Ključne poruke

Zbog nedostatka istraživanja, postoji nesigurnost u pogledu koristi i rizika primjene lokalnih antiseptika u liječenju kronične gnojne upale srednjeg uha (dugotrajna infekcija srednjeg uha).

Potrebne su dodatne informacije o mogućim štetnim učincima lokalnih antiseptika, budući da nisu dobro opisani u istraživanjima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Kronična gnojna upala srednjeg uha (eng. CSOM) je dugotrajno (kronično) oticanje i infekcija srednjeg uha, s iscjetkom iz uha (otorejom) kroz probijenu bubnu membranu (bubnjić). Glavni simptomi su iscjedak iz uha i gubitak sluha.

Za liječenje kronične gnojne upale srednjeg uha (CSOM) ponekad se koriste lokalni antiseptici (antiseptici koji se stavljaju izravno u uho kao kapi za uši ili kao prašak). Lokalni antiseptici ubijaju ili zaustavljaju rast mikroorganizama koji mogu biti odgovorni za infekciju. Lokalni antiseptici mogu se koristiti samostalno ili dodati drugim tretmanima za kroničnu gnojnu upalu srednjeg uha, poput antibiotika ili čišćenja uha (slušna toaleta). Primjena lokalnih antiseptika može uzrokovati iritaciju kože unutar vanjskog uha, što može rezultirati nelagodom, boli ili svrbežom. Neki antiseptici (poput alkohola) mogu biti toksični za unutarnje uho (ototoksičnost), što znači da mogu uzrokovati nepopravljiv gubitak sluha (senzorineuralnu gluhoću), vrtoglavicu ili zujanje u uhu (tinitus).

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je utvrditi koristi i rizike lokalnih antiseptika u usporedbi s placebom (lažnim lijekom) ili izostankom liječenja kronične gnojne upale srednjeg uha. Također se željelo znati je li jedan lokalni antiseptik učinkovitiji od drugog. Prikupljena su i analizirana sva relevantna istraživanja kako bi se odgovorilo na ovo pitanje. Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2020. godine, s dodanim jednim novim istraživanjem.

Ključni rezultati

U pregled je uključeno ukupno šest istraživanja. Ukupan broj ispitanika u istraživanjima nije bio jasan, budući da su dva istraživanja izvijestila samo o tome koliko je ušiju liječeno. Međutim, bilo je 435 ispitanika plus 222 uha (između 111 i 222 ispitanika) koja se nisu mogla uzeti u obzir pri izračunu broja ispitanika. Četiri istraživanja usporedila su lokalne antiseptike s izostankom liječenja ili placebom, a dva istraživanja usporedile su dva različita lokalna antiseptika. Korištene su različite vrste antiseptika, neke u obliku kapi za uši, a druge u obliku prašaka. Nijedno istraživanje nije izvijestilo o kvaliteti života vezano za zdravlje ili bol uha.

Lokalni antiseptik u odnosu na placebo ili izostanak liječenja (uz osnovni tretman čišćenja uha)

Tri istraživanja (297 ispitanika plus 174 uha) uspoređivala su lokalne antiseptike s placebom/izostankom liječenja.

Na temelju dokaza iz jednog istraživanja (nejasan broj ispitanika, 174 uha), nije jasno rješava li jedna primjena antiseptika (povidon jod plus hidroksipropil metilceluloza) iscjedak iz uha nakon jednog do dva tjedna u usporedbi s izostankom liječenja.

Drugo istraživanje (180 djece) uspoređivalo je lokalne antiseptike (borna kiselina u alkoholnim kapima za uši) s izostankom primjene lokalnih antiseptika. Svoj djeci su se također svakodnevno čistile uši štapićima od vate (suho brisanje). Nije jasno jesu li antiseptici (borna kiselina) doveli do povećanja povlačenja iscjetka iz uha nakon četiri tjedna ili nakon tri do četiri mjeseca u usporedbi s izostankom primjene antiseptika. Isto istraživanje (254 ispitanika) također nije izvijestilo o jasnoj razlici između skupina vezano za sluh ili sumnju na ototoksičnost (problemi sa sluhom ili ravnotežom koji se razvijaju kao posljedica uzimanja lijeka), ali dokazi su vrlo nepouzdani.

Treće istraživanje (43 djece, 58 ušiju) nije pronašlo jasne dokaze da antiseptici imaju ikakav učinak na ozbiljne komplikacije, ali nije poznato je li to procijenjeno prije, tijekom ili nakon liječenja.

Lokalni antiseptik (povidon jod) u odnosu na izostanak liječenja/placebo, gdje su obje skupine primale sistemske antibiotike

Jedno istraživanje (32 ispitanika) usporedilo je jedan antiseptik (povidon jod) s placebom (fiziološkom otopinom). Svi ispitanici su također primili oralne antibiotike (amoksicilin) ​​i čišćenje ušiju. Ovo je istraživanje otkrilo da lokalni povidon jod, kada se primjenjuje uz antibiotike i čišćenje uha, može povećati broj ljudi s povlačenjem iscjetka iz uha nakon jednog do dva tjedna, u usporedbi s placebom i antibioticima i čišćenjem uha. Nije jasno povećava li povidon jod sumnju na ototoksičnost. U svom izvještaju, autori istraživanja naveli su da nije bilo ototoksičnosti u ispitanika u skupini s lokalnim antiseptikom, no to je bilo nejasno za skupinu s placebom. Nije bilo podataka o prestanku iscjetka iz uha nakon četiri tjedna, o oštećenju sluha ili ozbiljnim komplikacijama.

Ograničenja ovog pregleda

Postoje ograničene informacije o određenim populacijskim skupinama ili tretmanima. Također, dokazi u pregledu potječu iz istraživanja koja nisu provedena nedavno.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2022. godine.

Ključne poruke

• Neuklanjanje zdjeličnih limfnih čvorova (koji su dio imunološkog sustava i nalaze se u donjem dijelu trbuha) vjerojatno ne utječe negativno na preživljenje u usporedbi s uklanjanjem svih zdjeličnih limfnih čvorova kod žena bez očitog širenja bolesti i može smanjiti rizik od povratka bolesti.

• Neuklanjanje zdjeličnih limfnih čvorova ili uklanjanje samo prvih drenažnih limfnih čvorova (zvanih sentinel) vjerojatno uvelike smanjuje rizik od razvoja oticanja nogu nakon operacije u usporedbi s uklanjanjem svih zdjeličnih čvorova ili zdjeličnih/para-aortalnih (koji se nalaze u gornjim dijelovima trbuha) čvorova.

Uvod

Rak endometrija zahvaća sluznicu maternice (uterusa), poznatu kao endometrij. To je šesti najčešći rak kod žena u svijetu. U 2022. godini u svijetu je bilo 420 242 slučaja raka maternice, uzrokujući 97 704 smrtna slučaja.

Većina žena s rakom endometrija pri dijagnosticiranju ima bolest u ranom stadiju (samo u maternici). Liječenje uključuje histerektomiju (kirurško uklanjanje maternice i vrata maternice) te uklanjanje jajovoda (koji prenose jajnu stanicu iz jajnika do maternice) i jajnika (koji proizvode jajne stanice). Uklanjanje limfnih čvorova (limfadenektomija) u zdjelici (donji dio trbuha) ili para-aortalnom području (područje oko glavnih krvnih žila u gornjem dijelu trbuha) (ili oboje) provodi se kako bi se utvrdilo je li potrebno daljnje liječenje antitumorskim lijekovima (kemoterapija) ili visokim dozama rendgenskog zračenja (radioterapija) za smanjenje rizika povrata bolesti.

Zašto je ovo važno?

Stopa zahvaćenosti limfnih čvorova u ranim stadijima bolesti je niska i može se predvidjeti pregledom maternice pod mikroskopom i provođenjem daljnjih testova nakon histerektomije. Limfadenektomija nosi rizik dugotrajnog limfedema (oticanje u donjim dijelovima tijela). Nove tehnike za otkrivanje i uklanjanje samo prvih drenirajućih limfnih čvorova sa svake strane maternice (biopsija sentinel limfnog čvora) mogu zamijeniti limfadenektomiju u preciznom otkrivanju zahvaćenih čvorova, ali se ne zna je li biopsija sentinel limfnog čvora korisna za žene, unatoč tome što se široko koristi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se znati je li uklanjanje svih zdjeličnih, samo sentinel ili nijednog naizgled normalnog limfnog čvora iz zdjeličnih/para-aortalnih područja korisno za žene s pretpostavljenim ranim stadijem raka endometrija i postoje li ikakve neželjene posljedice.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja uspoređuju uklanjanje svih zdjeličnih, samo sentinel ili nikakvih naizgled normalnih limfnih čvorova iz zdjeličnih/para-aortalnih područja kod žena s pretpostavljenim ranim stadijem raka endometrija. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađeno je pet istraživanja (jedno se nastavlja) s 2074 žene s rakom endometrija provedenih u Ujedinjenom Kraljevstvu, Južnoj Africi, Poljskoj, Novom Zelandu, Čileu, Italiji, Egiptu i Brazilu, te objavljenih između 2008. i 2023. godine.

Zdjelična limfadenektomija u odnosu na izostavljanje limfadenektomije

• Žene bez limfadenektomije vjerojatno imaju barem jednaku šansu preživjeti do tri godine (146/1000 smrtnih slučajeva sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 126/1000 smrtnih slučajeva bez limfadenektomije).

• Žene bez limfadenektomije imaju manju vjerojatnost ponovne pojave bolesti tijekom tri godine (205/1000 žena s pelvičnom limfadenektomijom u odnosu na 164/1000 žena bez limfadenektomije).

• Žene bez limfadenektomije mogu imati manje komplikacija od kirurške ozljede (38/1000 žena sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 26/1000 žena bez limfadenektomije) i vjerojatno imaju manje komplikacija zbog operacije (npr. infekcija/krvni ugrušci; 13/1000 žena sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 4/1000 žena bez limfadenektomije).

• Žene bez limfadenektomije vjerojatno imaju puno nižu stopu limfedema u tri godine (61/1000 žena sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 7/1000 žena bez limfadenektomije) i vjerojatno imaju manje limfnih nakupina (ciste; 14/1000 žena sa zdjeličnom limfadenektomijom u odnosu na 3/1000 žena bez limfadenektomije).

Biopsija sentinel limfnog čvora u odnosu na zdjeličnu/para-aortalnu limfadenektomiju

• Preliminarni podatci iz jednog istraživanja vrlo su nesigurni u pogledu smrtnih slučajeva, kirurških komplikacija i kvalitete života.

• Biopsija sentinel limfnog čvora vjerojatno smanjuje stopu limfedema (92/1000 žena s biopsijom sentinel limfnog čvora u odnosu na 306/1000 žena sa zdjeličnom/para-aortalnom limfadenektomijom).

Bez limfadenektomije u odnosu na zdjeličnu/para-aortalnu limfadenektomiju

• Podatci su vrlo nesigurni u pogledu smrtnih slučajeva, kirurških komplikacija i kvalitete života.

• Zdjelična/para-aortalna limfadenektomija može znatno povećati limfedem (18/1000 žena bez limfadenektomije u odnosu na 250/1000 žena sa zdjeličnom/para-aortalnom limfadenektomijom).

Ograničenja ovog pregleda

Neka su istraživanja objavljena prije moderne klasifikacije tumora endometrija te većem broju ovih žena sada bi se nudile kemoterapija/radioterapija, čak i bez potvrđene zahvaćenosti limfnih čvorova. Postoji mogućnost da je to utjecalo na rezultate istraživanja.

Cilj je bio rangirati učinkovitost ovih liječenja, no nije bilo dovoljno istraživanja ili rezultata za to. Čekaju se dodatni podatci iz 10 istraživanja koja su u tijeku.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 22. ožujka 2024. godine.

