Ključne poruke

– Liječenje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina vjerojatno smanjuje vlastitu procjenu predmenstrualnih simptoma i može biti učinkovitije kada se primjenjuje kontinuirano nego kada se primjenjuje samo u lutealnoj fazi.

– Neželjeni učinci liječenja selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina vjerojatno su česti, a uključuju mučninu, nedostatak energije i jaku želju za snom.

Uvod

Predmenstrualni sindrom (također poznat kao PMS) je relativno često stanje koje utječe na fizičku, psihičku i društvenu dobrobit žena u danima koji prethode menstruaciji, a ublažava se početkom menstruacije (krvarenja). Uzrokuju ga hormonalne promjene, ali je izraženije od uobičajenih promjena raspoloženja koje se javljaju tijekom menstrualnog ciklusa. Žene s predmenstrualnim sindromom mogu doživjeti simptome depresije, tjeskobe i razdražljivosti čija jačina može uzrokovati znatnu nelagodu ili narušavati svakodnevni život.

Teška vrsta predmenstrualnog sindroma poznata je kao predmenstrualni disforični poremećaj, koji ima izraženije psihološke simptome i dulje trajanje simptoma te pogađa 1% do 6% žena. Poremećaj se definira ponavljajućim psihijatrijskim simptomima, uključujući emocionalnu labilnost (pretjerane promjene raspoloženja pri kojima se javljaju snažne emocije ili osjećaji kao što su nekontroliran smijeh ili plač, pojačana razdražljivost ili nagla ljutnja), sniženo raspoloženje, agresiju i razdražljivost, a sve se to pojavljuje i u danima koji prethode menstruaciji.

Dosadašnje spoznaje

Liječenje predmenstrualnog sindroma i predmenstrualnog disforičnog poremećaja može uključivati ​​intervencije u načinu života kao što su tjelovježbe, prestanak pušenja i regulacija težine. Druge intervencije uključuju akupunkturu, lijekove poput oralnih kontraceptiva koji sadrže drospirenon i biljne lijekove.

Što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina?

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina su vrsta lijekova koji inhibiraju apsorpciju serotonina, prirodne kemikalije koja djeluje kao glasnik između moždanih stanica. Čini se da promjena ravnoteže serotonina poboljšava raspoloženje. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina najčešće se koriste za liječenje depresije i anksioznosti, ali mogu biti učinkoviti za predmenstrualni sindrom.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Željelo se saznati jesu li inhibitori ponovne pohrane serotonina učinkovitiji od placeba (lažnog liječenja) u poboljšanju ukupnih samoprocijenjenih predmenstrualnih simptoma kod žena s predmenstrualnim sindromom i predmenstrualnim disforičnim poremećajem te ispitati pojavu neželjenih učinaka povezanih s liječenjem.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina s placebom među ženama kojima je dijagnosticiran predmenstrualni sindrom i predmenstrualni disforični poremećaj. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključena su 34 istraživanja koja su uključivala 4563 žene s dijagnozom teškog predmenstrualnog sindroma ili predmenstrualnog disforičnog poremećaja. Istraživanja su objavljena između 1991. i 2020. godine, a uglavnom su provedena u zapadnim zemljama. Devetnaest ih je provedeno u SAD-u. Većina žena bila je u dobi od 18 do 49 godina. Najmanje 23 istraživanja (68%) financirale su farmaceutske tvrtke.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina vjerojatno su bili učinkoviti u smanjenju ukupnih predmenstrualnih simptoma. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina obično su se uzimali tijekom dva tjedna prije početka menstruacije (lutealna faza) ili svaki dan (kontinuirano). Oba su se režima činila učinkovitima, iako je kontinuirano doziranje vjerojatno bilo učinkovitije liječenje.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina vjerojatno povećavaju rizik od neželjenih učinaka, a najčešći su mučnina, nedostatak energije i pospanost. Druga su istraživanja otkrila da mučnina može biti prolazna, dok su se drugi neželjeni učinci javljali dulje. Dokazi ukazuju na to da ako je rizik od mučnine u skupini koja je primala placebo iznosio 7%, u skupini koja je primala inhibitore ponovne pohrane serotonina iznosio je 20% (u rasponu od 16% do 24%). Također se pokazalo da je rizik od smanjene energije u skupini koja je primala placebo iznosio 5%, u usporedbi s 14% (u rasponu od 10% do 20%) u skupini koja je primala inhibitore ponovne pohrane serotonina. Izračunato je da će se mučnina vjerojatno pojaviti kao neželjeni učinak kod otprilike jedne od osam žena koje uzimaju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina za liječenje predmenstrualnih simptoma, a nedostatak energije vjerojatno će se pojaviti kao neželjeni učinak kod otprilike jedne od svakih devet žena.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji umjerena sigurnost u dokaze jer je u uključenim istraživanjima izvještavanje o metodama bilo slabo. Osim toga, više od dvije trećine uključenih istraživanja financirale su farmaceutske tvrtke, što može značiti da prikazani učinci izgledaju povoljnije za lijek sponzora. To znači da se rezultati moraju tumačiti s oprezom i da je potrebno više istraživanja kako bi se potvrdili nalazi.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2023. godine.

Ključne poruke

• Uterotonici (lijekovi koji se koriste za izazivanje kontrakcija maternice) možda nisu učinkovitiji od placeba (lažnog liječenja) ili izostanka liječenja u izbjegavanju ručnog uklanjanja posteljice (uklanjanje posteljice umetanjem ruke u maternicu) i vjerojatno ne smanjuju ozbiljno krvarenje ili potrebu za transfuzijom krvi (gdje se krv uzima od darivatelja i ubrizgava u osobu koja je izgubila puno krvi).

• Različite vrste ovih lijekova vjerojatno čine malu ili nikakvu razliku u izbjegavanju ručnog odstranjivanja posteljice i možda neće smanjiti potrebu za transfuzijom krvi.

• Potrebno je više istraživanja kako bi se odredio najbolji način za rješavanje zadržane placente.

Uvod

Placenta se formira u maternici tijekom trudnoće kako bi osigurala kisik i hranjive tvari bebi kroz krvne žile u pupkovini. Posteljica se normalno porađa nedugo nakon rođenja djeteta. Zadržana posteljica se javlja kada posteljica ne izađe sama unutar 30 do 60 minuta nakon poroda. To može uzrokovati opasno krvarenje za majku.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Željelo se saznati može li primjena uterotonika (tvari koje potiču stezanje maternice, na primjer misoprostola, karbetocina i oksitocina) pomoći u porođaju zadržane posteljice bez potrebe za kirurškim zahvatom. Također se željelo vidjeti smanjuju li ti lijekovi komplikacije poput teškog krvarenja ili potrebe za transfuzijom krvi (gdje se krv uzima od darivatelja i ubrizgava u osobu koja je izgubila puno krvi).

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala različite uterotonične lijekove međusobno, s placebom ili bez liječenja zaostale posteljice. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je pet istraživanja koja su uključivala 560 žena sa zadržanom placentom. U četiri istraživanja žene su nasumično raspoređene u dvije ili tri terapijske skupine, a u jednom istraživanju žene nisu nasumično raspoređene u različite terapijske skupine. Istraživanja su bila usmjerena na žene u kasnoj trudnoći.

Ključni rezultati

• Uterotonici možda nisu ništa učinkovitiji od placeba ili izostanka liječenja u smanjenju potrebe za ručnim odstranjivanjem posteljice i vjerojatno ne čine nikakvu razliku u teškom krvarenju ili potrebi za transfuzijom krvi. Nije jasno kako ti lijekovi utječu na količinu gubitka krvi.

• Nije jasan učinak misoprostola na drhtavicu (neželjeni učinak gubitka krvi).

• Karbetocin primijenjen u venu (krvnu žilu) vjerojatno ne smanjuje potrebu za ručnim uklanjanjem posteljice i možda neće smanjiti potrebu za transfuzijom krvi u usporedbi s misoprostolom koji se daje pod jezik.

