Ključne poruke

• Trenutačno nema istraživanja s dostupnim informacijama koje bi pacijente i liječnike mogle voditi u odabiru liječenja složenih aneurizmi abdominalne aorte (AAA).

• Teško je provoditi istraživanja u ovom području jer relativno malo ljudi ima ovo stanje, a vrste aneurizmi koje imaju variraju.

• Buduća istraživanja trebala bi istražiti kako bi organizacije koje financiraju i nadziru zdravstvene usluge mogle zahtijevati ili promovirati uključivanje osoba s AAA u istraživanja koja testiraju različite metode liječenja.

Uvod

Aneurizma abdominalne aorte (AAA) je proširenje stijenke aorte (glavne arterije koja prenosi krv iz srca u ostatak tijela) na više od 50% svog izvornog promjera. Promjer veći od 5,0 do 5,5 cm (ovisno o spolu/rodu osobe) smatra se potencijalno opasnim po život, s rizikom od pucanja. Kada se oteklina pojavi blizu, pored ili iznad arterija koje opskrbljuju bubreg, to povećava složenost kirurških mogućnosti liječenja.

Dosadašnje spoznaje

Postoje različite mogućnosti liječenja. Otvoreni kirurški zahvat uključuje veliku operaciju otvaranja trbuha i zamjene oboljele aorte tkivnim transplantatom.

Endovaskularni popravak uključuje korištenje rendgenskog navođenja za umetanje metalnih stentova (mali, cjevasti uređaj smješten unutar krvne žile) prekrivenih tkaninom (endograft) kroz rezove napravljene u preponama. Prilikom liječenja složenih AAA koje se nalaze u blizini arterija koje opskrbljuju bubrege, ponekad je potrebno koristiti specifične endografte s prozorima (fenestracijama) koji omogućuju bubrezima i crijevima da održe opskrbu krvlju kada se endograft umetne. To se naziva fenestrirano endovaskularno liječenje aneurizme (FEVAR).

Postoji i mogućnost neprovođenja bilo kakvog postupka, već savjetovanja pacijenata i njihovih obitelji, a u nekim slučajevima i propisivanja lijekova za kontrolu čimbenika kardiovaskularnog rizika. To se naziva konzervativnim upravljanjem.

Nije jasno koji je tretman najbolji za osobe sa složenom AAA.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati postoje li randomizirana kontrolirana ispitivanja koja istražuju je li FEVAR, otvoreni kirurški zahvat ili konzervativno liječenje najbolje za liječenje složenih AAA. Randomizirana kontrolirana ispitivanja (RCT) su istraživanja u kojima su ispitanici nasumično raspoređeni u jednu od dvije ili više skupina. Ovo je najbolji način da se osigura da su skupine ispitanika slične te da istražitelji i ispitanici ne znaju tko je u kojoj skupini. Drugim riječima, RCT-ovi imaju za cilj kontrolirati čimbenike koji bi mogli utjecati na rezultate, poput zdravstvenog stanja ljudi, kako bi se omogućila pravedna usporedba mogućnosti liječenja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su randomizirana kontrolirana ispitivanja koja su uspoređivala FEVAR s otvorenim kirurškim zahvatom ili konzervativnim liječenjem složenih AAA. Uključena su istraživanja provedena do ožujka 2023. godine.

Rezultati

Nije bilo istraživanja prikladnih za uključenje u ovaj sustavni pregled. Nedostaju dokazi koji bi pomogli odgovoriti na istraživačko pitanje.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do ožujka 2023. godine.

Ključne poruke

• Dva najčešća testa (retinol u serumu ili plazmi i protein koji veže retinol) ne mogu pouzdano identificirati osobe s rizikom s nedostatkom vitamina A ili bez njega u zajednici ili klinikama.

• To može značiti da bi korištenje ovih testova moglo dovesti do pretjeranih ili podcijenjenih razina niskog vitamina A na razini populacije i netočne dijagnoze kod pojedinaca.

• Procjene točnosti testova trebale bi se poboljšati kako bude dostupno više istraživanja.

Zašto je ovo važno?

Vitamin A, također nazvan 'retinol', esencijalni je nutrijent. Nalazi se u jetri, jajima, mliječnim proizvodima i većini zelenog lisnatog ili narančastog voća i povrća. Međutim, nedostatak vitamina A (deficit vitamina A) čest je javnozdravstveni problem, posebno u zemljama s niskim prihodima. Osobe s nedostatkom vitamina A mogu patiti od slabog rasta, nezdravog imunološkog sustava, noćnog sljepila i sljepoće. Vjerojatnije je da će oboljeti od zaraznih bolesti. Mala djeca i trudnice su najviše izložene riziku.

Kako bi se odlučilo je li potrebno liječenje dodacima vitamina A, za pojedince i zajednice, potrebno je poznavati postojeće razine nedostatka vitamina A. To zahtijeva precizne testove. Ako se nedostatak vitamina A ne prepozna kada je prisutan, to može dovesti do odgođene suplementacije vitaminom A ili izostanka suplementacije. Nedostatak vitamina A tada se pogoršava, što dovodi do stvaranja ožiljaka i problema s vidom. Netočna dijagnoza nedostatka vitamina A može značiti da se pojedincima daju dodaci vitamina A kada im nisu potrebni, što povećava rizik od unosa vitamina A iznad preporučenih razina.

Dosadašnje spoznaje

Najtočniji testovi za status vitamina A (nazvani 'referentni standardi') su biopsija jetre i razrjeđivanje izotopa retinola. Biopsija jetre uključuje uzimanje malog uzorka nečije jetre i njegovo ispitivanje pod mikroskopom u laboratoriju. Razrjeđivanje izotopa retinola uključuje davanje male doze vitamina A, a zatim pregled uzorka krvi. Ovi testovi su invazivni, skupi, dugotrajni i tehnički zahtjevni.

Drugi testovi za mjerenje statusa vitamina A kod osobe su manje invazivni, jeftiniji i brži, ali možda nisu toliko točni. Zovu se 'indeksni testovi'. Traže znakove vitamina A ('biomarkere') u uzorku krvi. Najčešći testovi su 'serumski ili plazmatski retinol' (SR) i 'serumski ili plazmatski protein koji veže retinol' (RBP). Pozitivan rezultat testa ukazuje na nedostatak vitamina A, dok negativan rezultat testa ukazuje na odsutnost nedostatka vitamina A.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željela se utvrditi točnost indeksnih testova u usporedbi s referentnim standardima za otkrivanje nedostatka vitamina A kod osoba s rizikom od nedostatka vitamina A.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su istraživala točnost indeksnih testova u usporedbi s referentnim standardom, a rezultati istraživanja su zatim objedinjeni

Ključni rezultati

Uključeno je 40 istraživanja koja su uspoređivala barem jedan indeksni test i jedan referentni test. Istraživanja su provedena u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, Europi, Južnoj i Jugoistočnoj Aziji te Africi. Ispitanici su bili u dobi od 1 mjeseca do preko 80 godina. Postotak ispitanika s nedostatkom vitamina A u prosjeku se kretao između 4% i 60%. Rezultati u nastavku temelje se na hipotetskoj skupini od 1000 ljudi.

SR u odnosu na razrjeđivanje izotopa retinola (23 istraživanja)

Od 1000 ljudi, od kojih 100 (10%) ima nedostatak vitamina A mjeren razrjeđivanjem izotopa retinola, 82 osobe bi imale SR rezultat koji ukazuje da nedostatka vitamina A postoji. Od njih bi 72 bilo pogrešno klasificirano kao osobe s nedostatkom vitamina A. Od 918 osoba s rezultatom koji ukazuje na to da nedostatak vitamina A ne postoji, 90 bi bilo pogrešno klasificirano kao da nemaju nedostatak vitamina A.

SR u odnosu na vitamin A u jetri (16 istraživanja)

Od 1000 ljudi od kojih 100 (10%) ima nedostatak vitamina A mjeren razinom vitamina A u jetri, 206 ljudi bi imalo SR rezultat koji ukazuje na prisutnost nedostatka vitamina A. Od njih bi 153 bilo pogrešno klasificirano kao osobe s nedostatkom vitamina A. Od 794 osoba s rezultatom koji ukazuje na to da nedostatak vitamina A ne postoji, 47 bi bilo pogrešno klasificirano kao da nemaju nedostatak vitamina A.

RBP u odnosu na razrjeđivanje izotopa retinola (8 istraživanja)

Od 1000 ljudi, od kojih 100 (10%) ima nedostatak vitamina A mjeren razrjeđivanjem izotopa retinola, 266 ljudi bi imalo RBP rezultat koji ukazuje na prisutnost nedostatka vitamina A. Od njih bi 216 bilo pogrešno klasificirano kao osobe s nedostatkom vitamina A. Od 734 osoba s rezultatom koji ukazuje na to da nedostatak vitamina A ne postoji, 50 bi bilo pogrešno klasificirano kao da nemaju nedostatak vitamina A.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza je ograničena zbog nekoliko razloga. Većina istraživanja bila je malog opsega uz malo informacija o tome kako su provedena, stoga se nije moglo procijeniti koliko su njihove metode bile pouzdane. Istraživanja nisu osmišljena kako bi se utvrdila točnost indeksnih testova, stoga treba biti oprezan pri tumačenju njihovih rezultata. Naposljetku, nisu pronađene informacije o svim testovima.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do kolovoza 2022. godine.

Ključne poruke

- U usporedbi s neprakticiranjem joge, joga nakon onkološke terapije vjerojatno kratkoročno (do 12 tjedana nakon prakticiranja joge) neznatno smanjuje umor povezan s malignim bolestima.

- Nije jasno ublažava li joga tijekom onkološke terapije kratkoročni, srednjoročni ili dugoročni umor povezan s malignim bolestima u usporedbi s neprakticiranjem joge.

- Potrebno je više istraživanja kako bi se razumjelo (1) traju li učinci prakticiranja joge nakon onkološke terapije dulje od 12 tjedana i (2) koji su učinci joge prije početka i tijekom liječenja.

Uvod

Umor povezan s malignom bolesti je osjećaj prekomjerne iscrpljenosti koji traje duže vrijeme. Može biti uzrokovan malignom bolesti, liječenjem ili oboje. Umor povezan s malignim bolestima utječe i na tijelo i na raspoloženje te otežava izvođenje svakodnevnih aktivnosti. Izraženiji je od običnog umora i ne prolazi odmorom.

Dosadašnje spoznaje

Kliničke smjernice (dokumenti koji zdravstvenim djelatnicima daju savjete o najboljim načinima zdravstvene skrbi, na temelju najnovijih istraživanja i mišljenja stručnjaka) preporučuju tjelesnu aktivnost za smanjenje umora povezanog s malignom bolesti. Tjelovježba utječe na umor povezan s malignom bolesti utječući na biološke i psihološke procese. Ali nije jasno koje vrste vježbi mogu biti najkorisnije. Smatra se da joga može smanjiti umor povezan s malignim bolestima i poboljšati kvalitetu života oboljelih osoba zahvaljujući načinu na koji kombinira tjelesnu aktivnost/pokret s kontrolom disanja, mentalnim fokusom i svjesnošću tijela. Ovaj sustavni pregled jedan je od skupa od pet sustavnih pregleda koji istražuju različite vrste vježbi za umor povezan s malignim bolestima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati poboljšava li joga umor povezan s malignim bolestima i kvalitetu života kod odraslih osoba (18 godina i stariji). Također se željelo saznati je li u istraživanjima bilo štetnih događaja, odnosno neželjenih događaja koji su uzrokovali štetu ispitanicima.

Istraženi su učinci joge u kratkoročnom (do 12 tjedana nakon sesija joge), srednjoročnom (između 12 tjedana i 6 mjeseci nakon sesija joge) i dugoročnom (više od 6 mjeseci nakon sesija joge) periodu.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala prakticiranje joge s neprakticiranjem joge kod odraslih osoba s bilo kojim oblikom maligne bolesti. Uključeno je prakticiranje joge prije, tijekom ili nakon početka onkološke terapije. Uključeno je više vrsta joge, uključujući Hatha jogu (nježnu, sporu jogu usmjerenu na osnovne položaje i disanje) i Dru jogu (dinamični stil koji uključuje pokrete, disanje i opuštanje).

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika. Također je istraženo utječu li na rezultate vrsta joge, vrsta maligne bolesti, format vježbanja (individualna nasuprot grupnoj jogi, pod nadzorom ili bez nadzora) i dob ispitanika.

Ključni rezultati
Uključeno je 21 istraživanje u kojima je sudjelovalo 2041 ispitanik s različitim vrstama malignih bolesti. Većina su bile žene oboljele od karcinoma dojke. U 13 istraživanja joga je započeta tijekom onkološke terapije, a u osam istraživanja nakon terapije. Nije bilo istraživanja u kojima su ispitanici prakticirali jogu prije onkološkog liječenja.

Joga tijekom onkološke terapije

Nije jasno ima li joga tijekom onkološke terapije učinak na kratkoročni, srednjoročni ili dugoročni umor povezan s malignim bolestima u usporedbi s neprakticiranjem joge.

