Uvod

Parkinsonova bolest (PB) progresivan je poremećaj živčanog sustava koji uglavnom zahvaća osobe starije od 60 godina. Simptomi se pojavljuju postupno i uključuju probleme s kretanjem kao što su drhtavica, ukočenost, usporenost pokreta, poteškoće s ravnotežom te probleme s koordinacijom. Osobe oboljele od Parkinsonove bolesti također mogu imati emocionalne probleme i probleme s raspoloženjem, umor, probleme sa spavanjem i poteškoće s razmišljanjem. Ovaj se poremećaj ne može izliječiti, ali se simptomi mogu ublažiti, primjerice lijekovima ili kirurškim zahvatom. Štoviše, osobe oboljele od Parkinsonove bolesti mogu imati koristi od fizioterapije ili drugih vrsta tjelovježbe, kao što je ples. No ostaje nejasno djeluju li neke od ovih vrsta tjelovježbi bolje od drugih.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Htjelo se utvrditi koja vrsta tjelovježbe najbolje poboljšava kretanje i kvalitetu života kod osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti. Također se željelo saznati koja vrsta tjelovježbe uzrokuje najmanje neželjenih učinaka.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala tjelovježbu s izostankom tjelovježbe ili s drugom vrstom tjelovježbe. Kratkoročni rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika. Proučavani su samo kratkoročni rezultati.

Rezultati

Pronađeno je 154 istraživanja s različitim vrstama tjelovježbi za osobe oboljele od Parkinsonove bolesti. Istraživanja su uključivala ukupno 7837 ispitanika. Najmanje istraživanje provedeno je na 10 osoba, a najveće na 474 osobe. Prosječna dob ispitanika bila je između 60 i 74 godine. Istraživanja su provedena u državama diljem svijeta, a najviše ih je provedeno u SAD-u (34 istraživanja). Od uključenih istraživanja, 60 je pružilo informacije o kretanju (2721 ispitanik), 48 je pružilo informacije o kvaliteti života (3029 ispitanika), a 85 je pružilo informacije o neželjenim učincima (5192 ispitanika).

Ključni rezultati

Mnoge vrste tjelesne aktivnosti pokazale su se učinkovitima za osobe s Parkinsonovom bolešću u usporedbi s izostankom tjelesne aktivnosti.

Ples te treninzi hoda, ravnoteže i funkcionalnih vještina vjerojatno imaju umjereno koristan učinak na kretanje. Trening koji se sastoji od nekoliko vrsta vježbi (tj. trening više područja) vjerojatno ima mali povoljan učinak na kretanje. Treninzi izdržljivosti, treninzi u vodi, treninzi snage/otpora i treninzi tijela i uma (npr. tai chi ili joga) mogu imati mali povoljan učinak na kretanje. Ne može se s pouzdanošću utvrditi učinke fizikalne terapije „Lee Silverman Voice Training BIG” (LSVT BIG) i treninga fleksibilnosti na kretanje.

Treninzi u vodi vjerojatno imaju velik povoljan učinak na kvalitetu života. Treninzi tijela i uma, treninzi hodanja, ravnoteže i funkcionalni treninzi, treninzi više područja te ples mogu imati mali povoljan učinak na kvalitetu života. Ne može se s pouzdanošću utvrditi učinke igranja videoigrica te treninga snage/otpora, izdržljivosti i fleksibilnosti na kvalitetu života.

Pouzdanost dokaza o učincima kretala se od umjerene do vrlo niske. Kad je razina pouzdanosti bila smanjena, to je često bilo zbog dva razloga. Prvo, nisu sva istraživanja pružila informacije o kretanju ili kvaliteti života za sve uključene ispitanike. Drugo, istraživanja su bila vrlo mala.

Samo je 85 istraživanja pružilo neke informacije o neželjenim učincima i to većinom za skupine koje su provodile tjelovježbu, a ne za skupine koje je nisu provodile. U 40 istraživanja nisu zabilježeni nikakvi neželjeni učinci. U četiri istraživanja nisu zabilježeni ozbiljni neželjeni učinci. Neželjeni su učinci zabilježeni u 28 istraživanja. Najčešće zabilježeni neželjeni učinci bili su padovi (u 18 istraživanja) i bol (u 10 istraživanja). Ne može se utvrditi koja vrsta tjelovježbe uzrokuje najmanje neželjenih učinaka jer istraživanja nisu pružila sve potrebne informacije. Zato postoji velika nesigurnost u rezultate o neželjenim učincima.

Što rezultati znače?

Utvrđeno je da mnoge vrste tjelovježbe mogu pomoći u poboljšanju kretanja i kvalitete života osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti. Pronađeno je vrlo malo dokaza da su pojedine vrste tjelesne aktivnosti učinkovitije od drugih. Stoga je tjelovježba važna za kretanje i kvalitetu života, ali sama vrsta tjelovježbe možda je manje bitna. Ipak, moguće je da se neki simptomi najbolje ublažavaju posebnim vrstama treninga namijenjenima osobama oboljelima od Parkinsonove bolesti. Vrste treninga uključene u ovaj sustavni pregled činile su se prilično sigurnima.

Potrebna su veća, dobro osmišljena istraživanja kako bi se povećala pouzdanost dokaza. Također je potrebno više istraživanja kako bi se razumjeli čimbenici koji utječu na učinke tjelovježbe. Provođenje više istraživanja koja uključuju osobe s težim simptomima moglo bi pomoći u proširivanju rezultata na veći broj osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2021. godine.

Ključne poruke

• Zbog nedostatka dokaza, nije moguće donijeti bilo kakve zaključke o koristima i rizicima akupunkture za novorođenčad s neonatalnim apstinencijskim sindromom uzrokovanim izlaganjem drogama dok su bila u maternici.

• Potrebna su velika, dobro osmišljena i jasno opisana istraživanja kako bi se saznalo više o koristima i rizicima akupunkture, uključujući istraživanja koja uspoređuju tehnike, mjesta primjene, vrijeme i način provođenja akupunkture.

Uvod

Neonatalni apstinencijski sindrom je sindrom ustezanja od droga, koji se uglavnom javlja nakon izlaganja opioidnim drogama (kao što su heroin i metadon) dok je dijete još u maternici. Novorođenče se može roditi fizički ovisno o drogi, što uzrokuje simptome ustezanja nakon rođenja, kao što su prodoran plač, poremećen ciklus spavanja i budnosti te drhtanje. Neonatalni apstinencijski sindrom dijagnosticira se pomoću standardizirane procjene simptoma ustezanja, kao što je Finneganov bodovni sustav.

Dosadašnje spoznaje

Novorođenčad koja razvije neonatalni apstinencijski sindrom zahtijeva liječenje i dulji boravak u bolnici nakon rođenja u usporedbi s novorođenčadi bez tog stanja. Liječenje neonatalnog apstinencijskog sindroma uključuje različite multimodalne tretmane za ublažavanje simptoma ustezanja, kao što su povijanje, zajednički boravak majke i djeteta u sobi te dojenje. Ako standardizirana procjena premaši određeni prag, novorođenčad se farmakološki liječi oralno primijenjenim opioidom. Međutim, o optimalnom liječenju neonatalnog apstinencijskog sindroma i dalje se raspravlja. Akupunktura je predložena kao moguća metoda liječenja. Akupunktura uključuje stimulaciju određenih točaka na tijelu, bilo umetanjem tankih metalnih igala ('invazivna') ili primjenom tehnika koje ne prodiru u kožu ('neinvazivna'), kao što su akupresura i laserska stimulacija.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je utvrditi koristi i rizike akupunkture kod novorođenčadi s neonatalnim apstinencijskim sindromom (NAS). Primarni su ishodi bili trajanje farmakološkog liječenja (lijekovi), nuspojave (štetni učinci) i duljina boravka u bolnici.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja uspoređuju akupunkturu s izostankom liječenja, lijekovima ili drugim vrstama akupunkture (npr. akupunktura iglama naspram laserske akupunkture). Akupunktura se mogla primijeniti samostalno ili u kombinaciji s konvencionalnim medicinskim liječenjem neonatalnog apstinencijskog sindroma ('standardna njega'), pod uvjetom da je standardna njega bila primijenjena kod svih ispitanika.

Rezultati

Uključena su dva istraživanja s ukupno 104 novorođenčeta. Oba su istraživanja uspoređivala akupunkturu (s tehnikama koje ne prodiru u kožu) dodanu standardnoj njezi s isključivo standardnom ​​njegom.

Istraživanja su koristila različite tehnike akupunkture. Jedno istraživanje provedeno u Austriji između 2009. i 2014. uključilo je 28 novorođenčadi i koristilo svakodnevnu lasersku akupunkturu na akupunkturnim točkama uha i tijela sve dok se morfij, koji se koristio za liječenje simptoma NAS-a u obje skupine, nije prestao davati. Drugo je istraživanje, provedeno u SAD-u između 1992. i 1996., uključilo 76 novorođenčadi i koristilo akupresuru s biljnim sjemenkama zalijepljenima na akupunkturne točke uha koje su masirane 30 do 60 sekundi, uz standardnu njegu NAS-a.

Ključni rezultati

Dokazi su vrlo nesigurni o učincima dodavanja akupunkture standardnoj njezi na trajanje uzimanja lijekova i duljinu boravka u bolnici. Dokazi su također vrlo nesigurni o tome može li akupunktura smanjiti najviši rezultat koji se dodjeljuje novorođenčetu kada liječnik procjenjuje njegov neonatalni apstinencijski sindrom.

Nije bilo prijavljenih nuspojava ni u jednog novorođenčeta u oba istraživanja, ali kako je ukupno bilo samo 104 novorođenčeta, nije moguće donijeti pouzdane zaključke o sigurnosti akupunkture na temelju ovih rezultata.

Nijedno istraživanje nije pružilo podatke o boli ili smrtnosti novorođenčadi. Također nije bilo praćenja dugoročnog napretka novorođenčadi.

Ograničenja ovog pregleda

Glavno je ograničenje to što su analizirana samo dva mala istraživanja. Neki ishodi uopće nisu bili prijavljeni. Osim toga, istraživanja su mogla biti bolje osmišljena. Nije poznato postoje li istraživanja o ovoj temi koja su provedena, ali nisu objavljena. Koliko je poznato, trenutačno se ne provodi nijedno istraživanje.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do kolovoza 2023. godine.

Ključne poruke

- Osobe koje otežano hodaju zbog bolova uzrokovanih slabim protokom krvi u nogama mogu se podvrgnuti operaciji koja poboljšava protok krvi. Dodavanje programa tjelovježbe ovom liječenju moglo bi povećati udaljenost koju osobe mogu prehodati u usporedbi s operacijom bez popratnog vježbanja, ali je razina sigurnosti u rezultate vrlo niska zbog dokaza slabe kvalitete.

- Ne može se utvrditi pomaže li dodavanje tjelesne aktivnosti u poboljšanju protoka krvi u donjim ekstremitetima, udaljenosti koju osobe mogu prijeći bez boli, kvaliteti života, potrebi za ponovnim zahvatima ili stopi smrtnosti.

- Istraživanja su obuhvatila relativno mali broj ispitanika i imala su mnoge metodološke nedostatke, što znači da rezultati možda nisu dovoljno precizni. Potrebno je više visokokvalitetnih dokaza kako bi se moglo utvrditi poboljšava li dodavanje programa tjelovježbe nakon operacije važne zdravstvene ishode osoba s perifernom arterijskom bolesti.

