Ključne poruke

• Kombiniranje strategija za promjenu prehrane i razine tjelesne aktivnosti kod djece u dobi od 2 do 4 godine kako bi se spriječila prekomjerna težina i pretilost može dugoročno (nakon 15 mjeseci) neznatno smanjiti indeks tjelesne mase (BMI).

• Postoji vrlo malo informacija o tome jesu li strategije rezultirale ozbiljnim štetnim događajima (npr. ozljedama), ali čini se da nijedna od strategija nije rezultirala ozbiljnom štetom za djecu.

• Buduća istraživanja trebala bi provoditi strategije prevencije pretilosti u zajednici i usmjeriti se na šire odrednice pretilosti i prevencije pretilosti.

Uvod

Diljem svijeta sve je veći broj male djece koja žive s prekomjernom težinom i pretilošću, a dokazi pokazuju da se stope povećavaju u skladu sa socijalnom nejednakošću. Život s prekomjernom težinom tijekom djetinjstva može uzrokovati fizičke i psihičke zdravstvene probleme. Djeca koja žive s prekomjernom težinom imaju veću vjerojatnost da će živjeti s prekomjernom težinom i kao odrasli te da će i dalje imati loše fizičko i mentalno zdravlje.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati jesu li strategije koje pomažu ljudima da promijene prehranu ili aktivnost (ili oboje) učinkovite u sprječavanju pretilosti kod djece u dobi od 2 do 4 godine i jesu li povezane s nekim ozbiljnim nuspojavama. Za ispitivanje pretilosti korištena je mjera indeksa tjelesne mase (BMI). BMI se izračunava dijeljenjem težine osobe (u kg) s njezinom visinom (u m²).

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su proučavala načine sprječavanja pretilosti kod djece u dobi od 2 do 4 godine. Nisu uključena istraživanja koja su uključila samo djecu koja već žive s prekomjernom težinom ili pretilošću, ali su uključena istraživanja koja su uključila djecu različite težine. Uključena su samo istraživanja koja su koristila metode usmjerene na promjenu dječje prehrane, razine aktivnosti (povećanje tjelesne aktivnosti ili smanjenje sjedilačkog ponašanja) ili oboje. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika. Istraživanja su grupirana za analizu ovisno o tome jesu li imala za cilj poboljšati prehranu, tjelesnu aktivnost ili oboje.

Rezultati

Uključeno je 67 istraživanja koja su obuhvatila 36 601 dijete u dobi od 2 do 4 godine. Većina istraživanja (63 od 67) provedena je u zemljama s visokim dohotkom, a četiri u zemljama s višim srednjim dohotkom. U 26 istraživanja strategije su provedene u ustanovama za skrb o djeci, 23 istraživanja su bila prvenstveno provedena kod kuće, a 10 je provedeno i u ustanovama za skrb o djeci i kod kuće. Samo su tri istraživanja provedena u zajednici, a pet u zdravstvenim ustanovama. Trajanje programa variralo je: 47 ih je trajalo kraće od 9 mjeseci, pri čemu je najkraće trajanje bilo 1 posjet, a najdulje 3 godine. Analizirani su rezultati iz 56 istraživanja koja su uključivala 21 404 djeteta.

Ključni rezultati

• Djeca kojoj je pružena strategija za promjenu prehrane i razine aktivnosti možda su imala niži BMI u usporedbi s djecom kojoj nije pružena nikakva strategija. To znači da su ta djeca možda uspjela minimalno smanjiti prekomjerno debljanje, što je za javno zdravstvo važno.

• Djeca kojoj je strategija pomogla da promjene samo prehranu ili samo razinu aktivnosti nisu imala smanjeni BMI.

• Samo šest od 67 istraživanja izvijestilo je o ozbiljnim štetnim događajima, a nisu utvrđene nikakve ozbiljne štete.

Ograničenja ovog pregleda

Sveukupno, povjerenje u dokaze je vrlo nisko. Međutim, dodatna istraživanja sličnog ustroja onima uključenima u ovaj sustavni pregled vjerojatno ne bi povećala pouzdanost rezultata.

Četiri su glavna čimbenika smanjila pouzdanost dokaza.

• Rezultati su bili vrlo nekonzistentni u različitim istraživanjima.

• Nije bilo dovoljno istraživanja koja izvještavaju o specifičnim vrstama ishoda za određeno razdoblje praćenja da bi postojala sigurnost u rezultate za neke usporedbe.

• Rezultati nekih istraživanja nisu prikazani na način koji je omogućavao njihovo uključivanje u analize, što je moglo utjecati na objedinjene rezultate.

• Istraživanja su općenito imala ograničenja u načinu na koji su provedena zbog složenosti istraživanja u ovoj dobnoj skupini.

Ovaj pregled ne pruža dovoljno informacija za procjenu koliko dobro ove strategije funkcioniraju za djecu s invaliditetom ili za djecu iz zemalja s niskim i srednjim dohotkom.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2023. godine.

Ključne poruke

– Nije sigurno smanjuju li lokalni antibiotici iscjedak iz uha kod osoba s oticanjem i infekcijom srednjeg uha (kronična gnojna upala srednjeg uha).

– Lokalni antibiotici mogu smanjiti iscjedak iz uha u usporedbi s placebom (otopina soli), ali dokazi su vrlo nepouzdani. Lokalna primjena antibiotika uz antibiotik koji se daje oralno može smanjiti iscjedak iz uha.

– Sveukupno, nije jasno koja je vrsta lokalnog antibiotika najučinkovitija.

Uvod

Kronična gnojna upala srednjeg uha, također poznata kao kronična upala srednjeg uha je oticanje i infekcija srednjeg uha koja traje dva tjedna ili dulje. Osobe s kroničnom gnojnom upalom srednjeg uha obično imaju iscjedak iz uha koji je teško ukloniti ili se stalno vraća (gnoj koji curi iz rupe u bubnjiću) i gubitak sluha.

Dosadašnje spoznaje

Lokalni antibiotici (koji se primjenjuju u ušni kanal kao kapi za uši, masti, sprejevi ili kreme) najčešće su korišteni tretman za kroničnu upalu srednjeg uha. Lokalni antibiotici ubijaju ili zaustavljaju rast bakterija (klica) koje mogu biti odgovorne za infekciju. Lokalni antibiotici mogu se koristiti samostalno ili se mogu dodati drugim tretmanima za kroničnu gnojnu upalu srednjeg uha, kao što su antiseptici (koji također ubijaju klice), čišćenje uha (ušna toaleta) ili sustavni antibiotici (antibiotici koji se uzimaju oralno ili injekcijom u mišić ili venu).

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Željelo se saznati koliko su učinkoviti lokalni antibiotici za osobe s kroničnom gnojnom upalom srednjeg uha te uzrokuju li neželjene učinke. Također se željelo saznati je li jedna vrsta lokalnog antibiotika korisnija ili štetnija od bilo koje druge. Naročito je bilo važno utvrditi zaustavljaju li lokalni antibiotici iscjedak iz uha te utječu li na kvalitetu života ili sluh ispitanika. Uz to, željelo se saznati uzrokuju li bol, nelagodu ili iritaciju u uhu, neželjene učinke poput vrtoglavice ili krvarenja iz uha ili bilo kakve ozbiljne komplikacije. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i dosljednost rezultata.

Ključni rezultati

Uključeno je jedno novo istraživanje (100 ispitanika). Sveukupno je uključeno 18 istraživanja koja su obuhvatila najmanje 1783 ispitanika, ali bilo je teško točno utvrditi koliko je ispitanika bilo uključeno jer neka istraživanja nisu jasno navela broj. Dva istraživanja uključila su „uglavnom djecu”, tri samo odrasle, dok su preostala uključila i djecu i odrasle. Niti jedno istraživanja nije izvijestilo o uključivanju osoba koje se smatraju visokorizičnima za kroničnu gnojnu upalu srednjeg uha (poput osoba s rascjepom nepca (gdje se nepce kod beba ne spaja tijekom trudnoće), osoba s Downovim sindromom ili osoba čiji imunološki sustav ne funkcionira dovoljno dobro da bi se borio protiv klica). U istraživanjima su korištene različite vrste antibiotika i kombinacije antibiotika.

Usporedba lokalnih antibiotika s placebom ili izostankom liječenja

Jedno istraživanja (50 ispitanika) usporedilo je lokalne antibiotike s ispiranjem uha fiziološkom otopinom (slanom vodom). Lokalni antibiotici mogu smanjiti iscjedak iz uha više nego ispiranje uha fiziološkom otopinom kada se procijeni jedan do dva tjedna nakon tretmana, ali dokazi su vrlo nesigurni. Dokazi o neželjenim učincima i pogoršanju mjerenja sluha su također vrlo nesigurni. Istraživanje nije mjerilo kvalitetu života i izvijestilo je da nije bilo ozbiljnih komplikacija.

Usporedba lokalnih antibiotika uz sustavne (oralne ili injekcijske) antibiotike

Četiri istraživanja (438 ispitanika) uspoređivala su liječenje lokalnim antibiotskim kapima (ciprofloksacin) uz sustavni (oralni ili injekcijski) antibiotik, ali jedno istraživanje nije doprinijelo podatcima. Lokalna primjena u kombinaciji s oralnim antibioticima može smanjiti iscjedak iz uha više nego primjena samo oralnih antibiotika u razdoblju od jednog do dva tjedna te od dva do četiri tjedna. Jedno istraživanje je navelo da nije bilo neželjenih učinaka. Istraživanja nisu mjerila kvalitetu života niti su prijavila ozbiljne komplikacije.

Usporedba različitih lokalnih antibiotika

Osam istraživanja (794 ispitanika plus 40 ušiju) uspoređivalo je aminoglikozidni antibiotik (gentamicin, neomicin ili tobramicin) s kinolonskim antibiotikom (ciprofloksacin ili ofloksacin). Kinoloni mogu smanjiti iscjedak iz uha bolje od aminoglikozida, ali dokazi su vrlo nesigurni. Jedno istraživanje (100 ispitanika) mjerilo je bol u uhu i izvijestilo je da nije bilo razlike između skupina, ali dokazi su vrlo nesigurni. Dva istraživanja su mjerila gubitak sluha, ali dokazi su vrlo nesigurni.

Ograničenja ovog pregleda

Istraživanja su imala nekoliko ograničenja. Na primjer, rezultati su se uvelike razlikovali između istraživanja, bio je uključen mali broj ispitanika, nedostajali su noviji podaci i bile su ograničene informacije o skupinama ljudi koje imaju veću vjerojatnost da će imati kroničnu gnojnu upalu srednjeg uha.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2020. godine. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2022. godine.

Ključne poruke

- Nije jasno jesu li antibiotici koji se uzimaju oralno ili se daju injekcijama (sustavni antibiotici) učinkoviti tretmani za kroničnu gnojnu upalu srednjeg uha (CSOM; vrsta dugotrajne infekcije uha) i dovode li do neželjenih učinaka. Dokazi o neželjenim učincima su posebno ograničeni.

- Buduća istraživanja trebaju biti veća, koristiti rigorozne metode, uključiti ​​skupine s posebnim rizikom od CSOM-a, pratiti ispitanike najmanje šest mjeseci i procijeniti ishode koji su važni za pacijente i zdravstvene djelatnike.

Uvod

Kronična gnojna upala srednjeg uha (CSOM) je upala srednjeg uha koja traje dva ili više tjedana. Osobe s CSOM-om obično imaju ponavljano ili stalno pražnjenje tekućine koja curi iz otvora ili rascjepa na bubnjiću i gubitak sluha.