Joga tijekom onkološke terapije može povećati kratkoročnu i srednjoročnu kvalitetu života u usporedbi s neprakticiranjem joge, ali postoji velika nesigurnost u te rezultate. Niti jedno istraživanje nije mjerilo dugoročnu kvalitetu života.

Nije jasno dovodi li prakticiranje ili neprakticiranje joge tijekom onkološke terapije do neželjenih događaja. Samo je jedno istraživanje izvijestilo o ovom ishodu, što znači da su dokazi bili slabi/ograničeni.

Nisu pronađene razlike u učincima različitih vrsta joge, grupnog i individualnog treninga ili treniranja s nadzorom i bez nadzora.

Joga nakon onkološke terapije

Joga nakon onkološkog liječenja vjerojatno smanjuje kratkoročni umor povezan s malignim bolestima u usporedbi s neprakticiranjem joge. Nije jasno smanjuje li joga nakon onkološke terapije srednjoročni umor povezan s malignim bolestima. Niti jedno istraživanje nije mjerilo dugoročni umor povezan s malignim bolestima.

Joga nakon onkološke terapije može neznatno povećati kratkoročnu i srednjoročnu kvalitetu života, ali postoji velika nesigurnost u te rezultate. Niti jedno istraživanje nije mjerilo dugoročnu kvalitetu života.

Nije jasno dovodi li prakticiranje joge nakon onkološke terapije do ikakvih nuspojava .

Nisu pronađene razlike u učincima različitih vrsta joge, vrsta malignih bolesti ili između dobnih skupina.

Ograničenja ovog pregleda

Ispitanici su bili svjesni jesu li ili nisu prakticirali jogu. Iako je to neizbježno za ovu vrstu istraživanja, moglo je utjecati na rezultate. Za neke učinke (npr. srednjoročne i dugoročne učinke) nisu pronađena istraživanja dovoljno velika da bi postojala sigurnost u pogledu rezultata. Stoga su potrebna daljnja istraživanja kako bi se razumjelo koliko su održivi učinci joge na umor povezan s malignim bolestima, kvalitetu života i nuspojave.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do listopada 2023. godine.

Ključne poruke

• Osobe kojima se pruža pomoć u usmjeravanju kroz skrb u zajednici vjerojatno imaju nešto manju vjerojatnost neplaniranog prijema u bolnicu tijekom prve godine nakon pružanja te pomoći nego osobe koje je ne primaju.

• Potrebno je više istraživanja, uz bolje izvještavanje, kako bi se utvrdilo koje skupine ljudi, okruženja i načini pružanja usmjeravanja kroz skrb u zajednici vjerojatno donose najveću korist te kako bi se razumio utjecaj na zdravstvene ishode o kojima izvještavaju pacijenti.

Uvod

Usmjeravanje kroz skrb u zajednici podrazumijeva da treća osoba, obično osposobljeni zdravstveni djelatnik, vodi pojedinca i pruža mu podršku pri pristupu skrbi koju pruža više pružatelja zdravstvenih i drugih usluga, ali nije izravno uključena u pružanje kliničke skrbi. Osobe koje usmjeravaju kroz skrb aktivno vode pacijente kroz često složene zdravstvene sustave kako bi im pomogle da pravodobno dobiju zdravstvenu skrb te obrazovanjem i emocionalnom podrškom potiču samostalno upravljanje vlastitim zdravljem i neovisnost.

Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

S porastom dobi kod ljudi se često razvijaju kronična zdravstvena stanja (dugotrajne bolesti koje traju dulje od nekoliko mjeseci), zbog kojih se bolničke usluge mogu češće koristiti, što povećava opterećenje zdravstvenih sustava diljem svijeta. Osobe sa složenim kroničnim zdravstvenim stanjima češće navode da njihove zdravstvene potrebe i potrebe za skrbi nisu zadovoljene, što dovodi do čestog korištenja bolničkih usluga. Početni dokazi upućuju na to da usmjeravanje kroz skrb u zajednici može poboljšati pristup uslugama u zajednici, smanjiti nezadovoljene zdravstvene potrebe te dovesti do manjeg broja bolničkih prijema i dolazaka u hitnu službu. Potrebno je više dokaza kako bi se to potvrdilo.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi smanjuje li usmjeravanje kroz skrb u zajednici stopu neplaniranih dolazaka u bolnicu (bolničkih prijema i dolazaka u hitnu službu) te poboljšava li zdravstvene ishode o kojima izvještavaju pacijenti, uključujući kvalitetu života povezanu sa zdravljem, u skupinama za koje se smatra da su izložene riziku od hospitalizacije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima su ispitanici primali intervenciju koja je odgovarala definiciji usmjeravanja kroz skrb u zajednici ili uobičajenu skrb, odnosno rutinsku medicinsku skrb za sprječavanje i liječenje bolesti. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je i analizirano 19 istraživanja s ukupno 36 745 ispitanika. Sva su istraživanja provedena u zemljama s visokim dohotkom i financirana su sredstvima instituta za medicinska istraživanja ili sveučilišta. Pet istraživanja bilo je usmjereno na skupine osoba s više kroničnih bolesti; u trima od njih korišteni su bolnički podatkovni sustavi za prepoznavanje skupina izloženih riziku na temelju niza obilježja. Četiri istraživanja provedena su u ambulanti u zajednici, a ostalih 15 započeto je u bolnici, dok su se intervencije provodile u zajednici. U sedam istraživanja za usmjeravanje kroz skrb bila je zadužena registrirana medicinska sestra, u pet socijalni radnik, a u jednom zdravstveni radnik u zajednici. U šest istraživanja korišteni su multidisciplinarni timovi. U istraživanjima je ponuđeno više sastavnica usmjeravanja kroz skrb, uključujući probir, procjenu potreba, usmjeravanje kroz skrb i usluge, izradu planova skrbi i naknadne telefonske pozive. U istraživanjima je telefonsko praćenje bilo najčešći način komunikacije.

Ključni rezultati

• U usporedbi s osobama koje su primale uobičajenu skrb, osobe koje su primale pomoć u usmjeravanju kroz skrb u zajednici imale su nešto manju vjerojatnost neplaniranog prijema u bolnicu tijekom godine dana nakon primanja te pomoći.

• U usporedbi s uobičajenom skrbi, usmjeravanje kroz skrb u zajednici može imati malo ili nimalo utjecaja na broj osoba neplanirano primljenih u bolnicu tijekom prvog mjeseca, ali pouzdanost tih dokaza vrlo je niska.

• U usporedbi s uobičajenom skrbi, usmjeravanje kroz skrb u zajednici vjerojatno dovodi do male ili nikakve razlike u učestalosti dolazaka u hitnu službu, i tijekom prvog mjeseca i tijekom prve godine.

• Usmjeravanje kroz skrb u zajednici, u usporedbi s uobičajenom skrbi, povećalo je udio ispitanika koji su imali ambulantne preglede u prvom mjesecu, što može upućivati na to da usmjeravanje kroz skrb u zajednici pomaže u preusmjeravanju skrbi za pacijente prema uslugama u zajednici.

• Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se pouzdano razumjeli učinci na zdravstvene ishode o kojima izvještavaju pacijenti, zadovoljstvo liječenjem i kvalitetu skrbi.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji visoka razina pouzdanosti dokaza da je usmjeravanje kroz skrb u zajednici povećalo broj ambulantnih pregleda u prvom mjesecu u usporedbi s uobičajenom skrbi. Razina pouzdanosti dokaza za ostale ishode kretala se od srednje do vrlo niske. Zbog prirode intervencije bilo je vrlo vjerojatno da su ispitanici u istraživanjima znali koje liječenje primaju, što je moglo utjecati na način na koji su sami izvještavali o ishodima, primjerice o zdravstvenim ishodima. Također su postojale velike razlike u vrstama ishoda o kojima se izvještavalo i vremenskim razdobljima tijekom kojih su mjereni.

Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se razumjeli učinci programa usmjeravanja kroz skrb u zajednici tijekom razdoblja duljeg od 12 mjeseci, zdravstveni ishodi o kojima izvještavaju pacijenti u ovom području istraživanja te koji su dijelovi usmjeravanja kroz skrb u zajednici najučinkovitiji. Planirano je uključivanje pacijenata i članova javnosti u buduća ažuriranja ovog rada kako bi se olakšalo tumačenje rezultata.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do listopada 2024. godine.

Ključne poruke

• Učinak prilagodbe liječenja ovisi o nalazu PET-a tijekom liječenja i stadiju bolesti osobe s Hodgkinovim limfomom (HL).

• Iako nije sigurno kakav je učinak smanjenja intenziteta liječenja na temelju negativnog nalaza PET-a tijekom liječenja kod HL-a u ranom stadiju, ono može imati malo utjecaja na ukupno preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti kod HL-a u srednjem stadiju.

• Kod uznapredovalog HL-a smanjenje kemoterapije ili radioterapije nakon negativnog nalaza PET-a tijekom liječenja vjerojatno poboljšava ukupno preživljenje.

• Povećanje intenziteta liječenja rituksimabom nakon pozitivnog nalaza PET-a tijekom liječenja vjerojatno povećava štetne događaje bez poboljšanja preživljenja.

Uvod

Hodgkinov limfom (HL) rijedak je oblik raka limfnog sustava (dijela imunološkog sustava koji održava ravnotežu tekućina u tijelu i brani tijelo od infekcija). Simptomi uključuju bezbolno oticanje limfnog tkiva, a neki ljudi imaju vrućicu, noćno znojenje i nenamjerni gubitak tjelesne težine. HL je jedan od najizlječivijih oblika raka u svijetu i obično se liječi kemoterapijom, ponekad u kombinaciji s radioterapijom, ovisno o stadiju bolesti.

Dosadašnje spoznaje

Pozitronska emisijska tomografija (PET) metoda je snimanja kojom se može prikazati aktivnost stanica u tjelesnim tkivima s pomoću ubrizgane radioaktivne tekućine na bazi šećera. Budući da stanice raka obično brzo rastu, potrebno im je puno energije. One stoga preuzimaju više radioaktivno obilježenog šećera iz injekcije i na snimci izgledaju svjetlije. PET se često koristi za određivanje proširenosti (stadija) raka ili za procjenu odgovora na terapiju. U novije vrijeme istražuje se može li se PET tijekom liječenja koristiti za prilagodbu terapije prema razini aktivnosti stanica. Liječenje se može smanjiti u osoba koje dobro odgovaraju na kemoterapiju, odnosno u onih s manjom aktivnošću stanica, koje se nazivaju PET-negativnima, kako bi se smanjio rizik od dugoročnih neželjenih učinaka (štetnih događaja). Liječenje se može povećati u osoba koje pokazuju slab odgovor, odnosno veću aktivnost stanica, koje se nazivaju PET-pozitivnima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi poboljšava li prilagodba liječenja nakon PET snimanja tijekom liječenja ukupno preživljenje, vrijeme bez progresije bolesti (preživljenje bez progresije bolesti), smrtnost povezanu s liječenjem, neželjene učinke i kvalitetu života. To je uključivalo smanjenje liječenja nakon negativnog nalaza PET-a ili povećanje liječenja nakon pozitivnog nalaza PET-a.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Sustavno su pretražene relevantne medicinske baze podataka te je pronađeno 10 randomiziranih kontroliranih istraživanja objavljenih prije 17. studenoga 2023. godine, koja su procijenjena i uključena u meta-analizu prema nalazu PET-a (negativnom ili pozitivnom) i stadiju bolesti (ranom do srednjem ili uznapredovalom).

Ključni rezultati

Od 10 pronađenih istraživanja, jedno je uključilo 667 ispitanika s HL-om u ranom stadiju, jedno 651 ispitanika s HL-om u srednjem stadiju, a tri su uključila 1639 ispitanika s HL-om u ranom do srednjem stadiju, pri čemu je jedno od tih istraživanja te dvije skupine prikazalo odvojeno. Pet istraživanja uključilo je 3629 ispitanika s HL-om u uznapredovalom stadiju. Sva su istraživanja ispitivala dovodi li izostavljanje radioterapije nakon negativnog nalaza PET-a do povoljnih ishoda, ali samo su tri istraživanja ispitivala ishode intenzivnijeg liječenja u osoba s pozitivnim nalazom PET-a.

Standardno liječenje HL-a u ranom i srednjem stadiju obično uključuje kemoterapiju i radioterapiju. U ranom stadiju HL-a nije sigurno je li izostavljanje radioterapije nakon negativnog nalaza PET-a korisno za preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti. Može imati malo ili nimalo učinka na ozbiljne neželjene učinke ili razvoj drugog raka.

Kod HL-a u srednjem stadiju izostavljanje radioterapije nakon negativnog nalaza PET-a tijekom liječenja možda nema negativan učinak na ukupno preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti.

Standardno liječenje uznapredovalog HL-a danas je intenzivnija kemoterapija. Smanjenje intenziteta kemoterapije na temelju negativnog nalaza PET-a vjerojatno povećava ukupno preživljenje i ima malo utjecaja na preživljenje bez progresije bolesti. Također može smanjiti pojavu drugog raka. U nekim se zemljama, kao i u ranim stadijima bolesti, primjenjuju kemoterapija i radioterapija. Izostavljanje radioterapije na temelju negativnih nalaza PET-a i tijekom i nakon kemoterapije može povećati ukupno preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti te smanjiti pojavu drugog raka.

