička ispitivanja koja su uspoređivala polisomnografiju (test spavanja razine I) s testom spavanja s ograničenim brojem kanala (razine III ili IV) na ishode važne za živote pacijenata, kao što su pospanost, kvaliteta života, smrtni slučajevi i neželjeni učinci na srce i krvne žile. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađena su tri ispitivanja s 1143 ispitanika. Jedno je ispitivanje usporedilo testove spavanja razine III s razinom I, drugo testove spavanja razine IV s razinom I, a posljednje je ispitivanje međusobno usporedilo testove spavanja na sve tri navedene razine (I, III i IV). Sva su ispitivanja provedena u bolničkim uvjetima. Liječenje je uključivalo korištenje aparata za kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (gdje se maska stavlja preko usta i nosa osobe kako bi se zrak nježno upuhivao u pluća, što otvara dišne puteve tijekom spavanja). Ispitanici su naknadno bili praćeni četiri do šest mjeseci.

Testovi spavanja razine III u odnosu na testove spavanja razine I

Dva ispitivanja koja su uključivala 701 osobu usporedila su testove spavanja razine III s onima razine I. Testovi spavanja razine III rezultiraju malom ili nikakvom razlikom u pospanosti ili kvaliteti života u usporedbi s testovima spavanja razine I. Testovi spavanja razine III vjerojatno su nešto isplativiji. Mogu rezultirati malom ili nikakvom razlikom u utjecaju na krvožilni sustav, pridržavanju terapije kontinuiranim pozitivnim tlakom u dišnim putovima ili ozbiljnim neželjenim učincima. Niti jedno ispitivanje nije prijavilo smrtne slučajeve.

Testovi spavanja razine IV u odnosu na testove spavanja razine I

Dva ispitivanja koja su uključivala 573 osobe uspoređivala su testove spavanja razine IV s onima razine I. Može postojati mala ili nikakva razlika između uspoređenih testova kada se promatraju pospanost i rizici za krvožilni sustav, poput srčanog udara i visokog krvnog tlaka. Dokazi su vrlo nesigurni u vezi s kvalitetom života, pridržavanjem terapije kontinuiranim pozitivnim tlakom te ozbiljnim nuspojavama. Čini se da su testovi spavanja razine IV upola jeftiniji od testova spavanja razine I. Niti jedno ispitivanje nije prijavilo smrtne slučajeve.

Ograničenja ovog pregleda

Sva tri ispitivanja uključena u ovaj pregled provedena su u akademskim (nastavnim) bolnicama. Ostaje neizvjesno bi li rezultati bili isti da su provedena u domovima ljudi. Niti jedno ispitivanje nije prijavilo smrtne slučajeve.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2023. godine.

Ključne poruke

• Sveukupno, utvrđeno je da su različiti blokovi boli bili slični u liječenju boli nakon operacije raka dojke.

• Stope komplikacija bile su niske među svim tehnikama blokade boli.

Dosadašnje spoznaje

Regionalna analgezija je tehnika blokade boli koja se koristi u operacijama raka dojke. To uključuje ubrizgavanje lijeka za ublažavanje boli u blizini specifičnih živaca u području dojke kako bi se blokirali signali boli tijekom i nakon operacije. Za razliku od opioida, koji utječu na cijelo tijelo, regionalna analgezija cilja samo na živce. Različite tehnike regionalne analgezije ciljaju različite živce, kao što je prikazano u nastavku.

• Paravertebralni blok: blizu kralježnice

• Blokada mišića erektora kralježnice: duž leđnih mišića

• Blokada prsnog živca: u području prsnog koša

• Blokada prednje ravnine mišića serratus: blizu bočnih strana prsnog koša

Zašto je ovo važno?