• Mizoprostol koji se daje pod jezik vjerojatno malo ili nimalo utječe na potrebu za ručnim uklanjanjem posteljice i možda neće smanjiti potrebu za transfuzijom krvi u usporedbi s oksitocinom primijenjenim u venu u pupkovinu.

• Karbetocin primijenjen u venu vjerojatno ne smanjuje potrebu za ručnim uklanjanjem posteljice i može imati malo ili nimalo utjecaja na smanjenje transfuzije krvi u usporedbi s oksitocinom primijenjenim u venu u pupkovinu.

• Nije jasno utječe li davanje oksitocina u venu na potrebu za ručnim uklanjanjem posteljice u usporedbi s davanjem oksitocina u venu u pupkovinu.

Ograničenja ovog pregleda

Povjerenje u dokaze kretalo od nikakvog do umjerenog, što znači da bi buduća istraživanja mogla promijeniti ove zaključke. Tri glavna čimbenika smanjila su povjerenje u dokaze. Prvo, mnoga su istraživanja imala problema s načinom na koji su osmišljena ili provedena, što utječe na pouzdanost njihovih rezultata. Na primjer, moguće je da su žene u istraživanjima bile svjesne kakav su tretman primale. Drugo, rezultati su bili vrlo različiti u različitim istraživanjima. Konačno, uključeno je svega nekoliko istraživanja, a neka od njih bila su vrlo mala s relativno malim brojem žena.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 25. travnja 2024. godine.

Djeluje li kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) bolje od minimalnog liječenja ili drugih psiholoških terapija kod starijih osoba s anksioznim poremećajima?Ključne poruke

• Dokazi upućuju na to da kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može smanjiti težinu anksioznosti odmah nakon liječenja u usporedbi s minimalnim liječenjem. Međutim, smanjenje jačine tjeskobe možda se neće održati i nakon šest mjeseci možda neće biti razlike između tretmana.

• Zbog nedostatka dokaza, nije poznato je li KBT više ili manje učinkovita metoda od drugih psiholoških tretmana.

• Potrebna su veća i dobro osmišljena istraživanja kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri se starije osobe s anksioznošću koje primaju KBT potpuno oporavljaju ili pokazuju poboljšanje simptoma.

Uvod

Anksiozni poremećaji čest su problem mentalnog zdravlja kod starijih osoba. Karakterizirani su pretjeranim strahom, brigom i nervozom u svakodnevnim situacijama ili tijekom uobičajenih aktivnosti. Osobe s anksioznim poremećajima mogu imati tjelesne simptome poput lupanja srca, znojenja, drhtavice, mučnine i otežanog disanja. Zbog toga osobe s anksioznim poremećajima često nastoje izbjegavati situacije ili aktivnosti u kojima osjećaju pretjeran i preplavljujući strah. Anksiozni poremećaji ometaju svakodnevni život i uobičajeno funkcioniranje.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD) opisuje se kao pretjerana i kronična zabrinutost zbog svakodnevnih problema kao što su posao, financije, obitelj, zdravlje i druge svakodnevne aktivnosti, kada ne postoji poseban razlog za zabrinutost.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) učinkovito je liječenje anksioznih poremećaja u odraslih, a može biti učinkovita i kod starijih osoba. KBT pomaže osobama s anksioznošću postupnim izlaganjem situacijama koje izazivaju osjećaj tjeskobe te promjenom negativnih obrazaca razmišljanja. KBT se može provoditi grupno ili individualno.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati djeluje li KBT bolje od intervencija koje ne uključuju izravno liječenje (tzv. minimalno liječenje) kod starijih osoba (starijih od 55 godina) s anksioznim poremećajem. Također je proučavano djeluje li KBT bolje od drugih psiholoških terapija u istoj populaciji te poboljšava li kvalitetu života.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala:

• KBT i minimalno liječenje;

• KBT i druge psihološke terapije.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Sažetak rezultataRezultati

Pronađeno je 21 istraživanje koje je uključivalo 1234 starije osobe (u dobi iznad 55 godina) s anksioznim poremećajima. Najveće istraživanje uključivalo je 180, a najmanje devet ispitanika. Istraživanja su provedena u sedam zemalja. Deset istraživanja usmjereno je na generalizirani anksiozni poremećaj (GAD). Većina istraživanja uspoređivala je KBT s minimalnim liječenjem (definiranim kao standardna njega bez psihološkog liječenja), a samo su dva istraživanja uspoređivala KBT s drugim psihološkim liječenjem.

Ključni rezultati

Utvrđeno je da KBT, u usporedbi s minimalnim liječenjem, može dovesti do malog do umjerenog smanjenja simptoma anksioznosti, pretjerane brige i depresije nakon liječenja. Međutim, ovi se učinci možda neće održati te nakon šest mjeseci može biti mala ili nikakva razlika između KBT-a i minimalnog liječenja. Nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo dovodi li KBT do potpunog oporavka ili do smanjenja simptoma. Također nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo djeluje li KBT bolje od drugih psiholoških terapija za starije osobe s anksioznim poremećajima.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza je ograničena jer su istraživanja bila vrlo heterogena, s velikim razlikama u procjeni rizika od pristranosti te su se uglavnom odnosila na starije osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem. Ispitanici su također znali koju vrstu liječenja primaju. To je saznanje moglo utjecati na rezultate. Samo su dva istraživanja ispitivala KBT u usporedbi s drugim psihološkim liječenjem. Ta istraživanja nisu pružila dovoljno dokaza za donošenje zaključaka.

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 12. veljače 2024. godine.

Ključne poruke

– Prijelazna otpusna skrb (intervencija koja podržava prelazak osobe iz bolnice u zajednicu) može imati mali ili nikakav utjecaj na ponovne prijeme u bolnicu i kvalitetu života, ali može poboljšati svakodnevno funkcioniranje osobe i njezino zadovoljstvo liječenjem nakon povratka kući, no rezultati su vrlo nesigurni.

– Rezultati o troškovima provođenja programa prijelazne otpusne skrbi su nejasni, a istraživanja nisu pružila podatke o ponovnoj pojavi bolesti (novoj epizodi mentalne krize) ni o štetnim učincima.

– Potrebna su kvalitetnija i dodatna istraživanja kako bi se ispitali načini pružanja podrške osobama sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom tijekom prijelaza iz bolnice u zajednicu

Uvod

Shizofrenija je dugotrajan i težak psihički poremećaj u kojem osobe imaju halucinacije (čuju, vide, mirišu, kušaju ili osjećaju stvari koje im se čine stvarnima, ali postoje samo u njihovu umu) i zablude (snažno uvjerenje u nešto što nije istinito), među ostalim iscrpljujućim simptomima, što dovodi do loše kvalitete života. Osobe s poremećajima povezanima sa shizofrenijom imaju simptome slične onima kod shizofrenije. Bolest se razlikuje među osobama koje u različitim razdobljima imaju različite simptome, a često je potrebna hospitalizacija radi liječenja.

Dosadašnje spoznaje

Osobe sa shizofrenijom ili poremećajima povezanim sa shizofrenijom ponekad se primaju u bolnicu radi poboljšanja zdravstvenog stanja, a nakon toga se otpuštaju kući ili u druge ustanove za njegu. Ovaj prijelaz može biti težak i zastrašujući za njih i njihove skrbnike, pa im može biti potrebna pomoć pri prilagodbi. Postoje intervencije koje pružaju podršku osobama sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom nakon što napuste bolnicu, kao što su vođeno upravljanje slučajem uz stručnu osobu ili kontinuirana njega uz medicinsku sestru.

Što je prijelazna otpusna skrb?