Dokazi iz jednog istraživanja upućuju na to da intenzivnija kemoterapija nakon pozitivnog nalaza PET-a kod HL-a u ranom do srednjem stadiju može povećati ukupno preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti, ali se nije moglo utvrditi povećava li se ili smanjuje pojava drugih vrsta raka.

U dva istraživanja ispitano je može li dodavanje rituksimaba, monoklonskog antitijela, standardnoj kemoterapiji poboljšati ishode. Dodavanje rituksimaba vjerojatno ne povećava ukupno preživljenje ni preživljenje bez progresije bolesti, ali vjerojatno povećava ozbiljne neželjene učinke i smrtnost povezanu s liječenjem.

Ograničenja ovog pregleda

Mnoga istraživanja nisu izvijestila o neželjenim učincima u obliku koji omogućuje korištenje podataka, iako su ti učinci bili procijenjeni. Nijedno istraživanje nije objavilo podatke o kvaliteti života.

Razina pouzdanosti dokaza razlikuje se među usporedbama. Razina pouzdanosti dokaza uglavnom je srednja za izostavljanje radioterapije u PET-negativnih ispitanika s HL-om u ranom do srednjem stadiju, primjenu manje intenzivne kemoterapije u PET-negativnih ispitanika s uznapredovalim HL-om te primjenu rituksimaba u PET-pozitivnih ispitanika s uznapredovalim HL-om, ali je niska do vrlo niska za izostavljanje radioterapije nakon negativnog nalaza PET-a u uznapredovalom stadiju i intenziviranje kemoterapije nakon pozitivnog nalaza PET-a kod HL-a u ranom do srednjem stadiju.

Ključne poruke

• Nije jasno utječe li upotreba drena (cijevi) na postoperativne komplikacije nakon pankreatoduodenektomije (Whippleov zahvat, veliki kirurški zahvat koji uključuje gušteraču, dvanaesnik i druge organe) ili distalne pankreatektomije (kirurškog uklanjanja tijela i repa gušterače).

• Nije poznato je li aktivni dren (s usisavanjem) nakon pankreatoduodenektomije bolji, lošiji ili jednako učinkovit kao pasivni dren (bez usisavanja).

• Rano uklanjanje drena vjerojatno je bolje od kasnog uklanjanja drena u pogledu stope abdominalnih infekcija kod osoba s niskim rizikom od postoperativnih komplikacija koje se podvrgavaju pankreatoduodenektomiji.

Uvod

Operacija gušterače izvodi se radi liječenja različitih bolesti, uključujući rak gušterače, kronični pankreatitis (stanje u kojem ponovljene upale trajno oštećuju gušteraču) te rak žučnih puteva i dvanaesnika. Stopa postoperativnih komplikacija nakon operacije gušterače visoka je i kreće se od 30% do 60%.

Dosadašnje spoznaje

Korištenje kirurških drenova vrlo je uobičajena praksa nakon operacije gušterače. Međutim, rutinsko postavljanje kirurškog drena radi sprječavanja postoperativnih komplikacija nakon operacije gušterače dovodi se u pitanje.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio usporediti (1) korištenje drena i nekorištenje drena, (2) različite vrste drenova i (3) različito vrijeme uklanjanja drenova, pri čemu su promatrani sljedeći ishodi:

• broj umrlih u 30 dana;

• broj umrlih u 90 dana;

• stopu abdominalnih infekcija;

• stopu infekcija rane;

• stopu komplikacija povezanih s drenom.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima se uspoređivalo:

• korištenje drenova u odnosu na nekorištenje drenova;

• različite vrste drenova; ili

• različito vrijeme uklanjanja drenova.

Nije bilo ograničenja u pogledu jezika, datuma objave ili mjesta provođenja istraživanja. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je 12 istraživanja s ukupno 2550 ispitanika. Istraživanja su provedena u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji, a objavljena su između 2001. i 2024. godine. Osam istraživanja financirano je nekomercijalnim bespovratnim sredstvima. Jedno je istraživanje financirala komercijalna tvrtka.

Ključni rezultati

Korištenje drena (270 osoba) u odnosu na nekorištenje drena (262 osobe) nakon pankreatoduodenektomije (2 istraživanja)

Nije jasno utječe li upotreba drena na broj umrlih u 30 dana, broj umrlih u 90 dana, stopu infekcija rane ili stopu abdominalnih infekcija nakon pankreatoduodenektomije u usporedbi s nekorištenjem drena. Ni u jednom istraživanju nisu prijavljene komplikacije povezane s drenom.

Korištenje drena (318 osoba) u odnosu na nekorištenje drena (308 osoba) nakon distalne pankreatektomije (2 istraživanja)

Ni u jednoj skupini nije bilo smrtnih slučajeva u prvih 30 dana. Nije jasno utječe li upotreba drena na broj umrlih u 90 dana, stopu infekcija rane ili stopu abdominalnih infekcija nakon distalne pankreatektomije u usporedbi s nekorištenjem drena. Ni u jednom istraživanju nisu prijavljene komplikacije povezane s drenom.

Aktivni dren (222 osobe) u odnosu na pasivni dren (219 osoba) nakon pankreatoduodenektomije (3 istraživanja)

Nije jasno utječe li aktivni dren na broj umrlih u 30 dana, stopu abdominalnih infekcija ili stopu infekcija rane nakon pankreatoduodenektomije u usporedbi s pasivnim drenom. Nijedno istraživanje nije izvijestilo o broju umrlih u 90 dana. Ni u jednoj skupini nije bilo komplikacija povezanih s drenom.

Rano uklanjanje drena (279 osoba) u odnosu na kasno uklanjanje drena (278 osoba) nakon pankreatoduodenektomije (3 istraživanja)

Rano uklanjanje drena može malo ili nimalo utjecati na broj umrlih u 30 dana ili stopu infekcija rane nakon pankreatoduodenektomije u usporedbi s kasnim uklanjanjem drena. Ni u jednoj skupini nije bilo smrtnih slučajeva u prvih 90 dana. Rano uklanjanje drena vjerojatno dovodi do blagog smanjenja stope abdominalnih infekcija (71 abdominalna infekcija manje na 1000 ispitanika). Ni u jednom istraživanju nisu prijavljene komplikacije povezane s drenom.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost ovih dokaza ograničena je jer je moguće da su ispitanici u istraživanjima znali koju su vrstu liječenja primali, a nisu sva istraživanja pružila podatke o svemu što se željelo ispitati. Osim toga, u nekim istraživanjima nije jasno navedeno kako su provedena, a broj istraživanja bio je premalen za pouzdane zaključke o rezultatima promatranih ishoda.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljena verzija prethodnog sustavnog pregleda. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do srpnja 2024. godine.

Ključne poruke

• Nema dovoljno dokaza koji bi upućivali na to da bi testiranje na ugljikov dioksid (CO₂) trebalo dodati postojećim postupcima provjere.

• Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo je li testiranje CO₂ korisno za djecu kojoj se postavlja enterogastrična sonda.

Uvod

Umetanje tanke, fleksibilne plastične sonde kroz nos ili usta (enterogastrične sonde) uobičajen je medicinski postupak kod djece kojim se osiguravaju hranjive tvari i lijekovi kada ih dijete ne može uzimati na usta. Ovaj je postupak potreban velikom broju djece, bilo kratkoročno ili dugoročno. Postoji nekoliko razloga zbog kojih je potrebna sonda za hranjenje, uključujući nemogućnost gutanja ili zdravstvena stanja koja utječu na sposobnost podnošenja dovoljnog unosa hranjivih tvari.

Većina sondi postavlja se i koristi bez problema. Međutim, ako se sonda pogrešno postavi u pluća i koristi za hranjenje ili davanje lijekova, to može dovesti do ozbiljne štete, pa čak i smrti. Nakon umetanja i prije uporabe sonde potrebno je potvrditi da se ona nalazi u želucu. Tradicionalno, metoda prvog izbora za potvrdu ispravnog položaja sonde je uzimanje male količine želučanog sadržaja i mjerenje kiselosti uzorka. Sadržaj želuca vrlo je kiseo, pa bi uzorak visoke kiselosti trebao potvrditi da je sonda ispravno postavljena. Poteškoće u dobivanju takvih uzoraka zbog malog promjera korištenih sondi i manjih količina želučanog sadržaja u djece mogu dovesti do toga da test kiselosti ne pruži jasan rezultat. Ako se to dogodi, djetetu će biti potrebno rendgensko snimanje kako bi se provjerio ispravan položaj sonde. Ova metoda točno potvrđuje položaj sonde, ali zahtijeva čekanje i izlaže dijete zračenju.

Praćenje ugljikova dioksida (CO₂) u izdahnutom zraku ustaljena je metoda u medicini kada je osobama potrebna pomoć pri disanju Predloženo je da se ovaj uređaj za praćenje može koristiti za utvrđivanje je li sonda za hranjenje pogrešno postavljena u pluća tako da se ispita prisutnost CO₂ .

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi bi li primjena uređaja za mjerenje CO₂ za provjeru i ponovnu provjeru položaja enterogastričnih sondi, u usporedbi s referentnim standardom radiografije (rendgenskog snimanja) ili izravne vizualizacije (pri kojoj se mala kamera umeće u tijelo radi usmjeravanja postavljanja enterogastrične sonde), mogla smanjiti rizik za djecu.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima je ispitivana upotreba otkrivanja CO₂ (kapnografije ili kolorimetrije) u usporedbi s referentnim standardom tijekom slijepog postavljanja želučanih sondi u djece, pri kojem osoba koja uvodi sondu ne može vidjeti kamo sonda prolazi kroz tijelo. CO₂ se može mjeriti kontinuirano putem elektroničkog monitora (što se naziva kapnografija) ili povremeno pomoću uređaja koji mijenja boju u prisutnosti plina CO₂ (što se naziva kolorimetrijska kapnometrija). U ovom su sustavnom pregledu razmotrene obje metode.

Ključni rezultati

Pregledani su dostupni dokazi o primjeni otkrivanja CO₂ kapnografijom ili kolorimetrijskom kapnografijom za provjeru i ponovnu provjeru položaja enterogastričnih sondi u djece. U sustavni pregled uključena su tri istraživanja: u dva je kao metoda testiranja korištena kapnografija, a u jednom kolorimetrija; sve su metode uspoređene s referentnim standardom rendgenske snimke prsnog koša. U trima istraživanjima bilo je ukupno 139 umetanja sondi. Testiranjem CO₂ ispravno je utvrđeno da 130 sondi nije bilo u plućima, netočno da je šest sondi bilo u plućima te ispravno da su tri sonde bile u plućima. Nije bilo slučajeva u kojima su sonde za hranjenje bile označene kao da nisu u plućima iako su zapravo bile u plućima, što je situacija koja predstavlja najveći rizik za pacijenta. Rezultate triju istraživanja nije bilo moguće objediniti primjenom formalnih statističkih testova.

Kome je namijenjen ovaj sustavni pregled?

Djeca u istraživanjima bila su hospitalizirana, a njihova se dob kretala od novorođenačke dobi do 16 godina; međutim, prosječna dob bila je manja od 15 mjeseci. Sva su djeca smatrana prikladnom za uključivanje osim ako su bila previše bolesna za sudjelovanje, imala zdravstveno stanje koje bi znatno utjecalo na sposobnost lučenja želučane kiseline, bila prethodno podvrgnuta operaciji želuca ili imala prijelome lica.

Ograničenja ovog pregleda

Nema dovoljno visokokvalitetnih istraživanja u ovom području, posebno u djece. Korištenje metoda otkrivanja CO₂ za provjeru i ponovnu provjeru položaja enterogastričnih sondi kod djece moglo bi biti učinkovit način smanjenja rizika povezanog s tim postupcima, ali još nema dovoljno dokaza. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo koliko je sigurno zamijeniti sadašnju praksu ovom metodom, uzimajući u obzir različite načine otkrivanja CO₂, cijeli dobni raspon djece koja se podvrgavaju tim postupcima te različite veličine sondi.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do rujna 2023. godine.

Ključne poruke

• Ustekinumab je učinkovitiji od placeba (lažnog liječenja) u liječenju Crohnove bolesti (upalnog poremećaja debelog crijeva) kada se primjenjuje kratkotrajno.

• Ustekinumab vjerojatno ne uzrokuje povećanje broja teških neželjenih učinaka u usporedbi s placebom.

• Nema dovoljno dokaza za donošenje zaključaka o učinku ustekinumaba u usporedbi s drugim lijekovima.

Uvod

Crohnova bolest dugotrajna je (kronična) upalna bolest crijeva koja može zahvatiti bilo koji dio gastrointestinalnog (probavnog) trakta, od usta do anusa. Simptomi uključuju bol u trbuhu, proljev bez krvi, zamor (umor) i gubitak tjelesne težine.

Dosadašnje spoznaje

Ustekinumab je biološki lijek (lijek koji se dobiva iz živih organizama). Ustekinumab se može ubrizgati pod kožu pomoću šprice ili primijeniti izravnom infuzijom u venu (intravenski). Biološke terapije potiskuju imunološki sustav i smanjuju upalu koja se javlja u Crohnovoj bolesti. Kada osobe s Crohnovom bolešću imaju simptome, kaže se da je bolest „aktivna”, dok se razdoblja bez simptoma nazivaju „remisijom”.