Uvod

Periferna arterijska bolest (PAB) je stanje u kojem su krvne žile u nogama sužene ili začepljene, što otežava protok krvi. To može uzrokovati bol ili neugodu u nogama pri hodu, a u težim oblicima dovodi do boli u mirovanju i rana koje ne zacjeljuju, što može završiti amputacijom (odstranjivanjem dijela noge).

Osobe sa simptomima PAB-a najčešće se liječe lijekovima i tjelovježbom kako bi se spriječilo pogoršanje stanja. Međutim, u nekim slučajevima to nije dovoljno i potrebna je operacija za poboljšanje protoka krvi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi je li dodavanje tjelovježbe nakon operacije PAB-a korisnije od same operacije bez popratne tjelovježbe. To je procijenjeno mjerenjem udaljenosti koju ispitanici mogu prijeći prije nego što se moraju zaustaviti, udaljenosti koju mogu prijeći bez boli, protoka krvi u nogama, kvalitete života, potrebe za ponovnim operacijama i stope smrtnosti.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala ispitanike koji su nakon operacije vježbali radi poboljšanja protoka krvi u nogama s onima koji nakon operacije nisu vježbali. Rezultati istraživanja sažeti su kad god je to bilo moguće kako bi se utvrdio učinak liječenja na većim skupinama ljudi.

Ključni rezultati

Pronađeno je 7 istraživanja koja su obuhvatila 376 ispitanika. Istraživanja su pokazala različite rezultate. Neka su istraživanja pokazala da nema razlike u udaljenosti koju ispitanici mogu prehodati, dok su neka pokazala poboljšanje uz tjelovježbu.

Za većinu važnih ishoda sažeti su rezultati samo dvaju istraživanja. Za stopu smrtnosti sažeti su rezultati šest istraživanja, a za stopu ponovljenih operacija rezultati pet istraživanja.

Sažeti dokazi pokazali su da dodavanje tjelovježbe može povećati najveću udaljenost koju osobe mogu prehodati, ali je razina sigurnosti vrlo niska. Također je vrlo nesigurno utječe li dodavanje nadziranog programa tjelovježbe nakon operacije na udaljenost koju osobe mogu prehodati bez boli ili na ukupnu udaljenost koju mogu prijeći u 6 minuta u odnosu na operaciju bez popratne tjelovježbe. Dodatno, vrlo je nesigurno utječe li dodavanje nadziranog programa tjelovježbe na protok krvi u donjim udovima, kvalitetu života, potrebu za ponovnim operacijama ili smrtnost.

Sve u svemu, nije moguće utvrditi postoji li korist u dodavanju programa tjelovježbe nakon operacije PAB-a. Potrebno je više istraživanja kako bi se odgovorilo na to pitanje. Međutim, nijedno istraživanje nije pokazalo da nadzirani program tjelovježbe nakon operacije PAB-a štetno djeluje na ispitanike. Stoga se dodavanje tjelovježbe nakon operacije čini sigurnim.

Ograničenja ovog pregleda

Postojalo je mnogo ograničenja pregledanih dokaza. Istraživanja uključena u ovaj pregled imala su probleme u načinu kako su ustrojena i provedena, što može značiti da su rezultati netočni. Na primjer, neka su istraživanja vremenski ograničila tjelovježbu ispitanika, zbog čega je teško procijeniti stvarni utjecaj dodavanja tjelovježbe nakon operacije i njezin učinak na glavne ishode.

Podatci svih istraživanja nisu bili dostupni na način koji bi bio koristan istraživačima pri tumačenju rezultata. To je otežalo potpunu procjenu kvalitete istraživanja. Također, u dostupna je istraživanja bio uključen relativno mali broj ispitanika.

Ti su čimbenici ograničili mogućnost sažimanja istraživanja te time i stvaranje jasnije predodžbe o učinku koji je u njima proučavan.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 14. ožujka 2023. godine.

Ključne poruke

• Nije sigurno doprinosi li tamoksifen poboljšanju preživljenja, usporavanju napredovanja bolesti (pogoršanja bolesti) ili dobrobiti osoba s uznapredovanim hepatocelularnim karcinomom (najčešćim tipom raka jetre) u usporedbi s izostankom aktivnog liječenja, potpornim liječenjem (za ublažavanje simptoma) ili placebom.

• Nije sigurno mijenja li tamoksifen učestalost ozbiljnih i neozbiljnih nuspojava kod osoba s uznapredovanim (stadij bolesti u kojoj se karcinom proširio) hepatocelularnim karcinomom u usporedbi s osobama bez aktivnog liječenja, potpornim liječenjem ili placebom.

Uvod

Hepatocelularni karcinom čest je oblik primarnog raka jetre u odraslih. To znači da su stanice raka nastale u jetri. Najčešće se javlja u osoba koje su dugo zaražene virusima hepatitisa B ili C. Hepatitis B i C su infekcije jetre.

Hepatocelularni karcinom može se dijagnosticirati slikovnim prikazom jetre te povišenom razinom tumorskog markera alfa-fetoproteina u krvi. Ako su rezultati slikovnih pretraga nejasni, može se napraviti biopsija jetre. Biopsija jetre postupak je u kojem se igla uvodi u jetru i uzima mali uzorak jetrenog tkiva za analizu pod mikroskopom.

Hepatocelularni karcinom obično se liječi kirurški, lijekovima koji uništavaju stanice raka primijenjenima lokalno (izravno u krvnu žilu koja opskrbljuje tumor) ili transplantacijom jetre. U uznapredovanim slučajevima (kada se rak proširio) pruža se potporna skrb radi ublažavanja simptoma.

Tamoksifen je lijek koji smanjuje učinke hormona estrogena. Estrogen je hormon odgovoran za ženske spolne karakteristike, a nalazi se i u žena i u muškaraca. Tamoksifen sprječava djelovanje estrogena na stanice raka i može smanjiti rast i širenje bolesti.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati je li tamoksifen bolji od izostanka liječenja, potpornog liječenja ili placeba u smanjenju smrtnosti, poboljšanju dobrobiti i usporavanju pogoršanja bolesti. Također se proučavalo je li tamoksifen povezan s ozbiljnim (po život opasnim) ili neozbiljnim nuspojavama.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala tamoksifen s kontrolnom skupinom koja nije primala liječenje ili je primala potporno liječenje ili placebo. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju načina provođenja istraživanja i broja uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je 10 istraživanja s 1715 osoba s neoperabilnim (ne može se ukloniti kirurškim zahvatom) ili uznapredovanim (kasni stadij) hepatocelularnim karcinomom. Sva su istraživanja procjenjivala tamoksifen primijenjen kroz usta. Najveće istraživanje uključivalo je 496 osoba, a najmanje 22. Šest je istraživanja provedeno u jednom centru, tri u više centara u jednoj zemlji, a jedno u više centara u devet zemalja. Istraživanja su financirale farmaceutske tvrtke, nacionalne istraživačke potpore i lokalne institucijske potpore. Svih 10 istraživanja imalo je problema s ustrojem i metodama.

Uočena je mala ili nikakva razlika u broju smrtnih slučajeva između skupine koja je primala tamoksifen i kontrolne skupine nakon praćenja od jedne do pet godina (osam istraživanja). U skupini koja je primala tamoksifen umrlo je 488 od 682 ispitanika (72%), u usporedbi s 487 od 682 ispitanika (71%) u kontrolnoj skupini.

Dokazi o učinku tamoksifena na ozbiljne nuspojave vrlo su nesigurni. Samo je jedno istraživanje izvijestilo o ozbiljnim štetnim učincima na kraju jedne godine.

Dokazi o učinku tamoksifena na dobrobit osoba nakon devet mjeseci praćenja (jedno istraživanje) vrlo su nesigurni.

Uočena je mala ili nikakva razlika u pogoršanju bolesti između skupine koja je primala tamoksifen i kontrolne skupine nakon praćenja od jedne do pet godina (četiri istraživanja). U skupini koja je primala tamoksifen, napredovanje bolesti imao je 191 od 359 ispitanika (53%), u usporedbi sa 198 od 362 ispitanika (55%) u kontrolnoj skupini.

Tamoksifen može imati mali ili nikakav učinak na neozbiljne neželjene događaje nakon praćenja tijekom jedne do tri godine, ali dokazi su vrlo nesigurni (četiri istraživanja). U skupini koja je primala tamoksifen 10 od 265 ispitanika (4%) imalo je neozbiljne nuspojave, u usporedbi sa 6 od 197 ispitanika (3%) u kontrolnoj skupini.

Ograničenja ovog pregleda

Razina pouzdanosti dokaza niska je do vrlo niska zbog malog broja istraživanja s malim brojem ispitanika. Neka istraživanja nisu prikazala svoje metode. Moguće je da su ispitanici istraživanja bili svjesni koje su liječenje primili. Nisu sva istraživanja pružila podatke o svim ishodima koji su bili od interesa za ovaj sustavni pregled. Loše metode istraživanja mogle bi preuveličati ili podcijeniti koristi i neželjene učinke tamoksifena. Još uvijek nema dovoljno dokaza o učinku tamoksifena u usporedbi s izostankom liječenja, potpornim liječenjem ili placebom na smrt, dobrobit, pogoršanje raka te ozbiljne i neozbiljne nuspojave.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 26. ožujka 2024. godine.

Ključne poruke

- Nije poznato ima li liječenje koronarnih arterija (krvnih žila srca) prije velikog vaskularnog kirurškog zahvata (operacije krvnih žila) učinak na sprječavanje akutnog infarkta miokarda (srčanog udara) i smrtnosti tijekom operacije. Akutni infarkt miokarda može biti smanjen u dugoročnom praćenju, a duljina boravka u bolnici može biti neznatno smanjena, no dokazi su vrlo nesigurni.

- Potrebno je više visokokvalitetnih istraživanja kako bi se utvrdio učinak liječenja koronarnih arterija na prevenciju akutnog infarkta miokarda u osoba koje se podvrgavaju velikim vaskularnim operacijama.

- Slabo se izvještavalo o štetnim učincima povezanima s ovim liječenjima.

Uvod

Srčani udar predstavlja važnu komplikaciju nakon operativnog zahvata (postoperativni infarkt miokarda). Ova komplikacija ima osobito značajnu ulogu u slučaju velikih vaskularnih operacija. Postoperativni infarkt miokarda vodeći je uzrok morbiditeta (bolesti) i mortaliteta (smrti) nakon velikih vaskularnih operacija. Bolest koronarnih arterija stanje je koje zahvaća krvne žile srca (koronarne arterije) i nastaje kada su one sužene aterosklerotskim plakom, obično kolesterolskog sastava. Ova je bolest glavni uzrok infarkta miokarda (kada suženje napreduje do potpunog začepljenja žile). Ateroskleroza može objasniti povezanost postoperativnog infarkta miokarda i velikog vaskularnog kirurškog zahvata, budući da je ona najčešći uzrok obje bolesti.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati može li liječenje koronarnih arterija prije velikih vaskularnih operacija (preoperativne koronarne intervencije) spriječiti postoperativni infarkt miokarda. Liječenje koronarnih arterija sastoji se od uvođenja katetera (tanke cjevčice) u arteriju, najčešće u nozi ili ruci (perkutana koronarna intervencija), te njegovog provođenja do srca gdje se ubrizga kontrast kako bi se vidjelo postoji li suženje koronarnih arterija (koronarna angiografija). Zatim se, ako se utvrdi suženje, koriste stentovi za ponovno otvaranje krvnih žila i osiguravanje adekvatnog protoka krvi (koronarna revaskularizacija). Druga mogućnost za koronarnu revaskularizaciju je koronarna premosnica (kirurški postupak koji se koristi za premošćivanje blokada u koronarnim arterijama). Željelo se saznati može li prepoznavanje i liječenje osoba s teškom koronarnom arterijskom bolešću prije vaskularne operacije smanjiti broj srčanih udara nakon vaskularne operacije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja i ispitivanja koja su uspoređivala dvije skupine ispitanika prije velike vaskularne operacije: skupinu koja je primila koronarne tretmane i standardnu ​​predoperativnu njegu (medicinsko liječenje ili uobičajena njega) u odnosu na drugu skupinu koja je primila samo standardnu ​​predoperativnu skrb, bez koronarnih intervencija. Željelo se utvrditi postoji li razlika između skupina u stopama srčanog udara, smrtnosti ili nepovoljnih ishoda. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza.