Prijelazna otpusna skrb je intervencija koja pruža podršku osobama koje napuštaju bolnicu kako bi se zadovoljile njihove medicinske, praktične i emocionalne potrebe. Počinje prije otpusta iz bolnice i nastavlja se dok se osobe ne osjećaju sigurno u svojim domovima ili ustanovama za njegu. Može uključivati pomoć u vezi sa stanovanjem, komunikaciju i koordinaciju između zdravstvenog osoblja, osoba i obitelji te planiranje sastanaka, susrete s obitelji, posjete zajednici, terapiju razgovorom, telefonsku i izravnu podršku te grupne aktivnosti usmjerene na rekreaciju, uzimanje lijekova, kupovinu, kuhanje i financijsku odgovornost.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj ovog sustavnog pregleda bio je utvrditi pomaže li prijelazna otpusna skrb osobama sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom pri izlasku iz bolnice, osobito u smanjenju učestalosti novih epizoda mentalne krize (ponovne pojave bolesti), ponovnih prijema u bolnicu, poboljšanju svakodnevnog funkcioniranja, zadovoljstvu skrbi koju primaju, kvaliteti života, te smanjenju štetnih učinaka i troškova.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su ispitivala je li prijelazna otpusna skrb, u usporedbi s izostankom iste ili uobičajenom skrbi, učinkovita kod odraslih osoba sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom.

Ključni rezultati

Uključeno je 12 istraživanja s ukupno 1748 ispitanika koje su uspoređivale prijelaznu otpusnu skrb s uobičajenom skrbi.

Prijelazna otpusna skrb može imati mali ili nikakav učinak na ponovne prijeme u bolnicu (4 istraživanja, 462 ispitanika). Prijelazna otpusna skrb može poboljšati funkcioniranje (4 istraživanja, 437 ispitanika) i povećati zadovoljstvo osoba sa skrbi koju primaju (1 istraživanje, 76 ispitanika), no rezultati su vrlo nesigurni. Prijelazna otpusna skrb može imati mali ili nikakav učinak na kvalitetu života (4 istraživanja, 748 ispitanika). Rezultati o troškovima bili su nejasni jer istraživanje nije u potpunosti opisalo primijenjene metode (1 istraživanje, 124 ispitanika).​

Nijedno od uključenih istraživanja nije pružilo podatke o ponovnoj pojavi bolesti ili o štetnim učincima prijelazne otpusne skrbi.

Ograničenja ovog pregleda

Svih 12 istraživanja je imalo poteškoće s načinom na koji su provedena, a rezultati su bili nedosljedni. Neka su istraživanja uključivala i osobe s drugim mentalnim poremećajima pa se rezultati možda ne mogu izravno primijeniti na osobe sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom. Kvaliteta dokaza stoga je vrlo niska.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2022. godine.

Ključne poruke

• Vareniklin (lijek koji smanjuje želju za nikotinom), u usporedbi s placebom (lažna pilula), vjerojatno pomaže osobama koje žive s HIV-om i puše duhan da prestanu pušiti na šest mjeseci ili dulje te vjerojatno ne povećava vjerojatnost pojave ozbiljnih štetnih učinaka.

• Nije poznato mogu li druge metode koje se koriste za pomoć osobama pri prestanku korištenja duhana pomoći osobama koje žive s HIV-om da prestanu pušiti na šest mjeseci ili dulje jer nije pronađeno dovoljno podataka.

• Buduća istraživanja trebala bi biti opsežnija i pružiti podatke o ozbiljnim štetnim događajima.

Uvod

Mnoge osobe koje žive s HIV-om diljem svijeta koriste duhan, odnosno list biljke duhana i njegove proizvode, primjerice pušenjem, žvakanjem, sisanjem ili ušmrkavanjem. Korištenje duhana uzrokuje brojne zdravstvene probleme i mnoge smrti, no osobe postaju ovisne o nikotinu u duhanu te im je teško prestati pušiti. Stope pušenja su oko četiri puta veće kod osoba koje žive s HIV-om nego u općoj populaciji. Nažalost, čak i uz pristup učinkovitom liječenju HIV-a, osobe koje žive s HIV-om mogu izgubiti oko 12 godina svog života zbog pušenja, što je više nego dvostruko više od broja godina koje bi vjerojatno izgubile zbog same infekcije HIV-om.

Dosadašnje spoznaje

Metode koje se koriste za pomoć osobama pri prestanku korištenja duhana uključuju lijekove kao što su nikotinska nadomjesna terapija (NRT), vareniklin i citizin (lijekovi koji smanjuju želju za nikotinom) te bupropion (antidepresiv). Druge metode uključuju bihevioralne terapije, poput pružanja informacija o rizicima pušenja (kratki savjeti) te individualnog ili grupnog savjetovanja (bihevioralna podrška). Neke zdravstvene ustanove pokušavaju promijeniti način pružanja skrbi (promjena sustava). Nije poznato mogu li ove intervencije pomoći osobama koje žive s HIV-om da prestanu koristiti duhan.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio pronaći najbolje metode za pomoć osobama koje žive s HIV-om da prestanu koristiti duhan te utvrditi postoje li štetni učinci.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretraživana su istraživanja koja su ispitivala metode prestanka korištenja duhana usmjerene izravno na odrasle osobe s dijagnosticiranim HIV-om. Također, pretraživana su istraživanja o promjeni sustava, usmjerena na osobe koje žive s HIV-om i primale su skrb, te na zdravstveno osoblje koje radi u tim ustanovama. Istraživanja su mogla usporediti metode prestanka korištenja duhana s placebom (lažnim liječenjem), izostankom liječenja ili s nekom drugom metodom. Uključena su samo istraživanja koja su ispitivala prestanak korištenja duhana tijekom šest mjeseci ili dulje. U idealnom slučaju, prestanak korištenja duhana je morao biti potvrđen kemijskim testom. Također je ispitano jesu li metode prestanka korištenja duhana uzrokovale ozbiljne štetne učinke.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađeno je 17 istraživanja koja su obuhvatila 9959 ispitanika. Dvanaest istraživanja provedeno je u SAD-u. Petnaest istraživanja ispitivalo je prestanak pušenja, bilo s pojedincima ili s grupama. Dva su istraživanja procijenila promjene u načinu pružanja skrbi osobama koje žive s HIV-om koje su posjećivale zdravstvene ustanove.

Podrška u ponašanju ili promjena sustava u usporedbi s pristupom bez podrške u ponašanju ili s manje intenzivnom podrškom u ponašanju
• Nije bilo jasnih dokaza da je podrška u ponašanju bila učinkovitija za prestanak korištenja duhana od kratkog savjeta ili izostanka podrške (7 istraživanja, 2314 ispitanika).

• Promjena postupka odvikavanja telefonskom podrškom, od upućivanja pacijenata na liniju za odvikavanje putem faksa do pozivanja linije za odvikavanje i preusmjeravanja poziva na pacijente dok su još u bolnici, nije pokazala jasne dokaze o boljim stopama prestanka korištenja duhana (1 istraživanje, 25 ispitanika).

• Nijedno istraživanje u ovoj usporedbi nije procijenilo ozbiljne štetne učinke.

Lijekovi za prestanak korištenja duhana u usporedbi s placebom, izostankom lijekova ili drugom vrstom lijekova
• Vareniklin vjerojatno pomaže osobama koje žive s HIV-om da prestanu koristiti duhan u usporedbi s placebom (2 istraživanja, 427 ispitanika).

• Pojedinačna istraživanja ispitivala su podršku u ponašanju uz NRT u usporedbi s kratkim savjetima, podršku u ponašanju uz NRT u usporedbi sa samom podrškom u ponašanju, vareniklin u usporedbi s NRT-om i citizin u usporedbi s NRT-om. Dokazi nisu pokazali da je bilo koja od ovih metoda pomogla osobama da prestanu koristiti duhan.

• Vjerojatno nema više štetnih učinaka s vareniklinom nego s placebom (2 istraživanja, 427 ispitanika). Možda nema razlike u udjelu osoba koje su doživjele ozbiljne štetne učinke između bihevioralne podrške uz NRT i samo bihevioralne podrške (1 istraživanje, 560 ispitanika). Nijedno istraživanje nije procijenilo ozbiljne štetne učinke za bihevioralnu podršku uz NRT u usporedbi s kratkim savjetom, vareniklin u usporedbi s NRT-om i citizin u usporedbi s NRT-om.