Briakinumab je još jedan lijek koji djeluje na sličan način i razmatran je u prethodnim verzijama ovog sustavnog pregleda. Međutim, briakinumab se više ne koristi za liječenje Crohnove bolesti, a proizvođač ga je prestao proizvoditi 2011. godine pa je odlučeno da se isključi iz ove obnovljene verzije sustavnog pregleda.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi je li ustekinumab učinkovitiji od placeba (lažnog liječenja) ili drugih lijekova u postizanju remisije u osoba s aktivnom Crohnovom bolešću te uzrokuju li ti lijekovi neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena je medicinska literatura u potrazi za istraživanjima u kojima je ustekinumab uspoređen s placebom ili drugim lijekovima, poput adalimumaba ili guselkumaba. Uključena su i ispitivanja različitih doza lijekova. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je osam istraživanja koja su uključivala ukupno 3224 osobe. U pet istraživanja ustekinumab je uspoređen s placebom; u jednom su uspoređene različite doze ustekinumaba u djece; a u dva je ustekinumab uspoređen s drugim biološkim lijekovima. Sva istraživanja trajala su najmanje osam tjedana.

Ključni rezultati

Ustekinumab smanjuje broj osoba koje ne postignu remisiju nakon osam tjedana liječenja. To je učinkovita terapija za ublažavanje simptoma kod osoba s Crohnovom bolešću. U usporedbi s placebom, ustekinumab vjerojatno ne uzrokuje povećanje broja teških neželjenih učinaka nakon osam tjedana. Pogoršanje Crohnove bolesti i infekcije bili su najčešći neželjeni učinci u osoba koje su primale ustekinumab.

Ispitane su različite doze ustekinumaba kod djece. Pouzdanost dokaza o tome koja je doza bolja vrlo je niska. Odvojeni podatci o teškim neželjenim učincima nakon osam tjedana u djece nisu bili dostupni.

Pouzdanost dokaza o učincima ustekinumaba u usporedbi s drugim biološkim lijekovima također je vrlo niska. Nijedno istraživanje nije prijavilo stopu teških neželjenih učinaka nakon osam tjedana za ovu usporedbu.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza o koristi ustekinumaba u odnosu na placebo visoka je. Pouzdanost dokaza o teškim neželjenim učincima samo je umjerena zbog malog broja prijavljenih teških neželjenih učinaka.

Pouzdanost dokaza kojima su uspoređivane različite doze ustekinumaba te ustekinumab s drugim biološkim lijekovima vrlo je niska jer nije bilo dovoljno istraživanja za pouzdane zaključke, a istraživanja nisu obuhvatila sve osobe od interesa.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2024. godine.

Ključne poruke

Balonska dilatacija Eustahijeve cijevi (BET) vjerojatno ublažava disfunkciju Eustahijeve cijevi u usporedbi s intranazalnim lijekovima do tri mjeseca nakon zahvata.

Pouzdanost tih dokaza ovisi o trajanju praćenja i vrsti liječenja s kojom se balonska dilatacija uspoređuje.

Uvod

Eustahijeva cijev povezuje srednje uho (dio uha iza bubnjića) sa stražnjim dijelom nosa. Kada se ta cijev ne otvara pravilno i stoga ne funkcionira kako treba, mogu se pojaviti simptomi povezani s pritiskom u ušima. Opstruktivna disfunkcija Eustahijeve cijevi zahvaća otprilike 1 % stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Jedna je mogućnost liječenja kroz nos umetnuti balon u Eustahijevu cijev, napuhati ga pod visokim tlakom kako bi se cijev proširila te ga potom ukloniti. Cilj je poboljšati otvaranje Eustahijeve cijevi. Cilj je bio utvrditi je li balonska dilatacija Eustahijeve cijevi (BET) bolja od drugih standardnih oblika liječenja disfunkcije Eustahijeve cijevi, najčešće intranazalnih lijekova, ali i drugih kirurških zahvata. U obzir su uzeti ishodi koje su prijavili ispitanici, objektivne ili poluobjektivne mjere funkcije Eustahijeve cijevi te ozbiljne komplikacije. Procijenjeno je i nekoliko drugih ishoda, uključujući sluh, promjene na bubnjiću, kvalitetu života, potrebu za još jednom operacijom i druge manje ozbiljne komplikacije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su randomizirana kontrolirana ispitivanja (klinička istraživanja u kojima se nasumično određuje koje će liječenje ispitanici primiti). Ovakva vrsta istraživanja pruža najpouzdanije dokaze o učincima liječenja. Pretražena su istraživanja u kojima je balonska dilatacija Eustahijeve cijevi uspoređena s bilo kojim drugim oblikom liječenja, uključujući izostanak liječenja, nekirurško liječenje i druge vrste kirurškog liječenja. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza.

Ključni rezultati

Pronađeno je devet istraživanja u kojima je balonska dilatacija uspoređena s drugim oblicima liječenja. Najčešći drugi oblik liječenja bila je primjena intranazalnih lijekova. U ovaj je sustavni pregled uključeno ukupno 684 ispitanika iz šest zemalja u Aziji, Europi i Sjevernoj Americi. Šest istraživanja provedeno je u više bolnica.

U pet istraživanja (422 ispitanika) balonska dilatacija uspoređena je s intranazalnim lijekovima. U jednom istraživanju (17 ispitanika) balonska dilatacija uspoređena je s izostankom liječenja (ispitanici su ipak primili anesteziju, ali nije provedena balonska dilatacija). U četiri istraživanja (275 ispitanika) uspoređena je balonska dilatacija s drugim kirurškim zahvatima.

Do tri mjeseca nakon zahvata utvrđeno je da balonska dilatacija, u usporedbi s intranazalnim lijekovima, može ublažiti simptome disfunkcije Eustahijeve cijevi i poboljšati rezultate objektivnih ili poluobjektivnih mjerenja njezine funkcije. Za većinu drugih usporedbi, razdoblja praćenja i ishoda dokazi su bili previše nesigurni da bi se utvrdile jasne razlike između oblika liječenja.

Nisu prijavljene ozbiljne komplikacije.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost rezultata bila je niska zbog problema u načinu provedbe istraživanja, mjerenju ishoda bolesti i točnosti rezultata. Budući da su istraživanja provedena u strogo kontroliranim uvjetima, rezultati o sigurnosti možda se ne mogu primijeniti na svakodnevnu medicinsku praksu.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 18. siječnja 2024. godine.

Ključne poruke

· U usporedbi s uobičajenom skrbi (tj. bez posebnih aktivnosti), pružanje susreta terapije temeljene na glazbi osobama s demencijom vjerojatno ublažava depresiju, a može poboljšati i opće probleme u ponašanju.

· U usporedbi s drugim aktivnostima, terapija temeljena na glazbi može poboljšati društveno ponašanje, ali nije sigurno ublažava li anksioznost.

· Ti učinci mogu nestati nakon završetka liječenja.

· Nema dokaza da terapija temeljena na glazbi utječe na emocionalno blagostanje, uznemirenost ili kognitivne sposobnosti (npr. razmišljanje i pamćenje) osoba s demencijom, iako to još nije sasvim jasno.

· Dokazi o dugoročnim učincima nisu jasni, ali u istraživanjima nisu uočeni dugoročni učinci.

· Štetni učinci (neželjene nuspojave) mogu biti rijetki, ali istraživanja su ih nedosljedno prijavljivala, stoga je potrebno više dokaza prije nego što se mogu donijeti pouzdani zaključci.

Uvod

Osobe s demencijom postupno razvijaju sve veće poteškoće s razmišljanjem i svakodnevnim aktivnostima. Demencija je često povezana s emocionalnim problemima i problemima u ponašanju i može smanjiti kvalitetu života osobe. U kasnijim stadijima demencije osobama s demencijom može biti teško komunicirati riječima, ali čak i kada više ne mogu govoriti, i dalje mogu pjevušiti ili svirati uz glazbu. Terapija koja uključuje glazbu stoga može biti osobito prikladna za poboljšanje života osoba s demencijom.

Dosadašnje spoznaje

Glazbeni terapeuti certificirani su za rad s pojedincima ili skupinama ljudi te glazbom nastoje pomoći u zadovoljavanju njihovih tjelesnih, psiholoških i društvenih potreba. Drugi stručnjaci također mogu biti osposobljeni za pružanje sličnih terapija.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio istražiti je li terapija temeljena na glazbi za osobe s demencijom učinkovitija od uobičajene skrbi ili drugih aktivnosti, poput slikanja. Procjenjivalo se je li terapija promijenila sljedeće ishode na kraju liječenja:

· emocionalno blagostanje, uključujući kvalitetu života;

· depresija i anksioznost;

· uznemirenost ili agresija i opći problemi u ponašanju;

· društveno ponašanje; i

· kognitivne sposobnosti (npr. razmišljanje i pamćenje).

Cilj je također bio saznati postoje li dugoročni učinci nakon završetka terapije ili bilo kakvi neželjeni učinci.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima su osobe s demencijom nasumično raspoređene u skupinu koja je primala terapiju temeljenu na glazbi, koja se sastojala od najmanje pet susreta, ili u usporednu skupinu bez aktivnosti ili s drugim aktivnostima. Rezultati istraživanja objedinjeni su kako bi se što točnije procijenili učinci terapije temeljene na glazbi. Procijenjena je razina pouzdanosti u rezultate.

Rezultati

Pronađeno je 30 istraživanja provedenih u 15 zemalja. U istraživanjima je sudjelovalo 1720 osoba s blažim do težim oblicima demencije. U većini istraživanja ispitanici su živjeli u domovima za starije i nemoćne. U sedam istraživanja terapija temeljena na glazbi provođena je individualno, a u ostalim istraživanjima u skupinama. Za jedan ili više ishoda na kraju liječenja bilo je moguće upotrijebiti rezultate 28 istraživanja koja su obuhvatila 1366 osoba s demencijom. Podatci o dugoročnim rezultatima dobiveni su iz deset istraživanja.

Ključni rezultatiNa kraju liječenja

U usporedbi s uobičajenom skrbi, terapija temeljena na glazbi vjerojatno ublažava depresiju i može poboljšati opće probleme u ponašanju.

U usporedbi s drugim aktivnostima, terapija temeljena na glazbi može poboljšati društveno ponašanje. Manja je pouzdanost dokaza o učincima terapije temeljene na glazbi na anksioznost u usporedbi s drugim aktivnostima.

Dostupni dokazi ne upućuju na korist terapije temeljene na glazbi za emocionalno blagostanje, uključujući kvalitetu života, smanjenje uznemirenosti i agresivnosti ili poboljšanje kognitivnih sposobnosti, ali dokazi su ograničeni pa zaključak nije siguran.

Dugoročno gledano

Neka su istraživanja mjerila ishode četiri tjedna ili više nakon završetka liječenja. Nisu pronađeni trajni učinci, ali dugoročno je bilo dostupno manje rezultata pa su ti dokazi nesigurni. Očekuje se da će daljnja istraživanja znatno utjecati na postojeće spoznaje o učincima terapije temeljene na glazbi za osobe s demencijom, stoga je važno nastaviti s istraživanjima.

Ograničenja ovog pregleda

Postojale su razlike u kvaliteti istraživanja i načinu na koji su opisana. U svim istraživanjima ispitanici i osoblje mogli su znati koje liječenje ispitanici primaju, a u nekim istraživanjima to su mogli znati i procjenitelji. To je moglo utjecati na rezultate. Što se tiče učinaka na kraju terapije temeljene na glazbi, dokazi o povoljnom učinku na depresiju u usporedbi s uobičajenom skrbi umjereno su pouzdani. Malo je pouzdanja u dokaze o učincima ili izostanku učinaka na bilo koji od ostalih ishoda. Štetni učinci rijetko su prijavljivani.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. Dodano je osam novih istraživanja i doneseni su novi zaključci. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 30. studenoga 2023. godine.

Ključne poruke

Inhibitori faktora tumorske nekroze (TNFi), skupina lijekova koja pomaže smanjiti upalu, vjerojatno su učinkovitiji od placeba (neaktivnog ili „lažnog” lijeka) u liječenju osoba s psorijatičnim artritisom kojima liječenje imunosupresivima prvog izbora nije pomoglo (lijekovima koji sprječavaju djelovanje imunološkog sustava, kao što je metotreksat).

Potrebna su visokokvalitetna istraživanja u kojima se uspoređuju inhibitori faktora tumorske nekroze (TNFi) s imunosupresivima drugog izbora te istraživanja u kojima se procjenjuju učinci inhibitora faktora tumorske nekroze (TNFi) u osoba s psorijatičnim artritisom koje nisu odgovorile na liječenje drugog izbora.

Uvod

Psorijatični artritis cjeloživotna je upalna bolest zglobova koja zahvaća otprilike jednu trećinu osoba s psorijazom, upalnom bolešću kože. Uzrok psorijatičnog artritisa nije u potpunosti razjašnjen. Upala tkiva u zglobovima i oko njih uzrokuje bol, oticanje i ukočenost zglobova i tetiva. Ako se ne liječi, psorijatični artritis može dovesti do invaliditeta i smanjiti kvalitetu života.