Ključni rezultati

U ovaj Cochraneov sustavni pregled uključena su tri ispitivanja koja su obuhvatila 1144 ispitanika. Ispitivanja su uspoređivala uobičajenu skrb (npr. statini, inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima i antitrombocitni lijekovi) s uobičajenom skrbi uz predoperativnu koronarnu angiografiju, koronarnu revaskularizaciju ili oboje. Ispitivanja su koristila različite kriterije za odabir ispitanika, pri čemu su neka uključivala samo osobe s visokim rizikom od bolesti koronarnih arterija, a druga i osobe s niskim rizikom. Podaci iz jednog ispitivanja nisu mogli biti sažeti jer je velik broj ispitanika u skupini s uobičajenom skrbi također bio podvrgnut koronarnim zahvatima.

Utvrđeno je da liječenje koronarnih arterija prije vaskularne operacije može smanjiti dugoročnu stopu srčanih udara, no dokazi su vrlo nesigurni. Nadalje, koronarne intervencije mogu u kratkom roku neznatno skratiti duljinu boravka u bolnici u usporedbi samo s uobičajenom skrbi. Nije pronađena razlika između skupina u kratkoročnoj stopi srčanog udara niti u kratkoročnoj i dugoročnoj stopi smrtnosti. Nijedno od analiziranih ispitivanja nije izvijestilo o svim ishodima koji su bili predmet interesa ovog sustavnog pregleda. Štetni događaji bili su slabo prijavljeni u ispitivanjima: jedno ispitivanje nije prijavilo smrtne slučajeve povezane s koronarnom angiografijom, dok su druga dva ispitivanja prijavila pet smrtnih slučajeva povezanih s koronarnom revaskularizacijom.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost rezultata je niska jer su ispitanici i istraživači bili upoznati s time kojoj su skupini ispitanici bili dodijeljeni, što je moglo utjecati na ishode. Osim toga, ispitivanja su koristila različite kriterije za odabir ispitanika i različite metode, što otežava usporedbu rezultata. Naposljetku, ukupni rezultati upućuju na mogućnost i koristi i štete od liječenja koronarnih arterija prije vaskularne operacije. Nijedno od analiziranih ispitivanja nije pružilo podatke o podskupinama koje bi mogle imati veću korist od analiziranih intervencija, primjerice o osobama s promijenjenom ejekcijskom frakcijom klijetki (sposobnošću srca da pumpa krv).

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 13. ožujka 2023. godine.

Ključne poruke

• Ne zna se pomaže li neinvazivna stimulacija mozga, različite vrste jezičnih vježbi ili kombinacija tih intervencija osobama s primarnom progresivnom afazijom jer su dostupni dokazi ograničeni i općenito loše kvalitete.

• U istraživanjima stimulacije mozga nisu zabilježene ozbiljne nuspojave.

Uvod

Primarna progresivna afazija (PPA) je rijetko stanje koje postupno oštećuje dijelove mozga odgovorne za govor i jezik. Postoje tri vrste (ili varijante) PPA-e, koje se razlikuju po simptomima i utjecaju na govor i jezik. Općenito, osobe s PPA-om postupno gube sposobnost govora, čitanja, pisanja i razumijevanja razgovora. PPA se s vremenom pogoršava i trenutačno ne postoji učinkovito liječenje. Nemogućnost komunikacije problematična je za osobe s PPA-om, kao i za osobe koje se o njima brinu i pružaju im podršku.

Dosadašnje spoznaje

Istraživanja su pokazala da lijekovi ne pomažu osobama s PPA-om u poboljšanju jezičnih i komunikacijskih sposobnosti. Stoga su zdravstveni djelatnici istražili nefarmakološke intervencije koje se općenito mogu podijeliti u 2 kategorije: (1) neinvazivna stimulacija mozga, (2) bihevioralne intervencije koje obično uključuju govorne i jezične vježbe.

Za liječenje PPA-e koriste se dvije glavne vrste stimulacije mozga: (1) transkranijska magnetska stimulacija (TMS) i (2) transkranijska stimulacija istosmjernom strujom (tDCS). TMS koristi uređaj postavljen blizinu glave osobe za stvaranje blagih impulsa magnetske energije koji stimuliraju određene dijelove mozga. tDCS prenosi slabe, bezopasne električne struje u mozak putem elektroda pričvršćenih na tjeme. Ove intervencije su neinvazivne (ne uključuju rezanje kože ni ulazak u tijelo) i obje imaju za cilj poticanje aktivnosti mozga.

Liječenje PPA može uključivati ​​stimulaciju mozga, bihevioralne intervencije ili njihovu kombinaciju.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Proučavano je pomažu li nefarmakološke intervencije osobama s PPA-om u poboljšanju sposobnosti pronalaženja riječi (sposobnosti pronalaženja odgovarajuće riječi za određeni predmet ili situaciju), ukupnih jezičnih sposobnosti, kognitivnih sposobnosti (sposobnosti razmišljanja) te kvalitete života. Također je proučavano ima li stimulacija mozga štetne učinke, poput izazivanja boli ili vrtoglavice.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala nefarmakološko liječenje s drugim nefarmakološkim liječenjem ili s kontrolnom skupinom (skupinom koja nije primala nikakvo liječenje ili je primala placebo – 'lažno' liječenje).

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja, broj uključenih ispitanika te kvaliteta opisa liječenja.

Rezultati

Pronađeno je 10 istraživanja koja su uključivala ukupno 132 ispitanika. Istraživanja su bila mala, s rasponom od 3 do 40 ispitanika. Prosječna dob ispitanika u istraživanjima bila je oko 68 godina. Istraživanja su uključivala sljedeće intervencije:
• samo tDCS (2 istraživanja),
• tDCS u kombinaciji s nekim oblikom jezičnih vježbi (7 istraživanja),
• samo ponavljajuća TMS stimulacija (1 istraživanje).

Intervencije su se znatno razlikovale prema vrsti liječenja, trajanju, učestalosti i specifičnostima tehnike stimulacije mozga. To znači da su rezultati svakog istraživanja razmatrani zasebno, umjesto da se kombiniraju i analiziraju podatci iz više istraživanja.

Ključni rezultati

Utvrđeno je da kombinacija tDCS-a i jezičnih vježbi može biti korisna za poboljšanje sposobnosti pronalaženja riječi, osobito “uvježbanih riječi” – to jest riječi koje su ispitanici vježbali tijekom istraživanja. Iako su se rezultati istraživanja razlikovali, ovaj sustavni pregled upućuje na to da bi kombinacija jezičnih vježbi i tDCS-a mogla biti korisna za poboljšanje jezičnih funkcija kod osoba s PPA-om.

Tri su istraživanja procjenjivala kako su intervencije utjecale na ukupne jezične sposobnosti ispitanika, a rezultati su bili neuvjerljivi.

Neki od promatranih ishoda su promatrani u jednom ili nijednom istraživanju, uključujući kogniciju (1 istraživanje) i kvalitetu života (1 istraživanje). Spomenuto istraživanje je pokazalo poboljšanje kvalitete života ispitanika, ali pouzdanost ovog rezultata je niska jer se temelji na samo jednom istraživanju.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost postojećih dokaza vrlo je niska, uglavnom zbog problema u načinu provođenja istraživanja i malog broja ispitanika.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2024. godine.

Ključne poruke

• Lijek za zgrušavanje krvi traneksamična kiselina (TXA), koji se daje tijekom carskog reza, ne sprječava obilno krvarenje kada se gubitak krvi mjeri prikupljanjem krvi i vaganjem kirurških spužvi ili kada zdravstveni djelatnici procjenjuju količinu izgubljene krvi. Kada se gubitak krvi izračuna prema udjelu crvenih krvnih stanica u krvi prije i nakon carskog reza, vjerojatno postoji blago smanjenje obilnog krvarenja.

• TXA vjerojatno ne utječe na broj žena kojima je potrebno daljnje liječenje radi kontrole obilnog krvarenja.

• Utjecaj TXA na štetne učinke je neizvjestan.

Dosadašnje spoznaje

Obilno krvarenje nakon poroda (postpartalna hemoragija) česta je i ponekad po život opasna komplikacija poroda. Većina žena nakon vaginalnog poroda ili carskog reza prima lijekove koji potiču kontrakcije maternice (uterotonike) kako bi se spriječilo postporođajno krvarenje. TXA je lijek koji se koristi za smanjenje gubitka krvi tijekom operacija i zdravstvenih stanja povezanih s povećanim krvarenjem. Djeluje tako što pomaže u sprječavanju razgradnje krvnih ugrušaka. Ako žena obilno krvari nakon poroda, TXA smanjuje gubitak krvi. Nije poznato može li TXA pomoći u sprječavanju obilnog krvarenja nakon carskog reza.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Proučavano je imaju li žene koje primaju TXA u vrijeme operacije manju učestalost obilnog krvarenja nakon carskog reza. Također je proučavano je li primjena TXA tijekom operacije povezana s bilo kakvim štetnim učincima.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su i odabrana sva istraživanja koja su se bavila ovim pitanjem. Korištena je lista za provjeru kako bi se osiguralo uključenje samo onih istraživanja kojima se može vjerovati. Prije usporedbe i sažimanja rezultata istraživanja procijenjena je kvaliteta uključenih istraživanja. Na kraju je procijenjena razina pouzdanosti nalaza.

Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Potrebno je utvrditi je li TXA učinkovita u sprječavanju obilnog krvarenja nakon poroda kada se daje ženama tijekom carskog reza. Ako TXA djeluje, mogla bi smanjiti prekomjerni gubitak krvi, potrebu za daljnjim liječenjem te moguće komplikacije jakog krvarenja i smrt.

Ključni rezultati

Identificirano je šest istraživanja s ukupno 15 981 ženom koja su proučavala učinke preventivne primjene TXA. Utvrđeno je da TXA rezultira malom ili nikakvom razlikom u obilnom krvarenju nakon poroda u usporedbi s placebom (lažnim liječenjem), kada se gubitak krvi mjeri prikupljanjem krvi i vaganjem kirurških spužvi ili kada zdravstveni djelatnici procjenjuju količinu gubitka krvi. TXA vjerojatno rezultira blagim smanjenjem obilnog krvarenja kada se gubitak krvi izračuna prema udjelu crvenih krvnih stanica prije i nakon carskog reza. Vrlo je nesiguran učinak TXA na smrtnost majki, a nema dokaza o učinku TXA na razvoj teške bolesti.

TXA vjerojatno nema utjecaja na potrebu za transfuzijom krvi te ne utječe na to treba li žena daljnji kirurški zahvat. Postoji velika nesigurnost u učinak TXA na krvne ugruške. TXA rezultira malom ili nikakvom razlikom u potrebi za dodatnim lijekovima koji potiču kontrakcije maternice, a učinak TXA na potrebu za kirurškim uklanjanjem maternice vrlo je neizvjestan. Čini se da nema razlike između skupina u zadovoljstvu majki, a nema ni dokaza o učincima TXA na dojenje.