Ograničenja ovog pregleda

Razina pouzdanosti dokaza je srednja do vrlo niska, uglavnom zato što nije bilo dovoljno istraživanja za donijeti pouzdane zaključke, a ponekad nije bilo dovoljno podataka za procjenu kvalitete istraživanja.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2022. godine.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj je bio utvrditi pružaju li zdravstveni radnici, koji rade u bolnicama i prolaze obuku u kojoj je moguća interakcija s materijalima za učenje i drugim radnicima, bolju zdravstvenu skrb tijekom hitnih situacija.

Ključne poruke

Nije jasno poboljšava li interaktivna obuka za hitne situacije kvalitetu zdravstvene skrbi, budući da su rezultati istraživanja bili proturječni, a u metodama provedenih ispitivanja bilo je nedostataka koji su mogli dovesti do pogrešnih rezultata.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Zdravstveni radnici koji rade u bolnicama moraju biti dobro pripremljeni za stručnu reakciju u hitnim situacijama koje ugrožavaju živote ljudi. Postoji mnogo tečajeva za takvu obuku, od kojih neki zdravstvenim radnicima omogućuju interakciju s nastavnim materijalima i drugim radnicima. Međutim, nije poznato pripremaju li ti tečajevi zdravstvene radnike za pružanje bolje zdravstvene skrbi.

Pretraživana su istraživanja koja su procjenjivala učinkovitost interaktivne obuke u usporedbi s uobičajenom obukom ili izostankom obuke. Uključena su samo istraživanja koja se smatraju najpouzdanijim oblikom dokaza, a to su randomizirana ispitivanja (u kojima su ispitanici slučajnim odabirom raspoređeni u skupinu s obukom ili u skupinu bez obuke/s uobičajenom obukom). Procjenjivani su učinci na ishode pacijenata (npr. preživljenje ili duljinu boravka u bolnici), bilo kakvi učinci na osoblje (npr. poboljšane vještine u stvarnim kliničkim situacijama) te promjene unutar organizacije (npr. reorganizacija radnih postupaka). Promjene u simuliranom okruženju nisu bile predmet ovog pregleda.

Ključni rezultati

Pronađeno je 11 istraživanja koja su bila relevantna za ovaj sustavni pregled. Devet je bilo usmjereno na zdravlje majki i novorođenčadi. Budući da je bilo malo istraživanja, a sva su ispitivala različite učinke obuke u hitnim situacijama, rezultati nisu mogli biti kombinirani.

Sva su ispitivanja imala metodološke nedostatke koji su mogli dovesti do netočnih rezultata. Kvaliteta dokaza za važne ishode koji se odnose na promjene u skrbi za pacijente/ishode bila je vrlo niska, stoga, na temelju dostupnih dokaza, nije moguće zaključiti je li obuka zdravstvenih radnika za upravljanje hitnim situacijama opasnim po život imala učinak na pacijente ili organizacije. Istraživanja su financirali vladini izvori, lokalne bolnice ili humanitarne organizacije.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do ožujka 2019. godine.

Ključne poruke

- Električna kardioverzija i neki lijekovi mogu se koristiti za vraćanje normalnog srčanog ritma kod osoba s fibrilacijom atrija (FA) i undulacijom atrija. Električna kardioverzija vrlo je učinkovita u liječenju svih aritmija, dok se učinkovitost lijekova razlikuje, neki su samo umjereno učinkoviti ili uopće ne djeluju kod ustrajuće FA i undulacije atrija.

- Čini se da je električna kardioverzija vrlo sigurna metoda. Rizik od ozbiljnih komplikacija kod farmakološke kardioverzije bio je nizak, ali su potrebne dodatne mjere opreza.

‐ Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo imaju li ove mogućnosti liječenja pozitivan učinak na kvalitetu života te dovode li do značajnih razlika u duljini boravka u bolnici.

Uvod

FA je najčešći nepravilni srčani ritam zapažen u svijetu. Osobe s ovim stanjem mogu osjetiti ubrzano i nepravilno kucanje srca. To se može pojavljivati kao zasebne kratke ili duge epizode (paroksizmalna FA) ili može postati trajna (perzistentna FA). Undulacija atrija sličan je nepravilni srčani ritam koji uzrokuje slične simptome, može uzrokovati epizode promjenjive duljine i također može postati trajan.

Dosadašnje spoznaje

Kardioverzija je postupak kojim se srčani ritam vraća u normalu (sinusni ritam).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi jesu li primjene kontroliranog elektrošoka (tj. električna kardioverzija) i lijekova (tj. farmakološka kardioverzija) učinkovite i sigurne metode za vraćanje srčanog ritma u normalu.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretraživana su istraživanja koja su ispitivala električnu i farmakološku kardioverziju međusobno ili u usporedbi s placebom (lijekom koji izgleda kao pravi lijek, ali nema aktivnu tvar).

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je 112 istraživanja. Rezultati iz 72 istraživanja, s ukupno 15 968 ispitanika u dobi između 47 i 72 godine, mogli su se objediniti i analizirati. Trideset i pet istraživanja uključivalo je ispitanike s paroksizmalnom FA (FA koja prestaje spontano ili uz intervenciju unutar sedam dana od početka), 26 istraživanja uključivalo je ispitanike s perzistentnom FA (FA koja se kontinuirano održava dulje od sedam dana, uključujući epizode prekinute kardioverzijom nakon ≥7 dana), a 14 ispitivanja uključivalo je ispitanike s undulacijom atrija. Preostala su istraživanja uključivala ispitanike s različitim oblicima fibrilacije atrija kao što su paroksizmalna, perzistentna FA i undulacija atrija.

Ključni rezultati

Za osobe s paroksizmalnom FA, električna kardioverzija s bifaznom inkrementalnom energijom, brzodjelujući lijekovi poput intravenskog vernakalanta, flekainida, ibutilida i antazolina te lijekovi sporijeg djelovanja i/ili oralni lijekovi kao što su kinidin, propafenon, amiodaron i sotalol učinkoviti su u ponovnom uspostavljanju sinusnog ritma.

Za osobe s perzistentnom FA, električna kardioverzija s bifaznom energijom čini se najučinkovitijom metodom. Tablete bepridila, kinidina i amiodarona također mogu biti učinkovite u odabranim slučajevima.

Za osobe s undulacijom atrija, električna kardioverzija praćena primjenom dofetilida je najučinkovitija metoda.

Rizik od smrti i moždanog udara vrlo je nizak kod osoba koje prolaze postupak kardioverzije.

Maligne aritmije (torsade de pointes, trajna ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija, od kojih su sve povezane s visokom stopom smrtnosti unutar jedne godine) primijećene su kod primjene dofetilida, ibutilida, sotalola, kinidina i vernakalanta, što opravdava potrebu za posebnom pažnjom i pažljivijim praćenjem pri primjeni ovih lijekova. Podaci o duljini hospitalizacije bili su dostupni u tri istraživanja, ali zbog različitog vremena praćenja u tim istraživanjima rezultati nisu mogli biti objedinjeni kako bi se procijenila njihova ukupna učinkovitost. Ova istraživanja upućuju na to da bi duljina hospitalizacije mogla biti kraća kod osoba koje su imale električnu kardioverziju.

Zatajenje srca primijećeno je kod nekih osoba liječenih propafenonom, flekainidom, sotalolom, amiodaronom, vernakalantom i placebom, dok nije primijećeno kod osoba koje su primile električnu kardioverziju, što sugerira da bi potonji pristup trebalo preferirati ako postoji zabrinutost zbog pojave ovog ishoda.

Flebitis (tj. upala vene uzrokovana primjenom injekcijskih lijekova) često se javljao u bolesnika liječenih amiodaronom, a disgeuzija (tj. poremećaj osjeta okusa) i kihanje često su se javljali kod osoba koje su primale vernakalant.

Ograničenja ovog pregleda

Kvaliteta dokaza za učinkovitost dostupnih liječenja za perzistentnu fibrilaciju atrija i undulaciju atrija procijenjena je kao srednja do visoka. Kvaliteta dokaza za neke mogućnosti liječenja paroksizmalne fibrilacije atrija bila je niža.