Dosadašnje spoznaje

CSOM se može liječiti antibioticima (lijekovima koji se bore protiv bakterijskih infekcija), uzimajući ih oralno ili injekcijom (tj. sustavnim liječenjem kojim se tretira cijelo tijelo). Sustavni antibiotici mogu se koristiti:

- samostalno;
- u kombinaciji s antibioticima u obliku kapi, sprejeva, masti ili krema (lokalna primjena, tj. lokalizirani površinski tretman); ili
- u kombinaciji s drugim metodama liječenja kao što su steroidi (lijekovi protiv upale) ili antiseptici (tvari koje zaustavljaju ili usporavaju rast mikroorganizama).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio saznati koliko su učinkoviti sustavni antibiotici u liječenju CSOM-a. Naročito je bilo važno utvrditi jesu li sustavni antibiotici zaustavili iscjedak iz uha, poboljšali kvalitetu života ispitanika ili utjecali na njihov sluh. Također se željelo saznati uzrokuju li sustavni antibiotici bol, nelagodu ili iritaciju u uhu, neželjene učinke (poput vrtoglavice ili krvarenja iz uha) ili bilo kakve ozbiljne komplikacije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala sustavne antibiotike s izostankom liječenja, placebom (neaktivnim ili „lažnim“ lijekom) ili drugim sustavnim antibiotikom kod ljudi bilo koje dobne skupine. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2021. godine. Pronađeno su 21 istraživanje koje je obuhvatilo ukupno 2525 ispitanika s CSOM-om. Ispitanici su praćeni do godinu dana nakon liječenja. Četiri istraživanja pružila su informacije o financiranju i drugoj potpori: dva istraživanja bila su javno financirana, a u preostala dva istraživanja lijekove su isporučivale farmaceutske tvrtke.

Istraživanja su uspoređivala sustavne antibiotike:

- s izostankom liječenja (jedno istraživanje);
- u kombinaciji s lokalnim antibioticima naspram isključivo lokalnih antibiotika (sedam istraživanja);
- u kombinaciji s drugim tretmanima (pod uvjetom da to nisu samo lokalni antibiotici) naspram tih istih tretmana bez sustavnih antibiotika (četiri istraživanja);
- s različitim sustavnim antibioticima (10 istraživanja).

Ključni rezultati

Sustavni antibiotici naspram izostanka liječenja

Nije jasno jesu li sustavni antibiotici bolji ili gori od izostanka liječenja.

Sustavni antibiotici plus lokalni antibiotici naspram isključivo lokalnih antibiotika

Sustavni antibiotici u kombinaciji s lokalnim antibioticima mogu imati mali ili nikakav učinak na prestanak iscjetka nakon jednog do dva tjedna u usporedbi s primjenom isključivo lokalnih antibiotika (tri istraživanja). Nije jasno imaju li sustavni antibiotici dodani lokalnim antibioticima bilo kakve druge pozitivne ili negativne učinke.

Sustavni antibiotici plus drugi tretmani (pod uvjetom da to nisu samo lokalni antibiotici) naspram tih istih tretmana bez sustavnih antibiotika

Nije jasno jesu li sustavni antibiotici učinkoviti ili dovode do štetnih događaja kada se dodaju drugim tretmanima, a da to nisu lokalni antibiotici.

Usporedbe između različitih sustavnih antibiotika

Nije jasno jesu li neki sustavni antibiotici bolji od drugih.

Općenito, dokazi su bili ograničeni, što je otežavalo utvrđivanje postoje li potencijalno štetni učinci sustavnih antibiotika. Međutim, dobro je poznato da sustavni antibiotici mogu imati neželjene učinke, poput proljeva ili mučnine, a nose i rizik od sustavnih alergijskih reakcija poput kožnog osipa. Očekuje se da će rizik od ovih događaja biti sličan onome kod liječenja drugih infekcija usporedivim dozama i trajanjem liječenja kao i kod CSOM-a. Postoji i zabrinutost povezana s prekomjernom upotrebom sustavnih antibiotika i sve većom otpornošću na antibiotike.

Ograničenja ovog pregleda

Postojala je mala ili nikakva pouzdanost u dokaze jer: je bilo premalo istraživanja, većina istraživanja bila je malog opsega, neka su istraživanja koristila metode koje su vjerojatno unosile pogreške u njihove rezultate, a neka su pružila malo informacija.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2022. godine.

Ključne poruke

• Amplitudno-integrirana elektroencefalografija (aEEG) možda nije dovoljno točna za identifikaciju beba s napadajima, kao ni pojedinačnih epizoda napadaja kod bebe.

• Liječenje temeljeno samo na aEEG-u može dovesti do neadekvatnog ili nepotrebnog liječenja lijekovima protiv napadaja.

Uvod

Napadaj je abnormalna i kratkotrajna električna aktivnost mozga. Rijetki su, ali predstavljaju ozbiljan problem u novorođenačkom razdoblju. Nastaju kao odgovor na probleme poput smanjene opskrbe mozga kisikom ili krvlju, niske razine šećera u krvi i infekcija mozga. Bebe mogu imati jedan ili više napadaja. Svaki napadaj može trajati od svega 10 sekundi do nekoliko minuta.

Napadaji kod novorođenčadi mogu oštetiti mozak i imati dugotrajne posljedice. Stoga je važno točno identificirati napadaje.

Dosadašnje spoznaje

Elektroencefalografija (EEG) je neinvazivna metoda mjerenja električnih signala mozga. Snimanje električne aktivnosti mozga s 10 do 20 elektroda (malih žica pričvršćenih na glavu) najbolji je način za otkrivanje napadaja. To se naziva konvencionalna elektroencefalografija ili cEEG. Međutim, cEEG nije uvijek lako dostupan na neonatalnim jedinicama intenzivnog liječenja, teško ga je izvesti i za interpretaciju je potrebna visoka razina stručnosti.

Amplitudno-integrirana elektroencefalografija (aEEG) je pojednostavljen i lako izvediv oblik EEG-a, ali pruža manje informacija od cEEG-a. aEEG se priprema iz EEG signala i potrebna su mu samo 2 do 4 odvoda koje mogu postaviti neonatalne medicinske sestre. Liječnici koji izravno skrbe o bebama mogu interpretirati aEEG kako bi otkrili napadaje.

Postoji nekoliko različitih uređaja za snimanje aEEG-a: neki koriste 2 elektrode, dok drugi koriste 4 elektrode. Neki uređaji također prikazuju originalni EEG signal iz kojeg proizlazi aEEG. aEEG se može pripremiti iz već snimljenog cEEG-a u istraživačke svrhe.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Koliko je aEEG točan u identificiranju beba koje imaju napadaje i pojedinačnih epizoda napadaja kod bebe?

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala aEEG s cEEG-om za otkrivanje napadaja kod novorođenčadi. Pregledani su detalji o tome kako su istraživanja provedena te njihovi nalazi. Rezultati su sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza.

Ključni rezultati

Uključeno je 16 relevantnih istraživanja s ukupno 562 novorođenčadi. Od 16 istraživanja, tri su opisala točnost aEEG-a samo za identifikaciju beba s napadajima, tri su je opisala samo za otkrivanje pojedinačnih napadaja, a 10 za otkrivanje i beba s napadajima i pojedinačnih napadaja.

Trajanje snimanja, broj aEEG odvoda, korištenje neobrađenih EEG signala te obučenost i iskustvo aEEG interpretatora bili su varijabilni u istraživanjima.

Samo u dva istraživanja su liječnici koji su izravno skrbili o pacijentu očitavali aEEG, što odražava stvarnu kliničku praksu. U ostalim istraživanjima, specijalisti za novorođenčad interpretirali su aEEG u kasnijoj fazi. Metoda kasnije interpretacije aEEG-a nije baš korisna za neposredno liječenje beba.

U prosjeku, aEEG je otkrio 71 od 100 beba koje su imale napadaje. To znači da je propustilo 29 beba s napadajima. Označilo je 16 beba kao da imaju napadaje, iako zapravo nisu imale napadaje.

Uključena istraživanja izvijestila su o varijabilnoj točnosti aEEG-a u otkrivanju pojedinačnih napadaja, u rasponu od 0 do čak 86 ispravno detektiranih napadaja od 100.

Ovaj sustavni pregled ukazuje na to da aEEG možda nije dovoljno točan za identifikaciju beba s napadajima i pojedinačnih epizoda napadaja kod beba.

Ograničenja ovog pregleda

Ovaj sustavni pregleda je imao nekoliko ograničenja, od kojih je najvažnije bilo to što su se rezultati istraživanja uvelike razlikovali bez ikakvog očiglednog razloga, smanjujući pouzdanost dokaza. Drugo ograničenje dokaza bilo je to da su samo dva istraživanja izvijestila o učinku stvarnog očitavanja aEEG-a od strane liječnika koji su izravno skrbili o pacijentu na točnost aEEG-a.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do srpnja 2022. godine.

Ključne poruke

• Virtualna stvarnost može biti nešto bolja od alternativnih terapijskih pristupa u poboljšanju sposobnosti korištenja ruke. Vrlo mali broj ispitanika prijavio je neželjene učinke, uključujući bol, glavobolje ili osjećaj nesvjestice ili vrtoglavice.

• Virtualna stvarnost može biti bolja od alternativne terapije u smislu blagog poboljšanja ravnoteže i vjerojatno smanjuje ograničenja aktivnosti.

• Vrlo malo istraživanja uključilo je aplikacije virtualne stvarnosti koje su se smatrale imerzivnim (na primjer, gdje se virtualno okruženje promatralo putem uređaja koji se montira na glavu).

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj je bio usporediti učinke virtualne stvarnosti naspram alternativnog liječenja ili izostanka liječenja na oporavak nakon moždanog udara, koristeći funkciju ruke i druge ishode poput brzine hodanja, kognitivne funkcije (mišljenja), samostalnosti i kvalitete života nakon moždanog udara.

Uvod

Mnogi ljudi imaju poteškoća s kretanjem, razmišljanjem i osjetilima nakon moždanog udara. To često uzrokuje niz problema u svakodnevnom životu kao što su pisanje, hodanje i vožnja. Virtualna stvarnost je širok pojam koji se koristi za opisivanje korištenja računalnih programa osmišljenih za oponašanje predmeta i događaja iz stvarnog života. Terapija temeljena na virtualnoj stvarnosti može imati neke prednosti u odnosu na tradicionalne terapijske pristupe, jer aplikacije mogu omogućiti ljudima da prakticiraju svakodnevne aktivnosti koje se ne prakticiraju ili ne mogu prakticirati u bolničkom ili kliničkom okruženju. Osim toga, postoji nekoliko značajki programa virtualne stvarnosti koje bi mogle potaknuti pacijente da provedu više vremena u terapiji, na primjer, aktivnost bi mogla biti motivirajuća.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati je li korištenje virtualne stvarnosti u programima oporavka od moždanog udara učinkovitije od tradicionalnih pristupa terapiji. Željeli su se razumjeti učinci na različite ishode (uključujući kretanje, kognitivne sposobnosti i ograničenje aktivnosti). Najviše su razmatrani ishodi povezani s funkcijom ruke, s obzirom na to da je to najčešći predmet istraživanja u ovom području. Također se željelo razumjeti kako se najučinkovitije može koristiti virtualna stvarnost (u smislu koliko terapije pružiti i kada) te koje vrste programa virtualne stvarnosti mogu biti najkorisnije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala virtualnu stvarnost s alternativnim oblikom terapije (na primjer, tradicionalnim pristupima fizikalne terapije za poboljšanje snage i kretanja) ili izostankom terapije. Uključena su istraživanja koja su regrutirala odrasle osobe u svim fazama oporavka nakon moždanog udara.

Ključni rezultati

Uključeno je 190 istraživanja koja su obuhvatila 7188 ispitanika nakon moždanog udara. Korišten je širok raspon programa virtualne stvarnosti. Većina je imala za cilj poboljšanje funkcije ruke ili pokretljivosti (brzina hodanja i ravnoteža).

• Šezdeset sedam ispitivanja ispitivalo je poboljšava li korištenje virtualne stvarnosti u usporedbi s alternativnom terapijom sposobnost korištenja ruke te je utvrđeno da korištenje virtualne stvarnosti možda dovodi do blagog poboljšanja funkcije.

• Ljudi koji koriste virtualnu stvarnost (u usporedbi s alternativnim terapijskim pristupima) mogu osjetiti blaga poboljšanja u ravnoteži i vjerojatno poboljšanja u ograničenju aktivnosti, ali možda neće osjetiti poboljšanja u brzini hodanja ili kvaliteti života.

• Dodavanje virtualne stvarnosti uobičajenoj njezi ili rehabilitaciji (što rezultira povećanim vremenom provedenim u terapiji) vjerojatno povećava funkcionalnost ruke.

• Virtualna stvarnost može biti najkorisnija kada ljudi provode puno sati koristeći program.