Ključne poruke

• Za osobe koje su nakon moždanog udara podvrgnute zahvatu revaskularizacije krvnih žila, dodavanje trombolitičkog lijeka:

  • nije u prosjeku dovelo do razlike u sposobnosti da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti uz blagi ili umjereni stupanj onesposobljenosti, kao ni u učestalosti smrtnog ishoda te pojave intrakranijalnog krvarenja, s ili bez kliničkih simptoma.

  • dovelo je do boljeg protoka krvi vidljivog kroz prethodno začepljene krvne žile.

Uvod

Kod ishemijskog moždanog udara, protok krvi prema mozgu smanjen je zbog začepljenja krvne žile. Ako se stanje ne liječi pravodobno, moždano tkivo se oštećuje, što dovodi do pojave simptoma poput poteškoća s govorom, pokretom ili hodanjem. U ovome slučaju, pojam akutni znači da se moždani udar dogodio unutar posljednja 4,5 sata.

Dosadašnje spoznaje

Liječenje akutnog ishemijskog moždanog udara uključuje zahvat otvaranja krvnih žila (endovaskularna trombektomija) te primjenu lijekova koji razgrađuju ugrušak (intravenska tromboliza).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se utvrditi dovodi li primjena lijekova koji razgrađuju ugrušak u osoba koje se podvrgavaju endovaskularnoj trombektomiji do boljih ishoda u usporedbi s izostankom takve terapije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala skupine ispitanika koji su tijekom endovaskularne trombektomije primili lijek za razgradnju ugruška s onima koji ga nisu primili. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je šest istraživanja koja su obuhvatila ukupno 2336 ispitanika s nedavno pretrpljenim ishemijskim moždanim udarom, koji su bili podvrgnuti zahvatu otvaranja krvnih žila. Ispitanici su bili randomizirani (nasumično raspoređeni tako da je svatko imao jednaku vjerojatnost primiti lijek) u skupinu koja je primila lijek za razgradnju ugruška ili skupinu koja ga nije primila. Prosječna dob ispitanika je bila 71 godina. U istraživanjima su sudjelovale 1034 žene i 1302 muškarca. Obje su skupine u prosjeku imale gotovo jednak stupanj onesposobljenosti na početku istraživanja.

Ispitanici koji su nakon moždanog udara bili podvrgnuti zahvatu otvaranja krvnih žila i primili lijek za razgradnju ugruška nisu, u prosjeku, ostvarili bolje rezultate od onih koji nisu primili takav lijek, bilo u sposobnosti samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti uz blagi ili umjereni stupanj onesposobljenosti, u stopi smrtnosti ili u učestalosti krvarenja unutar mozga. Međutim, kod njih je zabilježen bolji protok krvi kroz prethodno začepljene krvne žile.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji sigurnost u to da lijek za razgradnju ugruška ima mali ili nikakav učinak, u prosjeku, na umjereni stupanj onesposobljenosti, broj smrtnih ishoda te pojavu asimptomatskog krvarenja unutar mozga.

Također postoji sigurnost u to da je lijek za razgrađivanje ugrušaka poboljšao protok krvi koji se mogao vidjeti kroz začepljene krvne žile.

Postoji umjerena sigurnost u to da lijek za razgradnju ugruška vjerojatno ima mali ili nikakav učinak, u prosjeku, na sposobnost samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti uz blagi stupanj onesposobljenosti. Razina pouzdanosti u dokaze je umjerena jer su uočene znatne razlike u rezultatima te među samim istraživanjima.

Postoji umjerena sigurnost u to da lijek za razgradnju ugruška vjerojatno ima mali ili nikakav učinak na pojavu simptomatskog krvarenja unutar mozga. Razina pouzdanosti u dokaze je samo umjerena zbog zabrinutosti oko velikog raspona vrijednosti koji bi mogao obuhvatiti i klinički značajnu razliku.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2023. godine.

Ključne poruke

• Nije bilo značajnih razlika u rastu neželjenih dlaka ili razinama hormona između ciproteron acetata i većine tretmana s kojima je uspoređen.

• Postojale su razlike u hormonalnom utjecaju različitih lijekova, što se može objasniti načinom njihova djelovanja.

Dosadašnje spoznaje

Neželjeni rast dlaka na licu, trbuhu ili prsima kod žena rezultat je povišene razine spolnih hormona, od kojih je najvažniji testosteron. Ovaj hormon se proizvodi u jajnicima. Lijek koji se zove ciproteron acetat snižava razinu testosterona u tijelu i smanjuje neželjeni rast dlačica, ali ima neželjene učinke uključujući debljanje, depresiju (osjećaj tuge), umor, oticanje ili osjetljivost dojki, gubitak kose na vlasištu i probleme sa seksualnom aktivnošću. Drugi tretmani uvedeni su u novije vrijeme, a ovaj pregled izvještava o dokazima iz istraživanja koja uspoređuju te tretmane.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati je li ciproteron acetat bolji od drugih vrsta lijekova u smanjenju neželjenog rasta dlačica, mjerenog testovima ili prema izvješćima žena koje su primale lijek, te prema razinama hormona. Također su zabilježeni neželjeni učinci i jesu li žene odlučile prekinuti liječenje.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su proučavala ciproteron acetat i druge vrste lijekova kod žena s neželjenim dlačicama na licu, trbuhu ili prsima. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključena su 23 uglavnom mala istraživanja koja su obuhvatila 1557 žena s neželjenim rastom dlaka.

Kod žena kojima je potrebna terapija za neželjeni rast dlaka nepoznatog uzroka ili koji je uzrokovan visokim razinama testosterona, nije bilo dokaza o razlici između ciproteron acetata i većine drugih lijekova koji se koriste za smanjenje rasta dlaka, snižavanje razine hormona ili izazivanje neželjenih učinaka.

Ciproteron acetat je vjerojatno bio učinkovitiji nakon šest mjeseci liječenja u usporedbi s lijekom koji se zove spironolakton (kada su obje skupine također primale etinilestradiol (ženski hormon koji se često koristi u kontracepcijskim pilulama)) i učinkovitiji nakon 24 mjeseca u usporedbi s lijekom koji se zove finasterid (kada su obje skupine također primale etinilestradiol). Drugi lijek, flutamid, bio je učinkovitiji u jednom istraživanju nakon 12 mjeseci u usporedbi s ciproteron acetatom.

Ograničenja ovog pregleda

Postojala je varijabilnost u broju žena te vrsti i vremenu mjerenja između istraživanja, tako da se istraživanja nisu uvijek mogla uspoređivati. Osim toga, mnoga istraživanja uključivala su svega nekoliko žena.

Nema dovoljno dokaza za usporedbu neželjenih učinaka tretmana.

Potrebna su veća istraživanja kako bi se dobili značajniji rezultati. Trenutačni dokazi podupiru upotrebu ciproteron acetata ili spironolaktona idealno u kombinaciji s etinilestradiolom kao najbolji tretman za neželjeni rast dlaka.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2022. godine.

Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Skakanje s visine je neuobičajen, ali smrtonosan način počinjenja samoubojstva. Iako postoje dokazi da je ograničavanje pristupa sredstvima za počinjenje samoubojstva učinkovit pristup sprječavanju samoubojstava, dokazi o sprječavanju samoubojstva skokom nisu dovoljno čvrsti. Stoga je cilj ovog sustavnog pregleda bio istražiti kakav bi učinak imalo ograničavanje pristupa na samoubojstva skokom.

Pretraga dokaza

Pretraženo je nekoliko baza podataka (Cochrane Library, Embase, MEDLINE, PsycINFO i Web of Science) kako bi se pronašla istraživanja u kojima se procjenjivao učinak ograničavanja pristupa sredstvima za počinjenje samoubojstva skokom. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2019. godine. Uključena su istraživanja u kojima su procijenjene intervencije za ograničavanje sredstava za počinjenje samoubojstva skokom, provedene samostalno, poput fizičkih barijera, ograda ili sigurnosnih mreža na mostovima, ili u kombinaciji s drugim intervencijama za sprječavanje samoubojstva, poput kriznih telefona i nadzornih kamera. Pretraženi su popisi referenci svih uključenih istraživanja i relevantnih sustavnih pregleda kako bi se pronašla dodatna istraživanja, a autori su kontaktirani radi dobivanja nedostajućih informacija. Glavni ishodi bili su samoubojstvo, pokušaj samoubojstva ili samoozljeđivanje te isplativost intervencija.

Ključni rezultati

Pronađeno je 14 relevantnih istraživanja. Po tri istraživanja bila su iz Švicarske i SAD-a, dok su po dva istraživanja bila iz Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Novog Zelanda i Australije. Većina istraživanja imala je ustroj istraživanja „prije i poslije”. Zbog opažajne prirode uključenih istraživanja, nijedno nije uspoređivalo intervencije s drugim intervencijama ili kontrolnim uvjetima. Utvrđeno je da intervencije za ograničavanje sredstava za počinjenje samoubojstva skokom, provedene samostalno ili u kombinaciji s drugim intervencijama, smanjuju broj samoubojstava skokom. Podatci o pokušajima samoubojstva bili su ograničeni i nijedno istraživanje nije prijavilo samoozljeđivanje. Analiza isplativosti ukazala je na to da bi izgradnja fizičke barijere na mostu dugoročno bila isplativa. Dokazi za ove procjene bili su niske kvalitete zbog nedostataka u ustroju istraživanja i razlika u nalazima između istraživanja, zbog čega su potrebna daljnja istraživanja visoke kvalitete.

Istraživačka pitanja

Jesu li psihološke intervencije učinkovite i sigurne za adolescente sa psihozom? Postoje li razlike u učinku između različitih psiholoških intervencija?

Uvod

Psihoza je mentalna bolest koju karakteriziraju promjene u mišljenju i percepciji, poput deluzija (lažnih uvjerenja), halucinacija (kada osoba vidi ili čuje stvari koje drugi ne vide ili ne čuju), a može se pojaviti tijekom adolescencije. Kada se to dogodi, potrebno je da mlada osoba posjeti stručnjaka za mentalno zdravlje koji će često propisati lijekove. Međutim, uz lijekove, adolescenti sa psihozom vjerojatno će imati koristi od psiholoških tretmana primjerenih dobi (terapija razgovorom) kao što su terapija kognitivne remedijacije, psihoedukacija, obiteljska terapija i grupna psihoterapija. Ove intervencije mogu odgovoriti na socijalne i psihološke potrebe poput uključivanja među vršnjake i suočavanja sa stigmom i isključenošću. Učinci ovih intervencija kod mladih osoba sa psihozom analizirani su na temelju podataka iz randomiziranih kontroliranih ispitivanja.

Pretraga dokaza

Specijalist za informacije Cochraneove skupine za shizofreniju pretražio je registar ispitivanja u svibnju 2016. i ožujku 2019. kako bi pronašao ispitivanja u kojima su adolescenti sa psihozom nasumično raspoređeni u različite skupine liječenja. Skupine liječenja mogle su uključivati psihološke intervencije (s ili bez uobičajenog liječenja), samo lijekove, uobičajeno liječenje ili druge psihološke intervencije (s ili bez uobičajenog liječenja).

Rezultati

U ovaj sustavni pregled uključeno je samo sedam ispitivanja provedenih u različitim dijelovima svijeta. U tim ispitivanjima uspoređivane su različite psihološke intervencije s uobičajenim liječenjem ili s drugim vrstama psiholoških intervencija, a navedene su različite mjere ishoda, zbog čega je bilo teško usporediti jedno istraživanje s drugim. Proučavan je učinak ovih tretmana na sedam glavnih ishoda: opće stanje, mentalno stanje, štetni učinci, kognitivno funkcioniranje, opće funkcioniranje, korištenje usluga i rano napuštanje istraživanja. Nijedno od uključenih istraživanja nije prijavilo podatke o štetnim učincima.