Nema dovoljno dostupnih podataka o kvaliteti života, a podaci o duljini boravka u bolnici bili su ograničeni. Rizik od moždanog udara ili smrti bio je vrlo nizak.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2023. godine.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je utvrditi poboljšavaju li sveobuhvatni programi skrbi, koji uključuju koordinaciju skrbi i druge usluge za djecu s medicinskim poteškoćama, ishode za ovu skupinu djece i njihove obitelji te imaju li utjecaja na korištenje i troškove zdravstvenih usluga.

Ključne poruke

Istraživanja o sveobuhvatnim programima skrbi za djecu s medicinskim poteškoćama su ograničena pa rezultate treba tumačiti s oprezom.

Sveobuhvatni programi skrbi mogu povećati zadovoljstvo djece i njihovih obitelji pruženom skrbi. Međutim, potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo poboljšavaju li ti programi zdravlje djeteta i roditelja, funkcioniranje i kvalitetu života te kakav utjecaj imaju na troškove zdravstvene skrbi i troškove obitelji.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati jesu li sveobuhvatni programi skrbi učinkoviti za djecu s medicinskim poteškoćama. Sveobuhvatni programi skrbi osiguravaju koordinaciju koja olakšava komunikaciju između članova djetetovih timova za liječenje i ima za cilj pružiti djeci optimalnu zdravstvenu skrb . Koordinacija skrbi može uključivati planiranje liječenja, praćenje ishoda i korištenje resursa, usklađivanje posjeta liječnicima, izbjegavanje nepotrebnih testova i usluga, razmjenu informacija među zdravstvenim radnicima i obitelji, planiranje otpusta iz bolnice te edukaciju njegovatelja i lokalnih službi. Proučavano je poboljšavaju li ovi programi skrbi zdravlje i kvalitetu života djece i njihovih obitelji, poboljšavaju li kvalitetu zdravstvene skrbi koja im se pruža, smanjuju li broj posjeta bolnici i broj različitih specijalista koje dijete mora posjećivati te smanjuju li troškove zdravstvene skrbi. Proučavano je i mogu li sva djeca pristupiti tim programima te imaju li programi neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Temeljito je pretražena literatura te su pronađena istraživanja o djeci u dobi od 0 do 21 godine koja su bila prepoznata kao medicinski složena, odnosno imala su kronično stanje koje uzrokuje funkcionalna ograničenja i stvara visoke zdravstvene potrebe, što rezultira povećanim troškovima zdravstvene skrbi. U ovaj su sustavni pregled uključena istraživanja koja su uspoređivala djecu koja su primala sveobuhvatnu skrb s onom koja nisu primala takvu skrb ili su primala uobičajeno liječenje bez koordinacije skrbi. Skrb je mogla biti bolnički utemeljena, temeljena na programu suradnje bolnice i zajednice ili unutar zajednice.

Ključni rezultati

Pronađena su četiri istraživanja s ukupno 912 djece kao ispitanika koja su uspoređivala sveobuhvatnu skrb sa standardnom bolničkom skrbi bez posebne koordinacije skrbi za djecu s medicinskim poteškoćama. Sva su uključena istraživanja imala ograničenja. Utvrđeno je da sveobuhvatna skrb vjerojatno ima mali ili nikakav učinak na zdravlje roditelja, funkcioniranje i kvalitetu života, posjete hitnoj službi i prijeme u bolnicu. Sveobuhvatna skrb može imati mali ili nikakav učinak na zdravlje djeteta, funkcioniranje i kvalitetu života te troškove zdravstvenog sustava. Može neznatno poboljšati zadovoljstvo djece i obitelji pruženom skrbi i uslugama te njihovu percepciju tih usluga. U istraživanjima nije bilo informacija o tome mogu li sva djeca pristupiti sveobuhvatnoj skrbi, postoje li neželjeni učinci i koliki su troškovi za obitelji. Kvaliteta dokaza bila je niska do umjerena pa postoji nesigurnost u pogledu učinkovitosti sveobuhvatne skrbi za djecu s medicinskim poteškoćama. Stoga nije bilo moguće izvući čvrste zaključke.

Ograničenja dokaza

Ograničen broj istraživanja zadovoljio je kriterije za uključenje u ovaj sustavni pregled. Sva četiri istraživanja koja su pronađena su bila iz Sjeverne Amerike te nema podataka iz drugih zemalja. Samo je jedno istraživanje procijenilo učinak koordinacije skrbi na zdravlje, funkcioniranje i kvalitetu života roditelja, a nijedno istraživanje nije procijenilo troškove za obitelji ili neželjene učinke. Razlike među ispitanicima i intervencijama u četiri istraživanja predstavljaju ograničenje koje treba uzeti u obzir pri tumačenju rezultata.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2023. godine.

Ključne poruke

• Majke koje ostvare kontakt koža-na-kožu sa svojim novorođenim djetetom unutar prvog sata od rođenja vjerojatno će češće isključivo dojiti svoje dijete ne samo prvih mjesec dana već i od šest tjedana do šest mjeseci.

• Kontakt koža-na-kožu između majke i novorođenčadi doprinosi prilagodbi djeteta na život izvan maternice održavanjem stabilne tjelesne temperature i povećavanjem razine šećera u krvi. Također, možda pomaže uravnoteženom disanju i radu srca.

• Kontakt koža-na-kožu možda pravi vrlo malu razliku ili uopće ne utječe na vrijeme poroda posteljice. Utjecaj na majčin gubitak krvi nakon vaginalnog poroda nije jasan.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Velike svjetske organizacije, poput Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a preporučuju da se odmah po porodu novorođenče postavi na majčina gola prsa. Dijete treba biti golo i stajati tako neprekinuto barem sat vremena, odnosno do iza prvog podoja. Ovo se zove kontakt koža-na-kožu. Međutim, u mnogim sredinama, uobičajeno je odvajati dijete od majke nakon poroda, zamotati ga ili odijevati, ili staviti u krevetiće ili ispod grijača. Kontakt koža-na-kožu rjeđi je u zemljama s niskim prihodima i zemljama s nižim srednjim prihodima. S obzirom da ova praksa može pomoći majkama s dojenjem, niske stope kontakta kože-na-kožu su možda jedan od razloga zašto stope dojenja variraju između zemalja s različitim prihodima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se bolje razumjeti kako kontakt koža-na-kožu utječe na trajanje i isključivost dojenja te na prilagodbu djeteta na život izvan maternice. Specifično, željelo se saznati je li kontakt koža-na-kožu bolji od standardnog kontakta i kako utječe na poboljšanje:

• isključivog dojenja

• djetetove temperature tijela

• djetetove razine šećera u krvi

• djetetovog disanja i frekvencije pulsa

• trajanja poroda posteljice

• smanjenja majčinog krvarenja nakon vaginalnog poroda.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražene su glavne baze podataka kakp bi se pronašla randomizirana ispitivanja o neposrednom kontaktu koža-na-kožu (koji počinje manje od 10 minuta nakon rođenja) i ranom kontaktu koža na kožu (između 10 minuta i 24 sata nakon rođenja). U randomiziranim ispitivanjima, ispitanici se nasumično raspoređuju u dvije ili više skupina kako bi se osigurala sličnost skupina. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je 69 istraživanja sa 7290 parova majki i djece. Većina istraživanja uspoređivala je neposredni kontakt koža-na-kožu (unutar 10 minuta nakon rođenja) sa standardnom bolničkom skrbi za žene sa zdravim bebama rođenim unutar termina. U 15 istraživanja žene su rodile carskim rezom, a u 10 istraživanja bebe su bile zdrave, ali rođene prijevremeno (od 34. tjedna, ali prije 37. tjedna trudnoće). Trideset i dva istraživanja provedena su u zemljama s visokim dohotkom, 25 u zemljama s višim srednjim dohotkom i 12 u zemljama s nižim srednjim dohotkom, uključujući Indiju, Nepal, Pakistan, Vijetnam i Zambiju. Nisu provedena istraživanja u zemljama s niskim prihodima.