• Mali broj ispitanika koji su koristili virtualnu stvarnost prijavio je bol, glavobolje ili osjećaj nesvjestice ili vrtoglavice. Nije bilo prijavljenih ozbiljnih neželjenih učinaka.

Ograničenja ovog pregleda

Trenutačno postoji velik broj istraživanja, no ona su općenito bila malog opsega i niske kvalitete. Malo je istraživanja sadržavalo sve podatke od interesa. Stoga postoji umjereno do vrlo nisko povjerenje u dokaze.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do rujna 2023. godine.

Ključne poruke

• Liraglutid u usporedbi s placebom (lažnim lijekom) vjerojatno povećava broj ljudi koji gube najmanje 5% tjelesne mase, ali njegov utjecaj na neželjene učinke, kvalitetu života i veće kardiovaskularne događaje čini se malim ili nejasnim, kako srednjoročno (6 do 24 mjeseca) tako i dugoročno (više od 24 mjeseca).

• Pouzdanost dokaza ograničena je zbog načina na koji su istraživanja provedena i informacija koje nedostaju. Proizvođači liraglutida sudjelovali su u 22 od 24 uključena istraživanja, što izaziva zabrinutost u pogledu valjanosti rezultata.

• Buduća istraživanja trebala bi promatrati dugoročne rezultate kod različitih tipova ljudi i biti neovisna o proizvođačima liraglutida.

Uvod

Pretilost je dugotrajno stanje u kojem osoba ima previše tjelesne masti. Može povećati rizik od zdravstvenih problema poput dijabetesa tipa 2, bolesti srca i krvnih žila (kardiovaskularne bolesti) i nekih vrsta tumora. Razina pretilosti raste diljem svijeta, što predstavlja značajno opterećenje za zdravstvene sustave. Liječenje pretilosti obično uključuje promjene načina života poput zdravije prehrane i veće tjelesne aktivnosti. Međutim, mnogima je teško održavati ove promjene, pa liječnici mogu propisati lijekove kao potporu u gubitku tjelesne mase.

Dosadašnje spoznaje

Liraglutid je vrsta lijeka koja pomaže ljudima da se brže osjećaju sitima te stoga jedu manje. Izvorno je razvijen za liječenje dijabetesa tipa 2, ali je u mnogim zemljama odobren za pomoć ljudima u gubitku tjelesne mase. Daje se kao dnevna injekcija. Neke osobe koje uzimaju liraglutid imaju nuspojave, poput mučnine, proljeva i zatvora. Liraglutid je 'agonist GLP-1 receptora' (GLP-1RA). Slični lijekovi uključuju semaglutid i tirzepatid.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati koliko dobro liraglutid djeluje kod odraslih osoba s pretilošću u srednjoročnom (6 do 24 mjeseca) i dugoročnom (24 mjeseca ili više) razdoblju. Ispitani su njegovi učinci na tjelesnu masu, neželjene učinke, zdravstvene probleme povezane s pretilošću, kvalitetu života i rizik od smrti. Nije analizirano što se događa nakon što ljudi prestanu uzimati liraglutid.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su ispitivala liraglutid kod odraslih osoba s pretilošću. Istraživanja su mogla ispitivati bilo koju dozu liraglutida u usporedbi s placebom (lažnim lijekom), izostankom liječenja, promjenama načina života ili drugim lijekovima za mršavljenje. Uključena su istraživanja u kojima su ispitanici uzimali liraglutid najmanje 6 mjeseci. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza.

Rezultati

Uključena su 24 istraživanja s 9937 muškaraca i žena s pretilošću, u dobi između 31 i 64 godine. Neki ispitanici su imali bolesti povezane s prekomjernom tjelesnom masom poput dijabetesa ili bolesti jetre. Većina je istraživanja uspoređivala liraglutid s placebom. Uglavnom su se odvijala u zemljama s visokim i srednjim dohotkom.

Liraglutid u usporedbi s placebom

• Gubitak tjelesne mase: osobe koje su uzimale liraglutid imale su veću vjerojatnost da će izgubiti najmanje 5% tjelesne mase od onih koje su uzimale placebo u srednjoročnom (18 istraživanja, 6651 ispitanik) i dugoročnom (2 istraživanja, 1262 ispitanika) razdoblju. Međutim, postoji nesigurnost u učinke liraglutida na ukupnu postotnu promjenu tjelesne mase ljudi od početka istraživanja do kraja srednjoročnog razdoblja (16 istraživanja, 6050 ispitanika), a dugoročno može biti male ili nikakve razlike u postotnoj promjeni tjelesne mase (2 istraživanja, 1262 ispitanika).

• Neželjeni učinci: gledano tijekom srednjoročnog razdoblja, osobe koje uzimaju liraglutid mogu imati više nuspojava bilo koje vrste (16 istraživanja, 8147 ispitanika) i ozbiljnije nuspojave (20 istraživanja, 8487 ispitanika) od onih koje uzimaju placebo. Postoji nesigurnost oko blagih do umjerenih nuspojava (17 istraživanja, 7440 ispitanika) i toga jesu li nuspojave dovele do toga da ispitanici prestanu uzimati terapiju (19 istraživanja, 8628 ispitanika). Dugoročno (2 istraživanja, 2640 ispitanika), liraglutid može povećati učestalost nuspojava te će ljudi vjerojatnije prekinuti liječenje zbog njih. Postoji nesigurnost u vezi neželjenih događaja općenito i blagih do umjerenih neželjenih učinaka.

• Kvaliteta života : liraglutid vjerojatno malo ili nimalo ne utječe na kvalitetu života, kako srednjoročno (6 istraživanja, 3733 ispitanika), tako i dugoročno (1 istraživanje, 863 ispitanika).

• Ostali rezultati: liraglutid vjerojatno ne utječe na srčano-žilne incidente u srednje dugom razdoblju (6 istraživanja, 5762 ispitanika). Postoji nesigurnost u njegove učinke na srčano-žilne incidente dugoročno i na smrtne slučajeve srednjoročno i dugoročno.

Ograničenja ovog pregleda

Dokazi umjerene kvalitete upućuju na to da su osobe koje su uzimale liraglutid izgubile više tjelesne mase nego one koje su primale placebo. Međutim, pouzdanost u druge dokaze je ograničena zbog načina na koji su istraživanja provedena i informacija koje su nedostajale. Malo je istraživanja proučavalo dugoročne učinke ili uključivalo različite populacije iz različitih sredina, tako da se rezultati možda neće odnositi na sve. Proizvođači liraglutida bili su uključeni u ustroj, provođenje ili analizu 22 od 24 istraživanja, što ograničava pouzdanost rezultata. Potrebno je više neovisnih istraživanja.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2024. godine.

Ključne poruke

- Postoji nesigurnost u učinkovitost lokalnih (tj. primijenjenih u obliku kapi, sprejeva ili krema) antibiotika sa steroidima u poboljšanju rješavanja iscjetka iz uha kod ispitanika s bolešću uha poznatom kao kronični gnojni otitis media (CSOM).

- Nisu pronađeni dokazi da dodatak steroida lokalnim antibioticima utječe na prestanak iscjetka iz uha kada se mjeri nakon jednog do dva tjedna, a nisu bili dostupni ni rezultati za dugoročnije ishode.

- Postoje dokazi niske razine sigurnosti da neke vrste lokalnih antibiotika (bez steroida) mogu biti bolje od lokalnih kombinacija antibiotika i steroida za brže povlačenje iscjetka.

- Postoji nesigurnost oko relativne učinkovitosti različitih vrsta antibiotika; nije moguće utvrditi je li klasa antibiotika poznatih kao kinoloni bolja, lošija ili ista kao i antibiotici poznati kao aminoglikozidi. Vjeruje se da ove dvije skupine spojeva imaju različite štetne učinke, ali nema dovoljno dokaza iz istraživanja uključenih u pregled da bi se dao bilo kakav komentar o mogućnosti istih. Općenito, štetni učinci bili su slabo prijavljeni.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Kronična gnojna upala srednjeg uha (engl. chronic suppurative otitis media, CSOM) je upala srednjeg uha koja traje dva ili više tjedana. Osobe s takvom upalom obično imaju ponavljajući ili trajni iscjedak iz uha (gnoj koji curi iz rupe u bubnjiću) i gubitak sluha.

CSOM se obično liječi kombinacijom antibiotika (lijekova protiv bakterijskih infekcija) i steroida (lijekova koji djeluju smanjenjem upale u tijelu). Ovi lijekovi se nazivaju 'lokalnim' tretmanima kada se primjenjuju kao kapi za uši, sprejevi ili kreme koje se stavljaju izravno u uho. Često se za liječenje CSOM-a kombiniraju lokalni antibiotici i lokalni steroidi. Da bi se saznalo koliko je ova kombinacija učinkovita i uzrokuje li neželjene učinke, pregledani su dokazi iz znanstvenih istraživanja.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Pretražena su sva relevantna istraživanja u medicinskoj literaturi, uspoređeni su rezultati i sažeti dokazi iz svih istraživanja. Istraživanja su ispitivala niz kombinacija antibiotika sa steroidima te ih uspoređivala s izostankom liječenja, lažnim liječenjem (placebom), istim antibiotikom bez steroida i s drugim antibioticima bez steroida. Također je procijenjena pouzdanost dokaza, uzimajući u obzir čimbenike kao što su veličina uzorka i način provođenja istraživanja. Na temelju procjena dokazi su kategorizirani kao oni vrlo niske, niske, umjerene ili visoke razine pouzdanosti.

Ovo je prva obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2020. godine, koji je obuhvatio 17 istraživanja.

Ključni rezultati

Pronađena su dva nova istraživanja. Sveukupno, pregled je obuhvatio 19 istraživanja u koje je bilo uključeno više od 2024 osobe s CSOM-om. Niti jedno istraživanje nije mjerilo jedan od ishoda od interesa: kvalitetu života povezanu sa zdravljem.

1. Lokalni antibiotici sa steroidima uspoređeni s placebom (lažnim liječenjem) ili izostankom liječenja (tri istraživanja, 210 ispitanika)

Primarni ishod, zaustavljanje iscjetka iz uha, nije mjeren u vremenskoj točki od jednog do dva tjedna.

Ne zna se jesu li antibiotici sa steroidima bolji ili lošiji od placeba ili izostanka liječenja za:

- zaustavljanje iscjetka iz uha (kada se mjeri nakon četiri tjedna);

- sluh;

- uzrokovanje neželjenih učinaka (kao što su bol u uhu ili ozbiljne komplikacije).

Ovi dokazi su vrlo niske razine pouzdanosti.

2. Lokalni antibiotici plus steroidi u odnosu na isti lokalni antibiotik koji se koristi samostalno (četiri istraživanja, 475 ispitanika)

Lokalni antibiotici sa steroidima mogu malo ili nimalo utjecati na zaustavljanje iscjetka iz uha nakon jednog do dva tjedna (dokazi niske razine pouzdanosti). Ishod nije mjeren u vremenskoj točki „nakon četiri tjedna“.

Ne zna se jesu li antibiotici sa steroidima bolji ili lošiji od istog lokalnog antibiotika korištenog samostalno za:

- sluh;

- uzrokovanje neželjenih učinaka (kao što su bol u uhu ili ozbiljne komplikacije).

Ovi dokazi su vrlo niske razine pouzdanosti.

3. Lokalni antibiotici osim kinolona plus steroidi u usporedbi s lokalnim kinolonskim antibioticima samima (10 istraživanja, 1056 do 1096 ispitanika)

Nekinolonski antibiotici (posebno antibiotici poznati kao aminoglikozidi) plus steroidi možda nisu toliko učinkoviti kao klasa antibiotika poznatih kao kinoloni koji se koriste samostalno za zaustavljanje iscjetka iz uha nakon jednog do dva tjedna (dokazi niske razine sigurnosti).

Ne zna se jesu li nekinolonski antibiotici sa steroidima bolji ili lošiji od kinolonskih antibiotika za:

- prestanak iscjetka iz uha nakon četiri tjedna;

- sluh;

- uzrokovanje neželjenih učinaka (kao što su bol u uhu ili ozbiljne komplikacije).

Ovi dokazi su vrlo niske razine pouzdanosti.