Ključni rezultati

Apsolutni učinak psiholoških intervencija (PI, u usporedbi PI s uobičajenim liječenjem (TAU))

Analize prijavljenih podataka ukazuju na to da terapija kognitivne remedijacije (CRT) može pomoći u poboljšanju kratkoročnog pamćenja (kognitivne funkcije), ali uobičajeno liječenje može biti učinkovitije od CRT-a za poboljšanje mentalnog stanja. Grupna terapija također može biti korisna za poboljšanje općeg stanja. Sve ostale analize glavnih ishoda pokazale su da PI ima mali ili nikakav učinak u usporedbi s TAU-om.

Relativni učinci PI-ja (usporedba jedne PI vrste s drugom PI vrstom)

Nisu utvrđene stvarne razlike između različitih PI vrsta.

Zaključci

Neke psihološke intervencije mogu imati korisne učinke na odabrane ishode, ali, općenito, većina rezultata ukazuje na mali ili nikakav učinak. Međutim, svi rezultati temeljili su se na podatcima iz vrlo malog broja istraživanja s malim brojem ispitanika. Također postoje nedoumice u vezi s metodama koje su korištene u tim istraživanjima. Stoga postoji znatna nesigurnost u pogledu pouzdanosti tih nalaza. Na temelju ovih dokaza ne mogu se donijeti čvrsti zaključci. Potrebna su relevantna, dobro provedena randomizirana kontrolirana ispitivanja.

Ključne poruke

• U usporedbi s placebom (lažnim ili neaktivnim liječenjem), inhibitori protonske pumpe vjerojatno smanjuju razvoj novih ulkusa. Također umjereno smanjuju simptome dispepsije (probavnih smetnji). Mogu smanjiti komplikacije ulkusa i vjerojatno blago poboljšati kvalitetu života. Mogu imati malo ili nimalo štetnih učinaka, ali dokazi su vrlo nesigurni.

• U usporedbi s antagonistima histaminskih 2-receptora (također poznatih kao H2-blokatori, lijekovi koji pomažu u smanjenju želučane kiseline), inhibitori protonske pumpe mogu smanjiti razvoj novih ulkusa. Dokazi za ovu usporedbu dolaze iz samo jednog istraživanja.

• U usporedbi s misoprostolom (lijekom koji pomaže u zaštiti sluznice želuca od oštećenja), inhibitori protonske pumpe mogu povećati razvoj novih ulkusa i mogu imati manje štetnih učinaka, ali dokazi su vrlo nesigurni. Dokazi za ovu usporedbu dolaze iz samo jednog istraživanja.

Uvod

Nesteroidni protuupalni lijekovi su često korišteni lijekovi za smanjenje boli i upale (tjelesnog odgovora na ozljedu ili bolest). Korištenje nesteroidnih protuupalnih lijekova kroz duži period može uzrokovati ulkuse, odnosno lezije (rane) u sluznici želuca ili tankog crijeva, što uzrokuje bol i ozbiljne komplikacije. Jedna od komplikacija je dispepsija (probavne smetnje ili nelagoda u gornjem dijelu trbuha). Inhibitori protonske pumpe su lijekovi koji smanjuju stvaranje kiseline u želučanom soku (koji pomaže u probavi hrane), štiteći želudac od oštećenja uzrokovanih nesteroidnim protuupalnim lijekovima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se utvrditi jesu li inhibitori protonske pumpe učinkoviti u prevenciji dispepsije i ulkusa u ljudi koji koriste nesteroidne protuupalne lijekove četiri tjedna ili dulje. Tražene su informacije o pojavi ulkusa, simptomima dispepsije, štetnim učincima, komplikacijama ulkusa i kvaliteti života.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja objavljena do listopada 2023. godine. Uključena su istraživanja koja su uspoređivala inhibitore protonske pumpe s placebom (lažno ili neaktivno liječenje), antagonistima histaminskih 2-receptora (također poznatim kao H2-blokatori, lijekovi koji pomažu u smanjenju želučane kiseline), misoprostolom (lijekom koji pomaže zaštititi želučanu sluznicu od oštećenja) ili sukralfatom (lijekovi koji liječe i sprječavaju ulkuse u želucu i crijevima) u odraslih i djece koji koriste nesteroidne protuupalne lijekove najmanje četiri tjedna.

Rezultati

Uključeno je 12 istraživanja koja su obuhvatila 8760 odraslih ispitanika koji su koristili nesteroidne protuupalne lijekove. Najveće istraživanje uključivalo je 2426 ispitanika, a najmanje 26 ispitanika. Ispitanici su primali jedan od navedenih inhibitora protonske pumpe na usta: esomeprazol, lansoprazol, omeprazol, i pantoprazol, ali većina istraživanja je koristila esomeprazol. Deset istraživanja usporedilo je inhibitore protonske pumpe s placebom, jedno istraživanje inhibitore protonske pumpe s misoprostolom i placebom, i jedno inhibitore protonske pumpe s H2-blokatorom, famotidinom. Istraživanja su trajala oko 6 mjeseci, a samo je jedno trajalo 12 mjeseci ili više. Farmaceutske tvrtke financirale su sedam istraživanja.

Ključni rezultati

U usporedbi s placebom, inhibitori protonske pumpe blago smanjuju simptome dispepsije. Inhibitori protonske pumpe vjerojatno smanjuju pojavu novih ulkusa u usporedbi s placebom (bilo je 36 novih ulkusa na 1000 ljudi s inhibitorima protonske pumpe i 119 novih ulkusa na 1000 ljudi s placebom). Inhibitori protonske pumpe mogu smanjiti komplikacije ulkusa u usporedbi s placebom (s inhibitorima protonske pumpe zabilježene su 4 komplikacije na 1000 ljudi, a 11 komplikacija na 1000 ljudi zabilježeno je s placebom). Inhibitori protonske pumpe vjerojatno neznatno poboljšavaju kvalitetu života.

Inhibitori protonske pumpe mogu povećati broj novih ulkusa u usporedbi s H2-blokatorima (bilo je 154 novih ulkusa na 1000 ljudi s inhibitorima protonske pumpe i 77 novih ulkusa na 1000 ljudi s H2-blokatorima).

Inhibitori protonske pumpe mogu povećati broj novih ulkusa u usporedbi s misoprostolom, ali dokazi su vrlo nesigurni. Inhibitori protonske pumpe mogu imati manje štetnih učinaka u usporedbi s misoprostolom, ali dokazi su vrlo nesigurni.

Nisu pronađena istraživanja koja uspoređuju inhibitore protonske pumpe i sukralfat.

Ograničenja ovog pregleda?

Osim za usporedbu inhibitora protonske pumpe naspram placeba u pogledu nastanka novih ulkusa i kvalitete života, postoji umjerena do mala pouzdanost dokaza. Istraživanja su bila vrlo mala, nisu izvještavala o mjerama od interesa, usporedba je uključivala samo jedno istraživanje, a postojale su i razlike u rezultatima između istraživanja (neka su istraživanja pronašla koristi, dok su druga pronašla štete).

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 23. listopada 2023. godine.

Ključne poruke

• Oblik imunoterapije poznat kao inhibitori imunosnih kontrolnih točaka (ICI), koji koristi imunološki sustav tijela za borbu protiv bolesti, pokazao je ohrabrujuće rezultate u liječenju nekih vrsta raka.

• U sedam istraživanja proučavano je ICI antitijelo za protein 1 programirane stanične smrti (anti-PD-1) u liječenju odraslih s glioblastomom. U šest istraživanja nisu uočene dobrobiti. U jednom malom istraživanju uočeno je poboljšanje ukupnog preživljenja kao i preživljenja bez napretka bolesti, ali su dokazi niske kvalitete.

• Potrebno je više visokokvalitetnih istraživanja koja bi proučavala različite kombinacije ICI-a.

Uvod

Glioblastom (GBM) je najčešći maligni tumor mozga kod odraslih. Osobe kojima je dijagnosticiran GBM mogu imati razne simptome poput glavobolje, promjena u ponašanju i osobnosti, epileptičkih napadaja ili drugih simptoma sličnih moždanom udaru. Simptomi se mogu pojavljivati tijekom duljeg ili kraćeg vremenskog razdoblja. Ukupno preživljenje (vrijeme od datuma postavljanja dijagnoze ili početka liječenja do smrti) iznosi oko 16 mjeseci.

Liječenje se temelji na kirurškom uklanjanju što većeg dijela tumora, nakon čega slijede kemoterapija i radioterapija, no zbog niske učinkovitosti postoji potreba za alternativnim oblicima liječenja. Novi oblici imunoterapije (inhibitori imunoloških kontrolnih točaka (ICI) ili blokatori imunoloških kontrolnih točaka (ICB)) pokazali su dobre rezultate u liječenju nekih vrsta raka, s dobrom stopom odgovora i poboljšanim preživljenjem. ICI lijekovi zaustavljaju nepoželjnu upalu i oštećenje normalnog tkiva te poput „kočnice” zaustavljaju imunološki odgovor tijela. Nedavna istraživanja pokazala su da tumorska tkiva u osoba s GBM-om imaju receptore koji su u međudjelovanju s ICI lijekovima. Potrebno je saznati mogu li se ICI lijekovi koristiti u liječenju GBM-a i poboljšati preživljenje pacijenata.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati jesu li dvije vrste ICI lijekova (antitijelo za protein 1 programirane stanične smrti – anti-PD-1 i antitijelo za ligand 1 programirane stanične smrti – anti-PD-L1) učinkovite i sigurne u liječenju odraslih s GBM-om.

Potrebno je razlučiti koje bi osobe s GBM-om mogle odgovoriti na specifičnu vrstu liječenja. Identifikacija markera koji predviđaju odgovor na anti-PD-1/anti-PD-L1 pomoći će u odabiru pacijenata kojima bi liječenje najviše pomoglo.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su proučavala učinke ICI lijekova (kao što su nivolumab i pembrolizumab) kod odraslih s GBM-om. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je sedam istraživanja objavljenih od 2019. do 2023. godine. U istraživanjima je proučavano liječenje pomoću anti-PD-1 kod 1953 osobe s novodijagnosticiranim GBM-om (3 istraživanja) i onim rekurentnim (4 istraživanja). Nije bilo moguće objediniti podatke jer je svako istraživanje proučavalo drugačiju usporedbu. U istraživanjima su proučavane usporedbe između:

• učinkovitosti nivolumaba i bevacizumaba

• učinkovitosti nivolumaba uz visoku i nisku dozu bevacizumaba

• učinkovitosti pembrolizumaba i pembrolizumaba u kombinaciji s bevacizumabom

• učinkovitosti pembrolizumaba primijenjenog prije i nakon kirurškog uklanjanja tumora i pembrolizumaba primijenjenog samo nakon kirurškog uklanjanja tumora

• učinkovitosti nivolumaba uz radioterapiju i temozolomida uz radioterapiju

• učinkovitosti nivolumaba u kombinaciji s temozolomidom uz radioterapiju i temozolomida uz radioterapiju

• učinkovitosti nivolumaba u kombinaciji s temozolomidom i temozolomida u starijih osoba

Rezultati šest istraživanja nisu pokazali dobrobiti za ukupno preživljenje. Jedno istraživanje ukazuje na to da pembrolizumab primijenjen prije i nakon kirurškog uklanjanja tumora može poboljšati ukupno preživljenje u usporedbi s primjenom samo nakon kirurškog uklanjanja, ali su dokazi nepouzdani.

Rezultati šest istraživanja nisu pokazali dobrobit za preživljenje bez napretka bolesti (vremenski period liječenja osobe prije nego što rak počne ponovno rasti). Jedno istraživanje ukazuje da pembrolizumab primijenjen prije i nakon operacije uklanjanja tumora može poboljšati preživljenje bez progresije bolesti u usporedbi s pembrolizumabom primijenjenim samo nakon operacije, ali su dokazi vrlo nepouzdani.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji nesigurnost u kvalitetu dokaza jer su metode istraživanja ponekad bile nejasne i potencijalno neprikladne, a u šest su istraživanja istraživači znali čime su ispitanici liječeni, što je moglo utjecati na rezultate. Potrebno je više visokokvalitetnih istraživanja kako bi se povećala pouzdanost dokaza.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 8. ožujka 2024. godine.