Dosadašnje spoznaje

Psorijatični artritis liječi se fizioterapijom, nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID), kortikosteroidima i drugim imunosupresivima, koji se nazivaju lijekovima koji modificiraju tijek bolesti (DMARD), prema postupnom pristupu u kojem se započinje najjednostavnijim liječenjem i prema potrebi postupno prelazi na složenije liječenje. Lijekovi koji modificiraju tijek bolesti (DMARD) podijeljeni su u tri kategorije: konvencionalni sintetski lijekovi (csDMARD; npr. metotreksat), biološki lijekovi (bDMARD; npr. inhibitori faktora tumorske nekroze [TNFi] i iksekizumab) i ciljani sintetski lijekovi (tsDMARD; npr. upadacitinib).

Inhibitori faktora tumorske nekroze (TNFi) selektivno blokiraju protein u tijelu koji se zove faktor tumorske nekroze (TNF). Faktor tumorske nekroze (TNF) ima ključnu ulogu u dugotrajnoj upali zglobova i kože u psorijatičnom artritisu. Stoga ciljano djelovanje inhibitora faktora tumorske nekroze (TNFi) na faktor tumorske nekroze (TNF) može smanjiti upalu i ublažiti povezane simptome.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi jesu li inhibitori faktora tumorske nekroze (TNFi) bolji od placeba, fizioterapije, nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), kortikosteroida i ostalih imunosupresiva u liječenju odraslih s psorijatičnim artritisom. Posebno su proučavani učinci liječenja na kliničko poboljšanje, kontrolu upale (aktivnost bolesti), tjelesnu funkciju, kvalitetu života povezanu sa zdravljem, radiografska oštećenja (promjene ili oštećenja kostiju ili zglobova vidljiva na rendgenskoj snimci), ozbiljne nuspojave i prekide liječenja zbog nuspojava.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima su uspoređeni inhibitori faktora tumorske nekroze (TNFi) s placebom ili drugim načinima liječenja. Istraživanja su razvrstana prema skupinama ispitanika koje su uključivala: one koji nikada nisu liječeni imunosupresivima; one kod kojih liječenje konvencionalnim sintetskim lijekovima (csDMARD) nije bilo uspješno; i one kod kojih liječenje biološkim lijekovima (bDMARD) ili ciljanim sintetskim lijekovima (tsDMARD) nije bilo uspješno.

Ključni rezultati

Pronađeno je 25 istraživanja u kojima je sudjelovalo 7857 ispitanika s psorijatičnim artritisom. U najvećem su istraživanju sudjelovale 1282 odrasle osobe, a u najmanjem 47 odraslih osoba. Istraživanja su provedena u Europi, Sjevernoj Americi, Aziji, Australiji, Južnoj Africi i Južnoj Americi. U većini istraživanja sudjelovali su ispitanici kod kojih liječenje konvencionalnim sintetskim lijekovima (csDMARD) nije bilo uspješno.

U usporedbi s placebom:

Od 1000 osoba liječenih inhibitorima faktora tumorske nekroze (TNFi), 359 osoba više izvijestilo je o kliničkom poboljšanju nakon 12 tjedana

• 436 od 1000 osoba izvijestilo je o kliničkom poboljšanju uz inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi).
• 77 od 1000 osoba izvijestilo je o kliničkom poboljšanju uz placebo.

Od 1000 osoba, kod 258 osoba više nakon 24 tjedna liječenja inhibitorima faktora tumorske nekroze (TNFi) bolje je kontrolirana bolest

• Kod 351 od 1000 osoba bolje je kontrolirana bolest uz inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi).
• Kod 93 od 1000 osoba bolje je kontrolirana bolest uz placebo.

Tjelesna funkcija mjerena na ljestvici od 0 do 3 (0 označava najbolju funkciju) bila je za 0,33 boda bolja uz inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi) nakon 24 tjedna

• Osobe koje su primale inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi) ocijenile su poboljšanje svoje tjelesne funkcije ocjenom od 0,47 bodova.
• Osobe koje su primale placebo ocijenile su poboljšanje svoje tjelesne funkcije ocjenom od 0,14 bodova.

Kvaliteta života mjerena na ljestvici od 0 do 100 (100 označava najbolji rezultat) nakon 24 tjedna bila je 3,29 boda bolja uz inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi)

• Osobe koje su primale inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi) ocijenile su poboljšanje kvalitete života ocjenom od 5,7 bodova.
• Osobe koje su primale placebo ocijenile su poboljšanje kvalitete života ocjenom od 2,4 boda.

Radiografsko oštećenje mjereno na ljestvici od 0 do 528 (0 označava najbolji rezultat) nakon 24 tjedna bilo je za 0,37 bodova manje uz inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi)

• Kod osoba koje su primale inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi) radiografsko oštećenje smanjeno je za 0,12 bodova.
• Kod osoba koje su primale placebo radiografsko oštećenje pogoršalo se za 0,25 bodova.

Nije utvrđena razlika u ozbiljnim nuspojavama uz inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi)

• Ozbiljnu nuspojavu imala je 31 od 1000 osoba i uz inhibitore faktora tumorske nekroze (TNFi) i uz placebo.

Od 1000 osoba, 10 osoba više prekinulo je liječenje zbog nuspojave uzrokovane inhibitorima faktora tumorske nekroze (TNFi)

• Dvadeset i osam od 1000 osoba prekinulo je liječenje inhibitorima faktora tumorske nekroze (TNFi).
• 18 od 1000 osoba prekinulo je liječenje placebom.

Kod ispitanika koji nikada nisu primali imunosupresive, inhibitori faktora tumorske nekroze (TNFi) u usporedbi s metotreksatom vjerojatno su doveli do velikog kliničkog poboljšanja i bolje kontrole bolesti, ali nije bilo razlike u tjelesnoj funkciji, a radiografsko oštećenje bilo je neznatno manje. Niti u jednom istraživanju nije ispitivan utjecaj na kvalitetu života povezanu sa zdravljem. Nije utvrđeno sa sigurnošću postoje li ikakve razlike u štetnim učincima između inhibitora faktora tumorske nekroze (TNFi) i metotreksata.

Ograničenja ovog pregleda

U nekim istraživanjima nije jasno izviješteno o tome kako su provedena ili jesu li zdravstveni djelatnici ili ispitanici znali koji su lijekovi primijenjeni, što je moglo utjecati na valjanost rezultata. Za neke ishode, poput ozbiljnih nuspojava, dokazi se temelje na malom broju događaja.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 28. ožujka 2024. godine.

Ključne poruke

• U osoba koje nemaju medicinski razlog za uzimanje lijekova za razrjeđivanje krvi, oralni antikoagulansi koji nisu antagonisti vitamina K (NOAK-i), posebno rivaroksaban i apiksaban, mogu povećati rizik od smrti zbog bilo kojeg uzroka u usporedbi s antitrombocitnim lijekovima, dok se čini da edoksaban ima mali ili nikakav učinak. Razlike između rivaroksabana, apiksabana ili edoksabana i antitrombocitne terapije u pogledu smrtnosti uzrokovane bolestima srca ili krvnih žila vjerojatno su male. Slično tome, razlike između rivaroksabana ili edoksabana i antitrombocitnih lijekova u riziku od moždanog udara također su vjerojatno male. U tih je osoba rizik od ozbiljnog krvarenja vjerojatno povećan pri primjeni rivaroksabana; međutim, čini se da između apiksabana i antitrombocitne terapije postoji mala ili nikakva razlika, a nije sigurno kako edoksaban utječe na ozbiljno krvarenje.

• U osoba koje imaju medicinski razlog za uzimanje lijekova za razrjeđivanje krvi, NOAK-i, posebno apiksaban i edoksaban, mogu biti jednako učinkoviti kao i varfarin u sprječavanju smrti zbog bilo kojeg uzroka, smrti uzrokovane bolestima srca ili krvnih žila i moždanog udara. Iako apiksaban u tih osoba može dovesti do slične stope ozbiljnog krvarenja kao i varfarin, edoksaban vjerojatno povećava rizik od ozbiljnog krvarenja u usporedbi s varfarinom.

• Nije sigurno je li neka vrsta NOAK-a bolja od druge nakon transkateterske zamjene aortnog zaliska (TAVR). Potrebno je više istraživanja u kojima se nakon transkateterske zamjene aortnog zaliska (TAVR) izravno uspoređuju učinci različitih NOAK-a.

Uvod

Transkateterska zamjena aortnog zaliska je postupak zamjene srčanog zaliska koji ne zahtijeva operaciju na otvorenom srcu. Novi se zalistak umeće pomoću srčanog katetera kroz mali kirurški rez na nozi ili prsima. Odabir najboljeg liječenja za osobe nakon transkateterske zamjene aortnog zaliska i dalje je izazov u kliničkoj praksi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Ispitano je jesu li lijekovi za razrjeđivanje krvi nove generacije, oralni antikoagulansi koji nisu antagonisti vitamina K (NOAK-i), sigurniji i učinkovitiji od antitrombocitnih lijekova ili antagonista vitamina K (AVK), poput varfarina, nakon transkateterske zamjene aortnog zaliska (TAVR).

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima su proučavani koristi i štetni učinci NOAK-a u usporedbi s antitrombocitnom terapijom ili antagonistima vitamina K nakon transkateterske zamjene aortnog zaliska (TAVR).

Rezultati

Pronađeno je pet istraživanja u kojima su tri vrste NOAK-a (rivaroksaban, apiksaban i edoksaban) uspoređene s antitrombocitnim lijekovima ili varfarinom; jedno od tih istraživanja još je u tijeku. Rezultati ovog sustavnog pregleda temelje se na četiri završena istraživanja u kojima je sudjelovalo 4808 ispitanika.

Ključni rezultati

Utvrđeno je da u osoba koje nemaju medicinski razlog za uzimanje lijekova za razrjeđivanje krvi NOAK-i rivaroksaban i apiksaban mogu povećati rizik od smrti zbog bilo kojeg uzroka u usporedbi s antitrombocitnom terapijom, dok se čini da edoksaban ima mali ili nikakav učinak. Razlike između rivaroksabana, apiksabana ili edoksabana i antitrombocitne terapije u pogledu smrtnosti uzrokovane bolestima srca ili krvnih žila vjerojatno su male. Slično tome, razlike između rivaroksabana ili edoksabana i antitrombocitnih lijekova u riziku od moždanog udara također su vjerojatno male. U tih je osoba rizik od ozbiljnog krvarenja vjerojatno povećan pri primjeni rivaroksabana; međutim, čini se da između apiksabana i antitrombocitne terapije postoji mala ili nikakva razlika, a nije sigurno kako edoksaban utječe na ozbiljno krvarenje.

U osoba koje imaju medicinski razlog za uzimanje lijekova za razrjeđivanje krvi, utvrđeno je da apiksaban i edoksaban mogu biti jednako učinkoviti kao i varfarin u sprječavanju smrti zbog bilo kojeg uzroka, smrti uzrokovane bolestima srca ili krvnih žila i moždanog udara. Pri primjeni apiksabana stopa ozbiljnog krvarenja može biti slična kao pri primjeni varfarina, dok edoksaban vjerojatno povećava stopu ozbiljnog krvarenja u usporedbi s varfarinom.

Nije sigurno je li neka vrsta NOAK-a bolja od druge. Potrebno je više istraživanja kako bi se to sa sigurnošću utvrdilo.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza za apiksaban i edoksaban niska je jer su uključena istraživanja obuhvatila mali broj ispitanika. Pouzdanost dijela dokaza za rivaroksaban umjerena je, također zato što su istraživanja obuhvatila mali broj ispitanika.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do listopada 2023. godine.

Ključne poruke

- Nema dovoljno dokaza da bi se moglo zaključiti da DASH prehrana sprječava srčane udare, moždane udare ili smrt od srčanih bolesti.

- DASH prehrana može uzrokovati malo ili nimalo štetnih učinaka, ali zbog ograničenih dokaza taj rezultat nije siguran.

- Potrebna su veća i dugotrajnija istraživanja kako bi se utvrdilo može li DASH prehrana doista spriječiti ozbiljne srčane probleme i je li dugoročno sigurna.

Uvod

Kardiovaskularne bolesti zajednički su naziv za stanja koja zahvaćaju srce i krvne žile. Obično su povezane s nakupljanjem masnih naslaga unutar krvnih žila, što dovodi do njihova sužavanja. To može uzrokovati krvni ugrušak, odnosno nakupinu krvi koja nastaje u krvnoj žili. Krvni ugrušci mogu uzrokovati srčani udar (kada se iznenada prekine dotok krvi u srce) ili moždani udar (kada se prekine dotok krvi u dio mozga). Kardiovaskularne bolesti jedan su od glavnih uzroka smrti i invaliditeta, ali se često u velikoj mjeri mogu spriječiti zdravim načinom života. Mnogi čimbenici mogu povećati rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Oni se nazivaju „čimbenicima rizika”. Jedan od najvažnijih i najčešćih čimbenika povezanih s kardiovaskularnim bolestima je prehrana.