4. Ostale usporedbe

Rezultati za 10 drugih usporedbi prikazani su u cijelom sustavnom pregledu.

Ograničenja ovog pregleda

Premalo je metodološki snažnih istraživanja provedeno da bi se znalo utječe li dodavanje steroida lokalnim antibioticima na učinkovitost antibiotika ili na rizik od štetnih učinaka liječenja. Dokazi su također ograničeni zbog starosti istraživanja i nedostatka informacija o određenim populacijskim skupinama.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2022. godine.

Povećava li korištenje hormonske kontracepcije rizik od zaraze HIV-om kod žena?Ključne poruke

• Injekcije DMPA (depo medroksiprogesteron acetata) vjerojatno rezultiraju malom ili nikakvom razlikom u riziku od dobivanja HIV-a u usporedbi s bakrenim intrauterinim uređajem (IUD).

• Levonorgestrel implantat (LNG) vjerojatno rezultira malom ili nikakvom razlikom u riziku od dobivanja HIV-a u usporedbi s bakrenom spiralom.

• DMPA injekcije vjerojatno neznatno povećavaju rizik od zaraze HIV-om u usporedbi s LNG implantatima.

• Postoji nesigurnost u učinak DMPA u usporedbi s noretisteron enantatom (NET-EN) na zarazu HIV-om.

Uvod

HIV je virus koji utječe na imunološki sustav tijela i slabi sposobnost borbe protiv svakodnevnih infekcija i bolesti. Virus se nalazi u tjelesnim tekućinama zaražene osobe. Virus se najčešće širi s jedne osobe na drugu nezaštićenim spolnim odnosom. Ljudi se također mogu zaraziti virusom dijeljenjem igala ili šprica. Bebe se mogu zaraziti tijekom trudnoće, poroda ili dojenja.

Iako ne postoji lijek za HIV, liječenje je vrlo učinkovito i može poboljšati očekivano trajanje života i kvalitetu života.

Dosadašnje spoznaje

Kontracepcijske metode su metode kontrole začeća. Cilj korištenja kontracepcije je sprječavanje neželjene trudnoće. Postoji mnogo različitih metoda kontracepcije. Neki kontraceptivi sadrže hormone, dok drugi ne. Uobičajene moderne metode uključuju injekcije, implantate, pilule i intrauterine uloške (IUD-ove, koji se nalaze unutar maternice). DMPA je injekcija koja se daje svaka tri mjeseca. LNG implantat se postavlja ispod kože nadlaktice i može ostati učinkovit do pet godina. NET-EN je injekcija koja se daje svaka dva mjeseca, a sadrži progesteron (vrstu hormona).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati izlaže li korištenje hormonske kontracepcije žene većem riziku od zaraze HIV-om nego korištenje drugih metoda kontracepcije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su sva istraživanja koja su proučavala učinke korištenja hormonske kontracepcije kod žena koje žive u područjima s visokim rizikom od zaraze HIV-om. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključena su četiri istraživanja koja su uključivala 9726 HIV-negativnih žena. Razmatran je rizik od zaraze ženama HIV-om te rizik od trudnoće.

Utvrđeno je da korištenje DMPA injekcija vjerojatno rezultira malom ili nikakvom razlikom u šansi za dobivanje HIV-a u usporedbi s korištenjem bakrene spirale.

Korištenje LNG implantata vjerojatno rezultira malom ili nikakvom razlikom u šansi za dobivanje HIV-a u usporedbi s bakrenom spiralom.

Korištenje DMPA injekcija ili LNG implantata vjerojatno smanjuje rizik trudnoće u usporedbi s bakrenom spiralom, ali taj učinak može biti posljedica kontroliranog okruženja istraživanja koje potiče žene da nastave koristiti svoje kontracepcijske metode.

Također je uočeno da korištenje DMPA vjerojatno neznatno povećava rizik od HIV infekcije u usporedbi s korištenjem LNG implantata, ali DMPA vjerojatno rezultira malom ili nikakvom razlikom u riziku od trudnoće u usporedbi s LNG-om.

Dokazi o učinku DMPA u usporedbi s NET-EN-om na šanse zaraze HIV-om ili trudnoće su vrlo nesigurni.

Ograničenja ovog pregleda

Niti jedno od ispitivanja nije uspoređivalo rizik žena koje koriste kontracepciju sa ženama koje ne koriste kontracepciju, stoga se ne može sa sigurnošću reći koliki je rizik od zaraze HIV-om kod žene ako ne koristi kontracepciju. Ispitivanja su proučavala samo nekoliko specifičnih metoda kontracepcije, a ne sve metode dostupne na tržištu.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 13. rujna 2023. godine.

Ključne poruke

• Transkranijalna laserska terapija (terapija svjetlom niske razine primijenjena na glavu) ne smanjuje broj ljudi koji umiru ili imaju umjereni do teški invaliditet 90 dana nakon ishemijskog moždanog udara (gdje je protok krvi u mozak blokiran krvnim ugruškom).

• Postojeća istraživanja ne pružaju dovoljno dokaza koji bi podržali rutinsku upotrebu transkranijalne laserske terapije kod osoba s ishemijskim moždanim udarom.

Uvod

Ishemijski moždani udar nastaje kada krvni ugrušak blokira arteriju u mozgu, prekidajući protok krvi i ubijajući moždane stanice. Osoba koja ima ishemijski moždani udar može se osjećati zbunjeno, slabo ili imati problema s govorom ili kretanjem.

Trenutačno, glavni tretmani za ishemijski moždani udar uključuju lijekove ubrizgane u venu za otapanje krvnih ugrušaka i operaciju za uklanjanje krvnih ugrušaka iz moždanih žila. Obje ove mogućnosti poznate su kao reperfuzijske terapije: tretmani koji imaju za cilj ponovno otvoriti blokirane krvne žile i vratiti opskrbu krvlju moždanog tkiva.

Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Opseg ozljede mozga nakon ishemijskog moždanog udara ovisi o tome koliko dugo mozak nema kisika, jer moždane stanice mogu preživjeti bez kisika samo ograničeno vrijeme. Stoga reperfuzijske terapije treba primijeniti što je prije moguće. Međutim, neki ljudi koji primaju reperfuzijske terapije i dalje imaju teški invaliditet, a mogu čak i umrijeti. To zahtijeva istraživanje novih tretmana.

Transkranijalna laserska terapija poznata je i kao fotobiomodulacija, terapija svjetlom niske razine ili terapija laserom bliskog infracrvenog zračenja. Ova neinvazivna tehnologija prenosi lasersku energiju kroz vlasište i lubanju kako bi potaknula zacjeljivanje u mozgu. Smatra se obećavajućim tretmanom za poboljšanje ishoda nakon ishemijskog moždanog udara.

Cilj ovoga sustavnoga pregleda

Željelo se saznati može li transkranijalna laserska terapija pomoći u smanjenju invaliditeta i smrtnosti kod osoba s ishemijskim moždanim udarom i je li povezana sa štetnim posljedicama.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala transkranijalnu lasersku terapiju s lažnom terapijom ili izostankom terapije kod osoba koje su pretrpjele ishemijski moždani udar, s ili bez uobičajenog liječenja u obje skupine. Procijenjena je kvaliteta uključenih istraživanja, rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza.

Ključni rezultati

Uključena su četiri istraživanja s 1420 osoba koje su pretrpjele ishemijski moždani udar. Uključena istraživanja objavljena su između 2007. i 2014. godine, a provedena su u različitim bolnicama u Europi, Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Aziji ili na više od jednog od ovih kontinenata. Ispitanici su bili uglavnom muškarci (59,6%), s prosječnom dobi od 68,3 godine. Svi su bili uključeni u istraživanja unutar 24 sata nakon što su se pojavili simptomi moždanog udara.

U usporedbi s lažnim liječenjem, transkranijalna laserska terapija rezultira malom ili nikakvom razlikom u broju ljudi s umjerenim do teškim invaliditetom ili smrću 90 dana nakon ishemijskog moždanog udara. Transkranijalna laserska terapija može imati mali ili nikakav učinak na stopu smrtnosti i poboljšanje težine moždanog udara, a vjerojatno ima mali ili nikakav učinak na štetne učinke. Međutim, to može malo smanjiti ozbiljne štetne učinke.

Ograničenja ovog pregleda

Uključena istraživanja su uglavnom bila mala i provedena prije najmanje 10 godina. Postojale su nedosljednosti u nalazima između istraživanja, što je ograničilo sposobnost izvođenja zaključaka. Jedno istraživanje nije pojasnilo jesu li osobe koje su mjerile ishod znale kojoj skupini pripadaju ispitanici, što je moglo utjecati na način na koji su zabilježili ili interpretirali rezultate koji se odnose na umjereni do teški invaliditet, poboljšanje težine moždanog udara i ozbiljne ozljede.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do kolovoza 2024. godine.

Ključne poruke

Zbog nedostatka istraživanja, postoji nesigurnost u pogledu koristi i rizika primjene lokalnih antiseptika u liječenju kronične gnojne upale srednjeg uha (dugotrajna infekcija srednjeg uha).

Potrebne su dodatne informacije o mogućim štetnim učincima lokalnih antiseptika, budući da nisu dobro opisani u istraživanjima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Kronična gnojna upala srednjeg uha (eng. CSOM) je dugotrajno (kronično) oticanje i infekcija srednjeg uha, s iscjetkom iz uha (otorejom) kroz probijenu bubnu membranu (bubnjić). Glavni simptomi su iscjedak iz uha i gubitak sluha.

Za liječenje kronične gnojne upale srednjeg uha (CSOM) ponekad se koriste lokalni antiseptici (antiseptici koji se stavljaju izravno u uho kao kapi za uši ili kao prašak). Lokalni antiseptici ubijaju ili zaustavljaju rast mikroorganizama koji mogu biti odgovorni za infekciju. Lokalni antiseptici mogu se koristiti samostalno ili dodati drugim tretmanima za kroničnu gnojnu upalu srednjeg uha, poput antibiotika ili čišćenja uha (slušna toaleta). Primjena lokalnih antiseptika može uzrokovati iritaciju kože unutar vanjskog uha, što može rezultirati nelagodom, boli ili svrbežom. Neki antiseptici (poput alkohola) mogu biti toksični za unutarnje uho (ototoksičnost), što znači da mogu uzrokovati nepopravljiv gubitak sluha (senzorineuralnu gluhoću), vrtoglavicu ili zujanje u uhu (tinitus).

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je utvrditi koristi i rizike lokalnih antiseptika u usporedbi s placebom (lažnim lijekom) ili izostankom liječenja kronične gnojne upale srednjeg uha. Također se željelo znati je li jedan lokalni antiseptik učinkovitiji od drugog. Prikupljena su i analizirana sva relevantna istraživanja kako bi se odgovorilo na ovo pitanje. Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2020. godine, s dodanim jednim novim istraživanjem.

Ključni rezultati

U pregled je uključeno ukupno šest istraživanja. Ukupan broj ispitanika u istraživanjima nije bio jasan, budući da su dva istraživanja izvijestila samo o tome koliko je ušiju liječeno. Međutim, bilo je 435 ispitanika plus 222 uha (između 111 i 222 ispitanika) koja se nisu mogla uzeti u obzir pri izračunu broja ispitanika. Četiri istraživanja usporedila su lokalne antiseptike s izostankom liječenja ili placebom, a dva istraživanja usporedile su dva različita lokalna antiseptika. Korištene su različite vrste antiseptika, neke u obliku kapi za uši, a druge u obliku prašaka. Nijedno istraživanje nije izvijestilo o kvaliteti života vezano za zdravlje ili bol uha.

Lokalni antiseptik u odnosu na placebo ili izostanak liječenja (uz osnovni tretman čišćenja uha)

Tri istraživanja (297 ispitanika plus 174 uha) uspoređivala su lokalne antiseptike s placebom/izostankom liječenja.

Na temelju dokaza iz jednog istraživanja (nejasan broj ispitanika, 174 uha), nije jasno rješava li jedna primjena antiseptika (povidon jod plus hidroksipropil metilceluloza) iscjedak iz uha nakon jednog do dva tjedna u usporedbi s izostankom liječenja.