Ključne poruke

Kod osoba koje su doživjele moždani udar:

- Fizikalna rehabilitacija, u usporedbi s potpunim izostankom rehabilitacije, može pridonijeti boljem obavljanju svakodnevnih aktivnosti, lakšem pokretanju nogu, boljoj ravnoteži i sigurnijem hodu. Postoji mogućnost postizanja veće koristi ako se fizikalna rehabilitacija provodi više od 2,5 sati tjedno.

- Dodatna fizikalna rehabilitacija, uz onu uobičajenu, također može poboljšati oporavak. Što je više dodatne fizikalne rehabilitacije, to bi korist mogla biti veća.

- Rehabilitacija usmjerena na funkcionalni trening (aktivno izvođenje svakodnevnih zadataka radi stjecanja ili ponovnog usvajanja pokreta) može unaprijediti svakodnevnu aktivnost i motoričke sposobnosti.

Zašto je ovo važno?

Moždani udar može uzrokovati paralizu pojedinih dijelova tijela i poteškoće u tjelesnim funkcijama. S vremenom su razvijeni različiti pristupi fizikalnoj rehabilitaciji, utemeljeni na različitim teorijama o tome kako se ljudi oporavljaju nakon moždanog udara. Fizioterapeuti često biraju jedan određeni pristup prema vlastitom kliničkom iskustvu, no čvrsti dokazi koji bi potvrdili prednost jednog pristupa pred drugim još ne postoje. Zbog toga se tehnike koje koriste pojedini fizioterapeuti mogu znatno razlikovati (primjerice, jedan će se usredotočiti na vježbe za jačanje mišića, dok će se drugi usredotočiti na pasivne pokrete). U prošlosti se rabio niz metoda fizikalne rehabilitacije, poput Bobath koncepta, koje zajednički nazivamo neurofiziološkim pristupima jer se temelje na spoznajama i teorijama o funkcioniranju i oporavku živčanog sustava. Važno je pomoći fizioterapeutima u odabiru pristupa koji će pacijentima omogućiti najbolji mogući oporavak.

Napomena: Pojmovi fizioterapeut/fizioterapija i rehabilitacijski terapeut/rehabilitacijska terapija imaju isto značenje. U ovom sustavnom pregledu koristi se pojam „fizikalna rehabilitacija”, a osoba koja provodi rehabilitaciju je „terapeut”.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati:

- Pospješuju li metode fizikalne rehabilitacije oporavak funkcije i pokretljivosti kod osoba nakon moždanog udara?

- Je li određena metoda fizikalne rehabilitacije učinkovitija od drugih?

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su relevantna istraživanja, takozvana randomizirana kontrolirana ispitivanja. U ovaj sustavni pregled uključena su istraživanja u kojima su ispitanici primali rehabilitaciju s ciljem poboljšanja hoda i obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Razmatrani su različiti pristupi fizikalnoj rehabilitaciji (odnosno, program liječenja utemeljen na određenom znanstvenom obrazloženju). Ti pristupi mogu biti organizirani kao rehabilitacija koju provodi terapeut, grupna rehabilitacija ili rehabilitacija na daljinu. Terapeuti su u rehabilitaciju mogli uključiti vježbe prilagođene pojedinom pacijentu ili standardne vježbe ovisno o fazi oporavka. Iz sustavnog su pregleda isključena istraživanja u kojima je ispitivana samo jedna vrsta liječenja (npr. elektrostimulacija ili robotski uređaj za rehabilitaciju) ili ona u kojima je ispitivana isključivo funkcija ruke.

Ključni rezultati

Uključeno je 267 istraživanja s ukupno 21 838 ispitanika koji su pretrpjeli moždani udar. Istraživanja su provedena u 36 različitih zemalja, no polovica (133 istraživanja) je provedena u Kini.

U 105 istraživanja ispitivalo se je li fizikalna rehabilitacija učinkovitija od izostanka rehabilitacije. Većina istraživanja provedena je u bolničkim uvjetima u Kini, gdje fizikalna rehabilitacija nije dio rutinske njege, dok je manji broj proveden u ambulantnim uvjetima nakon što je pacijent završio rutinsku fizikalnu rehabilitaciju. Rezultati tih istraživanja upućuju na to da fizikalna rehabilitacija može pospješiti sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, pokrete nogu, ravnotežu i hod u usporedbi s izostankom rehabilitacije.

U 56 istraživanja ispitivao se učinak dodatne fizikalne rehabilitacije. U svim su istraživanjima ispitanici primali svoju uobičajenu rehabilitaciju, no skupina ispitanika koja je pretrpjela moždani udar dobila je i dodatno liječenje temeljeno na određenom pristupu fizikalne rehabilitacije. Rezultati tih istraživanja pokazuju da dodatna rehabilitacija može pospješiti sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, pokrete nogu, ravnotežu i hod, pri čemu više dodatne rehabilitacije može imati veću korist.

U 92 istraživanja uspoređeni su različiti pristupi fizikalnoj rehabilitaciji. Metode rehabilitacije razlikovale su se u vrsti, trajanju te značajkama ispitanika (npr. različito vrijeme proteklo od moždanog udara). Rezultati pokazuju da rehabilitacija usmjerena na funkcionalni trening može pospješiti sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i pokrete nogu (ali ne i ravnotežu ili hod). Neurofiziološki pristupi fizikalnoj rehabilitaciji mogu biti manje učinkoviti u poboljšanju svakodnevnih aktivnosti od drugih pristupa (ali nema razlike u ostalim ishodima).

U svim je navedenim usporedbama zabilježeno vrlo malo podataka o mogućim nuspojavama fizikalne rehabilitacije.

Samo u nekoliko istraživanja uključena su dugoročna kontrolna mjerenja nakon završetka rehabilitacije.

Ograničenja ovog pregleda

Istraživanja uključena u ovaj sustavni pregled znatno su se razlikovala u značajkama ispitanika, primijenjenim intervencijama, ishodima i načinima usporedbe. Postoji mogućnost da su na rezultate utjecale i geografske te kulturne razlike. Općenito je izvještavanje o pojedinostima istraživanja bilo vrlo niske kvalitete. Zbog navedenih je čimbenika pouzdanost rezultata statističkih analiza u ovom sustavnom pregledu ograničena.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2022. godine. Malo je vjerojatno da bi istraživanja objavljena nakon studenoga 2022. godine utjecala na zaključke ovog sustavnog pregleda.

Ključne poruke

• Nakon dvogodišnjeg liječenja, natalizumab (NTZ) smanjuje učestalost povratka bolesti i usporava napredovanje invaliditeta kod osoba s relapsno-remitirajućom multiplom sklerozom (RRMS) u usporedbi s placebom (lažnim liječenjem). Nakon jednogodišnjeg liječenja može postojati mala ili nikakva razlika između NTZ-a i lijekova biološki sličnih NTZ-u (lijekova koji su gotovo identični postojećem biološkom lijeku) u pogledu dobrobiti i rizika za osobe s RRMS-om.

• NTZ može smanjiti učestalost recidiva kod osoba sa sekundarno-progresivnom multiplom sklerozom (SPMS), ali postoji mogućnost da nema značajan učinak na napredovanje invaliditeta u razdoblju od dvije godine.

• Kako bi se bolje procijenile dobrobiti i rizici NTZ-a kod osoba s MS-om potrebna su dugotrajnija istraživanja s većim udjelom ispitanika koji nisu bijele rase.

Uvod

MS je najčešća bolest središnjeg živčanog sustava među mladim odraslim osobama bijele rase. Ponajviše pogađa mozak i leđnu moždinu, što dovodi do različitih tjelesnih i kognitivnih (mentalnih) poteškoća. Upala i oštećenje živčanog sustava postupno utječu na sve neurološke funkcije, uključujući kretanje, osjetila, misaone procese i osjećaje. Najčešći oblik MS-a je relapsno-remitirajuća multipla skleroza (RRMS), koju obilježavaju razdoblja pogoršanja simptoma (recidivi) nakon kojih slijede razdoblja remisije (odsutnosti simptoma). Kod određenog broja osoba s RRMS-om s vremenom dolazi do prijelaza u sekundarno-progresivnu multiplu sklerozu (SPMS). U tom stadiju bolesti neurološke funkcije postupno slabe, a stupanj invaliditeta se povećava.

Dosadašnje spoznaje

Trenutačno ne postoji lijek za MS, pa je liječenje usmjereno na ublažavanje simptoma, smanjenje upalne aktivnosti bolesti i usporavanje njezina tijeka. To se postiže primjenom lijekova koji mijenjaju tijek bolesti (DMT), čiji je cilj smanjiti učestalost recidiva, spriječiti nastanak novih i/ili rast postojećih lezija na mozgu uočenih magnetskom rezonancijom te usporiti napredovanje invaliditeta. Natalizumab (NTZ) je DMT i odobren je za liječenje RRMS-a.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio saznati koje su dobrobiti i rizici primjene NTZ-a samostalno ili u kombinaciji s drugim načinima liječenja kod osoba s bilo kojim oblikom MS-a.

Ishodi od interesa bili su:

• broj osoba koje su doživjele recidiv

• broj osoba kod kojih se invaliditet pogoršao

• broj osoba koje su doživjele ozbiljne neželjene učinke

• učinak na kvalitetu života

• broj osoba kod kojih su magnetskom rezonancijom potvrđene aktivne lezije

• broj osoba koje su prekinule liječenje zbog neželjenih učinaka.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja o primjeni NTZ-a kod osoba s bilo kojim oblikom MS-a. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je pet istraživanja u kojima je sudjelovalo ukupno 3255 ispitanika. Većina istraživanja provedena je u Europi i Sjevernoj Americi, među ženama bijele rase.

Za RRMS:

• Nakon dvogodišnjeg praćenja, NTZ u usporedbi s placebom:

  • smanjuje rizik od recidiva i invaliditeta

  • vjerojatno blago smanjuje ozbiljne neželjene učinke

  • tek minimalno poboljšava kvalitetu života

  • smanjuje aktivnost bolesti vidljivu na magnetskoj rezonanciji

  • vjerojatno ima malen ili nikakav utjecaj na prekid liječenja zbog neželjenih učinaka.

• Nakon jednogodišnjeg praćenja, NTZ u usporedbi s lijekom biološki sličnim NTZ-u:

  • pokazuje tek minimalnu ili nikakvu razlike u pogledu dobrobiti i rizika.

Za SPMS:

• Nakon dvogodišnjeg praćenja, NTZ u usporedbi s placebom:

  • može smanjiti učestalost recidiva

  • može imati malen ili nikakav učinak na napredovanje invaliditeta, ozbiljne neželjene učinke ili prekid liječenja zbog neželjenih učinaka

  • vjerojatno čini vrlo malu ili nikakvu razliku u pogledu kvalitete života.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza bila je neujednačena. Glavni je razlog ograničene pouzdanosti dokaza bio mali opseg uključenih istraživanja. Također, postojala je zabrinutost da su financijski interesi farmaceutskih tvrtki mogli utjecati na način prikazivanja rezultata. Naposljetku, istraživanja su bila relativno kratka, s trajanjem do 24 mjeseca.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2024. godine.

Ključne poruke

• Kako invazivne (poput akupunkture iglama), tako i neinvazivne (poput akupresurnih narukvica) tehnike stimulacije PC6 akupunkturne točke, kada se koriste u kombinaciji s antiemeticima (lijekovima protiv mučnine), možda smanjuju vjerojatnost mučnine i povraćanja nakon operacije u usporedbi s lažnim (placebo) tretmanima (poput uređaja postavljenog izvan PC6 akupunkturne točke, ili bilo kojeg pokušaja imitiranja (stvaranja privida) stimulacije PC6 akupunkturne točke, ili primjene placebo (lažnih) antiemetika s fiziološkom otopinom).