Ograničenja ovog pregleda

Većina istraživanja uključivala je žene s niskim rizikom od obilnog krvarenja nakon poroda, što onemogućuje donošenje zaključaka o ženama s visokim rizikom. U ispitivanjima je malo žena iskusilo štetne učinke. Međutim, ne sigurno da je tako i u stvarnim uvjetima.

Što rezultati znače?

Utvrđeno je da postoji mala ili nikakva razlika u broju žena koje imaju obilno krvarenje nakon poroda nakon preventivne primjene TXA tijekom carskog reza, a učinak TXA na smrt, krvne ugruške i kirurško uklanjanje maternice vrlo je neizvjestan. Budući da je riječ o štetnim učincima, zdravstveni djelatnici trebaju uzeti u obzir koristi i moguće štete pri razmatranju rutinske primjene TXA tijekom carskog reza.

Čini se da nema razlike u broju žena kojima je potrebno dodatno liječenje zbog obilnog krvarenja nakon primjene TXA.

Preventivna primjena TXA svim ženama koje rađaju carskim rezom ozbiljna je odluka s mnogim implikacijama. Potrebno je procijeniti ishode gubitka krvi te relativno niske stope ozbiljnih bolesti nakon postporođajnog krvarenja i neizvjesnost u vezi s ozbiljnim štetnim učincima.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 20. veljače 2024. godine.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj ovog sustavnog pregleda bio je procijeniti učinke hijaluronske kiseline na zacjeljivanje kroničnih rana. Hijaluronska kiselina je molekula koja se prirodno nalazi u ljudskim stanicama. Kronične rane su rane koje dugo zacjeljuju. U njih se ubrajaju dekubitusi, čirevi stopala i čirevi nogu.

Ključne poruke

Nije jasno jesu li oblozi i topikalna sredstva koja sadrže hijaluronsku kiselinu učinkovitiji za zacjeljivanje dekubitusa ili čireva stopala kod osoba s dijabetesom od drugih obloga i topikalnih sredstava. Kada se koristi kod osoba s čirevima nogu i usporedi s neaktivnom tvari uključenom u oblogu kao sredstvom za prijenos hijaluronske kiseline (neutralni nosač), hijaluronska kiselina vjerojatno poboljšava potpuno zacjeljivanje čira te može malo smanjiti bol i povećati promjenu veličine čira. Nije bilo dovoljno informacija da bi se moglo sa sigurnošću utvrditi kako se oblozi i topikalna sredstva koja sadrže hijaluronsku kiselinu uspoređuju s drugim oblogama i topikalnim sredstvima u pogledu mogućih nuspojava.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Kronične rane su rane koje teško zacjeljuju i nastaju iz različitih razloga, uključujući i kao posljedica temeljne bolesti. Liječenje uključuje različite vrste obloga ili topikalnih sredstava s različitim svrhama, uključujući održavanje vlažnog okruženja za zacjeljivanje, smanjenje bakterija prisutnih u rani i sprječavanje infekcije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

U medicinskoj literaturi pretražena su istraživanja koja su procjenjivala učinke hijaluronske kiseline u usporedbi s drugim oblogama. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika. Uključena su samo randomizirana kontrolirana ispitivanja, vrsta istraživanja u kojoj su ispitanici nasumično raspoređeni na različita liječenja, jer ona pružaju najpouzdanije zdravstvene dokaze.

Ključni rezultati

Pronađeno je 12 istraživanja koja su uključivala ukupno 1108 ispitanika. Spol je prijavljen za 1022 ispitanika (57,24 % žena). Prosječna dob iznosila je 69,6 godina. Oblozi koji sadrže različite koncentracije hijaluronske kiseline ili hijaluronsku kiselinu u kombinaciji s drugim liječenjem uspoređeni su s drugim vrstama obloga.

Nije sigurno je li hijaluronska kiselina bolja ili lošija u zacjeljivanju dekubitusa ili čireva stopala kod osoba s dijabetesom. Također nije sigurno postoji li razlika u učinku između hijaluronske kiseline i drugih obloga na nuspojave i bol kod ovih vrsta rana. Razlog tome je manjak podataka za analizu ili ograničenja istraživanja, poput malog broja ispitanika i problema s načinom provođenja istraživanja.

Kod čireva nogu hijaluronska kiselina vjerojatno poboljšava potpuno zacjeljivanje čira u usporedbi s neutralnim nosačem (4 istraživanja, 526 ispitanika) te može malo smanjiti bol (3 istraživanja, 337 ispitanika) i blago povećati promjenu veličine čira (2 istraživanja, 190 ispitanika). Nije sigurno je li hijaluronska kiselina bolja ili lošija u liječenju čireva nogu u usporedbi s hidrokoloidom (sredstvom koje stvara gel kada dođe u dodir s tekućinom iz rane), parafinskom gazom ili dekstranomerom (vrstom obloge koja potiče zacjeljivanje rana).

Nijedno ispitivanje nije izvijestilo o kvaliteti života povezanoj sa zdravljem ili o ponovnoj pojavi rane.

Ograničenja ovog pregleda

Većina istraživanja bila je mala (manje od 100 ispitanika), a većina (9 od 12) koristila je metode koje su vjerojatno unijele pogreške u njihove rezultate. Trajanje praćenja bilo je kratko (9 od 12 istraživanja pratilo je ispitanike 60 dana ili manje), a istraživanja nisu bila osmišljena za procjenu vremena do potpunog zacjeljivanja (samo je 1 istraživanje pratilo ispitanike do potpunog zacjeljivanja).

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2022. godine.

Ključne poruke

• Umjetne suze, uključujući fiziološku otopinu, mogu pomoći u smanjenju nelagode kontaktnih leća kod odraslih. Čini se da kapi ne izazivaju iritaciju niti oštećuju površinu oka.
• Liječenje nelagode kontaktnih leća umjetnim suzama (uključujući fiziološku otopinu) predstavlja održivu opciju. Međutim, potrebno je više istraživanja kako bi se izmjerio njihov učinak i utvrdilo koje kapi najbolje djeluju s različitim kontaktnim lećama i rasporedom nošenja.

Uvod

Nelagoda kontaktnih leća znači iritaciju oka koja nestaje kada nositelj ukloni kontaktne leće. Nositelji kontaktnih leća mogu primijetiti suhoću, osjećaj leće u oku, iritaciju, zamagljen vid ili kombinaciju navedenog.

Dosadašnje spoznaje

Najčešći način liječenja nelagode kontaktnih leća jest korištenje umjetnih suza bez recepta ili kapi fiziološke otopine, ali stručnjaci za njegu očiju mogu također promijeniti marku kontaktnih leća, sustav za njihovu njegu ili raspored nošenja.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se utvrditi hoće li umjetne suze smanjiti nelagodu kod nositelja kontaktnih leća i hoće li imati štetne učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala umjetne suze s izostankom liječenja, umjetne suze s fiziološkom otopinom ili fiziološku otopinu s izostankom liječenja u odraslih osoba koje nose kontaktne leće. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su ustroj i način provođenja istraživanja.

Ključni rezultati

Uključeno je sedam istraživanja s ukupno 463 odrasle osobe. Provedena su u SAD-u, Kanadi, Italiji i Francuskoj. Četiri istraživanja uspoređivala su umjetne suze s izostankom liječenja, dva su uspoređivala umjetne suze s fiziološkom otopinom, a jedno je uspoređivalo kapi fiziološke otopine s izostankom liječenja.

Umjetne suze, uključujući fiziološku otopinu, mogu pomoći u smanjenju nelagode kontaktnih leća u usporedbi s izostankom liječenja, a umjetne suze u usporedbi s fiziološkom otopinom možda se neće razlikovati u učinku na nelagodu kontaktnih leća. Međutim, postoji velika nesigurnost u pogledu ovih rezultata. Umjetne suze možda neće utjecati na ogrebotinu rožnice (prozirni omotač oka) i crvenilo oka.

Čini se da umjetne suze nemaju štetne učinke koji bi spriječili nositelje kontaktnih leća da ih koriste.

Ograničenja ovog pregleda

U sustavni pregled uključeno je samo sedam istraživanja. Neka istraživanja nisu koristila valjani instrument za mjerenje nelagode kontaktnih leća. Valjani instrument mogao bi biti upitnik koji je testiran i dokazano pouzdano mjeri kako se ispitanik osjeća, kao što je upitnik za suho oko kod nositelja kontaktnih leća (CLDEQ-8) s osam stavki. Istraživanja su uključivala mali broj nositelja kontaktnih leća koji su koristili kapi kratko vrijeme, a samo je jedno istraživanje izvijestilo o rasnoj ili etničkoj pripadnosti ispitanika. Stoga se rezultati možda neće odnositi na sve odrasle osobe s nelagodom kontaktnih leća. Općenito, ovaj je sustavni pregled pružio korisne informacije za ispitanike i stručnjake za njegu očiju, ali potrebno je provesti više istraživanja kako bi se povećala razina povjerenja u rezultate.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2024. godine.

Ključne poruke

• Dokazi o učinku perinealnih tehnika za sprječavanje postporođajnih ozljeda i gubitka krvi vrlo su nesigurni zbog loše kvalitete istraživanja i malog broja istraživanja.

• Potrebno je više velikih, dobro provedenih istraživanja koja bi trebala mjeriti krvarenje nakon porođaja, štetne učinke i zadovoljstvo majke.

Uvod

Postporođajna ozljeda može nastati u perinealnom području (području između vulve i anusa) tijekom aktivnog porođaja. Žene s ozljedama nakon porođaja mogu doživjeti veliki gubitak krvi.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati koja je perinealna tehnika (na primjer topli oblozi, masaža, vokalizacija ili ulja) bolja od uobičajene njege tijekom aktivnog porođaja u smanjenju ozljeda perineuma i gubitka krvi.

Također je ispitano jesu li različite perinealne tehnike povezane s bilo kakvim štetnim učincima.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su proučavala dovodi li primjena perinealnih tehnika, poput masaže, toplih obloga, vokalizacije ili ulja, u aktivnoj fazi porođaja do smanjenja ozljeda perineuma i gubitka krvi tijekom porođaja u usporedbi s uobičajenom njegom.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih žena.

Ključni rezultati

Uključeno je 17 istraživanja s ukupno 13 695 žena koje su primile perinealnu tehniku ili uobičajenu njegu tijekom aktivnog porođaja.

Ograničenja ovog pregleda

Polovica uključenih istraživanja provedena je prije 2010. te stoga predstavljaju starije dokaze o tehnikama koje se možda ne koriste često u trenutačnoj kliničkoj praksi. Vrlo je malo istraživanja izvijestilo o gubitku krvi, iskustvu žena ili zdravstvenih radnika u primijenjenim tehnikama ili drugim važnim ishodima.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 16. travnja 2024. godine.

Ključne poruke

• U usporedbi s prirodnim tkivom, popravak pomoću transvaginalne mrežice vjerojatno smanjuje (1) broj žena koje su svjesne prolapsa (tj. mogu vidjeti ili osjetiti izbočinu ili nešto što ispada u području vagine) od 6 mjeseci do 7 godina nakon operacije i (2) broj žena koje trebaju ponovnu operaciju zbog prolapsa. Međutim, postupci s transvaginalnom mrežicom vjerojatno uzrokuju više ozljeda mokraćnog mjehura i novih simptoma inkontinencije (nenamjerno curenje mokraće).

• Čini se da nema koristi od primjene apsorbirajućih mrežica ili bioloških transplantata u odnosu na popravak prirodnog tkiva. Nema dovoljno podataka za donošenje zaključaka kada se uspoređuju transvaginalne trajne mrežice s biološkim transplantatima.