Drugo istraživanje (180 djece) uspoređivalo je lokalne antiseptike (borna kiselina u alkoholnim kapima za uši) s izostankom primjene lokalnih antiseptika. Svoj djeci su se također svakodnevno čistile uši štapićima od vate (suho brisanje). Nije jasno jesu li antiseptici (borna kiselina) doveli do povećanja povlačenja iscjetka iz uha nakon četiri tjedna ili nakon tri do četiri mjeseca u usporedbi s izostankom primjene antiseptika. Isto istraživanje (254 ispitanika) također nije izvijestilo o jasnoj razlici između skupina vezano za sluh ili sumnju na ototoksičnost (problemi sa sluhom ili ravnotežom koji se razvijaju kao posljedica uzimanja lijeka), ali dokazi su vrlo nepouzdani.

Treće istraživanje (43 djece, 58 ušiju) nije pronašlo jasne dokaze da antiseptici imaju ikakav učinak na ozbiljne komplikacije, ali nije poznato je li to procijenjeno prije, tijekom ili nakon liječenja.

Lokalni antiseptik (povidon jod) u odnosu na izostanak liječenja/placebo, gdje su obje skupine primale sistemske antibiotike

Jedno istraživanje (32 ispitanika) usporedilo je jedan antiseptik (povidon jod) s placebom (fiziološkom otopinom). Svi ispitanici su također primili oralne antibiotike (amoksicilin) ​​i čišćenje ušiju. Ovo je istraživanje otkrilo da lokalni povidon jod, kada se primjenjuje uz antibiotike i čišćenje uha, može povećati broj ljudi s povlačenjem iscjetka iz uha nakon jednog do dva tjedna, u usporedbi s placebom i antibioticima i čišćenjem uha. Nije jasno povećava li povidon jod sumnju na ototoksičnost. U svom izvještaju, autori istraživanja naveli su da nije bilo ototoksičnosti u ispitanika u skupini s lokalnim antiseptikom, no to je bilo nejasno za skupinu s placebom. Nije bilo podataka o prestanku iscjetka iz uha nakon četiri tjedna, o oštećenju sluha ili ozbiljnim komplikacijama.

Ograničenja ovog pregleda

Postoje ograničene informacije o određenim populacijskim skupinama ili tretmanima. Također, dokazi u pregledu potječu iz istraživanja koja nisu provedena nedavno.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2022. godine.

Ključne poruke

• Neuklanjanje zdjeličnih limfnih čvorova (koji su dio imunološkog sustava i nalaze se u donjem dijelu trbuha) vjerojatno ne utječe negativno na preživljenje u usporedbi s uklanjanjem svih zdjeličnih limfnih čvorova kod žena bez očitog širenja bolesti i može smanjiti rizik od povratka bolesti.

• Neuklanjanje zdjeličnih limfnih čvorova ili uklanjanje samo prvih drenažnih limfnih čvorova (zvanih sentinel) vjerojatno uvelike smanjuje rizik od razvoja oticanja nogu nakon operacije u usporedbi s uklanjanjem svih zdjeličnih čvorova ili zdjeličnih/para-aortalnih (koji se nalaze u gornjim dijelovima trbuha) čvorova.

Uvod

Rak endometrija zahvaća sluznicu maternice (uterusa), poznatu kao endometrij. To je šesti najčešći rak kod žena u svijetu. U 2022. godini u svijetu je bilo 420 242 slučaja raka maternice, uzrokujući 97 704 smrtna slučaja.

Većina žena s rakom endometrija pri dijagnosticiranju ima bolest u ranom stadiju (samo u maternici). Liječenje uključuje histerektomiju (kirurško uklanjanje maternice i vrata maternice) te uklanjanje jajovoda (koji prenose jajnu stanicu iz jajnika do maternice) i jajnika (koji proizvode jajne stanice). Uklanjanje limfnih čvorova (limfadenektomija) u zdjelici (donji dio trbuha) ili para-aortalnom području (područje oko glavnih krvnih žila u gornjem dijelu trbuha) (ili oboje) provodi se kako bi se utvrdilo je li potrebno daljnje liječenje antitumorskim lijekovima (kemoterapija) ili visokim dozama rendgenskog zračenja (radioterapija) za smanjenje rizika povrata bolesti.

Zašto je ovo važno?

Stopa zahvaćenosti limfnih čvorova u ranim stadijima bolesti je niska i može se predvidjeti pregledom maternice pod mikroskopom i provođenjem daljnjih testova nakon histerektomije. Limfadenektomija nosi rizik dugotrajnog limfedema (oticanje u donjim dijelovima tijela). Nove tehnike za otkrivanje i uklanjanje samo prvih drenirajućih limfnih čvorova sa svake strane maternice (biopsija sentinel limfnog čvora) mogu zamijeniti limfadenektomiju u preciznom otkrivanju zahvaćenih čvorova, ali se ne zna je li biopsija sentinel limfnog čvora korisna za žene, unatoč tome što se široko koristi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se znati je li uklanjanje svih zdjeličnih, samo sentinel ili nijednog naizgled normalnog limfnog čvora iz zdjeličnih/para-aortalnih područja korisno za žene s pretpostavljenim ranim stadijem raka endometrija i postoje li ikakve neželjene posljedice.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja uspoređuju uklanjanje svih zdjeličnih, samo sentinel ili nikakvih naizgled normalnih limfnih čvorova iz zdjeličnih/para-aortalnih područja kod žena s pretpostavljenim ranim stadijem raka endometrija. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađeno je pet istraživanja (jedno se nastavlja) s 2074 žene s rakom endometrija provedenih u Ujedinjenom Kraljevstvu, Južnoj Africi, Poljskoj, Novom Zelandu, Čileu, Italiji, Egiptu i Brazilu, te objavljenih između 2008. i 2023. godine.

Zdjelična limfadenektomija u odnosu na izostavljanje limfadenektomije

• Žene bez limfadenektomije vjerojatno imaju barem jednaku šansu preživjeti do tri godine (146/1000 smrtnih slučajeva sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 126/1000 smrtnih slučajeva bez limfadenektomije).

• Žene bez limfadenektomije imaju manju vjerojatnost ponovne pojave bolesti tijekom tri godine (205/1000 žena s pelvičnom limfadenektomijom u odnosu na 164/1000 žena bez limfadenektomije).

• Žene bez limfadenektomije mogu imati manje komplikacija od kirurške ozljede (38/1000 žena sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 26/1000 žena bez limfadenektomije) i vjerojatno imaju manje komplikacija zbog operacije (npr. infekcija/krvni ugrušci; 13/1000 žena sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 4/1000 žena bez limfadenektomije).

• Žene bez limfadenektomije vjerojatno imaju puno nižu stopu limfedema u tri godine (61/1000 žena sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 7/1000 žena bez limfadenektomije) i vjerojatno imaju manje limfnih nakupina (ciste; 14/1000 žena sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 3/1000 žena bez limfadenektomije).

Biopsija sentinel limfnog čvora u odnosu na zdjeličnu/para-aortalnu limfadenektomiju

• Preliminarni podatci iz jednog istraživanja vrlo su nesigurni u pogledu smrtnih slučajeva, kirurških komplikacija i kvalitete života.

• Biopsija sentinel limfnog čvora vjerojatno smanjuje stopu limfedema (92/1000 žena s biopsijom sentinel limfnog čvora u odnosu na 306/1000 žena sa zdjeličnom/para-aortalnom limfadenektomijom).

Bez limfadenektomije u odnosu na zdjeličnu/para-aortalnu limfadenektomiju

• Podatci su vrlo nesigurni u pogledu smrtnih slučajeva, kirurških komplikacija i kvalitete života.

• Zdjelična/para-aortalna limfadenektomija može znatno povećati limfedem (18/1000 žena bez limfadenektomije u odnosu na 250/1000 žena sa zdjeličnom/para-aortalnom limfadenektomijom).

Ograničenja ovog pregleda

Neka su istraživanja objavljena prije moderne klasifikacije tumora endometrija te većem broju ovih žena sada bi se nudile kemoterapija/radioterapija, čak i bez potvrđene zahvaćenosti limfnih čvorova. Postoji mogućnost da je to utjecalo na rezultate istraživanja.

Cilj je bio rangirati učinkovitost ovih liječenja, no nije bilo dovoljno istraživanja ili rezultata za to. Čekaju se dodatni podatci iz 10 istraživanja koja su u tijeku.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 22. ožujka 2024. godine.

Ključne poruke

• Za osobe koje su nakon moždanog udara podvrgnute zahvatu revaskularizacije krvnih žila, dodavanje trombolitičkog lijeka:

  • nije u prosjeku dovelo do razlike u sposobnosti da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti uz blagi ili umjereni stupanj onesposobljenosti, kao ni u učestalosti smrtnog ishoda te pojave intrakranijalnog krvarenja, s ili bez kliničkih simptoma.

  • dovelo je do boljeg protoka krvi vidljivog kroz prethodno začepljene krvne žile.

Uvod

Kod ishemijskog moždanog udara, protok krvi prema mozgu smanjen je zbog začepljenja krvne žile. Ako se stanje ne liječi pravodobno, moždano tkivo se oštećuje, što dovodi do pojave simptoma poput poteškoća s govorom, pokretom ili hodanjem. U ovome slučaju, pojam akutni znači da se moždani udar dogodio unutar posljednja 4,5 sata.

Dosadašnje spoznaje

Liječenje akutnog ishemijskog moždanog udara uključuje zahvat otvaranja krvnih žila (endovaskularna trombektomija) te primjenu lijekova koji razgrađuju ugrušak (intravenska tromboliza).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se utvrditi dovodi li primjena lijekova koji razgrađuju ugrušak u osoba koje se podvrgavaju endovaskularnoj trombektomiji do boljih ishoda u usporedbi s izostankom takve terapije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala skupine ispitanika koji su tijekom endovaskularne trombektomije primili lijek za razgradnju ugruška s onima koji ga nisu primili. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je šest istraživanja koja su obuhvatila ukupno 2336 ispitanika s nedavno pretrpljenim ishemijskim moždanim udarom, koji su bili podvrgnuti zahvatu otvaranja krvnih žila. Ispitanici su bili randomizirani (nasumično raspoređeni tako da je svatko imao jednaku vjerojatnost primiti lijek) u skupinu koja je primila lijek za razgradnju ugruška ili skupinu koja ga nije primila. Prosječna dob ispitanika je bila 71 godina. U istraživanjima su sudjelovale 1034 žene i 1302 muškarca. Obje su skupine u prosjeku imale gotovo jednak stupanj onesposobljenosti na početku istraživanja.

Ispitanici koji su nakon moždanog udara bili podvrgnuti zahvatu otvaranja krvnih žila i primili lijek za razgradnju ugruška nisu, u prosjeku, ostvarili bolje rezultate od onih koji nisu primili takav lijek, bilo u sposobnosti samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti uz blagi ili umjereni stupanj onesposobljenosti, u stopi smrtnosti ili u učestalosti krvarenja unutar mozga. Međutim, kod njih je zabilježen bolji protok krvi kroz prethodno začepljene krvne žile.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji sigurnost u to da lijek za razgradnju ugruška ima mali ili nikakav učinak, u prosjeku, na umjereni stupanj onesposobljenosti, broj smrtnih ishoda te pojavu asimptomatskog krvarenja unutar mozga.

Također postoji sigurnost u to da je lijek za razgrađivanje ugrušaka poboljšao protok krvi koji se mogao vidjeti kroz začepljene krvne žile.

Postoji umjerena sigurnost u to da lijek za razgradnju ugruška vjerojatno ima mali ili nikakav učinak, u prosjeku, na sposobnost samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti uz blagi stupanj onesposobljenosti. Razina pouzdanosti u dokaze je umjerena jer su uočene znatne razlike u rezultatima te među samim istraživanjima.

Postoji umjerena sigurnost u to da lijek za razgradnju ugruška vjerojatno ima mali ili nikakav učinak na pojavu simptomatskog krvarenja unutar mozga. Razina pouzdanosti u dokaze je samo umjerena zbog zabrinutosti oko velikog raspona vrijednosti koji bi mogao obuhvatiti i klinički značajnu razliku.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2023. godine.

