Norman G, Atkinson RA, Smith TA, Rowlands C, Rithalia AD, Crosbie EJ, Dumville JC. Intracavity lavage and wound irrigation for prevention of surgical site infection. Cochrane Database of Systematic Reviews 2017, Issue 10. Art. No.: CD012234. DOI: 10.1002/14651858.CD012234.pub2
Ovaj je Cochraneov sustavni pregled literature objavljen 30. listopada 2017. godine i njegov je cilj bio utvrditi može li intrakavitalno ispiranje i ispiranje rana tijekom operacije pomoći u sprječavanju infekcije kirurške rane na mjestu reza (engl. surgical site infection, SSI). Istraživači iz Cochranea prikupili su i analizirali 59 relevantnih studija (randomiziranih kontroliranih ispitivanja objavljenih do veljače 2017. godine) kako bi došli do odgovora na ovo pitanje.
Dokazi koji su prikupljeni o učinku ispiranja rane na SSI su slabi ili vrlo slabi. Više je razloga za to: problemi vezani uz to kako su rezultati priopćeni, postojanje nekih studija s malim uzorkom i postojanje bojazni da svi relevantni dokazi nisu objavljeni. To znači da pravi učinci terapije mogu biti značajno drukčiji od ovih rezultata. Ispiranje kirurških rana možda nema utjecaj na stopu SSI-ja u usporedbi s postupkom neispiranja. Korištenje antibakterijskih otopina za ispiranje rana može smanjiti stopu infekcije u usporedbi s proizvodima koji nemaju antibakterijsko djelovanje. Uštrcavanje otopine za ispiranje u ranu može smanjiti infekcije u usporedbi s drugim metodama ispiranja. Nuspojave nisu bile prikazane kako treba.
Rane se često mogu inficirati nakon operacije. To može spriječiti zarastanje rane i može dovesti do širenja infekcije. Osobe s infekcijama kirurških rana duže ostaju u bolnici i vjerojatnije je da će im trebati ponoviti operaciju. Tehnike koje se koriste za smanjenje rizika od infekcije uključuju intrakavitalno ispiranje ili ispiranje rane tijekom operacije pomoću vode ili lijekova. Utječe li to na smanjenu stopu SSI-ja i poboljšano zacjeljivanje rana? Autore su zanimale i ozbiljne posljedice poput teških infekcija koje se ne mogu liječiti antibioticima, apscesa i sl. te produžuju li one bolničko liječenje.
Pronađeno je 59 studija u kojima je sudjelovalo 14.738 sudionika (odrasli i djeca). Neka su istraživanja uključivala samo žene zbog vrste operacije (npr. carski rez). Istraživanja su uspoređivala ispiranje rana bez aktivnih tvari, antibakterijska i ostala sredstva za ispiranje te različite metode ispiranja. Vrijeme praćenja ispitanika kretalo se od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, uglavnom između dva i osam tjedana. Većina istraživanja nije navela izvor financiranja, a među onima koji su ga naveli uglavnom se radilo o financiranju iz neprofitnih izvora.
Dvadeset studija koje su uključile 7.192 sudionika uspoređivalo je ispiranje rana s postupkom bez ispiranja. Rezultati nisu pokazali jasnu razliku u stopi SSI-ja (dokazi niske sigurnosti). Antibakterijske otopine za ispiranje mogu smanjiti stopu infekcija u usporedbi s neantibakterijskim otopinama (dokazi niske sigurnosti iz 36 studija koje su uključile 6.163 sudionika). Dva istraživanja koja su uključila 484 sudionika uspoređivala su standardne metode ispiranja (izlijevanje pomoću vrča ili šprice) s pumpanjem ili pulsiranjem otopine za ispiranje. Moguće je da ima manje SSI-ja kada se otopina pumpa u ranu (dokazi niske sigurnosti). Moguće je da ima manje SSI-ja kada se koristi otopina jodnog povidona u usporedbi s alternativnim antiseptikom (superoksidirana voda, Dermacyn) (dokazi niske sigurnosti iz 1 istraživanja sa 190 ispitanika). Rezultati ostalih usporedbi nisu pokazali jasne razlike ili su te razlike bile vrlo nesigurne. Ponovno otvaranje rana (dehiscijencija šava), infekcije koje je teško liječiti antibioticima i smrtni ishodi rijetko su opisani među rezultatima studija. Ispiranje rana ne može utjecati na duljinu vremena liječenja u bolnici (dokazi niske ili umjerene sigurnosti).
Pripremljeno prema laičkom sažetku kojeg je prevela Svjetlana Grgić