Uvod

Prolaps zdjeličnih organa odnosi se na spuštanje organa male zdjelice (maternice, mokraćnog mjehura, crijeva) uz vaginalni zid, što uzrokuje neugodan osjećaj kvržice ili izbočine koja se može vidjeti pri pregledu. To je uobičajeno stanje koje pogađa do 50% žena koje su rodile.

Tradicionalna metoda kirurškog liječenja vaginalnog prolapsa, nazvana 'popravak prirodnog tkiva', koristi vlastito tkivo pacijentice i šavove. Povezana je s visokom stopom ponovnog prolapsa. Smatra se da ugradnja transvaginalnih transplantata, koji su izrađeni od trajne ili apsorbirajuće mrežice (od polipropilena, medicinske plastike) ili biološkog materijala (dobivenog od životinja ili darivatelja ljudskih organa), može poboljšati ishode kirurškog liječenja prolapsa.

Mnoge zemlje (uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Irsku, Australiju, Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države i Kanadu) zabranile su uporabu transvaginalne mrežice zbog visokih stopa komplikacija. Međutim, i dalje se koristi kao mogućnost liječenja u drugim zemljama, uključujući neke europske i azijske zemlje.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati je li neka metoda popravka prolapsa (popravak prirodnog tkiva, transvaginalni popravak trajnom mrežicom, transvaginalni popravak transplantatom) bolja od druge. Također je proučavano postojanje povezanih štetnih (neželjenih) učinaka svake metode popravka prolapsa. Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2016. godine.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretraživana su istraživanja koja su uspoređivala bilo koju vrstu popravka transvaginalnim transplantatom s bilo kojim drugim transvaginalnim popravkom (tradicionalni popravak prirodnog tkiva šavovima ili popravak s transplantatima) za liječenje vaginalnog prolapsa (prvo pojavljivanje ili ponovljeno). Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja.

Ključni rezultati

Uključeno je 51 istraživanje u kojem je sudjelovalo 7846 žena. Istraživanja su provedena u 19 zemalja širom svijeta. Dob žena koje su imale operaciju kretala se od 39 do 91 godine. Većina je rodila dvoje do troje djece. Sve trajne mrežice bile su izrađene od polipropilena, osim u jednom istraživanju u kojem je korišten politetrafluoretilen, poznat pod trgovačkim nazivom Teflon.

Ključni rezultati

U usporedbi s popravkom prirodnog tkiva, transvaginalni popravak trajnom mrežicom:

• vjerojatno smanjuje broj žena koje su svjesne (tj. imaju simptome) prolapsa u razdoblju od 6 mjeseci do 7 godina nakon operacije,

• vjerojatno smanjuje broj žena koje trebaju ponovnu operaciju upravo zbog prolapsa,

• može dovesti do više stope ponovnih operacija zbog prolapsa, inkontinencije ili erozije mrežice (kada mrežica strši kroz kirurški rez i prodire u rodnicu) kada se ti ishodi razmatraju zajedno. Ako 7,1% žena koje se podvrgavaju popravku prirodnog tkiva zahtijeva ponovni kirurški zahvat, između 7,6% i 16% žena trebat će ponovnu operaciju nakon transvaginalnog popravka trajnom mrežicom.

• vjerojatno uzrokuje više ozljeda mokraćnog mjehura i novih problema s inkontinencijom.

Najčešći razlog zbog kojeg žene uklanjaju trajne mrežaste implantate jest bol, a ne erozija mrežice. Samo je jedno istraživanje u ovom sustavnom pregledu izvijestilo o ženama kojima je uklonjena mrežica zbog boli.

Zaključeno je da, iako upotreba transvaginalne trajne mrežice nije preporučena u većini slučajeva, mogu postojati pojedinačne situacije u kojima bi žene mogle imati koristi od ove kirurške metode zbog svojih posebnih zdravstvenih i tjelesnih stanja. U takvim slučajevima transvaginalna trajna mrežica treba se primjenjivati u skladu s nacionalnim tijelima koja reguliraju medicinske uređaje i lokalnim etičkim povjerenstvima.

Zaključci su uvelike isti kao u verziji ovog sustavnog pregleda iz 2016. godine. Veće je povjerenje u neke rezultate jer je u analizirana istraživanja bilo uključeno više žena.

Ograničenja ovog pregleda

Sveukupno, kvaliteta dokaza bila je uglavnom umjerena (od vrlo niske do umjerene). Glavna ograničenja bila su nedostatno opisane metode istraživanja, nedosljednost u izvještavanju i varijabilnost ishoda.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do ožujka 2022. godine.

Ključne poruke

– Liječenje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina vjerojatno smanjuje vlastitu procjenu predmenstrualnih simptoma i može biti učinkovitije kada se primjenjuje kontinuirano nego kada se primjenjuje samo u lutealnoj fazi.

– Neželjeni učinci liječenja selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina vjerojatno su česti, a uključuju mučninu, nedostatak energije i jaku želju za snom.

Uvod

Predmenstrualni sindrom (također poznat kao PMS) je relativno često stanje koje utječe na fizičku, psihičku i društvenu dobrobit žena u danima koji prethode menstruaciji, a ublažava se početkom menstruacije (krvarenja). Uzrokuju ga hormonalne promjene, ali je izraženije od uobičajenih promjena raspoloženja koje se javljaju tijekom menstrualnog ciklusa. Žene s predmenstrualnim sindromom mogu doživjeti simptome depresije, tjeskobe i razdražljivosti čija jačina može uzrokovati znatnu nelagodu ili narušavati svakodnevni život.

Teška vrsta predmenstrualnog sindroma poznata je kao predmenstrualni disforični poremećaj, koji ima izraženije psihološke simptome i dulje trajanje simptoma te pogađa 1% do 6% žena. Poremećaj se definira ponavljajućim psihijatrijskim simptomima, uključujući emocionalnu labilnost (pretjerane promjene raspoloženja pri kojima se javljaju snažne emocije ili osjećaji kao što su nekontroliran smijeh ili plač, pojačana razdražljivost ili nagla ljutnja), sniženo raspoloženje, agresiju i razdražljivost, a sve se to pojavljuje i u danima koji prethode menstruaciji.

Dosadašnje spoznaje

Liječenje predmenstrualnog sindroma i predmenstrualnog disforičnog poremećaja može uključivati ​​intervencije u načinu života kao što su tjelovježbe, prestanak pušenja i regulacija težine. Druge intervencije uključuju akupunkturu, lijekove poput oralnih kontraceptiva koji sadrže drospirenon i biljne lijekove.

Što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina?

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina su vrsta lijekova koji inhibiraju apsorpciju serotonina, prirodne kemikalije koja djeluje kao glasnik između moždanih stanica. Čini se da promjena ravnoteže serotonina poboljšava raspoloženje. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina najčešće se koriste za liječenje depresije i anksioznosti, ali mogu biti učinkoviti za predmenstrualni sindrom.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Željelo se saznati jesu li inhibitori ponovne pohrane serotonina učinkovitiji od placeba (lažnog liječenja) u poboljšanju ukupnih samoprocijenjenih predmenstrualnih simptoma kod žena s predmenstrualnim sindromom i predmenstrualnim disforičnim poremećajem te ispitati pojavu neželjenih učinaka povezanih s liječenjem.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina s placebom među ženama kojima je dijagnosticiran predmenstrualni sindrom i predmenstrualni disforični poremećaj. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključena su 34 istraživanja koja su uključivala 4563 žene s dijagnozom teškog predmenstrualnog sindroma ili predmenstrualnog disforičnog poremećaja. Istraživanja su objavljena između 1991. i 2020. godine, a uglavnom su provedena u zapadnim zemljama. Devetnaest ih je provedeno u SAD-u. Većina žena bila je u dobi od 18 do 49 godina. Najmanje 23 istraživanja (68%) financirale su farmaceutske tvrtke.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina vjerojatno su bili učinkoviti u smanjenju ukupnih predmenstrualnih simptoma. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina obično su se uzimali tijekom dva tjedna prije početka menstruacije (lutealna faza) ili svaki dan (kontinuirano). Oba su se režima činila učinkovitima, iako je kontinuirano doziranje vjerojatno bilo učinkovitije liječenje.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina vjerojatno povećavaju rizik od neželjenih učinaka, a najčešći su mučnina, nedostatak energije i pospanost. Druga su istraživanja otkrila da mučnina može biti prolazna, dok su se drugi neželjeni učinci javljali dulje. Dokazi ukazuju na to da ako je rizik od mučnine u skupini koja je primala placebo iznosio 7%, u skupini koja je primala inhibitore ponovne pohrane serotonina iznosio je 20% (u rasponu od 16% do 24%). Također se pokazalo da je rizik od smanjene energije u skupini koja je primala placebo iznosio 5%, u usporedbi s 14% (u rasponu od 10% do 20%) u skupini koja je primala inhibitore ponovne pohrane serotonina. Izračunato je da će se mučnina vjerojatno pojaviti kao neželjeni učinak kod otprilike jedne od osam žena koje uzimaju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina za liječenje predmenstrualnih simptoma, a nedostatak energije vjerojatno će se pojaviti kao neželjeni učinak kod otprilike jedne od svakih devet žena.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji umjerena sigurnost u dokaze jer je u uključenim istraživanjima izvještavanje o metodama bilo slabo. Osim toga, više od dvije trećine uključenih istraživanja financirale su farmaceutske tvrtke, što može značiti da prikazani učinci izgledaju povoljnije za lijek sponzora. To znači da se rezultati moraju tumačiti s oprezom i da je potrebno više istraživanja kako bi se potvrdili nalazi.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2023. godine.

Ključne poruke

• Uterotonici (lijekovi koji se koriste za izazivanje kontrakcija maternice) možda nisu učinkovitiji od placeba (lažnog liječenja) ili izostanka liječenja u izbjegavanju ručnog uklanjanja posteljice (uklanjanje posteljice umetanjem ruke u maternicu) i vjerojatno ne smanjuju ozbiljno krvarenje ili potrebu za transfuzijom krvi (gdje se krv uzima od darivatelja i ubrizgava u osobu koja je izgubila puno krvi).

• Različite vrste ovih lijekova vjerojatno čine malu ili nikakvu razliku u izbjegavanju ručnog odstranjivanja posteljice i možda neće smanjiti potrebu za transfuzijom krvi.

• Potrebno je više istraživanja kako bi se odredio najbolji način za rješavanje zadržane placente.

Uvod

Placenta se formira u maternici tijekom trudnoće kako bi osigurala kisik i hranjive tvari bebi kroz krvne žile u pupkovini. Posteljica se normalno porađa nedugo nakon rođenja djeteta. Zadržana posteljica se javlja kada posteljica ne izađe sama unutar 30 do 60 minuta nakon poroda. To može uzrokovati opasno krvarenje za majku.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Željelo se saznati može li primjena uterotonika (tvari koje potiču stezanje maternice, na primjer misoprostola, karbetocina i oksitocina) pomoći u porođaju zadržane posteljice bez potrebe za kirurškim zahvatom. Također se željelo vidjeti smanjuju li ti lijekovi komplikacije poput teškog krvarenja ili potrebe za transfuzijom krvi (gdje se krv uzima od darivatelja i ubrizgava u osobu koja je izgubila puno krvi).

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala različite uterotonične lijekove međusobno, s placebom ili bez liječenja zaostale posteljice. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je pet istraživanja koja su uključivala 560 žena sa zadržanom placentom. U četiri istraživanja žene su nasumično raspoređene u dvije ili tri terapijske skupine, a u jednom istraživanju žene nisu nasumično raspoređene u različite terapijske skupine. Istraživanja su bila usmjerena na žene u kasnoj trudnoći.