Bol nakon operacije dojke može uzrokovati probleme, dovesti do duljeg boravka u bolnici, pa čak i rezultirati dugotrajnom boli. Opioidi, koji se često koriste za ublažavanje boli, imaju nuspojave poput mučnine i povraćanja. Regionalna analgezija je važna jer učinkovito smanjuje bol, a istovremeno izbjegava rizike povezane s opioidima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Ovaj sustavni pregled ispitao je koliko su učinkovite tehnike regionalne analgezije i koliko su sigurne. Uspoređene su različite vrste živčanih blokada kako bi se vidio njihov učinak na razinu boli i moguće komplikacije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su visokokvalitetna istraživanja koja su uspoređivala različite vrste živčanih blokada za operacije raka dojke. Analizirani su njihovi kombinirani učinci na bol i komplikacije koristeći napredne statističke metode. Procijenjena je blokada mišića erektora kralježnice, blokada prsnog živca i blokada prednje ravnine mišića serratusa u odnosu na paravertebralni blok.

Ključni rezultati

U ovaj sustavni pregled uključeno je 39 istraživanja u kojima je sudjelovalo ukupno 2348 žena. Istraživanja su provedena između 2013. i 2023. godine. Rezultati najvažnijih ishoda sažeti su u nastavku.

• Za smanjenje boli u mirovanju dva sata nakon operacije, blokada prsnog živca je nešto učinkovitija od paravertebralne blokade, ali ta razlika nije klinički značajna. U usporedbi s paravertebralnom blokadom, blokada mišića erektora kralježnice slično je učinkovita, a i blokada prednje ravnine mišića serratus vjerojatno ima sličnu učinkovitost.

• Za smanjenje boli tijekom kretanja dva sata nakon operacije, blokada prsnog živca može biti učinkovitija od paravertebralne blokade. Blokada mišića erektora kralježnice i paravertebralna blokada mogu biti slično učinkovite.

• Za smanjenje boli u mirovanju dva sata nakon operacije, blokada prsnog živca je nešto učinkovitija od paravertebralne blokade, ali ta razlika nije klinički značajna. U usporedbi s paravertebralnom blokadom, blokada mišića erektora kralježnice i blokada prednje ravnine mišića serratus slično su učinkovite.

• Za smanjenje boli prilikom kretanja 24 sata nakon operacije, u usporedbi s paravertebralnim blokom, blokada mišića erektora kralježnice vjerojatno ima sličnu učinkovitost, blokada prsnog živca i blokada prednje ravnine mišića serratusa možda mogu biti slično učinkovite, ali konačni rezultat je vrlo nesiguran.

• Za smanjenje boli u mirovanju 48 sati nakon operacije, jedno istraživanje nije pokazalo razliku između paravertebralnog bloka i bloka mišića erektora kralježnice, ali rezultat je vrlo nesiguran.

• Za smanjenje boli prilikom kretanja 48 sati nakon operacije, blokada prsnog živca i blokada mišića erektora kralježnice mogu biti slično učinkovite u usporedbi s paravertebralnom blokadom, ali oba rezultata su vrlo nesigurna.

• U tri istraživanja koja su zabilježila komplikacije regionalne analgezije, nisu se pojavile komplikacije.

Sveukupno, različite tehnike regionalne analgezije su bile slično učinkovite u upravljanju boli i sve su imale nisku stopu komplikacija.

Ograničenja ovog pregleda

Određeni su čimbenici smanjili pouzdanost dokaza. Prvo, neke usporedbe uključivale su malo istraživanja i ispitanika, što je rezultate učinilo manje pouzdanima. Drugo, istraživanja su ponekad imala različite nalaze, što je otežavalo izvođenje jasnih zaključaka. Treće, isključena su neka istraživanja iz analize jer njihove metode provođenja istraživanja nisu dovoljno rigorozne. Naposljetku, tamo gdje istraživanja nisu pružila rezultate, rezultate je bilo potrebno izračunati, što je moglo unijeti dodatnu neizvjesnost.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 6. svibnja 2023. godine.

Ključne poruke

• Uzimanje EGFR TKI lijekova nakon operacije raka pluća može pomoći ljudima da ostanu bez raka dulje nego s primjenom kemoterapije ili bez daljnjeg liječenja.