Ključni rezultati

Žene koje imaju neposredan kontakt koža na kožu sa svojom novorođenčadi vjerojatno će isključivo dojiti pri otpustu iz bolnice i do mjesec dana nakon rođenja (12 istraživanja, 1556 parova majka-dijete) te od šest tjedana do šest mjeseci nakon rođenja (11 istraživanja, 1135 parova majka-dijete).

Bebe koje imaju neposredan kontakt koža-na-kožu sa svojim majkama vjerojatno imaju višu tjelesnu temperaturu 30 minuta do 2,5 sata nakon rođenja, iako razlika nije klinički značajna (11 istraživanja, 1349 novorođenčadi). Kontakt koža na kožu vjerojatno povećava razinu glukoze u krvi dojenčadi (3 istraživanja, 144 novorođenčadi) i može poboljšati njihovo disanje i otkucaje srca (2 istraživanja, 81 novorođenče). Kontakt koža na kožu može imati mali ili nikakav utjecaj na vrijeme do poroda posteljice (4 istraživanja, 450 žena) ili majčino krvarenje nakon vaginalnog poroda (2 istraživanja, 143 žene), iako je rezultat za majčino krvarenje vrlo neizvjestan.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji umjerena sigurnost u većinu nalaza, iako postoji manja sigurnost u rezultate disanja i otkucaja srca te vremena do poroda posteljice te postoji nesigurnost u dokaze o majčinom krvarenju. Opisi i definicije kontakta koža-na-kožu, dojenja, drugih intervencija i standardnog kontakta bili su nedosljedni između istraživanja. Osim toga, majke i osoblje znali su koje majke imaju kontakt koža-na-kožu, što je moglo utjecati na rezultate. Konačno, mnoga istraživanja bila su mala, s manje od 100 uključenih žena i novorođenčadi.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 22. ožujka 2024. godine.

Ključne poruke

Zbog vrlo niske razine pouzdanosti dokaza nije sigurno postoji li razlika između ova dva lijeka u pogledu koristi liječenja.

Olanzapin može imati male prednosti u pogledu poboljšanja općeg mentalnog stanja (ponašanja, raspoloženja, misli, percepcije, i sl.) te određene prednosti u pogledu kvalitete života.

Veća je vjerojatnost da će osobe koje uzimaju olanzapin dobiti na težini, dok je vjerojatnije da će osobe koje uzimaju haloperidol razviti poremećaje pokreta. Osobe koje uzimaju haloperidol češće prestaju uzimati propisani lijek.

Pri odabiru između haloperidola i olanzapina potrebno je uzeti u obzir osobne preferencije, karakteristike osobe poput sklonosti povećanju ili gubitku tjelesne težine te prethodno iskustvo s lijekovima.

Uvod

Osobe sa shizofrenijom često čuju glasove, vide stvari koje drugi ne vide i imaju uvjerenja koja drugi ne dijele. Također se mogu osjećati vrlo umorno, pokazivati manjak interesa i mogu imati poteškoće s izražavanjem emocija. Ovaj sustavni pregled je važan jer je shizofrenija teško stanje mentalnog zdravlja, s otprilike 1% šanse da će se dijagnosticirati tijekom života osobe.

Dosadašnje spoznaje

Haloperidol se desetljećima primjenjuje u liječenju shizofrenije. I dalje je jedan od najčešće propisivanih lijekova i ima dobro utvrđene koristi. Također ima neke nuspojave, poput nemira, nekontroliranog drhtanja, tremora i ukočenosti, osobito pri visokim dozama. Olanzapin je noviji lijek. Također se pokazao korisnim u liječenju shizofrenije, iako ima svoje nuspojave, među kojima je porast tjelesne težine najčešća. Željele su se bolje razumjeti razlike u kliničkim koristima ovih lijekova te utvrditi koji je prikladniji za primjenu u zemljama s nižim prihodima, kao i tijekom humanitarnih kriznih situacija.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Je li haloperidol bolji od olanzapina u liječenju shizofrenije ili poremećaja iz spektra shizofrenije?

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su randomizirana klinička ispitivanja koja su provedena do 14. siječnja 2023. Pretražena su istraživanja koja su nasumično raspoređivala osobe sa shizofrenijom i poremećajima iz spektra shizofrenije da primaju haloperidol ili olanzapin u obliku tableta. U ovaj sustavni pregled uključeno je 68 istraživanja s ukupno 9132 ispitanika.

Ključni rezultati

Prema rezultatima ovog sustavnog pregleda, nije sigurno postoji li razlika između ova dva lijeka u pogledu klinički značajne promjene i recidiva bolesti. Olanzapin može dovesti do nešto većeg poboljšanja mentalnog stanja (općeg psihičkog stanja poput ponašanja, raspoloženja, razmišljanja, percepcije i sl.) te može rezultirati određenim poboljšanjem kvalitete života. Prema drugim pokazateljima, haloperidol i olanzapin bili su slični u pogledu koristi liječenja. Oba su lijeka imala nuspojave: ispitanici koji su uzimali haloperidol češće su imali poremećaje pokreta od onih koji su uzimali olanzapin, dok su oni koji su uzimali olanzapin češće dobivali na tjelesnoj težini. Treba napomenuti da postoji značajna razlika između nekih istraživanja. Također, veći je broj ispitanika koji su primali haloperidol prerano napustio istraživanja zbog nuspojava. Nema dovoljno podataka za jasno objašnjenje ovog nalaza, no pretpostavlja se da bi to moglo biti povezano s uporabom viših ekvivalentnih doza haloperidola u usporedbi s olanzapinom u nekim istraživanjima.

Ograničenja ovog pregleda

Buduća istraživanja trebala bi obuhvatiti ishode koji su važni za osobe sa shizofrenijom i njihove obitelji. Većina istraživanja se usredotočila na koristi tijekom prve godine primjene i nije uzela u obzir druge čimbenike koji bi mogli biti važni osobama s iskustvom shizofrenije, kao što su radna sposobnost, utjecaj na obitelj, društveno funkcioniranje i prihvatljivost liječenja. Iako su neka istraživanja mjerila recidiv kao ishod, definicija recidiva nije uvijek bila jasna u tome je li recidiv doveo do hospitalizacije osobe. Ova su saznanja važna za osobe sa shizofrenijom i njihove obitelji jer recidiv i hospitalizacija predstavljaju ozbiljna i značajna nazadovanja u liječenju.

Važno je napomenuti da mnoga istraživanja nisu koristila ekvivalentne doze dvaju lijekova pri njihovoj usporedbi. Većina istraživanja primjenjivala je relativno više doze haloperidola u usporedbi s olanzapinom, što bi moglo biti povezano s većim brojem nuspojava i povezanih kliničkih ishoda kod osoba koje su primale haloperidol u tim istraživanjima.

Važno je imati na umu da je, prema pažljivoj analizi, razina pouzdanosti u glavne nalaze niska ili vrlo niska jer su uključena istraživanja imala određene slabosti.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 14. siječnja 2023. godine.

Ključne poruke

• U usporedbi s placebom, inhibitori tumorskog faktora nekroze (TNFi) mogu dovesti do toga da se mlade osobe s juvenilnim idiopatskim artritisom (JIA) općenito bolje osjećaju, ali učinci tih lijekova na funkciju zglobova, bol, kontrolu bolesti i štetne učinke nisu sigurni.

• Nije sigurno koje su koristi i štetni učinci TNFi lijekova u usporedbi s drugim lijekom naziva metotreksat.

• Potrebno je više visokokvalitetnih istraživanja kako bi se bolje razumjele koristi i štetni učinci TNFi lijekova u liječenju JIA.

Uvod

JIA je bolest koja uzrokuje bol, oticanje i smanjenu pokretljivost zglobova kod mladih ljudi. Nastaje kao posljedica cjeloživotne upale nepoznatog uzroka i može zahvatiti druge dijelove tijela, poput očiju. Pogađa osobe mlađe od 16 godina, koje smatraju da im ovo stanje otežava svakodnevni život.