Ključne poruke

• Nije bilo značajnih razlika u rastu neželjenih dlaka ili razinama hormona između ciproteron acetata i većine tretmana s kojima je uspoređen.

• Postojale su razlike u hormonalnom utjecaju različitih lijekova, što se može objasniti načinom njihova djelovanja.

Dosadašnje spoznaje

Neželjeni rast dlaka na licu, trbuhu ili prsima kod žena rezultat je povišene razine spolnih hormona, od kojih je najvažniji testosteron. Ovaj hormon se proizvodi u jajnicima. Lijek koji se zove ciproteron acetat snižava razinu testosterona u tijelu i smanjuje neželjeni rast dlačica, ali ima neželjene učinke uključujući debljanje, depresiju (osjećaj tuge), umor, oticanje ili osjetljivost dojki, gubitak kose na vlasištu i probleme sa seksualnom aktivnošću. Drugi tretmani uvedeni su u novije vrijeme, a ovaj pregled izvještava o dokazima iz istraživanja koja uspoređuju te tretmane.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati je li ciproteron acetat bolji od drugih vrsta lijekova u smanjenju neželjenog rasta dlačica, mjerenog testovima ili prema izvješćima žena koje su primale lijek, te prema razinama hormona. Također su zabilježeni neželjeni učinci i jesu li žene odlučile prekinuti liječenje.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su proučavala ciproteron acetat i druge vrste lijekova kod žena s neželjenim dlačicama na licu, trbuhu ili prsima. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključena su 23 uglavnom mala istraživanja koja su obuhvatila 1557 žena s neželjenim rastom dlaka.

Kod žena kojima je potrebna terapija za neželjeni rast dlaka nepoznatog uzroka ili koji je uzrokovan visokim razinama testosterona, nije bilo dokaza o razlici između ciproteron acetata i većine drugih lijekova koji se koriste za smanjenje rasta dlaka, snižavanje razine hormona ili izazivanje neželjenih učinaka.

Ciproteron acetat je vjerojatno bio učinkovitiji nakon šest mjeseci liječenja u usporedbi s lijekom koji se zove spironolakton (kada su obje skupine također primale etinilestradiol (ženski hormon koji se često koristi u kontracepcijskim pilulama)) i učinkovitiji nakon 24 mjeseca u usporedbi s lijekom koji se zove finasterid (kada su obje skupine također primale etinilestradiol). Drugi lijek, flutamid, bio je učinkovitiji u jednom istraživanju nakon 12 mjeseci u usporedbi s ciproteron acetatom.

Ograničenja ovog pregleda

Postojala je varijabilnost u broju žena te vrsti i vremenu mjerenja između istraživanja, tako da se istraživanja nisu uvijek mogla uspoređivati. Osim toga, mnoga istraživanja uključivala su svega nekoliko žena.

Nema dovoljno dokaza za usporedbu neželjenih učinaka tretmana.

Potrebna su veća istraživanja kako bi se dobili značajniji rezultati. Trenutačni dokazi podupiru upotrebu ciproteron acetata ili spironolaktona idealno u kombinaciji s etinilestradiolom kao najbolji tretman za neželjeni rast dlaka.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2022. godine.

Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Skakanje s visine je neuobičajen, ali smrtonosan način počinjenja samoubojstva. Iako postoje dokazi da je ograničavanje pristupa sredstvima za počinjenje samoubojstva učinkovit pristup sprječavanju samoubojstava, dokazi o sprječavanju samoubojstva skokom nisu dovoljno čvrsti. Stoga je cilj ovog sustavnog pregleda bio istražiti kakav bi učinak imalo ograničavanje pristupa na samoubojstva skokom.

Pretraga dokaza

Pretraženo je nekoliko baza podataka (Cochrane Library, Embase, MEDLINE, PsycINFO i Web of Science) kako bi se pronašla istraživanja u kojima se procjenjivao učinak ograničavanja pristupa sredstvima za počinjenje samoubojstva skokom. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2019. godine. Uključena su istraživanja u kojima su procijenjene intervencije za ograničavanje sredstava za počinjenje samoubojstva skokom, provedene samostalno, poput fizičkih barijera, ograda ili sigurnosnih mreža na mostovima, ili u kombinaciji s drugim intervencijama za sprječavanje samoubojstva, poput kriznih telefona i nadzornih kamera. Pretraženi su popisi referenci svih uključenih istraživanja i relevantnih sustavnih pregleda kako bi se pronašla dodatna istraživanja, a autori su kontaktirani radi dobivanja nedostajućih informacija. Glavni ishodi bili su samoubojstvo, pokušaj samoubojstva ili samoozljeđivanje te isplativost intervencija.

Ključni rezultati

Pronađeno je 14 relevantnih istraživanja. Po tri istraživanja bila su iz Švicarske i SAD-a, dok su po dva istraživanja bila iz Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Novog Zelanda i Australije. Većina istraživanja imala je ustroj istraživanja „prije i poslije”. Zbog opažajne prirode uključenih istraživanja, nijedno nije uspoređivalo intervencije s drugim intervencijama ili kontrolnim uvjetima. Utvrđeno je da intervencije za ograničavanje sredstava za počinjenje samoubojstva skokom, provedene samostalno ili u kombinaciji s drugim intervencijama, smanjuju broj samoubojstava skokom. Podatci o pokušajima samoubojstva bili su ograničeni i nijedno istraživanje nije prijavilo samoozljeđivanje. Analiza isplativosti ukazala je na to da bi izgradnja fizičke barijere na mostu dugoročno bila isplativa. Dokazi za ove procjene bili su niske kvalitete zbog nedostataka u ustroju istraživanja i razlika u nalazima između istraživanja, zbog čega su potrebna daljnja istraživanja visoke kvalitete.

Istraživačka pitanja

Jesu li psihološke intervencije učinkovite i sigurne za adolescente sa psihozom? Postoje li razlike u učinku između različitih psiholoških intervencija?

Uvod

Psihoza je mentalna bolest koju karakteriziraju promjene u mišljenju i percepciji, poput deluzija (lažnih uvjerenja), halucinacija (kada osoba vidi ili čuje stvari koje drugi ne vide ili ne čuju), a može se pojaviti tijekom adolescencije. Kada se to dogodi, potrebno je da mlada osoba posjeti stručnjaka za mentalno zdravlje koji će često propisati lijekove. Međutim, uz lijekove, adolescenti sa psihozom vjerojatno će imati koristi od psiholoških tretmana primjerenih dobi (terapija razgovorom) kao što su terapija kognitivne remedijacije, psihoedukacija, obiteljska terapija i grupna psihoterapija. Ove intervencije mogu odgovoriti na socijalne i psihološke potrebe poput uključivanja među vršnjake i suočavanja sa stigmom i isključenošću. Učinci ovih intervencija kod mladih osoba sa psihozom analizirani su na temelju podataka iz randomiziranih kontroliranih ispitivanja.

Pretraga dokaza

Specijalist za informacije Cochraneove skupine za shizofreniju pretražio je registar ispitivanja u svibnju 2016. i ožujku 2019. kako bi pronašao ispitivanja u kojima su adolescenti sa psihozom nasumično raspoređeni u različite skupine liječenja. Skupine liječenja mogle su uključivati psihološke intervencije (s ili bez uobičajenog liječenja), samo lijekove, uobičajeno liječenje ili druge psihološke intervencije (s ili bez uobičajenog liječenja).

Rezultati

U ovaj sustavni pregled uključeno je samo sedam ispitivanja provedenih u različitim dijelovima svijeta. U tim ispitivanjima uspoređivane su različite psihološke intervencije s uobičajenim liječenjem ili s drugim vrstama psiholoških intervencija, a navedene su različite mjere ishoda, zbog čega je bilo teško usporediti jedno istraživanje s drugim. Proučavan je učinak ovih tretmana na sedam glavnih ishoda: opće stanje, mentalno stanje, štetni učinci, kognitivno funkcioniranje, opće funkcioniranje, korištenje usluga i rano napuštanje istraživanja. Nijedno od uključenih istraživanja nije prijavilo podatke o štetnim učincima.

Ključni rezultati

Apsolutni učinak psiholoških intervencija (PI, u usporedbi PI s uobičajenim liječenjem (TAU))

Analize prijavljenih podataka ukazuju na to da terapija kognitivne remedijacije (CRT) može pomoći u poboljšanju kratkoročnog pamćenja (kognitivne funkcije), ali uobičajeno liječenje može biti učinkovitije od CRT-a za poboljšanje mentalnog stanja. Grupna terapija također može biti korisna za poboljšanje općeg stanja. Sve ostale analize glavnih ishoda pokazale su da PI ima mali ili nikakav učinak u usporedbi s TAU-om.

Relativni učinci PI-ja (usporedba jedne PI vrste s drugom PI vrstom)

Nisu utvrđene stvarne razlike između različitih PI vrsta.

Zaključci

Neke psihološke intervencije mogu imati korisne učinke na odabrane ishode, ali, općenito, većina rezultata ukazuje na mali ili nikakav učinak. Međutim, svi rezultati temeljili su se na podatcima iz vrlo malog broja istraživanja s malim brojem ispitanika. Također postoje nedoumice u vezi s metodama koje su korištene u tim istraživanjima. Stoga postoji znatna nesigurnost u pogledu pouzdanosti tih nalaza. Na temelju ovih dokaza ne mogu se donijeti čvrsti zaključci. Potrebna su relevantna, dobro provedena randomizirana kontrolirana ispitivanja.

Ključne poruke

• U usporedbi s placebom (lažnim ili neaktivnim liječenjem), inhibitori protonske pumpe vjerojatno smanjuju razvoj novih ulkusa. Također umjereno smanjuju simptome dispepsije (probavnih smetnji). Mogu smanjiti komplikacije ulkusa i vjerojatno blago poboljšati kvalitetu života. Mogu imati malo ili nimalo štetnih učinaka, ali dokazi su vrlo nesigurni.

• U usporedbi s antagonistima histaminskih 2-receptora (također poznatih kao H2-blokatori, lijekovi koji pomažu u smanjenju želučane kiseline), inhibitori protonske pumpe mogu smanjiti razvoj novih ulkusa. Dokazi za ovu usporedbu dolaze iz samo jednog istraživanja.

• U usporedbi s misoprostolom (lijekom koji pomaže u zaštiti sluznice želuca od oštećenja), inhibitori protonske pumpe mogu povećati razvoj novih ulkusa i mogu imati manje štetnih učinaka, ali dokazi su vrlo nesigurni. Dokazi za ovu usporedbu dolaze iz samo jednog istraživanja.

Uvod

Nesteroidni protuupalni lijekovi su često korišteni lijekovi za smanjenje boli i upale (tjelesnog odgovora na ozljedu ili bolest). Korištenje nesteroidnih protuupalnih lijekova kroz duži period može uzrokovati ulkuse, odnosno lezije (rane) u sluznici želuca ili tankog crijeva, što uzrokuje bol i ozbiljne komplikacije. Jedna od komplikacija je dispepsija (probavne smetnje ili nelagoda u gornjem dijelu trbuha). Inhibitori protonske pumpe su lijekovi koji smanjuju stvaranje kiseline u želučanom soku (koji pomaže u probavi hrane), štiteći želudac od oštećenja uzrokovanih nesteroidnim protuupalnim lijekovima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se utvrditi jesu li inhibitori protonske pumpe učinkoviti u prevenciji dispepsije i ulkusa u ljudi koji koriste nesteroidne protuupalne lijekove četiri tjedna ili dulje. Tražene su informacije o pojavi ulkusa, simptomima dispepsije, štetnim učincima, komplikacijama ulkusa i kvaliteti života.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja objavljena do listopada 2023. godine. Uključena su istraživanja koja su uspoređivala inhibitore protonske pumpe s placebom (lažno ili neaktivno liječenje), antagonistima histaminskih 2-receptora (također poznatim kao H2-blokatori, lijekovi koji pomažu u smanjenju želučane kiseline), misoprostolom (lijekom koji pomaže zaštititi želučanu sluznicu od oštećenja) ili sukralfatom (lijekovi koji liječe i sprječavaju ulkuse u želucu i crijevima) u odraslih i djece koji koriste nesteroidne protuupalne lijekove najmanje četiri tjedna.