• Kombinacija neinvazivnih tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetičkih lijekova vjerojatno smanjuje potrebu za dodatnom primjenom lijekova u kasnijoj fazi liječenja. Međutim, nije moguće sa sigurnošću utvrditi manje nuspojave tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 jer ih istraživanja rijetko navode.

• Potrebno je više kvalitetnih istraživanja u kojima će se ispitati kombinirana primjena tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetičkih lijekova kod djece te u zemljama s niskim primanjima.

Dosadašnje spoznaje

Mučnina i povraćanje među najčešćim su neželjenim posljedicama operacije i opće anestezije (lijekova koji izazivaju gubitak svijesti i neosjetljivost na bol tijekom operativnih zahvata), a pogađanju do 80 % bolesnika. Bolesnicima se daju antiemetici kako bi se ti simptomi spriječili, ali su samo djelomično učinkoviti. Neki antiemetici mogu uzrokovati nuspojave poput osjećaja pospanosti, glavobolje ili infekcija rana. Unatoč primjeni antiemetika, kod nekih osoba mučnina i povraćanje mogu rezultirati neočekivano dugim boravkom u bolnici, što potencijalno može uzrokovati i druge komplikacije. Podraživanje akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba (poznate kao Neiguan) alternativna je metoda koja može ublažiti mučninu i povraćanje, a pritom ima manje nuspojava od uobičajenih antiemetika.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj ovog sustavnog pregleda bio je utvrditi koliko je osoba na kojima je provedeno podraživanje akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba doživjelo postoperativnu mučninu i povraćanje te je li došlo do neželjenih učinaka. Nadalje, cilj je bio ispitati i jesu li tehnike podraživanja akupunkturne točke PC6, antiemetici ili kombinacija tih dviju vrsti liječenja učinkovitije od placebo postupka te koja je tehnika najučinkovitija.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

U ovaj sustavni pregled uključena su istraživanja u kojima su uspoređeni ispitanici koji su primali tretman podraživanja akupunkturne točke PC6 na ručnome zglobu i antiemetike s onima koji nisu primali antiemetike. Ispitanici su bili nasumično raspoređeni u spomenute terapijske skupine te nisu znali jesu li primili aktivan ili neaktivan tretman podraživanja akupunkturne točke PC6, antiemetik ili fiziološku otopinu. Istraživanja u kojima je proučavano podraživanje drugih akupunkturnih točaka uz točku PC6 ručnoga zgloba (Neiguan) isključena su iz sustavnog pregleda. Uspoređeni su izravni rezultati (dobiveni izravnom usporedbom) i oni neizravni rezultati (rezultati povezani zajedničkom metodom liječenja) različitih tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 ručnoga zgloba, uz primjenu antiemetika ili bez nje, a pouzdanost dokaza procijenjena je na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 77 istraživanja s ukupno 9 847 ispitanika izloženih riziku od postoperativne mučnine i povraćanja, od buđenja nakon operacije, bilo pod lokalnom ili općom anestezijom, sve do otpusta. U većini istraživanja sudjelovale su odrasle osobe iz zemalja sa srednjim ili visokim primanjima.

• Invazivne tehnike podraživanja točke PC6 (poput akupunkture iglama) i one neinvazivne (poput nošenja akupresurnih narukvica) mogu umanjiti postoperativnu mučninu i povraćanje (od 135 do 247 slučajeva manje na 1.000 ispitanika).

• Kombinacija invazivnih tehnika podraživanja točke PC6 i antiemetika može umjereno do značajno umanjiti postoperativnu mučninu i povraćanje (od 203 do 383 slučaja manje na 1.000 ispitanika).

• Kombinacija tehnika podraživanja akupunkturne točke PC6 i antiemetika vjerojatno smanjuje potrebu za dodatnim lijekovima kada prvi stupanj prevencije zakaže (180 slučajeva manje na 1.000 ispitanika).

• Ni u jednom istraživanju uključenom u ovaj sustavni pregled nisu zabilježene ozbiljne ili dugoročne komplikacije. Pri podraživanju akupunkturne točke PC6 mogu se pojaviti manji i prolazni neželjeni učinci poput nadraženosti, mjehurića i crvenila na koži te boli, no pouzdanost tih saznanja smatra se vrlo niskom.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza uglavnom je niska zbog nekoliko čimbenika, a to su neujednačena kvaliteta istraživanja, raznolikost pacijenata i vrsta operacija, razlike u trajanju proučavanih liječenja te vrijeme procjene postoperativne mučnine i povraćanja. U brojnim istraživanjima pojava neželjenih nuspojava nije sustavno zabilježena. Rezultati novih, kvalitetnih istraživanja iz zemalja s niskim primanjima i istraživanja provedenih nad djecom mogli bi utjecati na zaključke ovog sustavnog pregleda.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2015. godine. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do lipnja 2025. godine.

Ključne poruke

– Nije jasno imaju li psihološke i edukacijske intervencije (osmišljene za modificiranje misli, ponašanja i emocija) putem telerehabilitacije (dobivanje terapija osmišljenih kako bi se ljudima pomoglo oporaviti se i ponovno steći pokretljivost (poznatih i kao rehabilitacijske usluge) putem telefona ili računala) učinak na bol, no vjerojatno poboljšavaju funkciju (koliko dobro ljudi mogu pomicati vrat).

– Vježbanje i tjelesna aktivnost kroz telerehabilitaciju bi mogle blago smanjiti bol u vratu u usporedbi s minimalnim liječenjem (npr. izostanak liječenja ili savjetovanja).

– Ne postoje dovoljno snažni dokazi koji bi mogli utvrditi kako telerehabilitacija funkcionira te je potrebno više visokokvalitetnih istraživanja kako bi se to mogli utvrditi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Bol u vratu je česta te može ograničiti svakodnevne aktivnosti. Telerehabilitacija znači dobivanje rehabilitacijskih usluga (terapija osmišljenih kako bi pomogle ljudima da se oporave i povrate svoju pokretljivost) kroz tehnologiju, kao što su telefonski pozivi, videopozivi ili mobilne aplikacije. Ovo može pomoći ljudima da prime potrebnu skrb bez posjeta klinici. Željelo se saznati smanjuje li pružanje skrbi putem telerehabilitacije bol u vratu i poboljšava li funkciju (koliko dobro ljudi mogu pomicati vrat).

Također se željelo saznati je li telerehabilitacija učinkovitija od:

– minimalnih intervencija (kao što su uobičajena skrb, samo edukacija ili čekanje na listi);

– sličnog liječenja pruženog u klinici osobno (nazvano usklađeno liječenje bez telemedicine);

– drugačijeg liječenja koje se provodi uživo (tzv. neusklađeno liječenje).

Proučen je utjecaj na smanjenje boli, poboljšanje funkcije, kvalitetu života i mentalno zdravlje kod osoba s različitim vrstama boli u vratu.

Također se željelo provjeriti izaziva li telerehabilitacija ozbiljne neželjene učinke ili prestanak liječenja zbog bilo kakvih poteškoća.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala telerehabilitaciju s minimalnim liječenjem, rehabilitacijom uživo ili drugim oblicima liječenja kod odraslih osoba s bolovima u vratu.

Rezultati

Uključeno je 13 istraživanja s 1042 ispitanika, od kojih većinu čine žene. Istraživanja su provedena u Kini, Danskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Italiji, Nizozemskoj, Južnoj Koreji, Tajlandu i Turskoj.

Telerehabilitacija se provodila putem telefonskih poziva, aplikacija, snimljenih videozapisa, videopoziva i web stranica. Programi su trajali od jednog dana do 48 tjedana.

Ključni rezultati

Nije jasno koliko je telerehabilitacija zapravo učinkovita. Najbolja procjena trenutačno upućuje na to da telerehabilitacija može pružiti blagu korist u odnosu na minimalnu intervenciju.

Kronična (traje dulje od 12 tjedana) bol u vratu

Psihološka ili edukacijska telerehabilitacija (osmišljena za promjenu misli, ponašanja i emocija) vjerojatno ima mali ili nikakav učinak (dokazi su vrlo nejasni), vjerojatno ne poboljšava kvalitetu života niti smanjuje depresiju. Međutim, vjerojatno poboljšava funkciju i vjerojatno blago smanjuje anksioznost u usporedbi s minimalnom intervencijom.

Telerehabilitacija temeljena na vježbama može blago smanjiti bol, ali dokazi su vrlo nejasni kada je riječ o učinku na funkciju ili kvalitetu života u usporedbi s minimalnom intervencijom.

Jedno istraživanje ispitivalo je višekomponentnu telerehabilitaciju (kombinaciju različitih postupaka). Dokazi upućuju na to da ona vjerojatno ne pomaže u smanjenju boli u usporedbi s minimalnom intervencijom.

Malo istraživanja je prijavilo neželjene učinke, a nijedno nije navelo detalje o prekidu liječenja zbog poteškoća.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji neizvjesnost o koristima telerehabilitacije jer:

– nije bilo dovoljno istraživanja koja su je uspoređivala s drugim metodama liječenja;

– kvaliteta istraživanja je varirala; i

– većina istraživanja je bila mala, otežavajući dobivanje jasnih rezultata.

Potrebno je više dobro dizajniranih istraživanja kako bi znali je li telerehabilitacija učinkovita za bol u vratu.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 11. travnja 2024. godine.

Ključne poruke

• Dokazi iz jednog istraživanja (1355 žena) ukazuju na to da dodatni kalcij prije trudnoće ima mali ili nikakav učinak na razvoj preeklampsije (komplikacija u trudnoći) ili gubitak trudnoće i preeklampsiju. Dokazi prikupljeni od 633 žene koje su zatrudnjele tijekom istraživanja pokazali su slične rezultate, osim blagog smanjenja učestalosti preeklampsije ili gubitka trudnoće.

• U istraživanju nisu pruženi dokazi o neželjenim učincima dodataka kalcija niti o povećanom riziku smrtnosti djeteta tijekom trudnoće ili ranog razdoblja života.

• Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo pomaže li uzimanje dodataka kalcija započeto prije trudnoće ženama u sprječavanju povišenog krvnog tlaka, preeklampsije i drugih komplikacija. Istraživanja bi također trebala ispitati koliko su ženama prihvatljivi dodaci kalcija.

Uvod

Povišeni krvni tlak u trudnoći jedan je od vodećih uzroka smrti i teških zdravstvenih komplikacija kod majki i novorođenčadi. Preeklampsija je najozbiljnija komplikacija. Dijagnoza se postavlja kada trudnica razvije povišen krvni tlak praćen znakovima oštećenja posteljice i drugih organa, poput bubrega ili jetre. Trenutačno ne postoji način za liječenje preeklampsije osim porođaja. Kalcij bi mogao pomoći u snižavanju krvnog tlaka. Mnogim ljudima, osobito u zemljama s niskim prihodima, u prehrani nedostaje kalcija, pa bi uzimanje dodataka kalcija prije trudnoće moglo spriječiti preeklampsiju i spasiti mnoge majke i bebe.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati može li davanje dodataka kalcija ženama prije trudnoće pomoći u sprječavanju visokog krvnog tlaka, preeklampsije i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema za majku i dijete. Također su razmatrani bilo kakvi neželjeni učinci dodataka kalcija.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala davanje dodataka kalcija prije trudnoće s placebom (lažnim lijekom) ili uobičajenom skrbi. Žene u istraživanjima morale su planirati trudnoću. Mogle su biti bilo koje dobi i živjeti bilo gdje u svijetu. Njihova uobičajena prehrana mogla je sadržavati bilo koju količinu kalcija, a one su mogle imati različit rizik od povišenog krvnog tlaka. Istraživanja su mogla davati bilo koju dozu kalcija tijekom bilo kojeg vremenskog razdoblja, sve dok su se dodaci kalcija počeli uzimati prije trudnoće. Analizirani su dokazi za sve žene uključene u istraživanje, a posebno za one koje su zatrudnjele tijekom istraživanja.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je jedno istraživanje u koje je bilo uključeno 1355 žena. Sve su žene imale preeklampsiju u svojoj prethodnoj trudnoći pa su imale visok rizik od njenog ponavljanja. Svakodnevno su dobivale dodatni kalcij ili placebo tabletu do 20. tjedna trudnoće. Nakon 20. tjedna, sve su žene prešle na dodatni dnevni unos kalcija do poroda. Živjele su u Argentini, Južnoj Africi i Zimbabveu.