Dosadašnje spoznaje

JIA se liječi:

• fizikalnom terapijom: posebne vježbe koje pomažu boljem radu zglobova;

• lijekovima: uključuju steroidne i nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID), lijekove koji suzbijaju imunološki sustav, poput metotreksata i TNFi lijekova, te druge lijekove koji ciljano djeluju na uzroke upale. Obično se započinje s blažim lijekovima, a po potrebi prelazi na jače.

Zašto se koristi TNFi u liječenju JIA?

TNFi lijekovi se primjenjuju kada konvencionalni lijekovi za artritis ne djeluju dobro ili uzrokuju previše nuspojava. TNFi lijekovi ciljano djeluju na imunološki sustav kako bi pomogli u suzbijanju bolesti.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Proučavano je jesu li TNFi lijekovi učinkoviti i sigurni za osobe s JIA-om u usporedbi s placebom (lažnim liječenjem koji ne sadrži lijek, ali je izgledom identično lijeku koji se ispituje), NSAID-ovima, drugim konvencionalnim lijekovima za artritis ili drugim TNFi lijekovima.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala TNFi lijekove s placebom, drugim lijekovima za artritis ili drugim TNFi lijekovima. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je 9 istraživanja koja su uključivala ukupno 678 osoba s JIA-om. Njihova dob je bila u rasponu od 8 do 15 godina, a 80% su bile djevojčice. Prosječno trajanje simptoma kretalo se od 0,8 do 6,7 godina. Istraživanja su provedena u različitim zemljama i trajala su između 12 i 54 tjedna. Sedam istraživanja je uspoređivalo TNFi s placebom, a dva su istraživanja uspoređivala TNFi s metotreksatom. Nijedno istraživanje nije uspoređivalo TNFi s NSAID lijekovima ili drugim lijekovima osim metotreksata.

Ključni rezultati

Nakon 16 tjedana, 14% osoba koje su primale placebo i 34% osoba koje su primale TNFi su pokazala poboljšanje u simptomima JIA-a.

Nakon 16 tjedana, bol (na ljestvici od 0 do 100, pri čemu niži rezultati ukazuju na manju bol) je ocijenjena s 33 boda kod osoba koje su primale placebo i 11 bodova kod osoba koje su primale TNFi.

Funkcija, mjerena na ljestvici od 0 do 3 (niži rezultati ukazuju na bolju funkciju), ocijenjena je kao 1 bod kod osoba koje su primale placebo i 0,84 boda kod osoba koje su primale TNFi.

Nakon 16 tjedana, globalna procjena aktivnosti bolesti prema ispitanicima (ljestvica od 0 do 100, pri čemu niži rezultati označavaju manju aktivnost bolesti) iznosila je 34 boda kod osoba koje su primale placebo i 23 boda kod osoba koje su primale TNFi.

Do odustajanja zbog štetnih učinaka je došlo kod 1% osoba koje su primale placebo i kod 3% osoba koje su primale TNFi.

Ozbiljni štetni učinci prijavljeni su kod 6% onih koji su primali placebo i kod 7% onih koji su primali TNFi.

Nisu pronađeni podatci o učinku TNFi lijekova na remisiju bolesti do 16 tjedana.

Ograničenja ovog pregleda

Razina pouzdanosti u dokaze je niska zbog ograničenog broja dostupnih istraživanja i zato što je moguće da su ispitanici znali koji su tretman primili, što je moglo utjecati na rezultate.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do 28. veljače 2024. godine.

Ključne poruke

- Nije jasno sprječava li liječenje kortikosteroidima (steroidima) ili drugim imunosupresivima oštećenje bubrega u djece s IgA nefropatijom.

- Istraživanja uključena u ovaj sustavni pregled nisu pružila informacije o rizicima terapije steroidima u djece s IgA nefropatijom.

Uvod

IgA nefropatija je bolest bubrega koja može uzrokovati smanjenje funkcije i zatajenje bubrega. Uzrok bolesti nije poznat, ali je poznato da ulogu ima imunološki sustav te je liječenje usmjereno na imunološki sustav. Ne postoji lijek za IgA nefropatiju i ona zahtijeva doživotno praćenje. Malo je smjernica za liječenje djece s IgA nefropatijom pa se djeca liječe na isti način kao i odrasle osobe.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati poboljšava li imunosupresivna terapija funkciju bubrega u djece s IgA nefropatijom.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su randomizirana i nerandomizirana istraživanja koja su procjenjivala koristi i štetne učinke imunosupresivne terapije u djece s IgA nefropatijom. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

U ovaj je sustavni pregled uključeno 13 istraživanja koja su obuhvatila 686 ispitanika (495 djece) i koja su procjenjivala učinke imunosupresivne terapije u djece s IgA nefropatijom. Deset je istraživanja bilo randomizirano, a u tri nerandomizirana istraživanja ispitanici su bili raspoređeni u skupine prema težini bolesti. Nije pronađeno dovoljno dokaza o koristi primjene samih steroida ili steroida u kombinaciji s drugim imunosupresivima u očuvanju funkcije bubrega. Razina dokaza bila je vrlo niska zbog malog broja pronađenih istraživanja i malog broja uključene djece.

Nije bilo moguće procijeniti nuspojave steroida jer ih istraživanja nisu sustavno pratila niti ih prijavljivala.

Zbog maloga broja istraživanja nije bilo moguće utvrditi ulogu drugih imunosupresivnih terapija, ribljeg ulja, vitamina E ili tonzilektomije u smanjenju oštećenja bubrega u djece s IgA nefropatijom.

Ograničenja ovog pregleda

Ograničenja ovog sustavnog pregleda su mali broj istraživanja (po usporedbi) te mali broj uključenih ispitanika. Nisu sva istraživanja pružila informacije o ishodima od interesa. Razina pouzdanosti dokaza je niska.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do listopada 2023. godine.

Ključne poruke

- Liječenje inhibitorima natrij-glukoza kotransportera 2 (SGLT2) smanjuje rizik od smrti i problema s bubrezima kod osoba s kroničnom bubrežnom bolešću i dijabetesom.

- Nije poznato jesu li SGLT2 inhibitori bolji od drugih lijekova za dijabetes jer nije provedeno dovoljno kliničkih istraživanja koja bi ih izravno uspoređivala.

Uvod

Dijabetes je česta bolest uzrokovana smanjenom aktivnošću inzulina (hormona koji kontrolira razinu glukoze u krvi) i povećanom otpornošću na inzulin. Dijabetes smanjuje kvalitetu života povezanu sa zdravljem te dovodi do srčanog udara, moždanog udara, amputacije udova, smrti i depresije u ranoj dobi, osobito kod osoba s kroničnom bubrežnom bolešću. SGLT2 inhibitori se trenutačno koriste za liječenje osoba s kroničnom bubrežnom bolešću i dijabetesom. Pojavljuju se nova istraživanja, a kombiniranje rezultata tih ispitivanja ključno je za najnovije razumijevanje sigurnosti i koristi tih lijekova u usporedbi s drugim oblicima liječenja.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati sprječavaju li lijekovi iz skupine SGLT2 inhibitora komplikacije povezane s dijabetesom kod odraslih i djece koji imaju kroničnu bolest bubrega (smanjena funkcija bubrega) i dijabetes.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su sva ispitivanja koja su procjenjivala koristi i štetne učinke nasumične dodjele SGLT2 inhibitora osobama s kroničnom bolešću bubrega i dijabetesom. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

U ovaj su sustavni pregled uključena 53 klinička istraživanja koja su obuhvatila 65 241 odraslu osobu s kroničnom bubrežnom bolešću i dijabetesom. Ispitanici u istraživanjima primali su SGLT2 inhibitor, šećernu tabletu (placebo), samo standardnu skrb ili neki drugi lijek za dijabetes (npr. metformin ili inzulin). Dodjela liječenja određivana je nasumično (poput bacanja novčića). Nisu provedena istraživanja na djeci.