Ključni rezultati

• Uterotonici možda nisu ništa učinkovitiji od placeba ili izostanka liječenja u smanjenju potrebe za ručnim odstranjivanjem posteljice i vjerojatno ne čine nikakvu razliku u teškom krvarenju ili potrebi za transfuzijom krvi. Nije jasno kako ti lijekovi utječu na količinu gubitka krvi.

• Nije jasan učinak misoprostola na drhtavicu (neželjeni učinak gubitka krvi).

• Karbetocin primijenjen u venu (krvnu žilu) vjerojatno ne smanjuje potrebu za ručnim uklanjanjem posteljice i možda neće smanjiti potrebu za transfuzijom krvi u usporedbi s misoprostolom koji se daje pod jezik.

• Mizoprostol koji se daje pod jezik vjerojatno malo ili nimalo utječe na potrebu za ručnim uklanjanjem posteljice i možda neće smanjiti potrebu za transfuzijom krvi u usporedbi s oksitocinom primijenjenim u venu u pupkovinu.

• Karbetocin primijenjen u venu vjerojatno ne smanjuje potrebu za ručnim uklanjanjem posteljice i može imati malo ili nimalo utjecaja na smanjenje transfuzije krvi u usporedbi s oksitocinom primijenjenim u venu u pupkovinu.

• Nije jasno utječe li davanje oksitocina u venu na potrebu za ručnim uklanjanjem posteljice u usporedbi s davanjem oksitocina u venu u pupkovinu.

Ograničenja ovog pregleda

Povjerenje u dokaze kretalo od nikakvog do umjerenog, što znači da bi buduća istraživanja mogla promijeniti ove zaključke. Tri glavna čimbenika smanjila su povjerenje u dokaze. Prvo, mnoga su istraživanja imala problema s načinom na koji su osmišljena ili provedena, što utječe na pouzdanost njihovih rezultata. Na primjer, moguće je da su žene u istraživanjima bile svjesne kakav su tretman primale. Drugo, rezultati su bili vrlo različiti u različitim istraživanjima. Konačno, uključeno je svega nekoliko istraživanja, a neka od njih bila su vrlo mala s relativno malim brojem žena.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 25. travnja 2024. godine.

Djeluje li kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) bolje od minimalnog liječenja ili drugih psiholoških terapija kod starijih osoba s anksioznim poremećajima?Ključne poruke

• Dokazi upućuju na to da kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može smanjiti težinu anksioznosti odmah nakon liječenja u usporedbi s minimalnim liječenjem. Međutim, smanjenje jačine tjeskobe možda se neće održati i nakon šest mjeseci možda neće biti razlike između tretmana.

• Zbog nedostatka dokaza, nije poznato je li KBT više ili manje učinkovita metoda od drugih psiholoških tretmana.

• Potrebna su veća i dobro osmišljena istraživanja kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri se starije osobe s anksioznošću koje primaju KBT potpuno oporavljaju ili pokazuju poboljšanje simptoma.

Uvod

Anksiozni poremećaji čest su problem mentalnog zdravlja kod starijih osoba. Karakterizirani su pretjeranim strahom, brigom i nervozom u svakodnevnim situacijama ili tijekom uobičajenih aktivnosti. Osobe s anksioznim poremećajima mogu imati tjelesne simptome poput lupanja srca, znojenja, drhtavice, mučnine i otežanog disanja. Zbog toga osobe s anksioznim poremećajima često nastoje izbjegavati situacije ili aktivnosti u kojima osjećaju pretjeran i preplavljujući strah. Anksiozni poremećaji ometaju svakodnevni život i uobičajeno funkcioniranje.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD) opisuje se kao pretjerana i kronična zabrinutost zbog svakodnevnih problema kao što su posao, financije, obitelj, zdravlje i druge svakodnevne aktivnosti, kada ne postoji poseban razlog za zabrinutost.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) učinkovito je liječenje anksioznih poremećaja u odraslih, a može biti učinkovita i kod starijih osoba. KBT pomaže osobama s anksioznošću postupnim izlaganjem situacijama koje izazivaju osjećaj tjeskobe te promjenom negativnih obrazaca razmišljanja. KBT se može provoditi grupno ili individualno.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati djeluje li KBT bolje od intervencija koje ne uključuju izravno liječenje (tzv. minimalno liječenje) kod starijih osoba (starijih od 55 godina) s anksioznim poremećajem. Također je proučavano djeluje li KBT bolje od drugih psiholoških terapija u istoj populaciji te poboljšava li kvalitetu života.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala:

• KBT i minimalno liječenje;

• KBT i druge psihološke terapije.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Sažetak rezultataRezultati

Pronađeno je 21 istraživanje koje je uključivalo 1234 starije osobe (u dobi iznad 55 godina) s anksioznim poremećajima. Najveće istraživanje uključivalo je 180, a najmanje devet ispitanika. Istraživanja su provedena u sedam zemalja. Deset istraživanja usmjereno je na generalizirani anksiozni poremećaj (GAD). Većina istraživanja uspoređivala je KBT s minimalnim liječenjem (definiranim kao standardna njega bez psihološkog liječenja), a samo su dva istraživanja uspoređivala KBT s drugim psihološkim liječenjem.

Ključni rezultati

Utvrđeno je da KBT, u usporedbi s minimalnim liječenjem, može dovesti do malog do umjerenog smanjenja simptoma anksioznosti, pretjerane brige i depresije nakon liječenja. Međutim, ovi se učinci možda neće održati te nakon šest mjeseci može biti mala ili nikakva razlika između KBT-a i minimalnog liječenja. Nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo dovodi li KBT do potpunog oporavka ili do smanjenja simptoma. Također nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo djeluje li KBT bolje od drugih psiholoških terapija za starije osobe s anksioznim poremećajima.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza je ograničena jer su istraživanja bila vrlo heterogena, s velikim razlikama u procjeni rizika od pristranosti te su se uglavnom odnosila na starije osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem. Ispitanici su također znali koju vrstu liječenja primaju. To je saznanje moglo utjecati na rezultate. Samo su dva istraživanja ispitivala KBT u usporedbi s drugim psihološkim liječenjem. Ta istraživanja nisu pružila dovoljno dokaza za donošenje zaključaka.

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 12. veljače 2024. godine.

Ključne poruke

– Prijelazna otpusna skrb (intervencija koja podržava prelazak osobe iz bolnice u zajednicu) može imati mali ili nikakav utjecaj na ponovne prijeme u bolnicu i kvalitetu života, ali može poboljšati svakodnevno funkcioniranje osobe i njezino zadovoljstvo liječenjem nakon povratka kući, no rezultati su vrlo nesigurni.

– Rezultati o troškovima provođenja programa prijelazne otpusne skrbi su nejasni, a istraživanja nisu pružila podatke o ponovnoj pojavi bolesti (novoj epizodi mentalne krize) ni o štetnim učincima.

– Potrebna su kvalitetnija i dodatna istraživanja kako bi se ispitali načini pružanja podrške osobama sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom tijekom prijelaza iz bolnice u zajednicu

Uvod

Shizofrenija je dugotrajan i težak psihički poremećaj u kojem osobe imaju halucinacije (čuju, vide, mirišu, kušaju ili osjećaju stvari koje im se čine stvarnima, ali postoje samo u njihovu umu) i zablude (snažno uvjerenje u nešto što nije istinito), među ostalim iscrpljujućim simptomima, što dovodi do loše kvalitete života. Osobe s poremećajima povezanima sa shizofrenijom imaju simptome slične onima kod shizofrenije. Bolest se razlikuje među osobama koje u različitim razdobljima imaju različite simptome, a često je potrebna hospitalizacija radi liječenja.

Dosadašnje spoznaje

Osobe sa shizofrenijom ili poremećajima povezanim sa shizofrenijom ponekad se primaju u bolnicu radi poboljšanja zdravstvenog stanja, a nakon toga se otpuštaju kući ili u druge ustanove za njegu. Ovaj prijelaz može biti težak i zastrašujući za njih i njihove skrbnike, pa im može biti potrebna pomoć pri prilagodbi. Postoje intervencije koje pružaju podršku osobama sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom nakon što napuste bolnicu, kao što su vođeno upravljanje slučajem uz stručnu osobu ili kontinuirana njega uz medicinsku sestru.

Što je prijelazna otpusna skrb?

Prijelazna otpusna skrb je intervencija koja pruža podršku osobama koje napuštaju bolnicu kako bi se zadovoljile njihove medicinske, praktične i emocionalne potrebe. Počinje prije otpusta iz bolnice i nastavlja se dok se osobe ne osjećaju sigurno u svojim domovima ili ustanovama za njegu. Može uključivati pomoć u vezi sa stanovanjem, komunikaciju i koordinaciju između zdravstvenog osoblja, osoba i obitelji te planiranje sastanaka, susrete s obitelji, posjete zajednici, terapiju razgovorom, telefonsku i izravnu podršku te grupne aktivnosti usmjerene na rekreaciju, uzimanje lijekova, kupovinu, kuhanje i financijsku odgovornost.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj ovog sustavnog pregleda bio je utvrditi pomaže li prijelazna otpusna skrb osobama sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom pri izlasku iz bolnice, osobito u smanjenju učestalosti novih epizoda mentalne krize (ponovne pojave bolesti), ponovnih prijema u bolnicu, poboljšanju svakodnevnog funkcioniranja, zadovoljstvu skrbi koju primaju, kvaliteti života, te smanjenju štetnih učinaka i troškova.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su ispitivala je li prijelazna otpusna skrb, u usporedbi s izostankom iste ili uobičajenom skrbi, učinkovita kod odraslih osoba sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom.

Ključni rezultati

Uključeno je 12 istraživanja s ukupno 1748 ispitanika koje su uspoređivale prijelaznu otpusnu skrb s uobičajenom skrbi.

Prijelazna otpusna skrb može imati mali ili nikakav učinak na ponovne prijeme u bolnicu (4 istraživanja, 462 ispitanika). Prijelazna otpusna skrb može poboljšati funkcioniranje (4 istraživanja, 437 ispitanika) i povećati zadovoljstvo osoba sa skrbi koju primaju (1 istraživanje, 76 ispitanika), no rezultati su vrlo nesigurni. Prijelazna otpusna skrb može imati mali ili nikakav učinak na kvalitetu života (4 istraživanja, 748 ispitanika). Rezultati o troškovima bili su nejasni jer istraživanje nije u potpunosti opisalo primijenjene metode (1 istraživanje, 124 ispitanika).​

Nijedno od uključenih istraživanja nije pružilo podatke o ponovnoj pojavi bolesti ili o štetnim učincima prijelazne otpusne skrbi.

Ograničenja ovog pregleda

Svih 12 istraživanja je imalo poteškoće s načinom na koji su provedena, a rezultati su bili nedosljedni. Neka su istraživanja uključivala i osobe s drugim mentalnim poremećajima pa se rezultati možda ne mogu izravno primijeniti na osobe sa shizofrenijom ili s poremećajima povezanim sa shizofrenijom. Kvaliteta dokaza stoga je vrlo niska.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2022. godine.

Ključne poruke

• Vareniklin (lijek koji smanjuje želju za nikotinom), u usporedbi s placebom (lažna pilula), vjerojatno pomaže osobama koje žive s HIV-om i puše duhan da prestanu pušiti na šest mjeseci ili dulje te vjerojatno ne povećava vjerojatnost pojave ozbiljnih štetnih učinaka.