Rezultati

Uključeno je 12 istraživanja koja su obuhvatila 8760 odraslih ispitanika koji su koristili nesteroidne protuupalne lijekove. Najveće istraživanje uključivalo je 2426 ispitanika, a najmanje 26 ispitanika. Ispitanici su primali jedan od navedenih inhibitora protonske pumpe na usta: esomeprazol, lansoprazol, omeprazol, i pantoprazol, ali većina istraživanja je koristila esomeprazol. Deset istraživanja usporedilo je inhibitore protonske pumpe s placebom, jedno istraživanje inhibitore protonske pumpe s misoprostolom i placebom, i jedno inhibitore protonske pumpe s H2-blokatorom, famotidinom. Istraživanja su trajala oko 6 mjeseci, a samo je jedno trajalo 12 mjeseci ili više. Farmaceutske tvrtke financirale su sedam istraživanja.

Ključni rezultati

U usporedbi s placebom, inhibitori protonske pumpe blago smanjuju simptome dispepsije. Inhibitori protonske pumpe vjerojatno smanjuju pojavu novih ulkusa u usporedbi s placebom (bilo je 36 novih ulkusa na 1000 ljudi s inhibitorima protonske pumpe i 119 novih ulkusa na 1000 ljudi s placebom). Inhibitori protonske pumpe mogu smanjiti komplikacije ulkusa u usporedbi s placebom (s inhibitorima protonske pumpe zabilježene su 4 komplikacije na 1000 ljudi, a 11 komplikacija na 1000 ljudi zabilježeno je s placebom). Inhibitori protonske pumpe vjerojatno neznatno poboljšavaju kvalitetu života.

Inhibitori protonske pumpe mogu povećati broj novih ulkusa u usporedbi s H2-blokatorima (bilo je 154 novih ulkusa na 1000 ljudi s inhibitorima protonske pumpe i 77 novih ulkusa na 1000 ljudi s H2-blokatorima).

Inhibitori protonske pumpe mogu povećati broj novih ulkusa u usporedbi s misoprostolom, ali dokazi su vrlo nesigurni. Inhibitori protonske pumpe mogu imati manje štetnih učinaka u usporedbi s misoprostolom, ali dokazi su vrlo nesigurni.

Nisu pronađena istraživanja koja uspoređuju inhibitore protonske pumpe i sukralfat.

Ograničenja ovog pregleda?

Osim za usporedbu inhibitora protonske pumpe naspram placeba u pogledu nastanka novih ulkusa i kvalitete života, postoji umjerena do mala pouzdanost dokaza. Istraživanja su bila vrlo mala, nisu izvještavala o mjerama od interesa, usporedba je uključivala samo jedno istraživanje, a postojale su i razlike u rezultatima između istraživanja (neka su istraživanja pronašla koristi, dok su druga pronašla štete).

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 23. listopada 2023. godine.

Ključne poruke

• Oblik imunoterapije poznat kao inhibitori imunosnih kontrolnih točaka (ICI), koji koristi imunološki sustav tijela za borbu protiv bolesti, pokazao je ohrabrujuće rezultate u liječenju nekih vrsta raka.

• U sedam istraživanja proučavano je ICI antitijelo za protein 1 programirane stanične smrti (anti-PD-1) u liječenju odraslih s glioblastomom. U šest istraživanja nisu uočene dobrobiti. U jednom malom istraživanju uočeno je poboljšanje ukupnog preživljenja kao i preživljenja bez napretka bolesti, ali su dokazi niske kvalitete.

• Potrebno je više visokokvalitetnih istraživanja koja bi proučavala različite kombinacije ICI-a.

Uvod

Glioblastom (GBM) je najčešći maligni tumor mozga kod odraslih. Osobe kojima je dijagnosticiran GBM mogu imati razne simptome poput glavobolje, promjena u ponašanju i osobnosti, epileptičkih napadaja ili drugih simptoma sličnih moždanom udaru. Simptomi se mogu pojavljivati tijekom duljeg ili kraćeg vremenskog razdoblja. Ukupno preživljenje (vrijeme od datuma postavljanja dijagnoze ili početka liječenja do smrti) iznosi oko 16 mjeseci.

Liječenje se temelji na kirurškom uklanjanju što većeg dijela tumora, nakon čega slijede kemoterapija i radioterapija, no zbog niske učinkovitosti postoji potreba za alternativnim oblicima liječenja. Novi oblici imunoterapije (inhibitori imunoloških kontrolnih točaka (ICI) ili blokatori imunoloških kontrolnih točaka (ICB)) pokazali su dobre rezultate u liječenju nekih vrsta raka, s dobrom stopom odgovora i poboljšanim preživljenjem. ICI lijekovi zaustavljaju nepoželjnu upalu i oštećenje normalnog tkiva te poput „kočnice” zaustavljaju imunološki odgovor tijela. Nedavna istraživanja pokazala su da tumorska tkiva u osoba s GBM-om imaju receptore koji su u međudjelovanju s ICI lijekovima. Potrebno je saznati mogu li se ICI lijekovi koristiti u liječenju GBM-a i poboljšati preživljenje pacijenata.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati jesu li dvije vrste ICI lijekova (antitijelo za protein 1 programirane stanične smrti – anti-PD-1 i antitijelo za ligand 1 programirane stanične smrti – anti-PD-L1) učinkovite i sigurne u liječenju odraslih s GBM-om.

Potrebno je razlučiti koje bi osobe s GBM-om mogle odgovoriti na specifičnu vrstu liječenja. Identifikacija markera koji predviđaju odgovor na anti-PD-1/anti-PD-L1 pomoći će u odabiru pacijenata kojima bi liječenje najviše pomoglo.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su proučavala učinke ICI lijekova (kao što su nivolumab i pembrolizumab) kod odraslih s GBM-om. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je sedam istraživanja objavljenih od 2019. do 2023. godine. U istraživanjima je proučavano liječenje pomoću anti-PD-1 kod 1953 osobe s novodijagnosticiranim GBM-om (3 istraživanja) i onim rekurentnim (4 istraživanja). Nije bilo moguće objediniti podatke jer je svako istraživanje proučavalo drugačiju usporedbu. U istraživanjima su proučavane usporedbe između:

• učinkovitosti nivolumaba i bevacizumaba

• učinkovitosti nivolumaba uz visoku i nisku dozu bevacizumaba

• učinkovitosti pembrolizumaba i pembrolizumaba u kombinaciji s bevacizumabom

• učinkovitosti pembrolizumaba primijenjenog prije i nakon kirurškog uklanjanja tumora i pembrolizumaba primijenjenog samo nakon kirurškog uklanjanja tumora

• učinkovitosti nivolumaba uz radioterapiju i temozolomida uz radioterapiju

• učinkovitosti nivolumaba u kombinaciji s temozolomidom uz radioterapiju i temozolomida uz radioterapiju

• učinkovitosti nivolumaba u kombinaciji s temozolomidom i temozolomida u starijih osoba

Rezultati šest istraživanja nisu pokazali dobrobiti za ukupno preživljenje. Jedno istraživanje ukazuje na to da pembrolizumab primijenjen prije i nakon kirurškog uklanjanja tumora može poboljšati ukupno preživljenje u usporedbi s primjenom samo nakon kirurškog uklanjanja, ali su dokazi nepouzdani.

Rezultati šest istraživanja nisu pokazali dobrobit za preživljenje bez napretka bolesti (vremenski period liječenja osobe prije nego što rak počne ponovno rasti). Jedno istraživanje ukazuje da pembrolizumab primijenjen prije i nakon operacije uklanjanja tumora može poboljšati preživljenje bez progresije bolesti u usporedbi s pembrolizumabom primijenjenim samo nakon operacije, ali su dokazi vrlo nepouzdani.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji nesigurnost u kvalitetu dokaza jer su metode istraživanja ponekad bile nejasne i potencijalno neprikladne, a u šest su istraživanja istraživači znali čime su ispitanici liječeni, što je moglo utjecati na rezultate. Potrebno je više visokokvalitetnih istraživanja kako bi se povećala pouzdanost dokaza.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 8. ožujka 2024. godine.

Ključne poruke

Kod osoba koje su doživjele moždani udar:

- Fizikalna rehabilitacija, u usporedbi s potpunim izostankom rehabilitacije, može pridonijeti boljem obavljanju svakodnevnih aktivnosti, lakšem pokretanju nogu, boljoj ravnoteži i sigurnijem hodu. Postoji mogućnost postizanja veće koristi ako se fizikalna rehabilitacija provodi više od 2,5 sati tjedno.

- Dodatna fizikalna rehabilitacija, uz onu uobičajenu, također može poboljšati oporavak. Što je više dodatne fizikalne rehabilitacije, to bi korist mogla biti veća.

- Rehabilitacija usmjerena na funkcionalni trening (aktivno izvođenje svakodnevnih zadataka radi stjecanja ili ponovnog usvajanja pokreta) može unaprijediti svakodnevnu aktivnost i motoričke sposobnosti.

Zašto je ovo važno?

Moždani udar može uzrokovati paralizu pojedinih dijelova tijela i poteškoće u tjelesnim funkcijama. S vremenom su razvijeni različiti pristupi fizikalnoj rehabilitaciji, utemeljeni na različitim teorijama o tome kako se ljudi oporavljaju nakon moždanog udara. Fizioterapeuti često biraju jedan određeni pristup prema vlastitom kliničkom iskustvu, no čvrsti dokazi koji bi potvrdili prednost jednog pristupa pred drugim još ne postoje. Zbog toga se tehnike koje koriste pojedini fizioterapeuti mogu znatno razlikovati (primjerice, jedan će se usredotočiti na vježbe za jačanje mišića, dok će se drugi usredotočiti na pasivne pokrete). U prošlosti se rabio niz metoda fizikalne rehabilitacije, poput Bobath koncepta, koje zajednički nazivamo neurofiziološkim pristupima jer se temelje na spoznajama i teorijama o funkcioniranju i oporavku živčanog sustava. Važno je pomoći fizioterapeutima u odabiru pristupa koji će pacijentima omogućiti najbolji mogući oporavak.

Napomena: Pojmovi fizioterapeut/fizioterapija i rehabilitacijski terapeut/rehabilitacijska terapija imaju isto značenje. U ovom sustavnom pregledu koristi se pojam „fizikalna rehabilitacija”, a osoba koja provodi rehabilitaciju je „terapeut”.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati:

- Pospješuju li metode fizikalne rehabilitacije oporavak funkcije i pokretljivosti kod osoba nakon moždanog udara?

- Je li određena metoda fizikalne rehabilitacije učinkovitija od drugih?

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su relevantna istraživanja, takozvana randomizirana kontrolirana ispitivanja. U ovaj sustavni pregled uključena su istraživanja u kojima su ispitanici primali rehabilitaciju s ciljem poboljšanja hoda i obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Razmatrani su različiti pristupi fizikalnoj rehabilitaciji (odnosno, program liječenja utemeljen na određenom znanstvenom obrazloženju). Ti pristupi mogu biti organizirani kao rehabilitacija koju provodi terapeut, grupna rehabilitacija ili rehabilitacija na daljinu. Terapeuti su u rehabilitaciju mogli uključiti vježbe prilagođene pojedinom pacijentu ili standardne vježbe ovisno o fazi oporavka. Iz sustavnog su pregleda isključena istraživanja u kojima je ispitivana samo jedna vrsta liječenja (npr. elektrostimulacija ili robotski uređaj za rehabilitaciju) ili ona u kojima je ispitivana isključivo funkcija ruke.

Ključni rezultati

Uključeno je 267 istraživanja s ukupno 21 838 ispitanika koji su pretrpjeli moždani udar. Istraživanja su provedena u 36 različitih zemalja, no polovica (133 istraživanja) je provedena u Kini.

U 105 istraživanja ispitivalo se je li fizikalna rehabilitacija učinkovitija od izostanka rehabilitacije. Većina istraživanja provedena je u bolničkim uvjetima u Kini, gdje fizikalna rehabilitacija nije dio rutinske njege, dok je manji broj proveden u ambulantnim uvjetima nakon što je pacijent završio rutinsku fizikalnu rehabilitaciju. Rezultati tih istraživanja upućuju na to da fizikalna rehabilitacija može pospješiti sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, pokrete nogu, ravnotežu i hod u usporedbi s izostankom rehabilitacije.

