Predstavnica partnerske udruge na Cochrane kolokviju (2017-03-06)

Nevladina udruga "Sjaj" gdje sam volontirala i često komunicirala s našom krovnom organizacijom Mental Health Europe čiji sam član Upravnog odbora bila u 2016. godini, aktivno surađuje s hrvatskim ogrankom Cochranea i svi osjećamo želju da pomognemo članovima u donošenju informiranih odluka.

Osobno sam koristila Cochraneove dokaze, odnosno laičke sažetke pri donošenju odluka, koristili su ih članovi moje obitelji i prijatelji. Kada govorimo o osobama s psihosocijalnim teškoćama kojima se udruga čiji sam predstavnik bila bavi, medicina utemeljena na dokazima može za takvu osobu značiti aktivno sudjelovanje u liječenju, što je ovdje posebno važno, jer se osobe s psihosocijalnim teškoćama često vidi kao neracionalne i nesposobne za donošenje odluka. Uloga pacijenta kao subjekta jača, ako je informiran, i ovdje je, smatram, osnaženje pacijenata u suradnji s njihovim liječnicima i osobljem presudno.

Cochrane kolokvij u Seulu uistinu je bio izvanredna prilika da se upoznam s medicinom utemeljenom na dokazima. Kako sam u svome dosadašnjem radu u području duševnoga zdravlja govorila u terminima proživljenoga iskustva, oporavka i slično, imala sam priliku vidjeti kako se neki od tih koncepata odnose prema suvremenoj medicini koja korisnika sve više stavlja u središte i samih istraživanja i istraživačkih pitanja čime smo se bavili na jednoj od radionica. Također, mogla sam procijeniti koliko su ti pojmovi imaju mjesta u dodiru s egzaktnim.

U humanističkim znanostima postoji živa rasprava o duševnome zdravlje, a u govorenju o pravima oboljelih došlo je do velikih promjena u diskursu, ali važno je da pacijenti ili korisnici, njihove obitelji i oni koji zagovaraju njihova prava uistinu postanu partneri liječnicima i istraživačima na najvišoj razini. Smatram da sve ono s čime sam se upoznala na kolokviju otvara velike mogućnosti za oboljele osobe, da preuzmu odgovornost za svoje liječenje i dobrobit, da budu subjekti, čak i bolesnici kojima je nekada u povijesti bila zanijekana racionalnost, i ravnopravno sudjeluju u donošenju odluka. Voljela bih da sam mogla čuti više izravnoga govora o duševnom zdravlju, ali moram primijetiti da su neka plenarna predavanja obuhvatila neke od tema koja predstavljaju moj veliki interes u posebnom području kojim sam se bavila. Iz svega se napisanoga vidi da je Kolokvij bio mjesto na kojem se moglo puno toga naučiti i da, zapravo, predstavlja tek početnu i referentnu točku za neka promišljanja i dalje učenje. Od tada sam sudjelovala i na nekim Cochraneovim webinarima, slušala snimke predavanja i služila se dostupnim materijalima za edukaciju. Osim osobama koje se liječe, dostupni materijali, kao i Cochrane događanja mogu biti od velike koristi u mnogim drugim slučajevima- Cochraneov webinar o istraživanju bullyinga na radnome mjestu te intervencija može tako koristiti zaposlenima i poslodavcima, onima koje donose javne politike, zapravo, svakome i na osobnoj i na profesionalnoj razini. No to je samo jedan primjer kako nam rigorozna istraživanja, s ponekad škrtim dokazima i opreznim zaključcima sa stajališta laika mogu otvoriti nove perspektive, usmjeriti nas kako ćemo utrošiti vrijeme, novac i napore u rješavanju problema koji su često u žarištu zanimanja.

Ivana Turudić