Dosadašnje spoznaje

DASH prehrana osmišljena je kako bi pomogla u snižavanju visokog krvnog tlaka, koji je glavni čimbenik rizika za srčane bolesti. U DASH prehrani naglasak je na zdravim namirnicama, poput voća, povrća, cjelovitih žitarica i nemasnih izvora bjelančevina, uz smanjenje unosa soli, crvenog mesa i šećera. Postoje uvjerljivi dokazi da DASH prehrana pomaže u snižavanju visokog krvnog tlaka, što bi također moglo pomoći u sprječavanju srčanih bolesti. Međutim, njezini učinci na sprječavanje srčanih bolesti još nisu potpuno jasni. Sprječavanje srčanih bolesti može biti primarno, što znači sprječavanje prvog srčanog ili moždanog udara, ili sekundarno, što znači sprječavanje ponovnog srčanog ili moždanog udara nakon što se prvi već dogodio.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

- Učinci DASH prehrane na primarnu prevenciju kardiovaskularnih bolesti.

- Učinci DASH prehrane na sekundarnu prevenciju kardiovaskularnih bolesti.

- Uzrokuje li DASH prehrana neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima je DASH prehrana uspoređena sa sljedećim:

- uobičajenom prehranom bez prehrambenih ograničenja ili posebnog plana prehrane;

- minimalnim programom koji je mogao uključivati informativne letke ili opće savjete o prehrani koje je pružio zdravstveni djelatnik; ili

- drugim strukturiranim programom prehrane, poput mediteranske prehrane.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je pouzdanost dokaza procijenjena prema ustroju istraživanja.

Rezultati

Pronađeno je pet istraživanja u kojima je sudjelovalo 1397 osoba bez kardiovaskularnih bolesti (tj. istraživanja primarne prevencije). Nije pronađeno nijedno istraživanje koje je uključivalo osobe s kardiovaskularnim bolestima (tj. istraživanje sekundarne prevencije). Najkraće razdoblje praćenja trajalo je 16 tjedana, a najdulje 18 mjeseci. Svih pet istraživanja financirale su javne ili neprofitne organizacije (uključujući američki Nacionalni institut za srce, pluća i krv, američki Institut za istraživanje ishoda usmjerenih na pacijente i Institut za kardiologiju u Poljskoj).

Ključni rezultati

U ovom sustavnom pregledu utvrđeno je da još nije jasno može li DASH prehrana smanjiti rizik od ozbiljnih srčanih problema, uključujući srčane i moždane udare, potrebu za operacijom srca ili smrt od kardiovaskularnih bolesti. DASH prehrana može uzrokovati malo ili nimalo štetnih učinaka, ali zbog ograničenih dokaza taj rezultat nije siguran.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza bila je ograničena zbog nekoliko razloga. Prvo, u nekim istraživanjima ispitanici su možda znali koju su prehranu slijedili, što je moglo utjecati na rezultate. Drugo, većina istraživanja uključivala je osobe koje nisu imale srčanu bolest, iako se željelo utvrditi i kako DASH prehrana utječe na osobe koje je imaju. Konačno, istraživanja su uključivala malo ispitanika i praćenje nije dugo trajalo, stoga rezultati nisu potpuno sigurni. Potrebna su veća, dugoročna istraživanja kako bi se utvrdilo koliko učinkovito DASH prehrana štiti od ozbiljnih srčanih problema i je li dugoročno sigurna.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2024. godine.

Dosadašnje spoznaje

Neke se zarazne bolesti šire kapljicama iz zraka koje su nastale kašljanjem i kihanjem, a mogu zaraziti ljude koji dodiruju nečistu kožu ili površine. Pranje ruku sapunom i vodom može spriječiti širenje tih bolesti. Ljudi koji nemaju sapun mogu koristiti druga sredstva poput pepela, blata, zemlje s ili bez vode, ili samu vodu za čišćenje ruku. Čišćenje ruku pepelom (kruti ostaci iz peći za kuhanje i vatre) bi moglo djelovati trljanjem ili inaktiviranjem virusa ili bakterija. Međutim, kemikalije u pepelu također mogu oštetiti kožu.

Ako je pepeo učinkovito sredstvo za čišćenje ruku, mogao bi umanjiti širenje koronavirusa (COVID-19) i drugih zaraznih bolesti u područjima s niskim prihodima u kojima sapun nije široko dostupan.

Što smo željeli saznati?

Željeli smo saznati imaju li ljudi koji koriste pepeo za čišćenje ruku veću ili manju vjerojatnost da će oboljeti od zarazne bolesti, u usporedbi s ljudima koji koriste sapun, vodu, blato ili zemlju, ili koji ne čiste ruke. Također smo željeli saznati izaziva li upotreba pepela neželjene učinke, poput bolnih ruku ili osipa.

Naše metode

Tražili smo istraživanja koje su ispitivala čišćenje ruku pepelom u usporedbi sa sapunom, blatom, zemljom, samo vodom ili bez čišćenja ruku. Istraživanja su mogla obuhvatiti odrasle i djecu i odvijati se bilo gdje.

COVID-19 se brzo širi, pa smo morali brzo odgovoriti na ovo pitanje. To je značilo da smo skratili neke korake normalnog Cochraneovog postupka sustavnog pregleda. Nismo mogli pronaći potpune tekstove 5 moguće značajnih istraživanja ili kontaktirati autore istraživanja za dodatne podatke. Iako smo pretraživali nekoliko baza podataka, možda smo propustili neka istraživanja. Namjeravamo uključiti sve značajne podatke u buduću obnovu pregleda.

Rezultati

Pronašli smo 14 istraživanja koja su procijenila pepeo za čišćenje ruku. Samo je jedno malo istraživanje izravno usporedilo ljude koji su nasumično odabrani za upotrebu pepela ili sapuna ili drugih sredstava (nasumična istraživanja daju najbolje dokaze). Istraživanja su uključivala ljude svih dobnih skupina i uglavnom su se odvijala u ruralnim zajednicama s malim primanjima. 6 istraživanja je pružilo podatke koji su pomogli odgovoriti na naše pitanje.

Jedno je istraživanje uključivalo djecu koja su bila u bolnici s proljevom u usporedbi s djecom koja nisu. Autori istraživanja su pregledali područje pranja ruku u obiteljima djece, kako bi vidjeli kako oni peru ruke. Otkrili su da su obitelji koje su koristile pepeo za čišćenje ruku imale sličan broj posjeta bolnici za djecu s proljevom kao i one obitelji koje koriste sapun.

Drugo je istraživanje ispitivalo je li vjerojatnije da će žene s neobičnim vaginalnim svrbežom ili iscjetkom prati ruke pepelom, u odnosu na žene koje nisu imale takve simptome. Otkrili su da žene koje su koristile pepeo i vodu za pranje ruku imaju istu vjerojatnost da će iskusiti vaginalni svrbež ili iscjedak kao i one žene koje koriste sapun.

4 istraživanja su pregledala bakterije na rukama nakon korištenja pepela, sapuna, vode, blata ili kad se ruke nisu čistile. Nije sigurno kakav je učinak pepela na bakterije na rukama ljudi, u usporedbi s drugim sredstvima za čišćenje ruku, jer su istraživanja koristila nepouzdane metode, a njihovi rezultati nisu bili jasni.

Nijedno istraživanje nije pružilo podatke o ozbiljnosti zaraznih bolesti, te koriste li ljudi pepeo ili druga sredstva dosljedno, kao ni podatke o broju smrtnih slučajeva ili neželjenim učincima uslijed čišćenja ruku pepelom.

Kvaliteta dokaza

Naša sigurnost (povjerenje) u dokaze je bila ograničena, jer smo pronašli mali broj istraživanja; ona koja smo pronašli su imala nepouzdane metode i različite vrste ispitanika, a nijedno istraživanje nije pouzdano ispitalo stope infekcija.

Zaključak

Nismo sigurni djeluje li čišćenje ruku pepelom u usporedbi sa čišćenjem sa sapunom, vodom, blatom, zemljom ili nepranjem ruku uopće, na zaustavljanje ili smanjenje širenja virusnih ili bakterijskih infekcija. Ne znamo uzrokuje li čišćenje ruku pepelom neželjene učinke.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 26. ožujka 2020. godine.

Ključne poruke

— Vrlo je neizvjesno pomažu li vježbe jačanja u liječenju patelarne tendinopatije (boli u prednjem dijelu koljena koja zahvaća tetivu), zbog čega je teško donijeti čvrste zaključke.

— Za sportaše je vrlo neizvjesno smanjuje li vježbanje bol u usporedbi s izostankom liječenja. Vježbe jačanja mogu malo ili nimalo utjecati na funkciju u usporedbi s izostankom liječenja te na funkciju i bol u usporedbi s injekcijama glukokortikoida (protuupalnim lijekovima).

— Nije jasno jesu li te vježbe bolje od operacije u smanjenju boli ili poboljšanju funkcije. Sportaši su izvijestili o sličnom uspjehu liječenja i povratku sportu nakon vježbi jačanja i nakon operacije.

Uvod

Osobe s patelarnom tendinopatijom (skakačkim koljenom) obično osjećaju bol i osjetljivost pri pritisku na tetivu u prednjem dijelu koljena (tetiva povezuje mišiće s kostima). To stanje često pogađa osobe koje se bave aktivnostima koje zahtijevaju ponavljano skakanje, naglo zaustavljanje, udaranje nogom ili trčanje. Patelarna tendinopatija može uzrokovati onesposobljenost i kod sportaša i kod nesportaša te znatno utjecati na sportsku izvedbu i trajanje sportske karijere.

Dosadašnje spoznaje

Jedan od glavnih načina liječenja patelarne tendinopatije jest vježbanje, osobito vježbe jačanja. Druge mogućnosti liječenja uključuju protuupalne lijekove (kao što su injekcije glukokortikoida) i, u nekim slučajevima, operaciju. Dodatni načini liječenja koji se primjenjuju uključuju injekcije plazme bogate trombocitima (koncentrirana sastavnica krvi ubrizgava se u koljeno), ultrazvučnu terapiju (u kojoj se zvučni valovi upotrebljavaju za smanjenje boli i poticanje cijeljenja), lasersku terapiju (u kojoj se usmjereno svjetlo upotrebljava za smanjenje boli i otekline te ubrzavanje cijeljenja) i terapiju udarnim valovima (u kojoj se visokoenergetski zvučni valovi upotrebljavaju za poticanje cijeljenja i smanjenje boli).

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima su vježbe uspoređene s drugim načinima liječenja, kao što su izostanak liječenja, protuupalni lijekovi, primjerice injekcija glukokortikoida, i operacija, u osoba s patelarnom tendinopatijom. Prikupljeni su podatci o boli, funkciji, uspjehu liječenja, kvaliteti života, povratku sportu i neželjenim učincima te je procijenjena pouzdanost rezultata.

Ključni rezultati

Pronađeno je sedam istraživanja objavljenih na engleskom jeziku između 1989. i 2022. godine. Dva su istraživanja provedena u Norveškoj, a po jedno u Danskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Poljskoj i SAD-u.

Ključni rezultati

Bol (mjerena na ljestvici od 0 do 100, pri čemu niži rezultat znači manju bol) na kraju liječenja.

Vrlo je neizvjesno smanjuje li vježbanje bol u usporedbi s izostankom liječenja.

– Ispitanici u skupini koja je vježbala procijenili su svoju bol na 27 bodova.

– Ispitanici u skupini bez liječenja procijenili su svoju bol na 62 boda.

Vježbanje može malo ili nimalo utjecati na bol u usporedbi s injekcijom glukokortikoida.

– Ispitanici u skupini koja je vježbala procijenili su svoju bol na 24 boda.

– Ispitanici u skupini koja je primila injekciju glukokortikoida procijenili su svoju bol na 18 bodova.

Vrlo je neizvjesno smanjuje li vježbanje bol u usporedbi s operacijom.

– Ispitanici u skupini koja je vježbala procijenili su svoju bol na 13 bodova.

– Ispitanici u skupini podvrgnutoj operaciji procijenili su svoju bol na 17 bodova.

Funkcija (mjerena na ljestvici od 0 do 100, pri čemu niži rezultat znači bolju funkciju) na kraju liječenja.

Vježbanje može malo ili nimalo utjecati na funkciju u usporedbi s izostankom liječenja.

– Ispitanici u skupini koja je vježbala procijenili su funkciju svojeg koljena na 72 boda.

– Ispitanici u skupini bez liječenja procijenili su funkciju svojeg koljena na 65 bodova.

Vježbanje može malo ili nimalo utjecati na funkciju u usporedbi s injekcijom glukokortikoida.

– Ispitanici u skupini koja je vježbala procijenili su funkciju svojeg koljena na 76 bodova.

– Ispitanici u skupini koja je primila injekciju glukokortikoida procijenili su funkciju svojeg koljena na 82 boda.

Vrlo je neizvjesno smanjuje li vježbanje funkciju u usporedbi s operacijom.

– Ispitanici u skupini koja je vježbala procijenili su funkciju svojeg koljena na 52 boda.

– Ispitanici u skupini podvrgnutoj operaciji procijenili su funkciju svojeg koljena na 45 bodova.