Kombiniranjem svih istraživanja utvrđeno je da liječenje SGLT2 inhibitorima smanjuje rizik od smrti, uključujući smrt izravno uzrokovanu srčanim problemom ili moždanim udarom. Također je utvrđeno da SGLT2 inhibitori smanjuju rizik od zatajenja bubrega, što znači da je manjem broju osoba na ovom liječenju bila potrebna dijaliza ili transplantacija bubrega. Učinci na sprječavanje srčanog ili moždanog udara nisu jasni. Nije jasno je li liječenje SGLT2 inhibitorima bolje ili lošije od drugih oblika liječenja dijabetesa jer postoji malo podataka koji izravno uspoređuju ove lijekove s drugim lijekovima za dijabetes u kliničkim ispitivanjima.

Ograničenja ovog pregleda

Neka istraživanja nisu jasno navela koliko je osoba imalo kroničnu bolest bubrega pa se dio podataka nije mogao uključiti. Nuspojave su rijetko i nedosljedno prijavljivane pa postoji nesigurnost u vezi s tim ishodima. Iako su u ovaj sustavni pregled uključena istraživanja na osobama s dijabetesom tipa 1, nije bilo dostupno dovoljno podataka da bi se ispravno procijenili učinci SGLT2 inhibitora kod tih osoba.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2023. godine.

Ključne poruke

• Nije poznato kada je najbolje vrijeme za početak primanja alogene transfuzije krvi (pri čemu se krv davatelja ubrizgava u krvotok žene kroz venu) kako bi se smanjile komplikacije zbog prekomjernog gubitka krvi unutar 24 sata od poroda (postporođajno krvarenje).

• Učinak krvnih pripravaka (tvari proizvedenih iz pune krvi) na smanjenje komplikacija postporođajnog krvarenja, bilo umjesto transfuzije pune krvi ili uz nju, u velikoj je mjeri neizvjestan.

Uvod

Postporođajno krvarenje obilno je krvarenje nakon poroda. Obično se definira kao gubitak krvi od 500 mL ili više unutar 24 sata od poroda. To je jedan od vodećih uzroka smrti majki u svijetu.

Dosadašnje spoznaje

Trenutačno ne postoje smjernice o tome kako treba liječiti postporođajno krvarenje, ali se transfuzije pune krvi ili njezinih dijelova (koji se nazivaju krvni pripravci, poput svježe smrznute plazme koja se dobiva iz tekućeg dijela krvi) mogu upotrebljavati za liječenje postporođajnog krvarenja i sprječavanje komplikacija kod žena koje aktivno krvare.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati koje su koristi i štetni učinci različitih transfuzijskih postupaka za liječenje postporođajnog krvarenja, koje bi žene trebale početi primati transfuziju krvi i kada te koji su krvni pripravci, sami ili u kombinaciji, najbolji.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su procjenjivala koristi i štetne učinke transfuzije krvi za liječenje postporođajnog krvarenja. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

U ovaj je sustavni pregled uključeno 12 istraživanja s ukupno 17 868 žena. U osam istraživanja podatci su mogli biti korišteni, dok su četiri imala probleme s ustrojem istraživanja.

Nije pronađeno dovoljno dokaza o tome kada započeti transfuziju krvi ni smanjuje li primjena krvnih pripravaka umjesto transfuzije pune krvi, ili uz nju, komplikacije postporođajnog krvarenja. Razina pouzdanosti u rezultate bila je vrlo niska. Na to je utjecalo nekoliko čimbenika. U mnogim istraživanjima žene nisu bile nasumično raspoređene u različite skupine za liječenje. To znači da su razlike između skupina mogle biti posljedica razlika između žena, a ne između načina liječenja. Iako su neka istraživanja nasumično raspoređivala žene u skupine za liječenje, postojala je zabrinutost u vezi s načinom na koji je to učinjeno. Nekoliko je istraživanja uključivalo mali broj ispitanika, a rezultati su varirali.

Ograničenja ovog pregleda?

Zbog niske pouzdanosti dokaza nije bilo moguće s pouzdanošću donijeti zaključke o koristima i štetnim učincima transfuzije krvi za liječenje postporođajnog krvarenja.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 18. srpnja 2024. godine.

Je li nastavak kronične terapije lijekovima za razrjeđivanje krvi bolji od prestanka uzimanja istih uoči ili tijekom kirurške ugradnje uređaja za srčani ritam? Ključne poruke Prestanak uzimanja lijekova za razrjeđivanje krvi prije ili tijekom operacije ugradnje srčanog implantabilnog elektroničkog uređaja (CIED) može rezultirati malom ili nikakvom razlikom u neželjenim ishodima poput stvaranja krvnih ugrušaka ili krvarenja u usporedbi s njihovim kontinuiranim uzimanjem. Dosadašnje spoznaje Ponekad ljudska srca ne kucaju normalnim ritmom. Zbog toga srcu može biti teško pumpati krv u ostatak...

Koja su kemoterapijska liječenja najbolja za pomoć osobama s uznapredovanim rakom gušterače? Ključne poruke • FOLFIRINOX i gemcitabin u kombinaciji s taksanom produžuju živote ljudi s uznapredovanim rakom gušterače u usporedbi sa samim gemcitabinom. • Rezultati ovog Cochraneovog sustavnog pregleda ukazuju na to da kombinirana kemoterapija temeljena na fluoropirimidinu produljuje živote ljudi s uznapredovanim rakom gušterače u usporedbi s gemcitabinom u kombinaciji s taksanom. Uvod Rak gušterače vrlo je agresivan rak, a često se dijagnosticira u kasnim stadijima kada operacija nije moguća....

Poboljšavaju li dodaci kalcija tijekom trudnoće zdravlje beba i majki (izostavljamo studije o visokom krvnom tlaku) Ključne poruke – Uzimanje visokih doza (više od 1000 mg) dodataka kalcija tijekom trudnoće može dovesti do malo manjeg broja beba rođenih prije 37. tjedna trudnoće. Vjerojatno nije bilo razlike u neželjenim učincima, iako smo za to pronašli malo podataka. – Čini se da nije došlo do smanjenja broja beba rođenih prije 34. tjedna trudnoće niti broja beba s niskom porođajnom težinom. To su bebe čije je zdravlje teže ugroženo ranim rođenjem. – Utjecaj majki koje uzimaju nadomjestke...

Matične stanice iz koštane srži ili matične stanice iz periferne krvi: što je bolje za odrasle s rakom krvi? Ključne poruke • Transplantacija krvnih matičnih stanica važna je terapijska opcija za liječenje osoba s krvnim poremećajima. Krvne matične stanice mogu se uzeti iz različitih izvora, uključujući perifernu krv i koštanu srž. • Transplantacija koštane srži i transplantacija matičnih stanica periferne krvi vjerojatno dovode do sličnih rezultata u pogledu ukupnog preživljenja. • Za ovu obnovljenu verziju sustavnog pregleda nisu pronađena nova primjenjiva istraživanja. Buduća bi...

Je li premaz srebrovog diamino-fluorida učinkovit u sprječavanju i liječenju zubnog karijesa kod djece i odraslih? Ključne poruke - Nije moguće utvrditi je li srebrov diamino-fluorid (SDF) bolji od izostanka liječenja u sprječavanju ili liječenju zubnog karijesa. - Ne može se utvrditi je li SDF bolji ili gori od drugih oblika liječenja u sprječavanju ili liječenju zubnog karijesa. - Nova istraživanja mogla bi pomoći u otkrivanju neželjenih učinaka SDF-a, utvrđivanju smeta li ljudima tamno obojenje zuba koje SDF uzrokuje te u određivanju najboljeg pristupa liječenju. Uvod Zubni karijes...

Koja je najbolja kirurška metoda za popravak prijeloma tibijalnog platoa (prijeloma na gornjem dijelu potkoljenice)? Ključne poruke • Ne znamo koji je najbolji način sanacije složenog prijeloma tibijalnog platoa (gornjeg dijela potkoljenice). • Postoje neki dokazi koji upućuju na malu ili nikakvu razliku između različitih kirurških metoda za učvršćivanje u mjestu fragmenata kosti tibijalnog platoa i između različitih metoda popunjavanja rupa u kosti uzrokovanih prijelomima. Nismo sigurni u ove dokaze. • Potrebno je više istraživanja na tom području. Što je prijelom tibijalnog platoa?...