• EGFR TKI lijekovi vjerojatno pomažu ljudima živjeti dulje u usporedbi s onima koji ne primaju liječenje, ali mogu napraviti malu ili nikakvu razliku u preživljavanju u usporedbi s kemoterapijom.

• EGFR TKI lijekovi imaju manje ozbiljnih nuspojava od kemoterapije, ali mogu uzrokovati više blagih do umjerenih nuspojava.

• Potrebno je više istraživanja kako bi se razumjelo poboljšava li se preživljenje s nastavkom EGFR TKI liječenja kroz dulje vrijeme.

Uvod

Rak pluća jedan je od najučestalijih karcinoma u svijetu. Nemikrocelularni rak pluća (NSCLC) je najčešći tip. Neki NSCLC tumori imaju mutacije u genu koji se zove EGFR.

Kirurški zahvat glavno je liječenje ranog stadija NSCLC-a, no rak se može vratiti nakon operacije. Kako bi se smanjio ovaj rizik, osobe mogu primati dodatno liječenje (adjuvantnu terapiju) poput kemoterapije ili EGFR TKI lijekova.

Željelo se saznati pomaže li uzimanje EGFR TKI lijekova nakon operacije ljudima živjeti dulje i sprječava li povratak raka. Također su praćeni i neželjeni učinci.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja uspoređuju EGFR TKI s placebom (neaktivnim ili „lažnim“ lijekom)/najboljom potpornom njegom ili kemoterapijom kod osoba s NSCLC-om stadija I do III koje su podvrgnute operaciji. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je 15 istraživanja s 2603 ispitanika. Devet istraživanja je završeno, a šest je u tijeku. Uključena istraživanja uspoređivala su:

• EGFR TKI u odnosu na placebo ili najbolju potpornu njegu (pet istraživanja);

• EGFR TKI u odnosu na kemoterapiju (četiri istraživanja).

Ključni rezultatiEGFR TKI u odnosu na placebo/najbolju potpornu njegu

• Ukupno preživljenje: EGFR TKI lijekovi vjerojatno pomažu ljudima živjeti dulje.

• Povratak raka: EGFR TKI mogu pomoći ljudima da dulje ostanu bez raka, ali dokazi su vrlo nesigurni.

• Ozbiljne nuspojave: mogu biti slične u obje skupine, ali dokazi su vrlo nesigurni.

• Blage do umjerene nuspojave: EGFR TKI lijekovi mogu uzrokovati više blagih do umjerenih nuspojava, ali dokazi su vrlo nesigurni.

• Osobe koje su uzimale EGFR TKI općenito se nisu osjećale lošije od onih koje nisu uzimale EGFR TKI.

• Povratak raka nakon prestanka liječenja: rizik od povratka raka može biti sličan među skupinama.

EGFR TKI u odnosu na kemoterapiju

• Ukupno preživljenje: vjerojatno postoji mala ili nikakva razlika u preživljenju između EGFR TKI i kemoterapije.

• Povratak raka: EGFR TKI lijekovi mogu pomoći ljudima da ostanu bez raka dulje nego kemoterapija.

• Ozbiljne nuspojave: s EGFR TKI se može pojaviti manje ozbiljnih nuspojava nego s kemoterapijom.

• Blage do umjerene nuspojave: EGFR TKI mogu uzrokovati više blagih do umjerenih nuspojava.

• Ukupna kvaliteta života vjerojatno je otprilike ista u obje skupine.

• Povratak raka nakon prestanka liječenja: nema jasne razlike između skupina.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza bila je u rasponu od vrlo niske do umjerene iz nekoliko razloga. Ispitanici su u nekim istraživanjima bili svjesni koje liječenje primaju, što je moglo utjecati na rezultate. Nisu sva istraživanja pružila podatke o svemu što je bilo od interesa, uključujući ukupno preživljenje ispitanika. Istraživanja su na različite načine izvijestila o povratu raka.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo poboljšava li se preživljenje s duljim EGFR TKI liječenjem.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 9. prosinca 2024. godine.