• Nije poznato mogu li druge metode koje se koriste za pomoć osobama pri prestanku korištenja duhana pomoći osobama koje žive s HIV-om da prestanu pušiti na šest mjeseci ili dulje jer nije pronađeno dovoljno podataka.

• Buduća istraživanja trebala bi biti opsežnija i pružiti podatke o ozbiljnim štetnim događajima.

Uvod

Mnoge osobe koje žive s HIV-om diljem svijeta koriste duhan, odnosno list biljke duhana i njegove proizvode, primjerice pušenjem, žvakanjem, sisanjem ili ušmrkavanjem. Korištenje duhana uzrokuje brojne zdravstvene probleme i mnoge smrti, no osobe postaju ovisne o nikotinu u duhanu te im je teško prestati pušiti. Stope pušenja su oko četiri puta veće kod osoba koje žive s HIV-om nego u općoj populaciji. Nažalost, čak i uz pristup učinkovitom liječenju HIV-a, osobe koje žive s HIV-om mogu izgubiti oko 12 godina svog života zbog pušenja, što je više nego dvostruko više od broja godina koje bi vjerojatno izgubile zbog same infekcije HIV-om.

Dosadašnje spoznaje

Metode koje se koriste za pomoć osobama pri prestanku korištenja duhana uključuju lijekove kao što su nikotinska nadomjesna terapija (NRT), vareniklin i citizin (lijekovi koji smanjuju želju za nikotinom) te bupropion (antidepresiv). Druge metode uključuju bihevioralne terapije, poput pružanja informacija o rizicima pušenja (kratki savjeti) te individualnog ili grupnog savjetovanja (bihevioralna podrška). Neke zdravstvene ustanove pokušavaju promijeniti način pružanja skrbi (promjena sustava). Nije poznato mogu li ove intervencije pomoći osobama koje žive s HIV-om da prestanu koristiti duhan.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio pronaći najbolje metode za pomoć osobama koje žive s HIV-om da prestanu koristiti duhan te utvrditi postoje li štetni učinci.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretraživana su istraživanja koja su ispitivala metode prestanka korištenja duhana usmjerene izravno na odrasle osobe s dijagnosticiranim HIV-om. Također, pretraživana su istraživanja o promjeni sustava, usmjerena na osobe koje žive s HIV-om i primale su skrb, te na zdravstveno osoblje koje radi u tim ustanovama. Istraživanja su mogla usporediti metode prestanka korištenja duhana s placebom (lažnim liječenjem), izostankom liječenja ili s nekom drugom metodom. Uključena su samo istraživanja koja su ispitivala prestanak korištenja duhana tijekom šest mjeseci ili dulje. U idealnom slučaju, prestanak korištenja duhana je morao biti potvrđen kemijskim testom. Također je ispitano jesu li metode prestanka korištenja duhana uzrokovale ozbiljne štetne učinke.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađeno je 17 istraživanja koja su obuhvatila 9959 ispitanika. Dvanaest istraživanja provedeno je u SAD-u. Petnaest istraživanja ispitivalo je prestanak pušenja, bilo s pojedincima ili s grupama. Dva su istraživanja procijenila promjene u načinu pružanja skrbi osobama koje žive s HIV-om koje su posjećivale zdravstvene ustanove.

Podrška u ponašanju ili promjena sustava u usporedbi s pristupom bez podrške u ponašanju ili s manje intenzivnom podrškom u ponašanju
• Nije bilo jasnih dokaza da je podrška u ponašanju bila učinkovitija za prestanak korištenja duhana od kratkog savjeta ili izostanka podrške (7 istraživanja, 2314 ispitanika).

• Promjena postupka odvikavanja telefonskom podrškom, od upućivanja pacijenata na liniju za odvikavanje putem faksa do pozivanja linije za odvikavanje i preusmjeravanja poziva na pacijente dok su još u bolnici, nije pokazala jasne dokaze o boljim stopama prestanka korištenja duhana (1 istraživanje, 25 ispitanika).

• Nijedno istraživanje u ovoj usporedbi nije procijenilo ozbiljne štetne učinke.

Lijekovi za prestanak korištenja duhana u usporedbi s placebom, izostankom lijekova ili drugom vrstom lijekova
• Vareniklin vjerojatno pomaže osobama koje žive s HIV-om da prestanu koristiti duhan u usporedbi s placebom (2 istraživanja, 427 ispitanika).

• Pojedinačna istraživanja ispitivala su podršku u ponašanju uz NRT u usporedbi s kratkim savjetima, podršku u ponašanju uz NRT u usporedbi sa samom podrškom u ponašanju, vareniklin u usporedbi s NRT-om i citizin u usporedbi s NRT-om. Dokazi nisu pokazali da je bilo koja od ovih metoda pomogla osobama da prestanu koristiti duhan.

• Vjerojatno nema više štetnih učinaka s vareniklinom nego s placebom (2 istraživanja, 427 ispitanika). Možda nema razlike u udjelu osoba koje su doživjele ozbiljne štetne učinke između bihevioralne podrške uz NRT i samo bihevioralne podrške (1 istraživanje, 560 ispitanika). Nijedno istraživanje nije procijenilo ozbiljne štetne učinke za bihevioralnu podršku uz NRT u usporedbi s kratkim savjetom, vareniklin u usporedbi s NRT-om i citizin u usporedbi s NRT-om.

Ograničenja ovog pregleda

Razina pouzdanosti dokaza je srednja do vrlo niska, uglavnom zato što nije bilo dovoljno istraživanja za donijeti pouzdane zaključke, a ponekad nije bilo dovoljno podataka za procjenu kvalitete istraživanja.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2022. godine.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj je bio utvrditi pružaju li zdravstveni radnici, koji rade u bolnicama i prolaze obuku u kojoj je moguća interakcija s materijalima za učenje i drugim radnicima, bolju zdravstvenu skrb tijekom hitnih situacija.

Ključne poruke

Nije jasno poboljšava li interaktivna obuka za hitne situacije kvalitetu zdravstvene skrbi, budući da su rezultati istraživanja bili proturječni, a u metodama provedenih ispitivanja bilo je nedostataka koji su mogli dovesti do pogrešnih rezultata.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Zdravstveni radnici koji rade u bolnicama moraju biti dobro pripremljeni za stručnu reakciju u hitnim situacijama koje ugrožavaju živote ljudi. Postoji mnogo tečajeva za takvu obuku, od kojih neki zdravstvenim radnicima omogućuju interakciju s nastavnim materijalima i drugim radnicima. Međutim, nije poznato pripremaju li ti tečajevi zdravstvene radnike za pružanje bolje zdravstvene skrbi.

Pretraživana su istraživanja koja su procjenjivala učinkovitost interaktivne obuke u usporedbi s uobičajenom obukom ili izostankom obuke. Uključena su samo istraživanja koja se smatraju najpouzdanijim oblikom dokaza, a to su randomizirana ispitivanja (u kojima su ispitanici slučajnim odabirom raspoređeni u skupinu s obukom ili u skupinu bez obuke/s uobičajenom obukom). Procjenjivani su učinci na ishode pacijenata (npr. preživljenje ili duljinu boravka u bolnici), bilo kakvi učinci na osoblje (npr. poboljšane vještine u stvarnim kliničkim situacijama) te promjene unutar organizacije (npr. reorganizacija radnih postupaka). Promjene u simuliranom okruženju nisu bile predmet ovog pregleda.

Ključni rezultati

Pronađeno je 11 istraživanja koja su bila relevantna za ovaj sustavni pregled. Devet je bilo usmjereno na zdravlje majki i novorođenčadi. Budući da je bilo malo istraživanja, a sva su ispitivala različite učinke obuke u hitnim situacijama, rezultati nisu mogli biti kombinirani.

Sva su ispitivanja imala metodološke nedostatke koji su mogli dovesti do netočnih rezultata. Kvaliteta dokaza za važne ishode koji se odnose na promjene u skrbi za pacijente/ishode bila je vrlo niska, stoga, na temelju dostupnih dokaza, nije moguće zaključiti je li obuka zdravstvenih radnika za upravljanje hitnim situacijama opasnim po život imala učinak na pacijente ili organizacije. Istraživanja su financirali vladini izvori, lokalne bolnice ili humanitarne organizacije.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do ožujka 2019. godine.

Ključne poruke

- Električna kardioverzija i neki lijekovi mogu se koristiti za vraćanje normalnog srčanog ritma kod osoba s fibrilacijom atrija (FA) i undulacijom atrija. Električna kardioverzija vrlo je učinkovita u liječenju svih aritmija, dok se učinkovitost lijekova razlikuje, neki su samo umjereno učinkoviti ili uopće ne djeluju kod ustrajuće FA i undulacije atrija.

- Čini se da je električna kardioverzija vrlo sigurna metoda. Rizik od ozbiljnih komplikacija kod farmakološke kardioverzije bio je nizak, ali su potrebne dodatne mjere opreza.

‐ Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo imaju li ove mogućnosti liječenja pozitivan učinak na kvalitetu života te dovode li do značajnih razlika u duljini boravka u bolnici.

Uvod

FA je najčešći nepravilni srčani ritam zapažen u svijetu. Osobe s ovim stanjem mogu osjetiti ubrzano i nepravilno kucanje srca. To se može pojavljivati kao zasebne kratke ili duge epizode (paroksizmalna FA) ili može postati trajna (perzistentna FA). Undulacija atrija sličan je nepravilni srčani ritam koji uzrokuje slične simptome, može uzrokovati epizode promjenjive duljine i također može postati trajan.

Dosadašnje spoznaje

Kardioverzija je postupak kojim se srčani ritam vraća u normalu (sinusni ritam).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi jesu li primjene kontroliranog elektrošoka (tj. električna kardioverzija) i lijekova (tj. farmakološka kardioverzija) učinkovite i sigurne metode za vraćanje srčanog ritma u normalu.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretraživana su istraživanja koja su ispitivala električnu i farmakološku kardioverziju međusobno ili u usporedbi s placebom (lijekom koji izgleda kao pravi lijek, ali nema aktivnu tvar).

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je 112 istraživanja. Rezultati iz 72 istraživanja, s ukupno 15 968 ispitanika u dobi između 47 i 72 godine, mogli su se objediniti i analizirati. Trideset i pet istraživanja uključivalo je ispitanike s paroksizmalnom FA (FA koja prestaje spontano ili uz intervenciju unutar sedam dana od početka), 26 istraživanja uključivalo je ispitanike s perzistentnom FA (FA koja se kontinuirano održava dulje od sedam dana, uključujući epizode prekinute kardioverzijom nakon ≥7 dana), a 14 ispitivanja uključivalo je ispitanike s undulacijom atrija. Preostala su istraživanja uključivala ispitanike s različitim oblicima fibrilacije atrija kao što su paroksizmalna, perzistentna FA i undulacija atrija.

Ključni rezultati

Za osobe s paroksizmalnom FA, električna kardioverzija s bifaznom inkrementalnom energijom, brzodjelujući lijekovi poput intravenskog vernakalanta, flekainida, ibutilida i antazolina te lijekovi sporijeg djelovanja i/ili oralni lijekovi kao što su kinidin, propafenon, amiodaron i sotalol učinkoviti su u ponovnom uspostavljanju sinusnog ritma.

Za osobe s perzistentnom FA, električna kardioverzija s bifaznom energijom čini se najučinkovitijom metodom. Tablete bepridila, kinidina i amiodarona također mogu biti učinkovite u odabranim slučajevima.

Za osobe s undulacijom atrija, električna kardioverzija praćena primjenom dofetilida je najučinkovitija metoda.