Dodaci kalcija prije trudnoće možda imaju mali ili nikakav učinak na:

• preeklampsiju ili gubitak trudnoće;

• preeklampsiju;

• gubitak trudnoće; i

• porođaj prije 37. tjedna trudnoće.

Nije jasno kakav učinak ima dodatni unos kalcija prije trudnoće na smrtnost majke, smrt ili teško obolijevanje majke te na mrtvorođenost.

Rezultati za 633 žene koje su zatrudnjele tijekom istraživanja vrlo su slični, osim što se može primijetiti blago smanjenje učestalosti preeklampsije ili gubitka trudnoće.

Nije bilo dokaza o neželjenim učincima, smrti djeteta tijekom trudnoće ili ranog života, smrti novorođenčeta, smrti novorođenčadi u prvih 7 dana života, niti o smrti ili teškim bolestima novorođenčadi.

Ograničenja ovog pregleda

Povjerenje u dokaze iz ovog istraživanja je ograničeno jer gotovo trećina uključenih žena nije bila praćena do kraja istraživanja ili je odustala. Nije jasno jesu li te žene zatrudnjele niti kakvi su bili njihovi ishodi.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2025. godine.

Ključne poruke

• Nije jasno poboljšava li osposobljavanje laika (osoba bez formalne medicinske edukacije) za pružanje prve pomoći zdravstvene ishode pojedinaca kojima je pružena prva pomoć, kvalitetu pružene prve pomoći ili ponašanje pomaganja (uključujući pružanje prve pomoći drugoj osobi) laičkih pružatelja prve pomoći.

• Osposobljavanje laika za pružanje prve pomoći vjerojatno povećava znanje, vještine i samoučinkovitost (uvjerenje osobe u vlastitu sposobnost pružanja prve pomoći) u pružanju prve pomoći u kratkoročnom razdoblju (unutar mjesec dana nakon osposobljavanja). Međutim, nije jasan utjecaj na njihovu spremnost da pomognu u kratkom roku.

• Buduća istraživanja bi se trebala usredotočiti na čimbenike važne za donositelje odluka, kao što su:

  • standardizacija upitnika i ostalih mjera koje procjenjuju znanje o prvoj pomoći, vještine i stavove;

  • istraživanje dugotrajnih učinaka osposobljavanja, uključujući trošak ili moguće neželjene događaje; i

  • utvrđivanje utjecaja osposobljavanja iz prve pomoći u zemljama s niskim ili srednje niskim prihodom.

Uvod

Prva pomoć uključuje pružanje osnovne skrbi bolesnoj ili ozlijeđenoj osobi. Osposobljavanje za prvu pomoć je obrazovna aktivnost (tečaj ili program) s definiranim ciljevima učenja kako bi se poboljšali znanje, vještine i stavove o davanju prve pomoći.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati je li osposobljavanje laika (osoba bez formalne medicinske edukacije) za pružanje prve pomoći bolje od drugog tipa osposobljavanja ili izostanka osposobljavanja za prvu pomoć u poboljšanju:

• zdravstvenog stanja pojedinaca kojima je pružena prva pomoć

• kvalitete pružene prve pomoći;

• ponašanja pojedinaca suočenih s potrebom pružanja prve pomoći u hitnoj situaciji u stvarnom okruženju („ponašanje pružanja pomoći“); i

• znanja prve pomoći, vještina, samoučinkovitosti (uvjerenje osobe u vlastitu sposobnost pružanja prve pomoći) i spremnosti na pomoć laicima koji su prošli obuku iz prve pomoći.

Također se željelo saznati koliki su troškovi obuke prve pomoći za laike i postoje li neželjeni učinci.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su ispitivala osposobljavanje laika za pružanje prve pomoći za fizičko zdravlje u usporedbi s drugom vrstom osposobljavanja (poput osposobljavanja za pružanje prve pomoći u području mentalnog zdravlja ili prevencije HIV-a) ili izostankom osposobljavanja. Rezultati su sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 36 istraživanja s 15 657 pojedinaca bez formalne medicinske edukacije. Sedamnaest istraživanja je uključivalo odrasle ispitanike, dok je 19 istraživanja uključivalo djecu ili adolescente. Istraživanja su provedena u različitim dijelovima svijeta. Većina istraživanja je provedena u zemljama s visokim ili srednjim dohotkom (polovica istraživanja bila je u Sjedinjenim Američkim Državama), ali samo dva istraživanja bila su u zemlji s niskim dohotkom (Nigerija).

Nijedno istraživanje nije pružilo dokaze o utjecaju osposobljavanja za prvu pomoć na zdravstvene ishode osoba kojima se pruža prva pomoć ili na kvalitetu prve pomoći pružene u stvarnim hitnim situacijama. Jedno istraživanje, koje je uključilo 3070 pojedinaca, promatralo je ponašanje laika pri davanju prve pomoći, ali nije uključilo dovoljno podataka na temelju kojih bi se moglo odlučiti utječe li osposobljavanje za prvu pomoć na njihovo ponašanje pomaganja.

U usporedbi s drugom vrstom osposobljavanja ili izostankom osposobljavanja, u kratkoročnom razdoblju (unutar mjesec dana nakon osposobljavanja), osposobljavanje laika za pružanje prve pomoći vjerojatno povećava sljedeće u ispitanika:

• znanje o prvoj pomoći (8 istraživanja, 3515 ispitanika);

• vještine prve pomoći (12 istraživanja, 3063 ispitanika); i

• samoučinkovitost (2 istraživanja, 285 ispitanika);

Međutim, nije poznat učinak osposobljavanja za prvu pomoć na spremnost za pomaganje u kratkoročnom razdoblju (2 istraživanja, 1083 ispitanika).

Ograničenja ovog pregleda

Ne postoji pouzdanost u to da osposobljavanje za prvu pomoć povećava ponašanje pomaganja, jer dokazi potječu samo iz jednog istraživanja, a bilo je i malo prilika za pomaganje. Postoji umjerena pouzdanost u to da se znanje, vještine i samoučinkovitost laika u pružanju prve pomoći poboljšavaju osposobljavanjem za prvu pomoć u kratkoročnom razdoblju. Međutim, nisu sva istraživanja jasno izvijestila jesu li ispitanike nasumično raspoređivala u skupine za osposobljavanje. Neki su ispitanici u istraživanjima možda znali primaju li osposobljavanje za prvu pomoć ili ne, a nedostaju informacije o tome koliko su dobro funkcionirali mjerni instrumenti. Postoji nesigurnost u dokaze o povećanoj spremnosti za pomoć. Ispitanici su možda smatrali da trebaju reći da su bili spremniji pomoći nakon osposobljavanja jer je to bila „ispravna“ stvar, ali nije bilo dovoljno istraživanja koja bi potvrdila taj rezultat.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2024. godine.

Ključne poruke

• Kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (KBT-I) – vrsta razgovorne terapije koja pomaže ljudima uočiti beskorisne misli, preispitati ih i naučiti zdravije načine razmišljanja i ponašanja – možda blago smanjuje ozbiljnost nesanice i možda blago poboljšava kvalitetu sna u osoba s rakom u usporedbi s drugim liječenjima, no postoji velika nesigurnost u ove nalaze.
• Ne čini se da KBT-I dovodi do neželjenih, štetnih događaja, ali postoji nesigurnost i u te rezultate.
• Buduća istraživanja trebala bi se usmjeriti na razumijevanje kako osobe s različitim vrstama raka i u različitim fazama liječenja raka reagiraju na KBT-I.

Uvod

Mnogi pojedinci s rakom bore se s nesanicom, odnosno imaju problema sa spavanjem, čak i kada imaju priliku zaspati. Pojedinci s rakom imaju veće šanse da imaju nesanicu za razliku od opće populacije. Mogu imati problema sa spavanjem zbog boli, stresa, brige ili nuspojava liječenja raka. Nespavanje ih može učiniti umornima, anksioznima ili depresivnima što može dovesti do otežanog suočavanja s rakom i njegovim liječenjem.

Dosadašnje spoznaje

Postoje dva glavna načina liječenja nesanice: lijekovi ili nemedicinski pristup kao što su KBT-I i tjelovježba. KBT-I je strukturirana terapija koja pomaže ljudima da nauče drugačije razmišljati o snu, razumiju kako san funkcionira i koriste praktične alate kao što su:

• stvaranje boljih navika spavanja;
• fokusiranje mozga da povezuje krevet sa snom;
• smanjenje vremena u krevetu kako bi poboljšali kvalitetu sna;

Premda je KBT-I široko priznata kao prva linija liječenja nesanice u općoj populaciji, njezina učinkovitost u osoba s rakom i dalje zahtijeva temeljitu, ažurnu i detaljnu procjenu.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi je li KBT-I bolja od (1) izostanka aktivnog liječenja ili (2) drugih liječenja u poboljšanju ozbiljnosti nesanice, kvalitete sna i parametara dnevnika spavanja u ispitanika, odnosno stvari poput vremena odlaska na spavanje, vremena potrebnog da zaspu i broja buđenja tijekom noći. Također se htjelo saznati može li KBT-I dovesti do neželjenih ili opasnih događaja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala KBT-I s drugim modalitetima liječenja u osoba s rakom. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza.

Rezultati

Uključeno je 21 istraživanje s 2431 ispitanikom, primarno žene dijagnosticirane s rakom dojke. Sedamnaest od 21 istraživanja je provedeno u Sjevernoj Americi. Identificirano je pet usporedbi. U ovom sažetku prikazani su rezultati dviju glavnih usporedbi.

• KBT-I u odnosu na izostanak aktivnog liječenja;
• KBT-I u odnosu na aerobne vježbe.

Ključni rezultati

KBT-I u odnosu na izostanak aktivnog liječenja

U pojedinaca s rakom, KBT-I može poboljšati nesanice, kvalitetu sna i većinu parametara dnevnika spavanja bez dodatnih neželjenih događaja. Međutim, postoji velika nesigurnost u rezultate za ozbiljnost nesanice, koliko često ili koliko brzo se ljudi bude nakon što zaspu, te ozbiljne neželjene, štetne događaje.

KBT-I u odnosu na aerobne vježbe

KBT-I može poboljšati intenzitet nesanice i kvalitetu sna bez dodatnih, ozbiljnih, neželjenih odnosno štetnih događaja. Međutim, KBT-I možda dovodi do male ili nikakve razlike u većini parametara dnevnika spavanja. Postoji velika nesigurnost u rezultate za ozbiljne neželjene ili štetne događaje i ukupno trajanje sna zabilježeno dnevnikom spavanja.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji nesigurnost u dokaze zato što su ispitanici u istraživanjima znali koju vrstu liječenja su dobili, što može utjecati na to kako su odgovorili na liječenje. Osim toga, bilo je premalo istraživanja da bi postojala sigurnost u rezultate za ishode od interesa.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do travnja 2025. godine.

Ključne poruke

Nema dovoljno kvalitetnih dokaza o najboljim lijekovima za liječenje boli tijekom endotrahealne aspiracije.

Ukupno gledano, nije jasno smanjuju li lijekovi proučavani u ovom sustavnom pregledu negativne učinke (štetnosti) poput promjena krvnog tlaka i otkucaja srca, teškog krvarenja u mozgu ili duljine vremena provedenog na mehaničkim ventilatorima.

Potrebna su veća, dobro osmišljena istraživanja kako bi se dale bolje procjene koristi i potencijalnih šteta različitih lijekova za liječenje boli tijekom endotrahealne aspiracije.