Uspjeh liječenja (mjeren od −5 do +5, pri čemu +5 znači najveće poboljšanje) na kraju liječenja.

Vježbanje može malo ili nimalo utjecati na uspjeh liječenja u usporedbi s operacijom.

– Ispitanici u skupini koja je vježbala procijenili su uspjeh liječenja na 1,7 bodova.

– Ispitanici u skupini podvrgnutoj operaciji procijenili su uspjeh liječenja na 0,2 boda.

Stopa povratka sportu mjerena nakon 12 mjeseci.

Vježbanje može malo ili nimalo utjecati na stopu povratka sportu u usporedbi s operacijom.

– 85 od 100 ispitanika vratilo se sportu nakon liječenja vježbanjem.

– 86 od 100 ispitanika vratilo se sportu nakon operacije.

Ograničenja ovog pregleda

Učinkovitost vježbi jačanja u sportaša neizvjesna je. Bilo je malo istraživanja različite kvalitete, a u njima je sudjelovao malen broj ispitanika. Sva su istraživanja uključivala samo sportaše, pa se rezultati možda ne odnose na osobe koje nisu sportaši. Nijedno istraživanje nije prijavilo neželjene učinke.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 5. rujna 2023. godine.

Ključne poruke

• Nema dovoljno dokaza da bi se odredila najbolja metoda za sprječavanje hemolitičko-uremijskog sindroma (HUS) u bolesnika s proljevom povezanim s bakterijom Escherichia coli koja proizvodi Shiga toksin (STEC).

• Potrebna su daljnja istraživanja s većim brojem ispitanika prije nego što se mogu dati ikakve preporuke.

Uvod

Hemolitičko-uremijski sindrom (HUS) ozbiljna je bolest koja prvenstveno pogađa djecu i može imati teške posljedice, kao što su anemija (smanjen broj crvenih krvnih stanica), oštećenje bubrega i mozga te, u nekim slučajevima, smrt. HUS se najčešće javlja kao komplikacija proljeva uzrokovanog određenim oblikom bakterije Escherichia coli ( E. coli ), odnosno bakterijom E . coli koja proizvodi Shiga toksin (STEC). U SAD-u se godišnje javljaju otprilike 2 slučaja na 100 000 djece. Unatoč težini HUS-a, trenutačno ne postoje standardni postupci liječenja ovih bolesnika osim potpornog liječenja. Istražuju se intervencije kojima bi se mogla spriječiti pojava HUS-a u djece s proljevom koja su zaražena bakterijama što povećavaju rizik od HUS-a. Neke od tih intervencija uključuju antibiotike, monoklonska protutijela na Shiga toksin (protutijelo posebno osmišljeno za vezanje na Shiga toksin), sredstvo koje veže Shiga toksin (tj. Synsorb Pk), goveđi kolostrum koji sadrži protutijela na Shiga toksin i intenzivnu nadoknadu tekućine.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Proučavano je kojim se intervencijama može spriječiti HUS u osoba s proljevom koje su zaražene visokorizičnim bakterijama.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima su procijenjene koristi i štetni učinci bilo kojeg liječenja za sprječavanje HUS-a u djece ili odraslih u usporedbi s izostankom liječenja ili liječenjem za koje je poznato da nema učinka. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađena su četiri istraživanja provedena u Argentini (1), Kanadi (2) i Njemačkoj (1), u koja je bilo uključeno ukupno 536 djece, od 27 do 353 djece po istraživanju, koja su imala proljev i bila zaražena visokorizičnim bakterijama. U ovim istraživanjima proučavana su četiri različita preventivna postupka: antibiotska terapija, goveđi kolostrum koji sadrži protutijela na Shiga toksin (vrsta mlijeka koju mliječne žlijezde izlučuju nakon poroda), sredstvo koje veže Shiga toksin (Synsorb Pk: sredstvo na bazi silicijeva dioksida) i monoklonsko protutijelo na Shiga toksin (urtoksazumab).

Na temelju podataka iz jednog istraživanja nije sigurno smanjuje li liječenje antibioticima (trimetoprim-sulfametoksazol) pojavu HUS-a u usporedbi s izostankom liječenja. Nisu prijavljeni štetni događaji, potreba za nadomjesnom bubrežnom terapijom (medicinski postupak kojim se nadomješta normalna funkcija bubrega u bolesnika sa zatajenjem bubrega), neurološke komplikacije (poput moždanog udara ili napadaja) ni smrtni slučajevi.

U jednom istraživanju u kojem je ispitivan goveđi kolostrum za sprječavanje HUS-a nije prijavljen nijedan slučaj HUS-a. Nije sigurno povećava li primjena goveđeg kolostruma rizik od bilo kakvih štetnih događaja. Potreba za nadomjesnom bubrežnom terapijom, neurološke komplikacije i smrtni slučajevi nisu prijavljeni.

U jednom je istraživanju ispitano smanjuje li Synsorb Pk pojavnost HUS-a, ali koristi tog liječenja nisu jasne. Potreba za nadomjesnom bubrežnom terapijom, neurološke komplikacije i smrtni slučajevi nisu prijavljeni.

U jednom je istraživanju ispitivana primjena urtoksazumaba za sprječavanje HUS-a, pri čemu su dvije različite doze (3,0 mg/kg i 1,0 mg/kg) uspoređene s placebom. Nije sigurno smanjuje li urtoksazumab u dozi od 3,0 mg/kg ili 1,0 mg/kg pojavnost HUS-a u usporedbi s placebom. U usporedbi s placebom, može postojati mala ili nikakva razlika u broju štetnih događaja povezanih s liječenjem pri primjeni bilo koje od dviju doza. Nije bilo jasno koliki je rizik od neuroloških komplikacija i smrti. Potreba za nadomjesnom bubrežnom terapijom nije prijavljena.

Ograničenja ovog pregleda

Uključena istraživanja obuhvatila su mali broj ispitanika, a rezultati nisu pokazali prednost nijedne intervencije u smanjenju rizika od razvoja HUS-a u bolesnika zaraženih STEC-om. U ovu obnovljenu verziju sustavnog pregleda nisu uključena nova istraživanja. Ograničenja ovog sustavnog pregleda bila su mali broj uključenih istraživanja i mali broj ispitanika u njima. Nisu sva istraživanja pružila podatke o svim ishodima koji su se procjenjivali, zbog čega su rezultati nesigurni.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2025. godine.

Ključne poruke

• Programi sportskih organizacija vjerojatno dovode do blagog povećanja tjelesne aktivnosti.

• Programi sportskih organizacija mogu malo ili nimalo utjecati na vrijeme koje ljudi provode neaktivni (sjedeći). Mogu povećati unos voća i povrća.

• Nije poznato utječu li programi sportskih organizacija na količinu zaslađenih i alkoholnih pića koju ljudi konzumiraju ili na uporabu duhana jer su dokazi vrlo nesigurni.

Uvod

Kronične bolesti glavni su uzrok smrti i bolesti diljem svijeta. Rizik od kroničnih bolesti može se smanjiti usvajanjem zdravih navika, kao što su zdrava prehrana i tjelesna aktivnost. Sportske organizacije popularne su u brojnim zemljama i mogu biti učinkovit način poticanja zdravih navika ili poboljšanja zdravstvenih ishoda.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi jesu li programi koji se provode u sportskim organizacijama učinkoviti u poticanju zdravih navika i poboljšanju zdravlja ljudi. Programi koji su bili predmet interesa mogli su biti namijenjeni članovima sportskih organizacija koji se bave sportom i onima koji se njime ne bave, trenerima, navijačima, učenicima ili studentima, roditeljima sportaša i drugim osobama.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima su uspoređeni zdravstveni ishodi ispitanika nasumično raspoređenih u dvije ili više skupina: skupinu koja je sudjelovala u programu za poticanje zdravih navika i skupinu koja nije sudjelovala u eksperimentalnom programu („kontrolna” skupina). Kako bi istraživanja bila prihvatljiva, u njima se morao ispitati program čiji je cilj bio poticanje zdravih navika (npr. tjelesne aktivnosti ili zdrave prehrane), smanjenje nezdravih navika (npr. konzumacije alkohola ili pušenja) ili poboljšanje zdravstvenih ishoda poput tjelesne težine, krvnog tlaka ili znanja o zdravlju.

Rezultati

Pronađeno je 20 istraživanja u kojima je sudjelovalo ukupno 8179 osoba. Većina je istraživanja bila usmjerena na odrasle članove ili navijače sportskih organizacija, a provedena je u klubovima različitih vrsta nogometa (npr. nogometa, američkog nogometa i Australske nogometne lige). U 14 istraživanja procijenjeni su programi usmjereni na jednu ili više zdravih ili nezdravih navika. Svih 20 istraživanja provedeno je u zemljama s visokim prihodima. Nešto više od polovice istraživanja (11 istraživanja) uključivalo je samo muškarce, dok je jedno istraživanje uključivalo samo žene.

Ključni rezultati

U usporedbi s osobama iz kontrolnih skupina, osobe uključene u programe sportskih organizacija ili izložene tim programima:

• vjerojatno su povećale tjelesnu aktivnost za 7,4 minute dnevno;
• nisu nužno smanjile količinu vremena provedenog neaktivno (sjedeći);
• možda su konzumirale više voća i povrća.

Međutim, nije sigurno jesu li programi sportskih organizacija utjecali na konzumaciju zaslađenih pića i alkohola ili na uporabu duhana.

Također nije sigurno jesu li programi sportskih klubova imali neželjene štetne posljedice za uključene ispitanike. U vrlo malom broju istraživanja koja su izvijestila o nenamjernim negativnim učincima rezultati su bili neujednačeni.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza kretala se od umjerene do vrlo niske; dodatni dokazi mogli bi promijeniti rezultate ovog sustavnog pregleda. Četiri su glavna čimbenika umanjila razinu pouzdanosti dokaza. Prvo, neka su istraživanja bila usmjerena samo na određene skupine ljudi, dok je pitanje na koje se nastojalo odgovoriti bilo šire. Na primjer, većina dokaza o ključnim ishodima (uključujući promjene u tjelesnoj aktivnosti ili neaktivnosti te konzumaciji voća, povrća i zaslađenih pića) potjecala je iz istraživanja u kojima su sudjelovali muškarci sa čimbenicima rizika povezanima sa zdravljem, poput prekomjerne tjelesne težine i pretilosti, te muškarci koji su bili nogometni navijači. Drugo, u nekim su istraživanjima ispitanici bili svjesni programa kojem su bili izloženi, dok druga istraživanja nisu jasno izvijestila o tome jesu li ispitanici bili svjesni izloženosti programu. Treće, rezultati nekih ishoda znatno su se razlikovali među istraživanjima. Konačno, neka su istraživanja bila prilično mala.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2024. godine.

Ključne poruke

- Dostupni dokazi iz kratkoročnih istraživanja upućuju na to da vjerojatno postoji mala ili nikakva razlika između inhibitora renina i blokatora angiotenzinskih receptora u pogledu stopa smrtnosti, prekida liječenja zbog neželjenih učinaka, ozbiljnih neželjenih događaja, neželjenih događaja i kontrole krvnog tlaka u osoba s blagom primarnom hipertenzijom.

- Zbog nedostatka čvrstih dokaza iz dugoročnih istraživanja, nije poznato razlikuju li se ta dva lijeka prema pokazateljima zdravlja srca i krvnih žila.

- Potrebna su veća istraživanja duljeg trajanja koja uključuju raznovrsniju skupinu ispitanika i usmjerena su na pokazatelje zdravlja srca i krvnih žila.

Uvod

Primarna hipertenzija, poznata i kao esencijalna hipertenzija, oblik je povišenog krvnog tlaka koji se javlja sam od sebe i nije uzrokovan nekim drugim zdravstvenim problemom. Hipertenzija povećava rizik od moždanog udara, srčanog udara i bolesti bubrega. Prema smjernicama za liječenje hipertenzije, blokatori angiotenzinskih receptora (ARB) preporučuju se kao prvi izbor u liječenju osoba s hipertenzijom, no za inhibitore renina nema posebnih preporuka.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi jesu li inhibitori renina učinkovitiji od blokatora angiotenzinskih receptora u osoba s primarnom hipertenzijom.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima su inhibitori renina uspoređeni s blokatorima angiotenzinskih receptora u osoba s primarnom hipertenzijom. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 11 istraživanja s 6780 ispitanika, prosječne dobi između 52 i 59 godina, s blagom primarnom hipertenzijom i bez srčanih problema. Istraživanja su trajala između četiri tjedna i devet mjeseci. U svim se istraživanjima uspoređivao aliskiren, vrsta inhibitora renina, s blokatorom angiotenzinskih receptora. Od blokatora angiotenzinskih receptora, u četiri istraživanja korišten je losartan, u tri valsartan, u tri irbesartan, a u jednom telmisartan.

Dostupni dokazi iz kratkoročnih istraživanja upućuju na to da postoji mala ili nikakva razlika između inhibitora renina i blokatora angiotenzinskih receptora u osoba s blagom primarnom hipertenzijom u pogledu stopa smrtnosti, prekida liječenja zbog neželjenih učinaka, ozbiljnih neželjenih događaja, neželjenih događaja i kontrole krvnog tlaka. Nisu pronađeni podatci o završnom stadiju bubrežne bolesti.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza ograničena je zbog mogućih problema u načinu provedbe nekih istraživanja.