U 56 istraživanja ispitivao se učinak dodatne fizikalne rehabilitacije. U svim su istraživanjima ispitanici primali svoju uobičajenu rehabilitaciju, no skupina ispitanika koja je pretrpjela moždani udar dobila je i dodatno liječenje temeljeno na određenom pristupu fizikalne rehabilitacije. Rezultati tih istraživanja pokazuju da dodatna rehabilitacija može pospješiti sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, pokrete nogu, ravnotežu i hod, pri čemu više dodatne rehabilitacije može imati veću korist.

U 92 istraživanja uspoređeni su različiti pristupi fizikalnoj rehabilitaciji. Metode rehabilitacije razlikovale su se u vrsti, trajanju te značajkama ispitanika (npr. različito vrijeme proteklo od moždanog udara). Rezultati pokazuju da rehabilitacija usmjerena na funkcionalni trening može pospješiti sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i pokrete nogu (ali ne i ravnotežu ili hod). Neurofiziološki pristupi fizikalnoj rehabilitaciji mogu biti manje učinkoviti u poboljšanju svakodnevnih aktivnosti od drugih pristupa (ali nema razlike u ostalim ishodima).

U svim je navedenim usporedbama zabilježeno vrlo malo podataka o mogućim nuspojavama fizikalne rehabilitacije.

Samo u nekoliko istraživanja uključena su dugoročna kontrolna mjerenja nakon završetka rehabilitacije.

Ograničenja ovog pregleda

Istraživanja uključena u ovaj sustavni pregled znatno su se razlikovala u značajkama ispitanika, primijenjenim intervencijama, ishodima i načinima usporedbe. Postoji mogućnost da su na rezultate utjecale i geografske te kulturne razlike. Općenito je izvještavanje o pojedinostima istraživanja bilo vrlo niske kvalitete. Zbog navedenih je čimbenika pouzdanost rezultata statističkih analiza u ovom sustavnom pregledu ograničena.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2022. godine. Malo je vjerojatno da bi istraživanja objavljena nakon studenoga 2022. godine utjecala na zaključke ovog sustavnog pregleda.

Ključne poruke

• Nakon dvogodišnjeg liječenja, natalizumab (NTZ) smanjuje učestalost povratka bolesti i usporava napredovanje invaliditeta kod osoba s relapsno-remitirajućom multiplom sklerozom (RRMS) u usporedbi s placebom (lažnim liječenjem). Nakon jednogodišnjeg liječenja može postojati mala ili nikakva razlika između NTZ-a i lijekova biološki sličnih NTZ-u (lijekova koji su gotovo identični postojećem biološkom lijeku) u pogledu dobrobiti i rizika za osobe s RRMS-om.

• NTZ može smanjiti učestalost recidiva kod osoba sa sekundarno-progresivnom multiplom sklerozom (SPMS), ali postoji mogućnost da nema značajan učinak na napredovanje invaliditeta u razdoblju od dvije godine.

• Kako bi se bolje procijenile dobrobiti i rizici NTZ-a kod osoba s MS-om potrebna su dugotrajnija istraživanja s većim udjelom ispitanika koji nisu bijele rase.

Uvod

MS je najčešća bolest središnjeg živčanog sustava među mladim odraslim osobama bijele rase. Ponajviše pogađa mozak i leđnu moždinu, što dovodi do različitih tjelesnih i kognitivnih (mentalnih) poteškoća. Upala i oštećenje živčanog sustava postupno utječu na sve neurološke funkcije, uključujući kretanje, osjetila, misaone procese i osjećaje. Najčešći oblik MS-a je relapsno-remitirajuća multipla skleroza (RRMS), koju obilježavaju razdoblja pogoršanja simptoma (recidivi) nakon kojih slijede razdoblja remisije (odsutnosti simptoma). Kod određenog broja osoba s RRMS-om s vremenom dolazi do prijelaza u sekundarno-progresivnu multiplu sklerozu (SPMS). U tom stadiju bolesti neurološke funkcije postupno slabe, a stupanj invaliditeta se povećava.

Dosadašnje spoznaje

Trenutačno ne postoji lijek za MS, pa je liječenje usmjereno na ublažavanje simptoma, smanjenje upalne aktivnosti bolesti i usporavanje njezina tijeka. To se postiže primjenom lijekova koji mijenjaju tijek bolesti (DMT), čiji je cilj smanjiti učestalost recidiva, spriječiti nastanak novih i/ili rast postojećih lezija na mozgu uočenih magnetskom rezonancijom te usporiti napredovanje invaliditeta. Natalizumab (NTZ) je DMT i odobren je za liječenje RRMS-a.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio saznati koje su dobrobiti i rizici primjene NTZ-a samostalno ili u kombinaciji s drugim načinima liječenja kod osoba s bilo kojim oblikom MS-a.

Ishodi od interesa bili su:

• broj osoba koje su doživjele recidiv

• broj osoba kod kojih se invaliditet pogoršao

• broj osoba koje su doživjele ozbiljne neželjene učinke

• učinak na kvalitetu života

• broj osoba kod kojih su magnetskom rezonancijom potvrđene aktivne lezije

• broj osoba koje su prekinule liječenje zbog neželjenih učinaka.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja o primjeni NTZ-a kod osoba s bilo kojim oblikom MS-a. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je pet istraživanja u kojima je sudjelovalo ukupno 3255 ispitanika. Većina istraživanja provedena je u Europi i Sjevernoj Americi, među ženama bijele rase.

Za RRMS:

• Nakon dvogodišnjeg praćenja, NTZ u usporedbi s placebom:

  • smanjuje rizik od recidiva i invaliditeta

  • vjerojatno blago smanjuje ozbiljne neželjene učinke

  • tek minimalno poboljšava kvalitetu života

  • smanjuje aktivnost bolesti vidljivu na magnetskoj rezonanciji

  • vjerojatno ima malen ili nikakav utjecaj na prekid liječenja zbog neželjenih učinaka.

• Nakon jednogodišnjeg praćenja, NTZ u usporedbi s lijekom biološki sličnim NTZ-u:

  • pokazuje tek minimalnu ili nikakvu razlike u pogledu dobrobiti i rizika.

Za SPMS:

• Nakon dvogodišnjeg praćenja, NTZ u usporedbi s placebom:

  • može smanjiti učestalost recidiva

  • može imati malen ili nikakav učinak na napredovanje invaliditeta, ozbiljne neželjene učinke ili prekid liječenja zbog neželjenih učinaka

  • vjerojatno čini vrlo malu ili nikakvu razliku u pogledu kvalitete života.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza bila je neujednačena. Glavni je razlog ograničene pouzdanosti dokaza bio mali opseg uključenih istraživanja. Također, postojala je zabrinutost da su financijski interesi farmaceutskih tvrtki mogli utjecati na način prikazivanja rezultata. Naposljetku, istraživanja su bila relativno kratka, s trajanjem do 24 mjeseca.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2024. godine.

Ključne poruke

• Kako invazivne (poput akupunkture iglama), tako i neinvazivne (poput akupresurnih narukvica) tehnike stimulacije PC6 akupunkturne točke, kada se koriste u kombinaciji s antiemeticima (lijekovima protiv mučnine), možda smanjuju vjerojatnost mučnine i povraćanja nakon operacije u usporedbi s lažnim (placebo) tretmanima (poput uređaja postavljenog izvan PC6 akupunkturne točke, ili bilo kojeg pokušaja imitiranja (stvaranja privida) stimulacije PC6 akupunkturne točke, ili primjene placebo (lažnih) antiemetika s fiziološkom otopinom).

• Kombinacija neinvazivnih tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetičkih lijekova vjerojatno smanjuje potrebu za dodatnom primjenom lijekova u kasnijoj fazi liječenja. Međutim, nije moguće sa sigurnošću utvrditi manje nuspojave tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 jer ih istraživanja rijetko navode.

• Potrebno je više kvalitetnih istraživanja u kojima će se ispitati kombinirana primjena tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetičkih lijekova kod djece te u zemljama s niskim primanjima.

Dosadašnje spoznaje

Mučnina i povraćanje među najčešćim su neželjenim posljedicama operacije i opće anestezije (lijekova koji izazivaju gubitak svijesti i neosjetljivost na bol tijekom operativnih zahvata), a pogađanju do 80 % bolesnika. Bolesnicima se daju antiemetici kako bi se ti simptomi spriječili, ali su samo djelomično učinkoviti. Neki antiemetici mogu uzrokovati nuspojave poput osjećaja pospanosti, glavobolje ili infekcija rana. Unatoč primjeni antiemetika, kod nekih osoba mučnina i povraćanje mogu rezultirati neočekivano dugim boravkom u bolnici, što potencijalno može uzrokovati i druge komplikacije. Podraživanje akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba (poznate kao Neiguan) alternativna je metoda koja može ublažiti mučninu i povraćanje, a pritom ima manje nuspojava od uobičajenih antiemetika.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj ovog sustavnog pregleda bio je utvrditi koliko je osoba na kojima je provedeno podraživanje akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba doživjelo postoperativnu mučninu i povraćanje te je li došlo do neželjenih učinaka. Nadalje, cilj je bio ispitati i jesu li tehnike podraživanja akupunkturne točke PC6, antiemetici ili kombinacija tih dviju vrsti liječenja učinkovitije od placebo postupka te koja je tehnika najučinkovitija.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

U ovaj sustavni pregled uključena su istraživanja u kojima su uspoređeni ispitanici koji su primali tretman podraživanja akupunkturne točke PC6 na ručnome zglobu i antiemetike s onima koji nisu primali antiemetike. Ispitanici su bili nasumično raspoređeni u spomenute terapijske skupine te nisu znali jesu li primili aktivan ili neaktivan tretman podraživanja akupunkturne točke PC6, antiemetik ili fiziološku otopinu. Istraživanja u kojima je proučavano podraživanje drugih akupunkturnih točaka uz točku PC6 ručnoga zgloba (Neiguan) isključena su iz sustavnog pregleda. Uspoređeni su izravni rezultati (dobiveni izravnom usporedbom) i oni neizravni rezultati (rezultati povezani zajedničkom metodom liječenja) različitih tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba, uz primjenu antiemetika ili bez nje, a pouzdanost dokaza procijenjena je na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 77 istraživanja s ukupno 9 847 ispitanika izloženih riziku od postoperativne mučnine i povraćanja, od buđenja nakon operacije, bilo pod lokalnom ili općom anestezijom, sve do otpusta. U većini istraživanja sudjelovale su odrasle osobe iz zemalja sa srednjim ili visokim primanjima.

• Invazivne tehnike podraživanja točke PC6 (poput akupunkture iglama) i one neinvazivne (poput nošenja akupresurnih narukvica) mogu umanjiti postoperativnu mučninu i povraćanje (od 135 do 247 slučajeva manje na 1.000 ispitanika).

• Kombinacija invazivnih tehnika podraživanja točke PC6 i antiemetika može umjereno do značajno umanjiti postoperativnu mučninu i povraćanje (od 203 do 383 slučaja manje na 1.000 ispitanika).

• Kombinacija tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetika vjerojatno smanjuje potrebu za dodatnim lijekovima kada prvi stupanj prevencije zakaže (180 slučajeva manje na 1.000 ispitanika).

• Ni u jednom istraživanju uključenom u ovaj sustavni pregled nisu zabilježene ozbiljne ili dugoročne komplikacije. Pri podraživanju akupunkturne točke PC6 mogu se pojaviti manji i prolazni neželjeni učinci poput nadraženosti, mjehurića i crvenila na koži te boli, no pouzdanost tih saznanja smatra se vrlo niskom.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza uglavnom je niska zbog nekoliko čimbenika, a to su neujednačena kvaliteta istraživanja, raznolikost pacijenata i vrsta operacija, razlike u trajanju proučavanih liječenja te vrijeme procjene postoperativne mučnine i povraćanja. U brojnim istraživanjima pojava neželjenih nuspojava nije sustavno zabilježena. Rezultati novih, kvalitetnih istraživanja iz zemalja s niskim primanjima i istraživanja provedenih nad djecom mogli bi utjecati na zaključke ovog sustavnog pregleda.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2015. godine. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2025. godine.