Uvod

Mnoga novorođenčad ima poteškoća s disanjem. Kako bi im se pomoglo, koristi se mehanički ventilator (aparat za disanje). Ventilator radi tako da se kroz djetetova usta ili nos postavi fleksibilna cijev niz dušnik (traheju). Postavljanje cijevi poznato je kao endotrahealni postupak (što znači da se pristup ostvaruje putem dušnika). Dok je dijete priključeno na respirator, cijev mora biti čista i prozračna. Ovaj proces se naziva endotrahealna aspiracija.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati kako smanjiti bol kod novorođenčadi tijekom endotrahealne aspiracije pomoću lijekova protiv bolova ili opuštanja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražene su medicinske baze podataka kako bi se pronašla istraživanja koja uspoređuju dvije vrste lijekova za smanjenje boli kod novorođenčadi tijekom endotrahealne aspiracije. Lijekovi su uključivali opioidne lijekove protiv bolova poput morfija i alfentanila, sedative (lijekove za opuštanje) poput midazolama i anestetike (lijekove koji usporavaju reakcije mozga i živčanog sustava na bol), poput ketamina.

Rezultati
Uključeno je sedam istraživanja na 1242 novorođenčeta. Većina istraživanja odvijala se u zemljama s visokim prihodima. Najveće istraživanje uključilo je 898 beba, a najmanje 10. Jedno istraživanje uključilo je 150 beba, a preostala četiri uključila su manje od 100 beba. Farmaceutske tvrtke nisu financijski podržale niti jedno istraživanje.

Ključni rezultati

Ishodi tijekom endotrahealne aspiracije

Opioidi u usporedbi s placebom (tvar bez medicinskih učinaka)

Nije jasno smanjuje li morfij bol ili duljinu vremena koliko su bebe bile na mehaničkoj ventilaciji.

Nije jasno smanjuje li alfentanil bol ili broj otkucaja srca.

Meperidin može smanjiti bihevioralne znakove boli poput plača.

Morfij možda ne uzrokuje nizak krvni tlak.

Morfij vjerojatno neznatno smanjuje učestalost teškog krvarenja u mozgu.

Opioidi u usporedbi sa sedativima (midazolam)

Nije jasno smanjuje li morfij bol.

Morfij možda može uzrokovati veliko smanjenje vremena provedenog na mehaničkoj ventilaciji kod novorođenčadi.

Morfij možda neće smanjiti učestalost teškog cerebralnog krvarenja (krvarenja u mozgu).

Niti jedno istraživanje nije izvijestilo o promjenama krvnog tlaka ili otkucaja srca, niti o bihevioralnim znakovima boli (poput plača).

Sedativi u usporedbi s placebom

Midazolam možda može smanjiti bol.

Nije jasno smanjuje li ketamin bol ili utječe li na otkucaje srca ili krvni tlak.

Nije jasno smanjuje li midazolam vrijeme provedeno na mehaničkoj ventilaciji i smanjuje li pojavu teškog krvarenja u mozgu.

Niti jedno istraživanje nije izvijestilo o bihevioralnim znakovima boli.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza za ključne ishode je niska do vrlo niska jer je većina istraživanja bila mala, a bilo je premalo istraživanja da bi postojala sigurnost u rezultate.

Opioidi u odnosu na placebo

Postoji nesigurnost u to da opioidi (morfij, alfentanil) smanjuju bol ili mijenjaju otkucaje srca.

Postoji mala pouzdanost u to da opioidi (meperidin) smanjuju bihevioralne znakove boli.

Opioidi u odnosu na sedative

Postoji nesigurnost u to da opioidi (morfij) smanjuju bol.

Sedativi u odnosu na placebo

Postoji nesigurnost u to da ketamin smanjuje bol ili utječe na broj otkucaja srca. Bihevioralni znakovi boli nisu mjereni.

Postoji mala pouzdanost u to da midazolam smanjuje bol.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do kolovoza 2024. godine.

Ključne poruke

- U osoba s bolestima središnjeg živčanog sustava, neki tretmani bez lijekova, kao što su probiotici i masaža trbuha, mogu poboljšati simptome zatvora koje osoba sama prijavi, dok drugi, poput holističke sestrinske procjene, mogu poboljšati simptome fekalne inkontinencije (FI) koje osoba sama prijavi.

- Vrlo je neizvjesno imaju li, prema dostupnim dokazima, neki tretmani bez lijekova (probiotici i procjena njege) ikakav učinak na kvalitetu života osoba, vrijeme koje trebaju provesti na njezi crijeva ili na rizik od štetnih ili neželjenih učinaka liječenja.

- U ovom su području potrebna daljnja istraživanja, uključujući određene ključne mjere ishoda. Razvoj mjera ishoda treba se temeljiti na ključnim simptomima koji utječu na kvalitetu života i važni su ovoj skupini ljudi.

Uvod

Osobe s bolestima središnjeg živčanog sustava, poput Parkinsonove bolesti, ozljede leđne moždine, multiple skleroze i moždanog udara, često pate od problema s crijevima. Ti problemi uključuju zatvor i FI, a neke osobe imaju oba stanja. Može biti vrlo teško kontrolirati zatvor bez izazivanja istjecanja stolice ili zaustaviti istjecanje stolice bez izazivanja zatvora. Osobe s bolestima središnjeg živčanog sustava često trebaju više vremena za pražnjenje crijeva, što im može uzrokovati veliku tjeskobu, uznemirenost i smanjiti kvalitetu života.

Dosadašnje spoznaje

Zatvor i FI u osoba s bolestima središnjeg živčanog sustava mogu se liječiti na nekoliko načina. Mogućnosti liječenja crijevnih tegoba bez lijekova uključuju konzervativne tretmane poput promjena prehrane (npr. uzimanja probiotika ili prebiotika). Fizikalne terapije uključuju vježbe, masažu trbuha ili uporabu vode za čišćenje crijeva od stolice. Kirurški zahvat također je mogućnost liječenja bez lijekova.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi koliko su intervencije bez lijekova učinkovite u liječenju osoba koje zbog bolesti središnjeg živčanog sustava imaju zatvor, FI ili oba stanja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima su se uspoređivale mogućnosti konzervativnog liječenja, fizikalne terapije ili kirurško liječenje s izostankom liječenja, uobičajenom njegom (njegom koju zdravstveni djelatnik pruža kod kuće ili u bolnici) ili „lažnim” liječenjem koje ne sadrži lijek, u osoba koje zbog bolesti središnjeg živčanog sustava imaju zatvor, FI ili oba stanja. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je 25 istraživanja koja su uključivala 1598 osoba s bolesti središnjeg živčanog sustava i zatvorom, FI ili oba stanja. Osam istraživanja uključivalo je osobe s Parkinsonovom bolesti, sedam je uključivalo osobe s ozljedom leđne moždine, pet je uključivalo osobe s moždanim udarom, dva su uključivala ispitanike s multiplom sklerozom, jedno je uključivalo ispitanike sa spinom bifidom, jedno je uključivalo osobe s demencijom i jedno je uključivalo osobe s teškim poteškoćama u učenju. Gotovo sva istraživanja provedena su u zemljama visokog dohotka. Dva uključena istraživanja sponzorirala je industrija, a u tri nisu navedeni izvori financiranja. U jednom je istraživanju navedeno da autori nisu primili nikakvu financijsku potporu. Preostala istraživanja financirana su istraživačkim potporama, sredstvima bolnica ili lokalnih vlasti, dobrotvornih ustanova ili neprofitnih organizacija.

Ključni rezultati

Pronađeno je 13 istraživanja u kojima su se uspoređivale mogućnosti konzervativnog liječenja s uobičajenom njegom, izostankom aktivnog liječenja ili placebom. Konzervativne mogućnosti liječenja mogu dovesti do velikog smanjenja simptoma fekalne inkontinencije prema procjeni samih ispitanika, a mogu i poboljšati simptome zatvora. Osim toga, konzervativne intervencije mogu dovesti do smanjenja prosječnog vremena potrebnog za njegu crijeva. Međutim, na temelju dostupnih dokaza vrlo je neizvjesno jesu li konzervativne intervencije učinkovite u poboljšanju dobrobiti povezane sa stanjem ispitanika ili koliko nuspojava mogu uzrokovati ti tretmani. Nijedno istraživanje nije izvijestilo o rezultatu na ljestvici neurogene disfunkcije crijeva (engl. Neurogenic Bowel Dysfunction Score), alatu koji se koristi za mjerenje crijevne disfunkcije u osoba s bolestima središnjeg živčanog sustava.

Pronađeno je 12 istraživanja u kojima su se fizikalne terapije uspoređivale s uobičajenom njegom, izostankom aktivnog liječenja ili placebom. Fizikalne terapije mogu malo ili nimalo utjecati na simptome fekalne inkontinencije, ali mogu dovesti do umjerenog poboljšanja zatvora. Fizikalne terapije mogu malo ili nimalo utjecati na rezultat na ljestvici neurogene disfunkcije crijeva. Vrlo je neizvjesno jesu li fizikalne terapije učinkovite u poboljšanju dobrobiti specifične za stanje, količine vremena potrebne za njegu crijeva ili broja nuspojava koje ove terapije mogu uzrokovati.

Ograničenja ovog pregleda

Općenito je pouzdanost dokaza niska zbog načina na koji su istraživanja provedena. U mnogim je istraživanjima bilo moguće da su ispitanici znali koje liječenje su primili, što je moglo utjecati na rezultate, a u mnogim je istraživanjima bilo problema s načinom izvještavanja o rezultatima. Osim toga, u istraživanjima je često sudjelovao vrlo mali broj ispitanika. Također, nedostaju ujednačena mjerenja ishoda koja bi omogućila usporedbu različitih istraživanja, a podatci o potencijalnim nuspojavama ovih tretmana bili su vrlo ograničeni.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 27. ožujka 2023. godine.

Ključne poruke

• U usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi, kortikosteroidi vjerojatno smanjuju rizik od smrti unutar 28 dana i smrti u bolnici, a mogu imati mali ili nikakav učinak na rizik od smrti nakon tri mjeseca.

• Nije sigurno kakvi su učinci kontinuirane intravenske infuzije kortikosteroida u usporedbi s povremenom intravenskom bolusnom primjenom (brzom injekcijom).

• U budućim istraživanjima trebalo bi procijeniti koristi i štetne učinke kortikosteroida u liječenju određenih skupina, uključujući djecu, osobe sa sepsom bez šoka ili s blagim oblikom septičkog šoka, osobe sa sindromom akutnog respiratornog distresa (ARDS) i osobe s različitim vrstama infekcija. Određivanje optimalnih metoda primjene kortikosteroida, uključujući vrste molekula – s ili bez izazivanja retencije natrija i tekućine te izlučivanja kalija (mineralokortikoidna aktivnost), vrijeme početka, dozu i trajanje, kontinuiranu infuziju ili povremene intravenske boluse te završetak liječenja – s ili bez postupnog smanjivanja doze do nule, također zahtijeva dodatna istraživanja. Buduća istraživanja trebala bi procijeniti dugoročnije učinke, tj. dulje od godinu dana, na preživljavanje i komplikacije sepse.

Uvod

Sepsa se javlja kada je infekcija praćena zatajenjem organa. Javljaju se ubrzano disanje, hipotenzija (nizak krvni tlak) i zbunjenost. Sepsa može utjecati na učinkovitost kortikosteroida u tijelu, koji kontroliraju način na koji tijelo prepoznaje i brani se od bakterija, virusa i tvari koje prepoznaje kao strane i štetne.

Dosadašnje spoznaje

Kortikosteroidi su lijekovi koji se koriste za suzbijanje prekomjerne upale. Međutim, ovi lijekovi mogu uzrokovati štetne učinke, kao što su povišena razina šećera ili soli u krvi, infekcije, krvarenje u želucu, uznemirenost ili delirij te slabost udova. Kortikosteroidi se već desetljećima primjenjuju u osoba s infekcijama različitih uzroka.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi:

• koristi primjene kortikosteroida u djece i odraslih sa sepsom i

• najbolje načine primjene ovog liječenja (uključujući osobe kojima bi ga bilo najbolje primijeniti).