Nema dovoljno istraživanja da bi se rezultati o stopi smrtnosti mogli smatrati pouzdanima.

Rezultati za dijastolički krvni tlak manje su pouzdani budući da su se rezultati jednog istraživanja razlikovali od rezultata ostalih.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2024. godine.

Ključne poruke

- U usporedbi s uobičajenom skrbi, alternativni modeli skrbi vjerojatno ne poboljšavaju značajno kvalitetu skrbi za osobe s boli u donjem dijelu leđa u pogledu upućivanja na bilo koju vrstu snimanja lumbalne kralježnice ili provođenja takvog snimanja te propisivanja ili primjene opioida.

- Alternativni modeli skrbi ne dovode do značajne razlike u razini boli ni u funkciji povezanoj s leđima.

- Ne može se sa sigurnošću govoriti o učincima na operacije lumbalne kralježnice, hospitalizaciju i ukupan broj štetnih događaja.

Uvod

Nespecifična bol u donjem dijelu leđa je bol u donjem dijelu leđa (koja se javlja između donjeg ruba rebara i gornjeg dijela stražnjice) čest je problem i može biti onesposobljavajuća. Kod većine ljudi nije moguće utvrditi specifičan uzrok problema.

Velik dio skrbi koja se pruža osobama s boli u donjem dijelu leđa nije u potpunosti usklađen sa smjernicama utemeljenim na dokazima. Kada se to dogodi, osobe možda neće imati koristi, a zdravstveni se resursi nepotrebno troše. Alternativni modeli pružaju istu skrb, ali mijenjaju način na koji se ona pruža ili koordinira kako bi se poboljšalo pridržavanje smjernica utemeljenih na dokazima i poboljšali zdravstveni ishodi osoba. Primjeri uključuju telemedicinu u usporedbi sa skrbi uživo te skrb koja se pruža skupinama u usporedbi sa skrbi koja se pruža pojedinačnim osobama.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi poboljšava li pružanje iste skrbi, ali na drugačiji način, kvalitetu skrbi i zdravstvene ishode osoba s nespecifičnom boli u donjem dijelu leđa.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima su alternativni modeli skrbi uspoređeni s uobičajenom skrbi kod osoba s nespecifičnom boli u donjem dijelu leđa. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je 57 istraživanja (29 578 ispitanika). Većina istraživanja provedena je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u okviru opće prakse ili fizioterapije, u zemljama visokog dohotka.

Ključni rezultati

U usporedbi s uobičajenom skrbi, uz alternativne modele skrbi 19 osoba manje na 1000 bilo je upućeno na snimanje lumbalne kralježnice ili je obavilo takvo snimanje, primjerice rendgensko snimanje, računalnu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MRI).

- Od 1000 osoba, 213 ih je upućeno na snimanje lumbalne kralježnice ili je takvo snimanje obavilo uz alternativne modele skrbi.

- Od 1000 osoba, 232 ih je upućeno na snimanje lumbalne kralježnice ili je takvo snimanje obavilo uz uobičajenu skrb.

U usporedbi s uobičajenom skrbi, uz alternativne modele skrbi 17 osoba manje na 1000 imalo je propisane ili je uzimalo opioidne lijekove, primjerice morfij ili kodein.

- Od 1000 osoba, njih 332 imalo je propisane ili je uzimalo opioidne lijekove uz alternativne modele skrbi.

- Od 1000 osoba, njih 349 imalo je propisane ili je uzimalo opioidne lijekove uz uobičajenu skrb.

U usporedbi s uobičajenom skrbi, uz alternativne modele skrbi 2 osobe više na 1000 upućene su kirurgu ili su bile podvrgnute operaciji lumbalne kralježnice.

- Od 1000 osoba, njih 76 upućeno je kirurgu ili je bilo podvrgnuto operaciji lumbalne kralježnice uz alternativne modele skrbi.

- Od 1000 osoba, njih 74 upućeno je kirurgu ili je bilo podvrgnuto operaciji lumbalne kralježnice uz uobičajenu skrb.

U usporedbi s uobičajenom skrbi, uz alternativne modele skrbi u bolnicu su primljene 23 osobe manje na 1000.

- Od 1000 osoba, njih 176 primljeno je u bolnicu uz alternativne modele skrbi.

- Od 1000 osoba, njih 199 primljeno je u bolnicu uz uobičajenu skrb.

Bol je ocijenjena na ljestvici od 0 do 10 (niži rezultat znači manju bol), a rezultat je bio za 0,24 boda niži uz alternativne modele skrbi.

- Osobe koje su primale skrb prema alternativnim modelima ocijenile su svoju bol s 2,2 boda.

- Osobe koje su primile uobičajenu skrb ocijenile su svoju bol s 2,4 boda.

Funkcija povezana s leđima mjerena je na ljestvici od 0 do 24 boda (niži rezultat znači manju onesposobljenost), a rezultat je bio za 0,7 bodova bolji uz alternativne modele skrbi nego uz uobičajenu skrb.

- Osobe koje su primale skrb prema alternativnim modelima ocijenile su svoju funkciju povezanu s leđima s 5,7 bodova.

- Osobe koje su primile uobičajenu skrb ocijenile su svoju funkciju povezanu s leđima s 6,4 boda.

U usporedbi s uobičajenom skrbi, uz alternativne modele skrbi 10 osoba manje na 1000 prijavilo je štetne događaje.

- Od 1000 osoba, njih 45 prijavilo je štetni događaj uz alternativne modele skrbi.

- Od 1000 osoba, njih 55 prijavilo je štetni događaj uz uobičajenu skrb.

Ograničenja ovog pregleda

U usporedbi s uobičajenom skrbi, s velikom se sigurnošću može tvrditi da alternativni modeli skrbi:

- nemaju značajan utjecaj na razinu boli;

- nemaju značajan utjecaj na funkciju povezanu s leđima;

U usporedbi s uobičajenom skrbi, s umjerenom se sigurnošću može tvrditi da alternativni modeli skrbi:

- ne utječu značajno na vjerojatnost upućivanja na snimanje lumbalne kralježnice ili njegova provođenja;

- ne utječu na vjerojatnost propisivanja ili primjene opioidnih lijekova.

U usporedbi s uobičajenom skrbi, nije moguće sa sigurnošću tvrditi da alternativni modeli skrbi:

- utječu na vjerojatnost upućivanja kirurgu ili podvrgavanja operaciji lumbalne kralježnice;

- utječu na vjerojatnost prijema u bolnicu zbog bolova u donjem dijelu leđa;

- mijenjaju vjerojatnost nastanka štetnog događaja.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2024. godine.

Je li remdesivir (antivirusni lijek) učinkovito liječenje bolesti COVID-19?Ključne poruke

• U odraslih osoba hospitaliziranih zbog bolesti COVID-19 remdesivir vjerojatno malo ili nimalo utječe na smrtnost do 150 dana nakon liječenja u usporedbi s placebom (prividnim liječenjem) ili uobičajenom skrbi. 

• Remdesivir vjerojatno malo povećava vjerojatnost da će se stanje hospitaliziranih bolesnika poboljšati i da će biti otpušteni iz bolnice (napustiti bolnicu ili otići kući). Također može smanjiti rizik od pogoršanja (potrebe za invazivnom mehaničkom ventilacijom putem cijevi za disanje ili smrti).

• U osoba s blagim simptomima koje nisu hospitalizirane obično je manja vjerojatnost smrti. Remdesivir vjerojatno smanjuje rizik od pogoršanja i hospitalizacije, ali nije poznato utječe li na oporavak (npr. ublažavanje simptoma).

• Buduća istraživanja trebala bi istražiti utjecaj remdesivira na tijek COVID-19 u različitim podskupinama (npr. u osoba s blažim ili težim oblikom bolesti).

Uvod

Remdesivir je lijek koji djeluje protiv virusa. Pokazalo se da sprječava umnožavanje virusa koji uzrokuje COVID-19 (SARS-CoV-2). Regulatorna tijela za lijekove odobrila su remdesivir za liječenje osoba s COVID-19. Najčešće prijavljene nuspojave uključuju mučninu, povraćanje i glavobolju te promjene u nalazima krvnih pretraga.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi je li remdesivir učinkovito liječenje za osobe s COVID-19 i uzrokuje li neželjene učinke u usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi. Učinak remdesivira može ovisiti o stupnju uznapredovalosti bolesti na početku liječenja. Stoga je napravljena razlika između hospitaliziranih ispitanika s umjerenim do teškim oblikom bolesti, primjerice onih na mehaničkoj ventilaciji, i osoba koje nisu hospitalizirane, imaju pozitivan test na COVID-19 i nemaju simptome ili imaju blage simptome.

Razmatrani su sljedeći ishodi za hospitalizirane ispitanike:

• smrtni slučajevi unutar 28 dana nakon liječenja ili nakon više od 28 dana, ako su ti podatci bili dostupni;

• smrtni slučajevi tijekom hospitalizacije;

• je li se stanje ispitanika poboljšalo nakon liječenja i jesu li bili spremni za otpust iz bolnice;

• je li se stanje ispitanika pogoršalo tako da im je bila potrebna mehanička ventilacija putem cijevi za disanje ili su umrli;

• svi neželjeni učinci; i 

• ozbiljni neželjeni učinci.

Razmatrani su sljedeći ishodi za ispitanike koji nisu bili hospitalizirani:

• smrtni slučajevi unutar 28 dana nakon liječenja ili nakon više od 28 dana, ako su ti podatci bili dostupni;

• je li se stanje ispitanika poboljšalo nakon liječenja tako da više nisu imali simptome;

• je li se stanje ispitanika pogoršalo tako da su morali biti hospitalizirani ili su umrli;

• kvaliteta života;

• svi neželjeni učinci; i 

• ozbiljni neželjeni učinci.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima je remdesivir za liječenje odraslih ispitanika s bolešću COVID-19 uspoređen s placebom ili standardnom skrbi. Ispitanici su mogli biti bilo kojeg spola ili etničke pripadnosti.  

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je osam istraživanja s 10 656 ispitanika hospitaliziranih zbog umjerenog do teškog oblika bolesti COVID-19 te jedno istraživanje s 562 ispitanika s blagim oblikom bolesti COVID-19. Od ukupnog broja, 5982 osobe primile su remdesivir. Nijedno istraživanje nije uključilo osobe bez simptoma bolesti COVID-19. Prosječna dob ispitanika bila je 59 godina. 

Ključni rezultati

Uključena istraživanja uspoređivala su remdesivir uz uobičajenu skrb samo s uobičajenom skrbi (s placebom ili bez njega) u ispitanika s COVID-19.

Hospitalizirani ispitanici s umjerenim do teškim oblikom bolesti COVID-19

Remdesivir vjerojatno malo ili nimalo utječe na smrtnost nakon 28 dana, nakon 60 dana ili na smrtnost u bolnici tijekom 150 dana. Vjerojatno neznatno povećava vjerojatnost poboljšanja stanja pacijenata i vjerojatno smanjuje rizik od pogoršanja. Učestalost neželjenih učinaka bilo koje težine bila je slična u uspoređivanim skupinama.

Nehospitalizirane osobe s blagim oblikom bolesti COVID-19

U istraživanju s ambulantnim pacijentima nitko nije umro tijekom 28 dana praćenja. Nakon liječenja remdesivirom bila je manja vjerojatnost pogoršanja stanja i hospitalizacije. Nije poznato povećava li ili smanjuje remdesivir vjerojatnost poboljšanja stanja panijenata. Pacijenti koji primaju remdesivir možda imaju manje ozbiljnih neželjenih učinaka nego oni koji primaju placebo ili standardnu skrb. Učestalost neželjenih učinaka bilo koje težine bila je slična u uspoređivanim skupinama.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji umjerena razina pouzdanosti u dokaze o smrtnosti i tijeku bolesti u hospitaliziranih ispitanika. Pouzdanost dokaza za sve ostale rezultate u ovoj skupini ograničena je zbog razlika između istraživanja i mogućeg utjecaja metoda kojima su provedena. Za ispitanike koji nisu hospitalizirani i imaju blagi oblik bolesti COVID-19 postoji umjerena razina pouzdanosti u dokaze o pogoršanju stanja ispitanika i neželjenim učincima. Pouzdanost dokaza za sve ostale rezultate ograničena je, posebno za poboljšanje stanja ispitanika, zbog metodoloških razloga (npr. mjerenja su provedena neodgovarajuće, nisu usporediva ili oboje) i razlika u rezultatima među istraživanjima. Istraživanja su provedena prije početka programa cijepljenja, kada se virus razlikovao od kasnijih sojeva. Većina ispitanika u istraživanjima također je živjela u zemljama s visokim ili srednjim dohotkom. To bi moglo ograničiti primjenjivost rezultata na cijepljene osobe i osobe u zemljama s niskim dohotkom, gdje je pristup zdravstvenoj skrbi ograničeniji.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljena verzija početnog sustavnog pregleda, a u ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 31. svibnja 2022. godine.