Rizik od smrti i moždanog udara vrlo je nizak kod osoba koje prolaze postupak kardioverzije.

Maligne aritmije (torsade de pointes, trajna ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija, od kojih su sve povezane s visokom stopom smrtnosti unutar jedne godine) primijećene su kod primjene dofetilida, ibutilida, sotalola, kinidina i vernakalanta, što opravdava potrebu za posebnom pažnjom i pažljivijim praćenjem pri primjeni ovih lijekova. Podaci o duljini hospitalizacije bili su dostupni u tri istraživanja, ali zbog različitog vremena praćenja u tim istraživanjima rezultati nisu mogli biti objedinjeni kako bi se procijenila njihova ukupna učinkovitost. Ova istraživanja upućuju na to da bi duljina hospitalizacije mogla biti kraća kod osoba koje su imale električnu kardioverziju.

Zatajenje srca primijećeno je kod nekih osoba liječenih propafenonom, flekainidom, sotalolom, amiodaronom, vernakalantom i placebom, dok nije primijećeno kod osoba koje su primile električnu kardioverziju, što sugerira da bi potonji pristup trebalo preferirati ako postoji zabrinutost zbog pojave ovog ishoda.

Flebitis (tj. upala vene uzrokovana primjenom injekcijskih lijekova) često se javljao u bolesnika liječenih amiodaronom, a disgeuzija (tj. poremećaj osjeta okusa) i kihanje često su se javljali kod osoba koje su primale vernakalant.

Ograničenja ovog pregleda

Kvaliteta dokaza za učinkovitost dostupnih liječenja za perzistentnu fibrilaciju atrija i undulaciju atrija procijenjena je kao srednja do visoka. Kvaliteta dokaza za neke mogućnosti liječenja paroksizmalne fibrilacije atrija bila je niža.

Nema dovoljno dostupnih podataka o kvaliteti života, a podaci o duljini boravka u bolnici bili su ograničeni. Rizik od moždanog udara ili smrti bio je vrlo nizak.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2023. godine.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je utvrditi poboljšavaju li sveobuhvatni programi skrbi, koji uključuju koordinaciju skrbi i druge usluge za djecu s medicinskim poteškoćama, ishode za ovu skupinu djece i njihove obitelji te imaju li utjecaja na korištenje i troškove zdravstvenih usluga.

Ključne poruke

Istraživanja o sveobuhvatnim programima skrbi za djecu s medicinskim poteškoćama su ograničena pa rezultate treba tumačiti s oprezom.

Sveobuhvatni programi skrbi mogu povećati zadovoljstvo djece i njihovih obitelji pruženom skrbi. Međutim, potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo poboljšavaju li ti programi zdravlje djeteta i roditelja, funkcioniranje i kvalitetu života te kakav utjecaj imaju na troškove zdravstvene skrbi i troškove obitelji.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati jesu li sveobuhvatni programi skrbi učinkoviti za djecu s medicinskim poteškoćama. Sveobuhvatni programi skrbi osiguravaju koordinaciju koja olakšava komunikaciju između članova djetetovih timova za liječenje i ima za cilj pružiti djeci optimalnu zdravstvenu skrb . Koordinacija skrbi može uključivati planiranje liječenja, praćenje ishoda i korištenje resursa, usklađivanje posjeta liječnicima, izbjegavanje nepotrebnih testova i usluga, razmjenu informacija među zdravstvenim radnicima i obitelji, planiranje otpusta iz bolnice te edukaciju njegovatelja i lokalnih službi. Proučavano je poboljšavaju li ovi programi skrbi zdravlje i kvalitetu života djece i njihovih obitelji, poboljšavaju li kvalitetu zdravstvene skrbi koja im se pruža, smanjuju li broj posjeta bolnici i broj različitih specijalista koje dijete mora posjećivati te smanjuju li troškove zdravstvene skrbi. Proučavano je i mogu li sva djeca pristupiti tim programima te imaju li programi neželjene učinke.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Temeljito je pretražena literatura te su pronađena istraživanja o djeci u dobi od 0 do 21 godine koja su bila prepoznata kao medicinski složena, odnosno imala su kronično stanje koje uzrokuje funkcionalna ograničenja i stvara visoke zdravstvene potrebe, što rezultira povećanim troškovima zdravstvene skrbi. U ovaj su sustavni pregled uključena istraživanja koja su uspoređivala djecu koja su primala sveobuhvatnu skrb s onom koja nisu primala takvu skrb ili su primala uobičajeno liječenje bez koordinacije skrbi. Skrb je mogla biti bolnički utemeljena, temeljena na programu suradnje bolnice i zajednice ili unutar zajednice.

Ključni rezultati

Pronađena su četiri istraživanja s ukupno 912 djece kao ispitanika koja su uspoređivala sveobuhvatnu skrb sa standardnom bolničkom skrbi bez posebne koordinacije skrbi za djecu s medicinskim poteškoćama. Sva su uključena istraživanja imala ograničenja. Utvrđeno je da sveobuhvatna skrb vjerojatno ima mali ili nikakav učinak na zdravlje roditelja, funkcioniranje i kvalitetu života, posjete hitnoj službi i prijeme u bolnicu. Sveobuhvatna skrb može imati mali ili nikakav učinak na zdravlje djeteta, funkcioniranje i kvalitetu života te troškove zdravstvenog sustava. Može neznatno poboljšati zadovoljstvo djece i obitelji pruženom skrbi i uslugama te njihovu percepciju tih usluga. U istraživanjima nije bilo informacija o tome mogu li sva djeca pristupiti sveobuhvatnoj skrbi, postoje li neželjeni učinci i koliki su troškovi za obitelji. Kvaliteta dokaza bila je niska do umjerena pa postoji nesigurnost u pogledu učinkovitosti sveobuhvatne skrbi za djecu s medicinskim poteškoćama. Stoga nije bilo moguće izvući čvrste zaključke.

Ograničenja dokaza

Ograničen broj istraživanja zadovoljio je kriterije za uključenje u ovaj sustavni pregled. Sva četiri istraživanja koja su pronađena su bila iz Sjeverne Amerike te nema podataka iz drugih zemalja. Samo je jedno istraživanje procijenilo učinak koordinacije skrbi na zdravlje, funkcioniranje i kvalitetu života roditelja, a nijedno istraživanje nije procijenilo troškove za obitelji ili neželjene učinke. Razlike među ispitanicima i intervencijama u četiri istraživanja predstavljaju ograničenje koje treba uzeti u obzir pri tumačenju rezultata.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2023. godine.

Ključne poruke

• Majke koje ostvare kontakt koža-na-kožu sa svojim novorođenim djetetom unutar prvog sata od rođenja vjerojatno će češće isključivo dojiti svoje dijete ne samo prvih mjesec dana već i od šest tjedana do šest mjeseci.

• Kontakt koža-na-kožu između majke i novorođenčadi doprinosi prilagodbi djeteta na život izvan maternice održavanjem stabilne tjelesne temperature i povećavanjem razine šećera u krvi. Također, možda pomaže uravnoteženom disanju i radu srca.

• Kontakt koža-na-kožu možda pravi vrlo malu razliku ili uopće ne utječe na vrijeme poroda posteljice. Utjecaj na majčin gubitak krvi nakon vaginalnog poroda nije jasan.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Velike svjetske organizacije, poput Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a preporučuju da se odmah po porodu novorođenče postavi na majčina gola prsa. Dijete treba biti golo i stajati tako neprekinuto barem sat vremena, odnosno do iza prvog podoja. Ovo se zove kontakt koža-na-kožu. Međutim, u mnogim sredinama, uobičajeno je odvajati dijete od majke nakon poroda, zamotati ga ili odijevati, ili staviti u krevetiće ili ispod grijača. Kontakt koža-na-kožu rjeđi je u zemljama s niskim prihodima i zemljama s nižim srednjim prihodima. S obzirom da ova praksa može pomoći majkama s dojenjem, niske stope kontakta kože-na-kožu su možda jedan od razloga zašto stope dojenja variraju između zemalja s različitim prihodima.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se bolje razumjeti kako kontakt koža-na-kožu utječe na trajanje i isključivost dojenja te na prilagodbu djeteta na život izvan maternice. Specifično, željelo se saznati je li kontakt koža-na-kožu bolji od standardnog kontakta i kako utječe na poboljšanje:

• isključivog dojenja

• djetetove temperature tijela

• djetetove razine šećera u krvi

• djetetovog disanja i frekvencije pulsa

• trajanja poroda posteljice

• smanjenja majčinog krvarenja nakon vaginalnog poroda.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražene su glavne baze podataka kakp bi se pronašla randomizirana ispitivanja o neposrednom kontaktu koža-na-kožu (koji počinje manje od 10 minuta nakon rođenja) i ranom kontaktu koža na kožu (između 10 minuta i 24 sata nakon rođenja). U randomiziranim ispitivanjima, ispitanici se nasumično raspoređuju u dvije ili više skupina kako bi se osigurala sličnost skupina. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Uključeno je 69 istraživanja sa 7290 parova majki i djece. Većina istraživanja uspoređivala je neposredni kontakt koža-na-kožu (unutar 10 minuta nakon rođenja) sa standardnom bolničkom skrbi za žene sa zdravim bebama rođenim unutar termina. U 15 istraživanja žene su rodile carskim rezom, a u 10 istraživanja bebe su bile zdrave, ali rođene prijevremeno (od 34. tjedna, ali prije 37. tjedna trudnoće). Trideset i dva istraživanja provedena su u zemljama s visokim dohotkom, 25 u zemljama s višim srednjim dohotkom i 12 u zemljama s nižim srednjim dohotkom, uključujući Indiju, Nepal, Pakistan, Vijetnam i Zambiju. Nisu provedena istraživanja u zemljama s niskim prihodima.

Ključni rezultati

Žene koje imaju neposredan kontakt koža na kožu sa svojom novorođenčadi vjerojatno će isključivo dojiti pri otpustu iz bolnice i do mjesec dana nakon rođenja (12 istraživanja, 1556 parova majka-dijete) te od šest tjedana do šest mjeseci nakon rođenja (11 istraživanja, 1135 parova majka-dijete).

Bebe koje imaju neposredan kontakt koža-na-kožu sa svojim majkama vjerojatno imaju višu tjelesnu temperaturu 30 minuta do 2,5 sata nakon rođenja, iako razlika nije klinički značajna (11 istraživanja, 1349 novorođenčadi). Kontakt koža na kožu vjerojatno povećava razinu glukoze u krvi dojenčadi (3 istraživanja, 144 novorođenčadi) i može poboljšati njihovo disanje i otkucaje srca (2 istraživanja, 81 novorođenče). Kontakt koža na kožu može imati mali ili nikakav utjecaj na vrijeme do poroda posteljice (4 istraživanja, 450 žena) ili majčino krvarenje nakon vaginalnog poroda (2 istraživanja, 143 žene), iako je rezultat za majčino krvarenje vrlo neizvjestan.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji umjerena sigurnost u većinu nalaza, iako postoji manja sigurnost u rezultate disanja i otkucaja srca te vremena do poroda posteljice te postoji nesigurnost u dokaze o majčinom krvarenju. Opisi i definicije kontakta koža-na-kožu, dojenja, drugih intervencija i standardnog kontakta bili su nedosljedni između istraživanja. Osim toga, majke i osoblje znali su koje majke imaju kontakt koža-na-kožu, što je moglo utjecati na rezultate. Konačno, mnoga istraživanja bila su mala, s manje od 100 uključenih žena i novorođenčadi.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljeni Cochraneov sustavni pregled. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 22. ožujka 2024. godine.