Također se željelo utvrditi mogu li kortikosteroidi uzrokovati neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima se uspoređivalo:

• intravenski primijenjeni kortikosteroidi s lažnim liječenjem koje ne sadrži nikakav lijek, ali izgleda ili ima okus jednako kao kortikosteroidi, ili s uobičajenom skrbi, ili

• kontinuirana infuzija s povremenim brzim intravenskim injekcijama (bolusima) kortikosteroida.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Ovaj sustavni pregled uključuje 87 ispitivanja (24 336 ispitanika). Najveće istraživanje uključivalo je 3800 ispitanika, a najmanje 21 ispitanika. U 83 ispitivanja kortikosteroidi su uspoređeni s izostankom kortikosteroida (s placebom u 59 ispitivanja i uobičajenom skrbi u 24 ispitivanja). U četiri ispitivanja također se uspoređivala kontinuirana primjena s brzom intravenskom injekcijom (tj. bolusom) kortikosteroida koja se ponavljala svakih šest ili osam sati. Trideset i tri ispitivanja provedena su u Europi, 15 u Sjevernoj Americi, 22 u Aziji, šest na Bliskom istoku, šest u Africi i tri u Latinskoj Americi, a četiri su bila multinacionalna ispitivanja.

Tri ispitivanja financirala je farmaceutska tvrtka, 27 su financirale javne organizacije ili dobrotvorni izvori, a šest su zajedno financirale farmaceutske tvrtke i javne organizacije ili dobrotvorni izvori. U 25 ispitivanja izvor financiranja nije naveden.

U usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi, kortikosteroidi vjerojatno smanjuju rizik od smrti unutar 28 dana za 10 % (72 ispitivanja, 22 915 ispitanika), a učinci liječenja slični su u djece i odraslih. Kortikosteroidi mogu imati mali ili nikakav učinak na dugoročni rizik od smrti (nakon više od tri mjeseca), ali pouzdanost tih rezultata je manja. Kortikosteroidi vjerojatno smanjuju rizik od smrti u bolnici. Kortikosteroidi mogu skratiti boravak u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) i bolnici. Kortikosteroidi možda ne povećavaju rizik od superinfekcije (druge infekcije). Dokazi o učinku kortikosteroida na rizik od mišićne slabosti su vrlo nesigurni.

Nije sigurno kakvi su učinci kontinuirane intravenske infuzije kortikosteroida u usporedbi s povremenom intravenskom bolusnom primjenom (brzom injekcijom). Četiri istraživanja prikazala su podatke za ovu usporedbu, a pouzdanost dokaza za sve ishode bila je vrlo niska.

Ograničenja ovog pregleda

• Kortikosteroidi u usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi

Pouzdanost rezultata prema kojima kortikosteroidi smanjuju smrtnost unutar 28 dana je umjerena. Utvrđene su neke razlike među ispitivanim populacijama, vrstama kortikosteroida i načinu njihove primjene te upotrebi dodatnih lijekova.

• Kontinuirana infuzija u odnosu na bolusnu primjenu kortikosteroida

Pouzdanost rezultata o tome da nema razlike u smrtnosti unutar 28 dana između kontinuirane primjene kortikosteroida i ponovljenih brzih intravenskih injekcija vrlo je niska. Pronađena su samo četiri istraživanja u koja je bio uključen vrlo mali broj ispitanika.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2023. godine.

Ključne poruke

• Dokazi se još uvijek prikupljaju, a buduća istraživanja mogla bi promijeniti zaključke.

• Nije sigurno dovodi li jedan kirurški pristup (način pristupa zglobu kuka), u usporedbi s drugim, do drugačijeg ishoda u obavljanju svakodnevnih zadataka, kvaliteti života povezanoj sa zdravljem, pokretljivosti ili funkcionalnom stanju, smrtnosti ili boli unutar prva četiri mjeseca nakon operacije.

Uvod

Hemiartroplastika kuka ili djelomična zamjena kuka operacija je kojom se glava bedrene kosti (femura) zamjenjuje umjetnom, dok čašica ostaje netaknuta.

Zašto je ovo važno

Prijelomi kuka su česti, posebno u starijih osoba. Mogu biti vrlo bolni i otežati hodanje ili samostalan život. Djelomična zamjena kuka način je liječenja ovih prijeloma, kojim se može smanjiti bol i omogućiti ljudima da ponovno stanu na noge brže. Postoje različiti načini pristupa zglobu kuka tijekom operacije (pristupi). Svaki ima svoje prednosti i nedostatke.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi kakav učinak različiti kirurški pristupi izvođenju djelomične zamjene kuka mogu imati na osobu koja se oporavlja od operacije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja koja su uspoređivala različite pristupe djelomičnoj zamjeni kuka. U istraživanjima su ispitanici morali biti nasumično raspoređeni za svaki pristup (ili raspoređeni prema datumu rođenja ili drugim metodama), a zatim se pratio njihov oporavak nakon operacije. Istraživanja su uključivala odrasle osobe s prijelomima kuka. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađeno je 27 istraživanja s 3369 ispitanika. Istraživanja su provedena diljem Europe i Azije. Najveće istraživanje uključivalo je 843, a najmanje 29 ispitanika. Istraživanja su trajala od 40 dana do pet godina.

Prednji naspram stražnjeg pristupa: možda postoji mala ili nikakva razlika između dva pristupa u tome koliko dobro ljudi mogu obavljati svakodnevne zadatke, funkcionalnom stanju, smrtnosti ili boli tri mjeseca nakon operacije, ali rezultati su vrlo nesigurni. Nijedno istraživanje nije proučavalo kvalitetu života povezanu sa zdravljem unutar četiri mjeseca nakon operacije.

Prednji naspram postraničnog pristupa: možda postoji mala ili nikakva razlika između dva pristupa u tome koliko dobro ljudi mogu obavljati svakodnevne zadatke ili u funkcionalnom stanju ili boli tri mjeseca nakon operacije, ali rezultati su vrlo nesigurni. Utvrđeno je da prednji pristup može neznatno smanjiti prisutnost šepanja tri mjeseca nakon operacije. Nijedno istraživanje nije proučavalo kvalitetu života povezanu sa zdravljem unutar četiri mjeseca nakon operacije. Nije sigurno kakav je učinak na smrtnost unutar četiri mjeseca nakon operacije.

Postranični naspram stražnjeg pristupa: možda postoji mala ili nikakva razlika između dva pristupa u tome koliko dobro ljudi mogu obavljati svakodnevne zadatke ili u kvaliteti života povezanoj sa zdravljem, funkcionalnom stanju ili boli tri mjeseca nakon operacije, ali rezultati su vrlo nesigurni. Također možda nema razlike između metoda u riziku od smrti unutar tri mjeseca nakon operacije.

Ograničenja ovog pregleda

Općenito, razina pouzdanosti u trenutačne dokaze niska je ili vrlo niska. Dva glavna čimbenika smanjila su pouzdanost dokaza. Prvo, u istraživanjima nije bilo dovoljno ispitanika da bi se njihovi rezultati mogli sa sigurnošću utvrditi, a rezultati su se znatno razlikovali među istraživanjima. Drugo, mali broj ispitanika u istraživanjima ograničavao je mogućnost otkrivanja rijetkih, ali klinički važnih neželjenih učinaka, koji često nisu bili prijavljeni ili su bili nedovoljno opisani.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 1. studenog 2024. godine. Istraživanja su objavljena između 1981. i 2024. godine.

Ključne poruke

• Probiotici (žive bakterije koje povoljno djeluju na probavni trakt) koji se daju novorođenčadi kao dodatak prehrani ili dodaju u mliječnu formulu za dojenčad u prvih šest mjeseci života mogu neznatno smanjiti razvoj ekcema (suha, svrbljiva i upaljena koža) u dojenčadi do dobi od dvije godine, ali nema dovoljno kvalitetnih istraživanja da bi se moglo pouzdano zaključiti o tom rezultatu.

• Probiotici mogu imati mali ili nikakav učinak na razvoj alergijskih bolesti poput astme (respiratornog stanja sa simptomima poput kašlja, piskanja pri disanju, stezanja u prsima i nedostatka zraka) i alergijskog rinitisa (često nazivanog peludnom groznicom) te alergija na hranu (na hranu i kravlje mlijeko) tijekom dojenačke dobi.

• Učinci sinbiotika (mješavina probiotika i prebiotika (neprobavljivih vlakana koja pomažu bakterijama u rastu)) nisu jasni.

Uvod

Alergije na određene namirnice, poput kravljeg mlijeka, kikirikija i jaja, kao i alergije koje nisu povezane s hranom, česte su. Neka dojenčad postaje osjetljiva na hranu, uključujući kravlje mlijeko, putem probavnog trakta. Na to mogu utjecati bakterije u probavnom traktu. Druga dojenčad može postati osjetljiva putem kože. Senzibilizacija na alergene (tvari koje uzrokuju alergijsku reakciju) obično slijedi određeni obrazac: alergije na hranu javljaju se u prve dvije do tri godine života, nakon čega slijede alergeni u zatvorenom prostoru (na primjer, grinje kućne prašine i kućni ljubimci), a zatim vanjski alergeni (na primjer, raž i mačji rep (Timothy trava)) koji se očituju kao astma, ekcem ili alergijski rinitis.

Dosadašnje spoznaje

Probiotici povoljno djeluju na žive crijevne bakterije u probavnom traktu, a istražuje se mogu li spriječiti senzibilizaciju na alergene koji dovode do alergija na hranu i alergija koje nisu povezane s hranom.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Cilj je bio utvrditi utječe li davanje probiotika ili sinbiotika (probiotika s dodanim prebioticima (neprobavljivim vlaknima koja pomažu bakterijama u rastu)) dojenčadi u prvih šest mjeseci života, u usporedbi s davanjem placeba (prividnog liječenja) ili izostankom liječenja, na sprječavanje razvoja alergijskih bolesti, uključujući astmu, ekcem, alergijski rinitis, alergiju na hranu i alergiju na kravlje mlijeko.

Tražena su istraživanja u kojima je primjena probiotika ili sinbiotika u dojenčadi tijekom prvih šest mjeseci života uspoređena s izostankom njihove primjene. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključena su 24 istraživanja sa 7077 parova majki i dojenčadi.

Probiotici mogu dovesti do male ili nikakve razlike u pojavi astme, alergijskog rinitisa i alergije na kravlje mlijeko do navršene druge godine života. Probiotici mogu neznatno smanjiti pojavu ekcema do navršene druge godine života, ali nije bilo dovoljno kvalitetnih istraživanja za pouzdan zaključak o tom rezultatu. Probiotici mogu imati mali ili nikakav učinak na pojavu alergije na hranu do navršene druge godine života, ali dokazi su vrlo nesigurni.

Dokazi o učinku sinbiotika na ekcem do navršene druge godine života vrlo su nesigurni. Sinbiotici mogu dovesti do male ili nikakve razlike u pojavi alergije na hranu do navršene druge godine života. Nisu pronađeni podatci o učinku sinbiotika na astmu, alergijski rinitis i alergiju na kravlje mlijeko do navršene druge godine života.

Uzimanje dodataka probiotika ili sinbiotika može dovesti do male ili nikakve razlike u mogućim neželjenim učincima, uključujući infekciju probiotičkim bakterijama do navršene druge godine života. Nisu zabilježeni ozbiljni neželjeni učinci povezani s primjenom probiotika ili sinbiotika.

Ograničenja ovog pregleda

Postojale su određene nedoumice u vezi s načinom na koji su provedena neka istraživanja. Nisu sva istraživanja pružila podatke o svemu što je bilo od interesa za ovaj sustavni pregled. Većina istraživanja proučavala je probiotike i izvijestila o ekcemu. Nije bilo dovoljno istraživanja da bi se mogli pouzdano utvrditi učinci probiotika i sinbiotika na druge alergijske bolesti i alergije na hranu.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2023. godine.